TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 22.6.2016.
Ovaj potkrovni stan, površine 47 m2, lociran u austrougarskoj zgradi u centru Sarajeva sjajan je izvor inspiracije kad je u pitanju stilski zanimljivo i praktično rješenje za uređenje manjeg životnog prostora. Arhitektonski studio Firma, točnije, Dina Samić i Nermina Zagora dobili su izazovan zadatak da reorganizacijom prostora ovaj stan u potkrovlju pretvore u topao prostor u kojem se nalazi kuh
O inspiraciji za uređenje te samom procesu uređenja, razgovarali smo sa Dinom i Nerminom.
Stan predstavlja zanimljivu sintezu modernog i starog, kako kroz uređenje interijera, tako i kroz korištenje materijala poput drveta, kamena, kože... koji daju zanimljivu dinamiku prostoru. Što je bila inspiracija za uređenje?
Sama forma i materijalizacija originalnog prostora – potkrovlja, bila je osnovna inspiracija za koncept enterijera. Ideja je bila da se uklone svi suvišni nekonstruktivni elementi i slojevi u kojima je bilo „zarobljeno“ više od 4 m2 dragocjene tlocrtne površine stana. Radikalnom reorganizacijom prostora smo uspjeli dodati manju spavaću sobu, koja nije postojala u originalnom prostoru.
Najveći izazov s kojim ste se susreli tijekom uređenja jeste?
Obzirom da smo ograničenost tlocrtne površine stana, nastojali smo da fokus novog enterijera bude usmjeren na raskošnu visinu potkrovlja, pa su stoga najveći izazovi bili u konstruktivnim intervencijama u krovu.
Raspored kuhinjskih elemenata i zanimljivo stilsko rješenje za trpezariju pokazuju da je pametno iskorišten svaki metar prostora. Koja su stilska rješenja za što bolju iskorištenost prostora?
Organizacija kuhinje u obliku slova „U“ je nastala kao racionalni, funkcionalni odgovor na raspoloživi prostor ispod krovne kosine, čijoj posebnosti je doprinijelo uvođenje dugog a uskog prozora kojim je ostvareno dodatno dnevno osvjetljenje i vizura prema ozelenjenom unutrašnjem dvorištu.
Rasvjeta u stanu u obliku industrijskih lampi daje prostoru pomalo moderan industrijskih štih, a krovni prozori s druge strane daju prozračnost prostoru. Koliko je svjetlost važna stavka u uređenju interijera?
Dnevno i vještačko osvjetljenje igraju vrlo važnu ulogu u uređenju svakog enterijera. Potkrovlje SB posjeduje šest velikih krovnih prozora, kojima je ostvaren optički efekat većeg i prozračnijeg prostora u odnosu na njegove stvarne dimenzije. Upotrebom viseće rasvjete u vidu reflektora na šinama, kao i podne tačkaste rasvjete, u prostoru je ostvaren ugođaj topline doma, koji istovremeno podsjeća i na scenski ambijent, koji je moguće transformisati zahvaljujući naizmjeničnom uključivanju različitih nivoa rasvjete.
Tko potpisuje namještaj koji je korišten za uređenje interijera?
Većinu enterijera čine ugradbeni elementi (ormari, police, kuhinja i sl) koji su rađeni po mjeri i namjenski za ovaj prostor. Ostatak enterijerske opreme je nabavljen u domaćim salonima namještaja.
Brojni detalji u stanu poput ljestvi ili ukrasa u zidu pokazuju da i minimalizam 'može imati dušu'. Koji su elementi ključni kako bi prostor bio funkcionalan, jednostavan i topao?
Otkrivena krovna konstrukcija i originalna austrougarska opeka, kao i ukrasni elementi ljestvi, centralno pozicionirani dimnjak, u kombinaciji sa rasvjetom sa industrijskim predznakom,predstavljaju spoj „iskrenih“ i autentičnih materijala sa novim, uvedenim elementima, i otkrivaju priču o historiji i memoriji prostora, kao i ličnosti samog vlasnika.
U stanu se nalaze i brojni ugradbeni elementi...
Ugradbeni elementi – ormari predstavljaju odgovor na funkcionalne zahtjeve vlasnika. Kako bi u prostoru djelovali diskretno i neutralno, za ugradbene elemente su odabrani materijali iz ahromatske skale-bijele MDF ploče u kombinaciji sa elegantnim, crnim aluminijskim ručkicama.
