TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 12.8.2016.
Sarajevo Film Festival je međunarodni filmski festival i prava poslastica za sve filmoljupce, koji većinu ceremonije kao i projekcije filmova, koncentrira upravo unutar zgrade Narodnog pozorišta u Sarajevu. Ovaj Festival je još od 1994. godine polako transformirao Sarajevo i oživio filmsku industriju u njemu. Festival je postao i odlična platforma za promociju regionalnih i svjetskih filmova, te
Pozorište je osnovano 17.11.1919. godine - ispočetka je imao ulogu dramskog teatra, a danas je središte velikog broja dramskih, baletnih i opernih predstava. Njegova povijest je ispisana od strane mnoštva poznatih ansambla i uglednih umjetnika kako iz naše regije tako i iz inozemstva. Na sceni ove najstarije teatarske kuće u BiH izvele su se praizvedbe značajnih dramskih djela koje potpisuju čuvena imena poput Skendera Kulenovića, Meše Selimovića, Miroslava Jančića, Almira Bašovića, Abdulaha Sidrana i dr.
Kako razvoju drame, važan doprinos Narodno pozorište je dalo i razvoju novih i autentičnih dramskih oblika. Svoju ulogu je pronašlo i u drugačijem tumačenju klasike u drami, operi i baletu, kao i razvoju glazbene literature za operu i balet. ‘Jazavac pred sudom’ V. Miloševića, ‘Hasanaginica’, ‘Aska i vuk’ A. Horozića, ‘Katarina, bosanska kraljica’ Đ. Jusića - samo su neke od stanovitih opera koje su se izvele na daskama ovog sarajevskog teatra.
Ova povijesna građevina je za vrijeme Austro-Ugarske bila društveni dom s dvoranom u kojoj su se mogle održavati kazališne predstave, a cijelu zgradu projektirao je češki arhitekt Karlo Par. Zgradu je projektirao u historicističkom duhu po Paržikovoj izvornoj školi. Ovaj je objekt stilski neorenesansan, a uzor mu je bio u starijem Praškom Narodnom kazalištu te u bečkoj zgradi Burze koju je projektirao Paržikov učitelj Teofil von Hansen.
Narodno pozorište već 97 godina predstavlja teatarsku kuću u BiH koja je svojim umjetničkim rezultatima, radom generacija umjetnika, a posebno načinu organizacije (tri ansambla: Opera, Drama i Balet), važan element kazališnog i društvenog života u Bosni i Hercegovini.
Sva tri ansambla imala su dugu povijest koju su obilježili značajni događaji i prekretnice.
Narodno pozorište okuplja najznačajnija glumačka imena iz BiH te prostora bivše Jugoslavije gdje se vidi bitna komponenta rasta i razvoja dramske scene u BiH.
Prva glazbena djela u vlastitoj izvedbi u sarajevskom kazalištu bili su komadi s pjevanjem, koji su bili neobično popularni u našoj zemlji i koji su se intenzivno njegovali do početka Drugog svjetskog rata. Uprave sarajevskog Narodnog pozorišta davale su ovim komadima vidno mjesto u repertoaru, jer su oni privlačili publiku u većem broju nego dramska djela. Tako se 1921./22. godine formira kazališni orkestar, koji je iako skroman, bio prvi veći instrumentalni sastav koji je djelovao u Sarajevu na profesionalnoj osnovi. Prvi profesionalni zbor, u početku sa svega 18 članova, koji je kasnije osnovan, bio je glavni sudionik raznih glazbeno-scenskih i dramskih komada.
