Sjećate se fotografija zgodnih muškaraca koji čitaju knjige dok se voze javnim prijevozom? Sada svi bruje o Instagram profilu naziva manandcoffe koji ima već 117.000 pratitelja i 285 fotografija koje prikazuju muškarce i kavu. Da, dobro ste čuli, prikazuju samo (super zgodne) muškarce kako piju kavu.

Zašto se broj pratitelja ovog profila iz dana u dan povećava iznimnom brzinom, saznajte kroz fotografije koje donosimo ispod.

_{Foto: via Instagram} 

Kroz oči posmatrača Sarajevo ponekad izgleda nježnije nego nama koji kroz njega žurimo svaki dan.

Dok čekamo tramvaj, nerviramo se zbog gužve ili prolazimo istim ulicama bez da podignemo pogled, neko drugi u istom trenutku vidi boje fasada, ritam prozora, linije mostova i mir koji grad skriva između dvije ulice. Zbog toga su nas ilustracije Federice Ferri zaustavile usred scrollanja Instagram feeda.

Njene skice Sarajeva izgledaju kao zbirka emocija uhvaćenih između svakodnevnih scena. 

U njima grad djeluje toplije, sporije i gotovo filmski, a možda je najzanimljivije to što nas podsjećaju da Sarajevo često prestanemo primjećivati tek onda kada nam postane svakodnevica.



 

Federica Ferri kroz ilustracije bilježi gradove kao male emotivne mape

Federica Ferri je freelance ilustratorica čiji radovi često spajaju arhitekturu, atmosferu grada i osjećaj svakodnevice u vrlo prepoznatljivom, nježnom vizualnom jeziku. 

Osim ilustracija koje objavljuje na društvenim mrežama, radila je i na publikaciji Plurale Mediterraneo – Mare Bianco di Mezzo, knjizi koja kroz tekstove i ilustracije istražuje mediteranski identitet, kulturu i osjećaj pripadanja prostoru. 

U njenim radovima gradovi ne djeluju monumentalno niti nedodirljivo. Naprotiv, izgledaju intimno, gotovo kao mjesta koja pamtite po mirisu zraka, zvuku tramvaja ili svjetlu predvečerja. Možda upravo zato Sarajevo u njenim ilustracijama djeluje toliko blisko i poznato čak i kada ga gledamo iz potpuno nove perspektive.




 

Sarajevo izgleda drugačije kada ga posmatrate bez žurbe

Najljepši dio ovih ilustracija nije samo način na koji su nacrtane poznate sarajevske lokacije, nego način na koji ih Ferri “čita”. U njenim radovima Latinska ćuprija nije samo most, Trg Oslobođenja nije samo prečica kroz grad, a fasade koje svakodnevno zaobilazimo odjednom djeluju gotovo romantično. 

Boje koje koristi nisu doslovne, ali emocionalno savršeno funkcionišu. Sarajevo postaje roze, plavo, žuto i mekano, čak i onda kada znamo da je vani sivo jutro ili gradska gužva i baš tu leži cijela poenta. 

Kada grad gledate prvi put, ili barem sa dovoljno pažnje, počinjete primjećivati detalje koje ljudi koji u njemu žive često više ne registruju.




Turisti su posljednjih godina postali tema oko koje se često vežu frustracije, prenapučeni gradovi i osjećaj da mjesta gube svoju autentičnost. Ipak, ovakvi radovi podsjećaju da postoji i druga strana tog pogleda. 

Ponekad je potrebno da neko ko dolazi sa strane ponovo otkrije ljepotu prostora koji smo prestali aktivno gledati. Ne zato što je ona nestala, nego zato što smo možda previše navikli na nju.



 

Neke gradove ponovo zavolimo tek kada ih vidimo tuđim očima

Možda nas upravo zato ovakve ilustracije toliko emotivno pogode. Ne zato što idealizuju Sarajevo, nego zato što nas podsjećaju koliko karaktera ovaj grad ima u svojim malim scenama. 

U ljudima koji igraju šah na otvorenom, u uglovima austrougarskih zgrada, u golubovima iznad uskih ulica i u svjetlu koje pada na fasade pred kraj dana. 

Federica Ferri nije crtala “savršeno” Sarajevo. Crtala je ono koje diše, koje je pomalo haotično, nježno i puno detalja koje vrijedi primijetiti. A nakon što pogledate njene ilustracije, velike su šanse da ćete već pri sljedećoj šetnji kroz grad makar na trenutak usporiti pogled.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: @federica_fierri_