Foto: Irfan Redzovic
TEKST: Ada Ćeremida
U svijetu arhitekture postoje pojedinci koji su obilježili epohu, ali postoje i oni rijetki parovi koji su stvarali zajedno dijelili studio, ideje, sumnje, nacrte i svakodnevicu.
Kada se ljubav i kreativnost preklapaju decenijama, rezultat nije samo opus, već način razmišljanja koji ostavlja trag u kulturi stanovanja. Jedna od takvih priča je ona o Charlesu i Ray Eames, paru čiji je dom postao manifest njihove veze, ali i modernog načina života.
Njihova kuća u Pacific Palisadesu, poznata kao Eames House , nije samo arhitektonski projekat. Ona je intimni arhiv njihovog braka, laboratorij dizajna i prostor u kojem je modernizam dobio ljudsko lice.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
Struktura i sistem: Racionalna osnova modernizma
Eames House nastala je 1949. godine kao dio Case Study House programa, inicijative koja je istraživala kako savremena arhitektura može odgovoriti na potrebe poslijeratne Amerike. Konstrukcija od čelika i stakla, jasno strukturirana fasada i modularna logika nose sve elemente racionalnog modernizma.
Ipak, ono što ovu kuću izdvaja jeste sloj intime. Iza industrijske konstrukcije nalazi se dom ispunjen knjigama, tekstilima, umjetninama i predmetima s putovanja. Ray je unijela boju, kompoziciju i osjećaj igre, dok je Charles donosio konstruktivnu jasnoću. Njihova kuća pokazuje da modernizam ne mora biti hladan može biti topao, osoban i pun života.
Arhitektura prikaza: Dom kao prostor izlaganja svakodnevice
Za Eamesove, stanovanje nikada nije bilo statično stanje, već proces. Njihov dom bio je kontinuirani eksperiment, prostor koji se mijenjao, prilagođavao, nadopunjavao. Namještaj je često bio prototip, raspored fleksibilan, a interijer otvoren prema prirodi.
Velike staklene plohe brišu granicu između unutrašnjosti i vrta, dopuštajući svjetlu da postane ravnopravan element arhitekture. Čelik daje strukturu, ali priroda daje ritam. Upravo ta ravnoteža između industrijskog i organskog odražava i njihovu profesionalnu dinamiku, spoj preciznosti i intuicije.
Eames House nije spektakularna u smislu monumentalnosti, već u pažnji prema detalju. Police s knjigama, pažljivo složeni predmeti, tekstilne teksture i grafički akcenti stvaraju slojevit interijer.
Ray je često isticala da dizajn počinje s pažnjom, pažnjom prema korisniku, prostoru i kontekstu. U njihovom domu svaki predmet ima razlog postojanja. Nema suvišnosti, ali nema ni sterilnosti. To je prostor koji diše, živi i nosi trag svakodnevice.
Velike staklene površine otvaraju interijer prema vrtu, uvodeći pejzaž kao aktivnog učesnika u kompoziciji. Svjetlo postaje arhitektonski materijal, mijenjajući atmosferu tokom dana i naglašavajući teksture čelika, drveta i tkanine.
Ovaj odnos između industrijske konstrukcije i prirodnog okruženja odražava i filozofiju para: dizajn mora biti racionalan, ali nikada lišen humanosti. Kuća pokazuje kako standardizacija i prefabrikacija ne isključuju emotivnost, naprotiv, mogu je učiniti pristupačnijom.
Njihov brak nije bio podjela uloga, već dijalog. Charles i Ray radili su kao tim u kojem su ideje cirkulisale slobodno. Ta simbioza vidljiva je i u kući ona nije rezultat jednog autora, već zajedničkog pogleda na svijet.
Eames House pokazuje kako arhitektura može biti produžetak odnosa. Prostor postaje medij kroz koji se izražava povjerenje, radoznalost i poštovanje prema zanatu. Ljubav ovdje nije samo romantični motiv, ona je metod rada.
Više od sedam decenija kasnije, Eames House i dalje djeluje savremeno. Njena fleksibilnost, humanost i inteligentna upotreba materijala čine je relevantnom i danas.
Možda je upravo to najveća vrijednost njihovog zajedničkog rada: stvorili su dom koji nadilazi trendove. Prostor koji je nastao iz ljubavi prema jedno drugom i prema dizajnu postao je bezvremensko ljubavno pismo arhitekturi.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
