Sarajevo Film Festival je međunarodni filmski festival i prava poslastica za sve filmoljupce, koji većinu ceremonije kao i projekcije filmova, koncentrira upravo unutar zgrade Narodnog pozorišta u Sarajevu. Ovaj Festival je još od 1994. godine polako transformirao Sarajevo i oživio filmsku industriju u njemu. Festival je postao i odlična platforma za promociju regionalnih i svjetskih filmova, te

Pozorište je osnovano 17.11.1919. godine - ispočetka je imao ulogu dramskog teatra, a danas je središte velikog broja dramskih, baletnih i opernih predstava. Njegova povijest je ispisana od strane mnoštva poznatih ansambla i uglednih umjetnika kako iz naše regije tako i iz inozemstva. Na sceni ove najstarije teatarske kuće u BiH izvele su se praizvedbe značajnih dramskih djela koje potpisuju čuvena imena poput Skendera Kulenovića, Meše Selimovića, Miroslava Jančića, Almira Bašovića, Abdulaha Sidrana i dr.

Kako razvoju drame, važan doprinos Narodno pozorište je dalo i razvoju novih i autentičnih dramskih oblika. Svoju ulogu je pronašlo i u drugačijem tumačenju klasike u drami, operi i baletu, kao i razvoju glazbene literature za operu i balet. ‘Jazavac pred sudom’ V. Miloševića, ‘Hasanaginica’, ‘Aska i vuk’ A. Horozića, ‘Katarina, bosanska kraljica’ Đ. Jusića - samo su neke od stanovitih opera koje su se izvele na daskama ovog sarajevskog teatra.
Ova povijesna građevina je za vrijeme Austro-Ugarske bila društveni dom s dvoranom u kojoj su se mogle održavati kazališne predstave, a cijelu zgradu projektirao je češki arhitekt Karlo Par. Zgradu je projektirao u historicističkom duhu po Paržikovoj izvornoj školi. Ovaj je objekt stilski neorenesansan, a uzor mu je bio u starijem Praškom Narodnom kazalištu te u bečkoj zgradi Burze koju je projektirao Paržikov učitelj Teofil von Hansen.


Narodno pozorište već 97 godina predstavlja teatarsku kuću u BiH koja je svojim umjetničkim rezultatima, radom generacija umjetnika, a posebno načinu organizacije (tri ansambla: Opera, Drama i Balet), važan element kazališnog i društvenog života u Bosni i Hercegovini.
Sva tri ansambla imala su dugu povijest koju su obilježili značajni događaji i prekretnice.
Narodno pozorište okuplja najznačajnija glumačka imena iz BiH te prostora bivše Jugoslavije gdje se vidi bitna komponenta rasta i razvoja dramske scene u BiH.
Prva glazbena djela u vlastitoj izvedbi u sarajevskom kazalištu bili su komadi s pjevanjem, koji su bili neobično popularni u našoj zemlji i koji su se intenzivno njegovali do početka Drugog svjetskog rata. Uprave sarajevskog Narodnog pozorišta davale su ovim komadima vidno mjesto u repertoaru, jer su oni privlačili publiku u većem broju nego dramska djela. Tako se 1921./22. godine formira kazališni orkestar, koji je iako skroman, bio prvi veći instrumentalni sastav koji je djelovao u Sarajevu na profesionalnoj osnovi. Prvi profesionalni zbor, u početku sa svega 18 članova, koji je kasnije osnovan, bio je glavni sudionik raznih glazbeno-scenskih i dramskih komada.

U razdoblju između dva svjetska rata, balet kao samostalno tijelo Narodnog pozorišta uopće nije postojao. Ali, kako se publika počela navikavati na balet kao novu i nepoznatu umjetnost zahvaljujući gostovanjima stranih ansambla i solista, sazrela je želja i potreba Narodnog pozorišta za stvaranjem vlastitog baletnog ansambla. Iako je uslijedilo nekoliko neuspjelih pokušaja, pri Društvu prijatelja umjetnosti Cvijeta Zuzori u prosincu 1934. godine osnovana je Ritmičko-baletna škola. Spomenuta gostovanja stranih ansambla, koncerti nastavnica i polaznica škole Cvijeta Zuzorić stvorili su okruženje u kojemu je za potrebe izvođenja prvih opernih predstava formiran mali baletni ansambl Narodnog pozorišta. Praizvedbom ‘Žetve’ 25.svibnja 1950. počinje uzbudljiva povijest sarajevskog baleta. Ansambl doživljava svoju stalni razvoj, osvaja repertoar i postaje ravnopravno baletno tijelo u širim okvirima te dobija i karakteristične osobine zbog kojih dugo godina kasnije ostaje cijenjen i prepoznatljiv u pojmu - sarajevski balet.

