Prostor čije uređenje je Maja suptilno pokazala na svojim fotografijama na društvenim mrežama brzo nas je motivirao da joj se javimo i zavirimo u njezin studio.

Naime, Maja Alibegović vlasnica je brenda koji se bavi ručnom izradom modnih dodataka i odjeće koji odiše minimalizmom, jednostavnošću i određenom posebnosti. U svoj rad Maja je uspjela utkati dašak jedinstvenosti, što se vidi u uređenju i njenog neodoljivog studija od 11 m².

 

Maja Alibegović

Drvene police s kukicama tako su postale praktične za izlaganje njenih torbi i cekera, a police s cvijećem, pletenim detaljima i sivim namještajem stvorili su ugodno mjesto za predstavljanje njenog rada. U razgovoru s Majom saznali smo što joj je bila inspiracija za uređenje, gdje možete pronaći njen rad, kao i što sve njezin studio sprema za nadolazeću sezonu. Više o uređenju, kao i Majine odgovore otkrijte u nastavku.

 

Što je bila inspiracija za uređenje vašeg studija?
 

Željela sam mali prostor od 11 kvadrata pretvoriti u lijepo i ugodno radno mjesto koje će ujedno biti i izložbeni prostor mojih kreacija. Postoji mnogo kreativnih načina kroz koje možete organizirati mali prostor i ja mislim da sam uspela u tome. Željela sam najprije da bude udobno i funkcionalno i mjesto u kojem ću moći da se kreativno izražavam.

 

Kakve sve proizvode možemo pronaći u ponudi?
 

Trenutno proizvodi koji su u ponudi su torbe, velike i male torbe, ceker, kao i ručno pleteni prsluci. Pored toga radim i pletene haljine koje će ubrzo biti u ponudi kao i trenerke i dux haljine koje sam već ranije radila, samo ovaj put sa malo izmijenjenim dizajnom. Ponekad uradim neke stvari koje su limitirane, ali imam i neke stvari koje su konstantno u ponudi.
Uvijek radim stvari koje i sama nosim, koje su mi potrebne. Volim udobne i nosive stvari koje se mogu iskoristiti što više, a prije svega volim minimalizam i jednostavnost.

 

Što vaš studio sprema za nadolazeću sezonu?
 

Kao što sam rekla, uskoro će opet u ponudi biti udobne trenerke, muške, ženske i kao i dječje.
Torbe koje će biti nosive i kao ceker i kao ruksak. Pletene haljine koje će biti limitirane.
Za proljeće i ljeto već imam isplanirano sve. Tome se posebno radujem. Bila sam napravila veću pauzu u svom poslu, ali ideja nikada nije nestalo, tako da se radujem svemu što dolazi.

 

I za kraj, gdje se točno nalazite?
 

Moj studio se nalazi u Zenici, ulica Maršala Tita broj 61. Aktivna sam najviše na društvenoj mreži Instagram. Na toj društvenoj platformi najviše objavljujem svoje radove.

 

***
Foto: @naked_maja

Holandski MVRDV gradi “The Grand Ballroom”, ogromnu sferu koja spaja arenu, stanove, hotel i park i već sada najavljuje novu eru urbanog dizajna u regionu.

U posljednjih nekoliko godina Tirana je postala poligon za velike međunarodne arhitektonske kuće: od ikoničnih stambenih zgrada do javnih prostora koji mijenjaju ritam grada. 

Sada stiže i možda najglasniji projekt do sada: ogromna sfera koja će zamijeniti postojeću dvoranu Asllan Rusi i ponuditi mješavinu arene, hotela, stanova i prizemnih sadržaja otvorenih prema gradu. 

Za regionalni kontekst ovo je važna vijest jer rijetko viđamo ovako snažno oblikovane urbane objekte koji su zaista multifunkcionalni.



The Grand Ballroom: Nova ikona bez uglova  

Zamišljena kao ogromna kugla, visoka više od 100 metara, nova zgrada djeluje kao arhitektonska metafora igre referenca na loptu, ali i na arhitektonske utopije prosvjetiteljstva. No, njena forma nije samo vizuelni potpis. Kružni oblik omogućava da zgrada nema “stražnju fasadu” nema iza, nema periferiju. Svaka strana komunicira s gradom podjednako, otvara se prema ulicama i stvarnim životima ljudi oko nje.



