Sarajevo Film Festival je međunarodni filmski festival i prava poslastica za sve filmoljupce, koji većinu ceremonije kao i projekcije filmova, koncentrira upravo unutar zgrade Narodnog pozorišta u Sarajevu. Ovaj Festival je još od 1994. godine polako transformirao Sarajevo i oživio filmsku industriju u njemu. Festival je postao i odlična platforma za promociju regionalnih i svjetskih filmova, te

Pozorište je osnovano 17.11.1919. godine - ispočetka je imao ulogu dramskog teatra, a danas je središte velikog broja dramskih, baletnih i opernih predstava. Njegova povijest je ispisana od strane mnoštva poznatih ansambla i uglednih umjetnika kako iz naše regije tako i iz inozemstva. Na sceni ove najstarije teatarske kuće u BiH izvele su se praizvedbe značajnih dramskih djela koje potpisuju čuvena imena poput Skendera Kulenovića, Meše Selimovića, Miroslava Jančića, Almira Bašovića, Abdulaha Sidrana i dr.

Kako razvoju drame, važan doprinos Narodno pozorište je dalo i razvoju novih i autentičnih dramskih oblika. Svoju ulogu je pronašlo i u drugačijem tumačenju klasike u drami, operi i baletu, kao i razvoju glazbene literature za operu i balet. ‘Jazavac pred sudom’ V. Miloševića, ‘Hasanaginica’, ‘Aska i vuk’ A. Horozića, ‘Katarina, bosanska kraljica’ Đ. Jusića - samo su neke od stanovitih opera koje su se izvele na daskama ovog sarajevskog teatra.
Ova povijesna građevina je za vrijeme Austro-Ugarske bila društveni dom s dvoranom u kojoj su se mogle održavati kazališne predstave, a cijelu zgradu projektirao je češki arhitekt Karlo Par. Zgradu je projektirao u historicističkom duhu po Paržikovoj izvornoj školi. Ovaj je objekt stilski neorenesansan, a uzor mu je bio u starijem Praškom Narodnom kazalištu te u bečkoj zgradi Burze koju je projektirao Paržikov učitelj Teofil von Hansen.


Narodno pozorište već 97 godina predstavlja teatarsku kuću u BiH koja je svojim umjetničkim rezultatima, radom generacija umjetnika, a posebno načinu organizacije (tri ansambla: Opera, Drama i Balet), važan element kazališnog i društvenog života u Bosni i Hercegovini.
Sva tri ansambla imala su dugu povijest koju su obilježili značajni događaji i prekretnice.
Narodno pozorište okuplja najznačajnija glumačka imena iz BiH te prostora bivše Jugoslavije gdje se vidi bitna komponenta rasta i razvoja dramske scene u BiH.
Prva glazbena djela u vlastitoj izvedbi u sarajevskom kazalištu bili su komadi s pjevanjem, koji su bili neobično popularni u našoj zemlji i koji su se intenzivno njegovali do početka Drugog svjetskog rata. Uprave sarajevskog Narodnog pozorišta davale su ovim komadima vidno mjesto u repertoaru, jer su oni privlačili publiku u većem broju nego dramska djela. Tako se 1921./22. godine formira kazališni orkestar, koji je iako skroman, bio prvi veći instrumentalni sastav koji je djelovao u Sarajevu na profesionalnoj osnovi. Prvi profesionalni zbor, u početku sa svega 18 članova, koji je kasnije osnovan, bio je glavni sudionik raznih glazbeno-scenskih i dramskih komada.

U razdoblju između dva svjetska rata, balet kao samostalno tijelo Narodnog pozorišta uopće nije postojao. Ali, kako se publika počela navikavati na balet kao novu i nepoznatu umjetnost zahvaljujući gostovanjima stranih ansambla i solista, sazrela je želja i potreba Narodnog pozorišta za stvaranjem vlastitog baletnog ansambla. Iako je uslijedilo nekoliko neuspjelih pokušaja, pri Društvu prijatelja umjetnosti Cvijeta Zuzori u prosincu 1934. godine osnovana je Ritmičko-baletna škola. Spomenuta gostovanja stranih ansambla, koncerti nastavnica i polaznica škole Cvijeta Zuzorić stvorili su okruženje u kojemu je za potrebe izvođenja prvih opernih predstava formiran mali baletni ansambl Narodnog pozorišta. Praizvedbom ‘Žetve’ 25.svibnja 1950. počinje uzbudljiva povijest sarajevskog baleta. Ansambl doživljava svoju stalni razvoj, osvaja repertoar i postaje ravnopravno baletno tijelo u širim okvirima te dobija i karakteristične osobine zbog kojih dugo godina kasnije ostaje cijenjen i prepoznatljiv u pojmu - sarajevski balet.