U razdoblju između dva svjetska rata, balet kao samostalno tijelo Narodnog pozorišta uopće nije postojao. Ali, kako se publika počela navikavati na balet kao novu i nepoznatu umjetnost zahvaljujući gostovanjima stranih ansambla i solista, sazrela je želja i potreba Narodnog pozorišta za stvaranjem vlastitog baletnog ansambla. Iako je uslijedilo nekoliko neuspjelih pokušaja, pri Društvu prijatelja umjetnosti Cvijeta Zuzori u prosincu 1934. godine osnovana je Ritmičko-baletna škola. Spomenuta gostovanja stranih ansambla, koncerti nastavnica i polaznica škole Cvijeta Zuzorić stvorili su okruženje u kojemu je za potrebe izvođenja prvih opernih predstava formiran mali baletni ansambl Narodnog pozorišta. Praizvedbom ‘Žetve’ 25.svibnja 1950. počinje uzbudljiva povijest sarajevskog baleta. Ansambl doživljava svoju stalni razvoj, osvaja repertoar i postaje ravnopravno baletno tijelo u širim okvirima te dobija i karakteristične osobine zbog kojih dugo godina kasnije ostaje cijenjen i prepoznatljiv u pojmu - sarajevski balet.
Osnivanje Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu 1946. godine je događaj velike vrijednosti za kulturnu povijest i razvoj glazbene kulture, kako u Sarajevu tako i u Bosni i Hercegovini. Početak njenog rada značio je obnavljanje Sarajevske filharmonije i osnivanje Glazbene akademije u Sarajevu - ustanove koja je uz Operu stvorila put razvoja glazbene kulture i umjetnosti u Bosni i Hercegovini.
12. rujna 2007. godine Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika je donijelo odluku kojom se ova neorenesansna građevina proglašava nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Za MODAMO.info piše: Marija Perić
Foto:.visitmycountry.net, wikipedia.com, nps.ba
TEKST: Ada Ćeremida
Ako tražiš način da ove zime uneseš sezonalnost bez odustajanja od svog stila ovo je trik koji ćete svake godine ponoviti.
Tokom godine često smo govorili o tome kako uokviriti svoje najdraže uspomene i pretvoriti zidove u galeriju trenutaka koji pričaju vašu priču.
No, kako se približava sezona u kojoj želimo da dom izgleda malo toplije i promišljenije, nameće se pitanje: kako ukrasiti bez narušavanja estetike koju smo gradili cijele godine?
Ovaj diskretni božićni akcenat girlanda s baršunastom mašnom postavljena iznad svakog okvira predstavlja upravo to: minimalistički, a vizualno snažan potez koji unosi sezonalnost, ali zadržava arhitektonski mir zida.
Ne preuzima prostor, ne natječe se s borom, ne unosi vizuelni šum. Umjesto toga, djeluje kao tihi, elegantni potpis koji božićno raspoloženje prevodi na jezik savremenog interijera.
U interijerima gdje dominiraju neutralni tonovi i uredna geometrija, bilo kakav dekor lako može djelovati prenaglašeno. Zato ovaj trik funkcioniše iznenađujuće dobro: girlanda i mašna uvode teksturu i vertikalnost, ali u mjeri koja poštuje postojeću strukturu prostora.
Kao i kod svakog dobrog stylinga, ključ je u proporciji. Jedna grančica iznad jednog okvira ništa više, ništa manje. Baršun u bordo ili tamnocrvenoj nijansi unosi toplinu, dok prirodna ili realistična zelena daje dozu klasičnog božićnog DNK-a, ali u modernoj interpretaciji.
Ono što ovaj pristup čini posebnim jeste način na koji utiče na arhitekturu prostorije. Grančice stvaraju novu liniju kretanja pogleda: podižu visinu zida, pojačavaju doživljaj simetrije i unose ritam koji inače nedostaje tokom praznika.
Umjesto da pretrpavate komode, police i pod, ovaj detalj prebacuje fokus na zid površinu koju gotovo nikad ne koristimo za sezonsku dekoraciju. Rezultat je balans koji djeluje dizajnerski, gotovo kuratorski.
Ako volite uredne prostore u kojima svaki predmet ima svoje mjesto, ovo je idealna sezonska intervencija. Ne zauzima površinu, ne stvara nered, a ipak daje osjećaj da ste prostor pripremili za praznike s pažnjom i ukusom.
U malim stanovima, gdje svaka dekoracija zahtijeva kompromis, ovaj pristup je gotovo strateški. Vizuelno „težak“ dekor ostaje na podu, dok zid dobija lagan, prozračan akcenat dovoljno prisutan da ga primijetite, ali dovoljno suzdržan da ne naruši minimalizam.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