Upravo u toj ideji jednakosti, MVRDV pronalazi balans između urbanog spektakla i svakodnevne funkcionalnosti. Na relativno maloj parceli uspjeli su složiti čitav mali svijet: arena u središtu, hotel iznad nje, stambeni prostori u višim zonama, a prizemlje otvoreno svima. 

Kako se sfera sužava pri dnu, oslobađa prostor za trgove, male parkove i vanjske sportske terene koji će, barem prema vizijama arhitekata,ostati dostupni i djeci iz komšiluka. 

Donji dio sfere kao da se utisnuo u teren, stvarajući amfiteatarske stepenice i kafiće koji će funkcionisati i kada nema utakmica.

Sve to zajedno čini da The Grand Ballroom ne djeluje kao izolovana arena, već kao živa zgrada koja diše s gradom, koja ima ritam svakodnevice, a ne samo ritam sportskih događaja.



Interijer sfere: Vrt, arena i hotel u jednom  

Kada se uđe u unutrašnjost sfere, prvo što dočekuje pogled je ogromni oculus, stakleni otvor koji na vrhu propušta svjetlost i povezuje različite slojeve zgrade. 

U središtu je arena s 6.000 sjedišta, okružena tribinama i prostorima koji se mogu koristiti i za druge događaje. Iznad nje, u neobičnom arhitektonskom obratu, smješten je hotel čije sobe gledaju direktno na teren. Neki gosti će, doslovno, moći gledati utakmicu iz kreveta.



Još više fascinira ono što se krije iznad hotela: stambeni prstenovi koji formiraju dvostruku ljusku sfere. U toj debljini zida razvija se unutrašnji vrt, gotovo kao obrnut odraz arene ispod, mjesto s drvećem, klupama i tišinom. Taj prostor, iako unutar sfere, djeluje kao park pod nebom.

Kako se zgrada sužava prema vrhu, rastu i terase. Vanjski zidovi stanova blago su uvučeni unutar konstrukcije, pa svaka etaža iznad stvara prirodan hlad. Na samom vrhu nalaze se dupleksi s privatnim krovnim terasama i sky-bar koji obećava panoramski pogled na Tiranu, novu tačku s koje će se posmatrati grad koji ne prestaje da raste.



Život oko sfere  

Jedna od najvećih prednosti projekta leži u prizemlju prostoru koji je MVRDV pretvorio u park i javni trg. Kako se sfera sužava, otvara se prostor za sedenje, kafu, igru i druženje. Na betonskim platoima i zelenim “džepovima” očekuje se svakodnevni život: studenti s laptopima, djeca s lopticama, i svi oni koji žele biti dio grada čak i kada se ništa spektakularno ne dešava.

Sve je osmišljeno da se kreće pješke, polako. Kružne staze oko prizemlja vode posjetioce prema ulazu u arenu, ali i omogućavaju laganu šetnju za one koji samo prolaze. Zgrada ‘’diše'' sa velikim otvorima između slojeva sfere koji stvaraju prirodnu ventilaciju, dok debeli betonski prstenovi prave hlad i štite od ljetnog sunca.



Tirana je u posljednjih nekoliko godina otvoreno pozvala međunarodne arhitekte da eksperimentišu. The Grand Ballroom se savršeno uklapa u taj niz kao svojevrsna kulminacija ideje da arhitektura može biti i skulptura i infrastruktura istovremeno.



Za region koji često zazire od velikih arhitektonskih gesti, ovo je ohrabrujući primjer. Pokazuje da monumentalnost ne mora biti hladna, da arena može postati kvart, da sfera može postati komšinica. Sve zavisi od toga hoće li Tirana uspjeti održati duh javnosti oko nje ako to pođe za rukom, The Grand Ballroom bi zaista mogao postati ono što mu i ime sugeriše: velika, zajednička dvorana grada.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Renderi: MVDRV