Sarajevo Film Festival je međunarodni filmski festival i prava poslastica za sve filmoljupce, koji većinu ceremonije kao i projekcije filmova, koncentrira upravo unutar zgrade Narodnog pozorišta u Sarajevu. Ovaj Festival je još od 1994. godine polako transformirao Sarajevo i oživio filmsku industriju u njemu. Festival je postao i odlična platforma za promociju regionalnih i svjetskih filmova, te

Pozorište je osnovano 17.11.1919. godine - ispočetka je imao ulogu dramskog teatra, a danas je središte velikog broja dramskih, baletnih i opernih predstava. Njegova povijest je ispisana od strane mnoštva poznatih ansambla i uglednih umjetnika kako iz naše regije tako i iz inozemstva. Na sceni ove najstarije teatarske kuće u BiH izvele su se praizvedbe značajnih dramskih djela koje potpisuju čuvena imena poput Skendera Kulenovića, Meše Selimovića, Miroslava Jančića, Almira Bašovića, Abdulaha Sidrana i dr.

Kako razvoju drame, važan doprinos Narodno pozorište je dalo i razvoju novih i autentičnih dramskih oblika. Svoju ulogu je pronašlo i u drugačijem tumačenju klasike u drami, operi i baletu, kao i razvoju glazbene literature za operu i balet. ‘Jazavac pred sudom’ V. Miloševića, ‘Hasanaginica’, ‘Aska i vuk’ A. Horozića, ‘Katarina, bosanska kraljica’ Đ. Jusića - samo su neke od stanovitih opera koje su se izvele na daskama ovog sarajevskog teatra.
Ova povijesna građevina je za vrijeme Austro-Ugarske bila društveni dom s dvoranom u kojoj su se mogle održavati kazališne predstave, a cijelu zgradu projektirao je češki arhitekt Karlo Par. Zgradu je projektirao u historicističkom duhu po Paržikovoj izvornoj školi. Ovaj je objekt stilski neorenesansan, a uzor mu je bio u starijem Praškom Narodnom kazalištu te u bečkoj zgradi Burze koju je projektirao Paržikov učitelj Teofil von Hansen.


Narodno pozorište već 97 godina predstavlja teatarsku kuću u BiH koja je svojim umjetničkim rezultatima, radom generacija umjetnika, a posebno načinu organizacije (tri ansambla: Opera, Drama i Balet), važan element kazališnog i društvenog života u Bosni i Hercegovini.
Sva tri ansambla imala su dugu povijest koju su obilježili značajni događaji i prekretnice.
Narodno pozorište okuplja najznačajnija glumačka imena iz BiH te prostora bivše Jugoslavije gdje se vidi bitna komponenta rasta i razvoja dramske scene u BiH.
Prva glazbena djela u vlastitoj izvedbi u sarajevskom kazalištu bili su komadi s pjevanjem, koji su bili neobično popularni u našoj zemlji i koji su se intenzivno njegovali do početka Drugog svjetskog rata. Uprave sarajevskog Narodnog pozorišta davale su ovim komadima vidno mjesto u repertoaru, jer su oni privlačili publiku u većem broju nego dramska djela. Tako se 1921./22. godine formira kazališni orkestar, koji je iako skroman, bio prvi veći instrumentalni sastav koji je djelovao u Sarajevu na profesionalnoj osnovi. Prvi profesionalni zbor, u početku sa svega 18 članova, koji je kasnije osnovan, bio je glavni sudionik raznih glazbeno-scenskih i dramskih komada.

U razdoblju između dva svjetska rata, balet kao samostalno tijelo Narodnog pozorišta uopće nije postojao. Ali, kako se publika počela navikavati na balet kao novu i nepoznatu umjetnost zahvaljujući gostovanjima stranih ansambla i solista, sazrela je želja i potreba Narodnog pozorišta za stvaranjem vlastitog baletnog ansambla. Iako je uslijedilo nekoliko neuspjelih pokušaja, pri Društvu prijatelja umjetnosti Cvijeta Zuzori u prosincu 1934. godine osnovana je Ritmičko-baletna škola. Spomenuta gostovanja stranih ansambla, koncerti nastavnica i polaznica škole Cvijeta Zuzorić stvorili su okruženje u kojemu je za potrebe izvođenja prvih opernih predstava formiran mali baletni ansambl Narodnog pozorišta. Praizvedbom ‘Žetve’ 25.svibnja 1950. počinje uzbudljiva povijest sarajevskog baleta. Ansambl doživljava svoju stalni razvoj, osvaja repertoar i postaje ravnopravno baletno tijelo u širim okvirima te dobija i karakteristične osobine zbog kojih dugo godina kasnije ostaje cijenjen i prepoznatljiv u pojmu - sarajevski balet.