Osnivanje Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu 1946. godine je događaj velike vrijednosti za kulturnu povijest i razvoj glazbene kulture, kako u Sarajevu tako i u Bosni i Hercegovini. Početak njenog rada značio je obnavljanje Sarajevske filharmonije i osnivanje Glazbene akademije u Sarajevu - ustanove koja je uz Operu stvorila put razvoja glazbene kulture i umjetnosti u Bosni i Hercegovini.
12. rujna 2007. godine Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika je donijelo odluku kojom se ova neorenesansna građevina proglašava nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.





Za MODAMO.info piše: Marija Perić
Foto:.visitmycountry.net, wikipedia.com, nps.ba

U Počitelju postoji vila u kojoj se svaki kameni luk, rezbareni detalj i snop svjetla ponaša kao tihi čuvar naše arhitektonske prošlosti.

Smješten u dolini Neretve, Počitelj jedan je od rijetkih gradova u Bosni i Hercegovini gdje se historija ne gleda izdaleka, već se u njoj živi. Stoljećima stare kamene kuće, uske kaldrmisane ulice i osmanska arhitektura ovdje i danas čine svakodnevicu. 

Upravo zato je svaka adaptacija prostora u Počitelju poseban zadatak pronaći ravnotežu između očuvanja i savremenog života. Ova kamena vila to uspijeva na način koji djeluje gotovo nenametljivo. 

Njeni interijeri čuvaju autentične arhitektonske elemente, ali istovremeno nude osjećaj topline, funkcionalnosti i lakoće življenja.




 

Bonjour.club član!

Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!

PRIJAVITE SE NA NEWSLETTER

Arhitektura koja govori bez riječi

Već pri ulasku jasno je da ovdje ništa nije rađeno da impresionira na prvu već da traje. Debeli kameni zidovi sa zadržanim udubljenjima, blagi lukovi koji se formiraju prirodno, bez nametnute simetrije i mala česma u arhitekturi koja podsjeća na izvorne načine gradnje, ostavljeni su netaknuti. 

Prostor diše sporije, tiše. Prozori su duboko usađeni u zidove, stvarajući prirodne okvire za svjetlo i pogled prema Neretvi, dok kameni svodovi i niše preuzimaju ulogu skulpturalnih detalja.
 

Tradicija pretočena u interijer

U spavaćim sobama dominiraju elementi tradicionalnog bosanskog interijera: drvene kanape uz prozore, bogato rezbareni ormari i komode, te tekstil s etno motivima u diskretnim, zemljanim tonovima. 

Posebnu pažnju privlači masivni drveni ormar u zelenoj patini akcent boja koji prostoru daje karakter, ali ne narušava njegovu smirenost. Rezbarije na namještaju podsjećaju na zanatsku preciznost kakva se danas rijetko viđa, dok ručno rađeni detalji djeluju kao produžetak same arhitekture, a ne dekor.
 

Svjetlo, drvo i kamen u savršenom balansu

Izložene drvene grede na stropovima dodatno naglašavaju osjećaj autentičnosti, ali i topline. Kamen, drvo i tekstil ovdje su u stalnom dijalogu. U dnevnom boravku kameni zid ostaje dominantan, dok su savremeni komadi namještaja svedeni, neutralni i funkcionalni. Upravo ta suzdržanost novijih elemenata omogućava historijskim detaljima da ostanu u fokusu, bez osjećaja muzejske hladnoće. 

Prostor je živ, prilagodljiv i iznenađujuće moderan.
 

Počitelj kao produžetak prostora

Ono što ovu vilu čini posebnom jeste njena povezanost s mjestom u kojem se nalazi. Arhitektura Počitelja oduvijek je bila odgovor na klimu, topografiju i način života, a to se osjeća i danas. Ovdje interijer ne pokušava biti univerzalan, on pripada upravo ovom mjestu. Svaki kamen, luk i drvena greda podsjećaju da je očuvanje naslijeđa moguće samo onda kada ga prilagodimo životu, a ne obrnuto.




Ova kamena vila u Počitelju pokazuje da autentičnost ne mora biti žrtva savremenog komfora. Naprotiv, upravo u spoju naslijeđa i promišljenih, diskretnih intervencija nastaje prostor koji ima dušu. 

Interijer koji ne glumi prošlost, već je živi, podsjećajući nas koliko je bogata arhitektura koju već imamo ako je znamo čuvati.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Airbnb