Osnivanje Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu 1946. godine je događaj velike vrijednosti za kulturnu povijest i razvoj glazbene kulture, kako u Sarajevu tako i u Bosni i Hercegovini. Početak njenog rada značio je obnavljanje Sarajevske filharmonije i osnivanje Glazbene akademije u Sarajevu - ustanove koja je uz Operu stvorila put razvoja glazbene kulture i umjetnosti u Bosni i Hercegovini.
12. rujna 2007. godine Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika je donijelo odluku kojom se ova neorenesansna građevina proglašava nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.





Za MODAMO.info piše: Marija Perić
Foto:.visitmycountry.net, wikipedia.com, nps.ba

Stolica koja je promijenila historiju dizajna danas se može naručiti i u BiH, dok slavimo 100 godina od rođenja njenog vizionarskog autora.

Ove godine obilježava se 100 godina od rođenja danskog dizajnera Vernera Pantona, autora jedne od najprepoznatljivijih stolica 20. stoljeća. Njegova vizija futurističkog, fluidnog i hrabrog dizajna ostavila je trag koji ni danas ne blijedi. 

Panton Chair nije samo komad namještaja, već simbol jedne ere koja je vjerovala u plastiku, boju i optimizam forme. Upravo zato je vijest da se ova ikona može naručiti i u BiH, tačnije putem showrooma Kabinet Puls u Banja Luci, više od obične informacije to je prilika da dio dizajnerske historije postane dio savremenog interijera.

Foto: @vitra_partnerstoreantwerp

Revolucija u jednom komadu plastike

Kada je Panton 1960-ih osmislio stolicu izlivenu iz jednog komada plastike, bez zadnjih nogu i klasične konstrukcije, svijet namještaja više nije bio isti. Njena prepoznatljiva S-forma djelovala je gotovo nemoguće kao da prkosi gravitaciji. 

Upravo ta monoblok konstrukcija učinila ju je prvom industrijski proizvedenom stolicom te vrste. U saradnji s kompanijom Vitra , stolica je 1967. ušla u serijsku proizvodnju i ubrzo postala globalni fenomen.





Vizionar koji je dizajnom oslobađao maštu

Verner Panton nije bio samo dizajner bio je istinski vizionar i jedinstven duh svog vremena. Odbijao je da ga ograničavaju norme, tradicija ili očekivanja tržišta. Njegov rad pretvorio je svijet interijera u hrabrije, šarenije i eksperimentalnije mjesto, u kojem boja nije bila akcent nego iskustvo.

Uvijek znatiželjan i otvoren prema novim materijalima i tehnologijama, Panton je poticao ljude da koriste vlastitu maštu i da prostor doživljavaju kao ambijent emocije. Njegov cilj nije bio samo dizajnirati predmet, već stvoriti okruženje koje inspiriše i raduje.

Kako je i sam govorio: “You sit better on a colour you like.”

Možda upravo u toj jednostavnoj rečenici leži razlog zašto je Panton Chair i danas relevantna jer nije riječ samo o ergonomiji, već o doživljaju.

Foto: @vernerpantonofficial

Ikona pop kulture i muzejski eksponat

Panton Chair je kroz decenije postala više od funkcionalnog predmeta. Ušla je u kolekcije najvažnijih muzeja savremene umjetnosti, pojavljivala se u editorijalima, filmovima i domovima kreativaca širom svijeta. 

Njena silueta je toliko snažna da je prepoznajemo i bez konteksta poput dizajnerskog potpisa u prostoru. Malo je komada namještaja koji su uspjeli zadržati status ikone kroz šest decenija bez promjene forme.

Foto: @vitra_partnerstoreantwerp

Zašto je ostala relevantna do danas?

U vremenu kada se interijeri vraćaju skulpturalnim formama i statement komadima, Panton Chair djeluje jednako savremeno kao i 1967. godine. Minimalistička, ali hrabra. Industrijska, ali elegantna. Dostupna u spektru boja, lako se uklapa u savremene stanove, galerije, showroom prostore ili eklektične dnevne boravke.

Foto: @ikarus.design

Možda je upravo u tome njena najveća snaga 100 godina nakon rođenja njenog autora, ova stolica i dalje izgleda kao komad budućnosti. A sada je, zahvaljujući mogućnosti narudžbe u Banjoj Luci u Kabinet Puls showroomu, bliža nego ikad našem dizajnerskom kontekstu.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: @vernerpantonofficial