Sarajevo Film Festival je međunarodni filmski festival i prava poslastica za sve filmoljupce, koji većinu ceremonije kao i projekcije filmova, koncentrira upravo unutar zgrade Narodnog pozorišta u Sarajevu. Ovaj Festival je još od 1994. godine polako transformirao Sarajevo i oživio filmsku industriju u njemu. Festival je postao i odlična platforma za promociju regionalnih i svjetskih filmova, te

Pozorište je osnovano 17.11.1919. godine - ispočetka je imao ulogu dramskog teatra, a danas je središte velikog broja dramskih, baletnih i opernih predstava. Njegova povijest je ispisana od strane mnoštva poznatih ansambla i uglednih umjetnika kako iz naše regije tako i iz inozemstva. Na sceni ove najstarije teatarske kuće u BiH izvele su se praizvedbe značajnih dramskih djela koje potpisuju čuvena imena poput Skendera Kulenovića, Meše Selimovića, Miroslava Jančića, Almira Bašovića, Abdulaha Sidrana i dr.

Kako razvoju drame, važan doprinos Narodno pozorište je dalo i razvoju novih i autentičnih dramskih oblika. Svoju ulogu je pronašlo i u drugačijem tumačenju klasike u drami, operi i baletu, kao i razvoju glazbene literature za operu i balet. ‘Jazavac pred sudom’ V. Miloševića, ‘Hasanaginica’, ‘Aska i vuk’ A. Horozića, ‘Katarina, bosanska kraljica’ Đ. Jusića - samo su neke od stanovitih opera koje su se izvele na daskama ovog sarajevskog teatra.
Ova povijesna građevina je za vrijeme Austro-Ugarske bila društveni dom s dvoranom u kojoj su se mogle održavati kazališne predstave, a cijelu zgradu projektirao je češki arhitekt Karlo Par. Zgradu je projektirao u historicističkom duhu po Paržikovoj izvornoj školi. Ovaj je objekt stilski neorenesansan, a uzor mu je bio u starijem Praškom Narodnom kazalištu te u bečkoj zgradi Burze koju je projektirao Paržikov učitelj Teofil von Hansen.


Narodno pozorište već 97 godina predstavlja teatarsku kuću u BiH koja je svojim umjetničkim rezultatima, radom generacija umjetnika, a posebno načinu organizacije (tri ansambla: Opera, Drama i Balet), važan element kazališnog i društvenog života u Bosni i Hercegovini.
Sva tri ansambla imala su dugu povijest koju su obilježili značajni događaji i prekretnice.
Narodno pozorište okuplja najznačajnija glumačka imena iz BiH te prostora bivše Jugoslavije gdje se vidi bitna komponenta rasta i razvoja dramske scene u BiH.
Prva glazbena djela u vlastitoj izvedbi u sarajevskom kazalištu bili su komadi s pjevanjem, koji su bili neobično popularni u našoj zemlji i koji su se intenzivno njegovali do početka Drugog svjetskog rata. Uprave sarajevskog Narodnog pozorišta davale su ovim komadima vidno mjesto u repertoaru, jer su oni privlačili publiku u većem broju nego dramska djela. Tako se 1921./22. godine formira kazališni orkestar, koji je iako skroman, bio prvi veći instrumentalni sastav koji je djelovao u Sarajevu na profesionalnoj osnovi. Prvi profesionalni zbor, u početku sa svega 18 članova, koji je kasnije osnovan, bio je glavni sudionik raznih glazbeno-scenskih i dramskih komada.

U razdoblju između dva svjetska rata, balet kao samostalno tijelo Narodnog pozorišta uopće nije postojao. Ali, kako se publika počela navikavati na balet kao novu i nepoznatu umjetnost zahvaljujući gostovanjima stranih ansambla i solista, sazrela je želja i potreba Narodnog pozorišta za stvaranjem vlastitog baletnog ansambla. Iako je uslijedilo nekoliko neuspjelih pokušaja, pri Društvu prijatelja umjetnosti Cvijeta Zuzori u prosincu 1934. godine osnovana je Ritmičko-baletna škola. Spomenuta gostovanja stranih ansambla, koncerti nastavnica i polaznica škole Cvijeta Zuzorić stvorili su okruženje u kojemu je za potrebe izvođenja prvih opernih predstava formiran mali baletni ansambl Narodnog pozorišta. Praizvedbom ‘Žetve’ 25.svibnja 1950. počinje uzbudljiva povijest sarajevskog baleta. Ansambl doživljava svoju stalni razvoj, osvaja repertoar i postaje ravnopravno baletno tijelo u širim okvirima te dobija i karakteristične osobine zbog kojih dugo godina kasnije ostaje cijenjen i prepoznatljiv u pojmu - sarajevski balet.