Osnivanje Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu 1946. godine je događaj velike vrijednosti za kulturnu povijest i razvoj glazbene kulture, kako u Sarajevu tako i u Bosni i Hercegovini. Početak njenog rada značio je obnavljanje Sarajevske filharmonije i osnivanje Glazbene akademije u Sarajevu - ustanove koja je uz Operu stvorila put razvoja glazbene kulture i umjetnosti u Bosni i Hercegovini.
12. rujna 2007. godine Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika je donijelo odluku kojom se ova neorenesansna građevina proglašava nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.





Za MODAMO.info piše: Marija Perić
Foto:.visitmycountry.net, wikipedia.com, nps.ba

Pronašli smo garsonjeru koja je studija o tome kako mali prostori postaju veliki kada im date dobru logiku.

U mirnom makovskom naselju Zenice, u blizini Bosanske piramide, smješten je studio stan od svega 40 m² koji postavlja pitanje koje mnogi imaju: “Može li garsonjera izgledati kao pravi stan i ostati funkcionalna?”

Ovaj prostor kaže: apsolutno da. Najveći uspjeh ovog interijera je njegovo nevidljivo zoniranje. Dnevni boravak, spavaći dio, micro-kuhinja i ulazna zona nisu fizički odvojeni, ali djeluju kao cjeline sa svojom funkcijom.

Mali prostori ne trebaju zidove, nego pravilno raspoređene fokuse. Rezultat? Prostor se ne čita kao jedna soba, nego kao mali, fluidni dom.




Dnevni boravak i kuhinja: prostor koji diše zahvaljujući materijalima

Ono što odmah postaje jasno jeste da se ovdje sve oslanja na tople materijale i meke forme. Bouclé sofa i tabure, mali drveni sto i visoke bijele zavjese stvaraju dnevni dio koji izgleda odvojeno iako se fizički naslanja na krevet. 

Kuhinja od drveta i bijelih fronti, sa lampama od ratana i šankom koji služi kao dodatna radna ploha, postaje vizuelni centar stana. I upravo tu se vidi prva lekcija ovog prostora: mali stan ne zahtijeva više namještaja nego više logike. Kada kuhinja i boravak dijele istu toplu paletu, prostor se povezuje, smiruje i djeluje veće nego što jeste.







Krevetni dio: mirna zona u jednoj liniji svjetla

Spavaći dio je pozicioniran uz najveći izvor prirodnog svjetla, čime se krevet “otapa” u prostoru umjesto da dominira njime. Neutralna posteljina, suptilne nijanse bež boje i minimalni detalji održavaju spavaću zonu tihom i laganom. 

Ovo je dio koji pokazuje da se privatnost u garsonjeri ne stvara zidovima nego atmosferom mekim svjetlom, laganim prekrivačima i vizuelnim tišinama koje oko prepoznaje kao odmor. Tako prostor ostaje funkcionalno otvoren, ali emotivno podijeljen.






Odlaganje, rasvjeta i ogledala: mali trikovi koji mijenjaju sve

Najbolji dio ove garsonjere je način na koji je sakrivena funkcija. Veliki bijeli ormar duž zida nestaje jer se spaja sa zidnom površinom, dok tamniji ormar u ulazu preuzima vizuelnu težinu i usmjerava pogled dalje u prostor. 

Tri okrugla ogledala na zidu dodaju dubinu i visinu, reflektirajući svjetlo i stvarajući iluziju još jedne prostorije. Rasvjeta je topla i strateški postavljena: pletene lampe iznad šanka, podna lampa u dnevnom dijelu i difuzno svjetlo kroz zavjese čine da stan djeluje kao da ima više slojeva nego što zapravo ima. 




Tu leži najveća vrijednost ovog interijera on ne pokušava sakriti da je 40 m², nego pokazuje kako se tih 40 m² može koristiti pametno i sa stilom.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Airbnb