Osnivanje Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu 1946. godine je događaj velike vrijednosti za kulturnu povijest i razvoj glazbene kulture, kako u Sarajevu tako i u Bosni i Hercegovini. Početak njenog rada značio je obnavljanje Sarajevske filharmonije i osnivanje Glazbene akademije u Sarajevu - ustanove koja je uz Operu stvorila put razvoja glazbene kulture i umjetnosti u Bosni i Hercegovini.
12. rujna 2007. godine Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika je donijelo odluku kojom se ova neorenesansna građevina proglašava nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.





Za MODAMO.info piše: Marija Perić
Foto:.visitmycountry.net, wikipedia.com, nps.ba

U Sarajevu, pod kosinama krova i između drvenih greda, krije se stan koji odbija biti tih.

Prije par godina na Bonjour.ba pisali smo o vjenčanju Dunje i Vanesa na ranču, a nakon toga smo i razgovarali s njima o ovom razigranom potkrovlju u centru Sarajeva.

Danas, tri godine kasnije, vraćamo mu se iz drugačije perspektive. U međuvremenu, svjetska interijerska scena snažno je zakoračila u maksimalizam, izražen kolorit, kombinovanje uzoraka i industrijske teksture. 

Ono što je tada bio njihov lični eksperiment s bojama, betonom, starom sarajevskom ciglom i muralnim zidovima, danas je dio šireg dizajnerskog diskursa.




Tri godine kasnije: Zašto nam je ovaj stan i dalje referenca?  

Ovdje se industrijski elementi susreću s maksimalističkim koloritom, dok tradicionalni bosanski detalji suptilno podsjećaju gdje se nalazimo. Izložena cigla, betonski kamin, grafičke zidne kompozicije i snažne boje ne takmiče se međusobno, one vode dijalog. 

Prostor je istovremeno hrabar i razigran, ali i strukturiran i u toj napetosti između previše i baš dovoljno leži karakter prostora.

Ulazni hodnik obojen u intenzivnu žutu nijansu odmah definiše atmosferu stana i stvara snažan kontrast koji nas priprema na ono što slijedi. Već na prvim koracima jasno je da je riječ o prostoru koji ima karakter.




Dnevni boravak kao kontrolisani sudar boja i uzoraka

Pod kosinama krova i između vidljivih drvenih greda, dnevni boravak postaje centralna pozornica stana. Crvena sofa, senf žuta garnitura, tirkizna i narandžasta fotelja paleta boja djeluje gotovo teatralno, ali zahvaljujući svjetlosti iz krovnih prozora prostor ostaje prozračan. 

Betonski kamin s nišama za drva unosi industrijski ton, dok grafički oslikani zidovi podsjećaju na savremenu mural estetiku. Metalne police i mješavina tekstura drvo, beton, tekstil stvaraju slojevitost tipičnu za eklektični maksimalizam. 

Glasno je, razigrano i gotovo haotično, ali sve je povezano zajedničkom energijom.









Kuhinja s grafičkim identitetom

Kuhinja je kompaktna, ali vizualno snažna. Zelene fronte ormarića unose svježinu i kontrast prema bijelim zidnim pločicama, dok crno-bijeli grafički uzorak na šanku dodaje dozu urbanog šarma.

 Drvene radne ploče omekšavaju kompoziciju i povezuju je s vidljivim gredama u ostatku stana. Otvorene police i viseći kuhinjski pribor daju funkcionalnu iskrenost prostoru ništa se ne skriva, sve je dio estetike. Iako mala, kuhinja uspijeva biti jednako izražajna kao i dnevni boravak.







Spavaća soba kao vizuelni predah

Za razliku od ostatka stana, spavaća soba donosi smireniji ton. Kosi plafon i krovni prozor stvaraju intimnu atmosferu, dok jednostavan namještaj i svedenija paleta boja dopuštaju odmoru da bude prioritet. 

Plava fotelja i klasična komoda unose lagani retro moment bez vizualnog opterećenja. Ovdje maksimalizam ustupa mjesto jednostavnosti. Nakon eksplozije boja u dnevnoj zoni, ova prostorija djeluje kao svjesno dizajnersko povlačenje.





Terazzo moment u kupatilu

Kupatilo je mali, ali snažan estetski moment. Terrazzo uzorak na zidovima i umivaoniku unosi igru boja i tekstura u inače kompaktnu zonu. Minimalističke sanitarije i jednostavne linije dopuštaju uzorku da dominira bez vizualnog zagušenja. 

Kosi plafon dodatno naglašava potkrovni karakter i daje prostoru posebnu dimenziju. Ovo je primjer kako hrabar uzorak može funkcionisati čak i na maloj površini.





Privatna terasa s pogledom na Sarajevo  

Privatna terasa od 15 m² predstavlja kontrast unutrašnjoj energiji stana. Jednostavne linije namještaja i drvena podna obloga dopuštaju panoramskom pogledu na Sarajevo da bude glavna scena.

Poseban šarm daje mali lučni prozor na fasadi gotovo mediteranski detalj koji prostoru dodaje karakter i romantičnu notu. Nakon intenzivnih boja interijera, terasa djeluje smirujuće i prozračno. To je mjesto gdje maksimalizam ostaje iza vas, a grad postaje dekor.




 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Airbnb