Mirna Lončarica, arhitektica je koja je našu pozornost pozornost privukla kroz brojne projekte uređenja interijera i eksterijera, kako stambenih prostora, brojnih vila i kuća, tako i kroz uređenje brojnih hotela, restorana i cafea, poput Tratoria Mozaik ili hotela Mlinski Kamen.

Njen profesionalni interes posebno je usmjeren na samoodrživu arhitekturu i zelenu gradnju. Ima dugogodišnje iskustvo u projektiranju niskoenergetskih i pasivnih objekata od drvenih prefabrikovanih sistema realiziranih na području BiH, ali i u inostranstvu zbog čega je bila i gostujući predavač na izbornom predmetu arhitektonskog fakulteta u Sarajevu. Izborom internacionalnog selektora njeni prvi projekti objavljeni su u knjizi Restart čiji je cilj kritičko sagledavanje suvremene bh. arhitektonske scene. Od tada redovno učestvuje i na stručnim izložbama Asocijacije arhitekata BiH. Inicijator je projekta "Naša Pasivna Kuća"- prve promotivne pasivne kuće u BiH otvorene za javnost koja je izgrađena na Kovačima u suradnji privatnog i javnog sektora. U okviru svog projektantskog studia „Archigreen" Mirna se bavi projektiranjem objekata različite namjene te dizajnom enterijera. Jedan od njenih posljednjih projekata je AS kuća, koja privlači pozornost modernim dizajnom koji je rezultat osviještenost krajolikom oko nje.

 „Arhitektonski dizajn je za mene moćan alat kojim možemo stvoriti tačno željene uslove i na neki način manipulirati budućnošću koju tek negdje namjeravamo provesti. I ovaj put nastojala sam da ta scenografija ne bude “nesretni slučaj” neplaniranog, već da stvorimo jednu arhitekturu koja nam otvara mogućnosti i učestvuje u ostvarivanju naših vizija i to na najefikasniji način. Važno je oblikovati prostor tako da nas raznolikošću podsjeća na ljepotu življenja, naročito kada se radi o kućama za stanovanje.

U procesu dizajniranja kuće AS bio je veoma značajan i individualni stil klijenata i njihove životne navike  te je tako nastao  specifičan arhitektonski izražaj  ideje- vizije, sa ciljem realizacije zamišljenog. Proces osvještavanja objekta, odnosno spoznaje doživljaja i emocija koje taj prostor treba pružiti jednako je bitan kao i formalni podaci (lokacija, dispozicija, veličina raspoloživog prostora itd.) Na osnovu ovih inputa arhitektura će svojom formom i interakcijom s danim okruženjem podržati i utjeloviti u prostor identitet i energiju, koji direktno utiču na našu osobnost te mogu tako podržati naš kreativni rast i razvoj. Cilj je bio stvoriti objekat tj. kuću koja je i poput ljudi, originalna i individualna, na sebi svojstven način.

Pored želja i očekivanja investitora koncept idejnog rješenja objekta je i posljedica velikog nagiba terena te je zbog toga kuća djelomično ukopana što će ujedno omogućiti veliku uštedu u kasnijoj eksploataciji. Objekat se sastoji od dvije etaže čije se osnove razvijaju okomito na nagib terena, a smicanjem i poluukopavanjem donje etaže objekat se maksimalno prilagođava zatečenoj konfiguraciji.

Kuća je pozicionirana tako da dužu fasadu na kojoj prevladavaju otvori izlaže jugu. Od nepovoljnog ljetnog sunca, fasada sa velikim otvorima i staklenim portalima (gdje su prostorije dnevnog boravka kao i ostale glavne prostorije) zaštićena je velikom drvenom strehom te prepuštenom terasom.

Bitno je naglasiti veliki potencijal same lokacije i ljepote prirodnog okruženja te vizura koje se pružaju sa lokacije. Smatram da su okoliš i prirodna bogatstva nepresušni izvor inspiracije za kreativna rješenja i kreativne ideje. Arhitektura koja osluškuje naše potrebe neminovno osluškuje i potrebe prirode i okoliša u kojem gradimo i živimo, dok projektovanje  tretirajući sklad s prirodom odražava potrebe i želje za zdravim i održivim životnim stilom. Zbog toga, ali i zbog ekonomičnosti održavanja objekat će biti realiziran kao  optimalna energetski efikasna kuća. Pored projektantskih principa koji su uslovljeni energetskom efikašnošću i sama materijalizacija kuće je u skladu sa tim. Nosivu konstrukciju objekta čini skeletni AB sistem sa armirano betonskim podzidom koji je ujedno temeljni zid kuće ali i potporni zid terena. Zidni sistem predviđen je od Porotherm 30 Profi blokova zbog visokih izolacijskih svojstava i akumulacije toplote.

Forma kuće AS je posljedica osnovne ideje projekta, tako da vanjski izgled iskreno slijedi i odražava dispoziciju kuće. Određeni elementi na fasadama su naglašeni kamenom i drvenom oblogom. Prirodno okruženje ove kuće kao i sam njen koncept brišu granice između rekreacija i stanovanja. Veliki stakleni portali  te prostrana terasa  osiguravaju vizure na pretežno prirodni krajolik, ali malim dijelom i na naznake urbanog u kotlini što upotpunjuje doživljaj ljepote i smirenosti ove lokacije.


Foto: Mirna Ločarica/Archigreen

Pronašli smo garsonjeru koja je studija o tome kako mali prostori postaju veliki kada im date dobru logiku.

U mirnom makovskom naselju Zenice, u blizini Bosanske piramide, smješten je studio stan od svega 40 m² koji postavlja pitanje koje mnogi imaju: “Može li garsonjera izgledati kao pravi stan i ostati funkcionalna?”

Ovaj prostor kaže: apsolutno da. Najveći uspjeh ovog interijera je njegovo nevidljivo zoniranje. Dnevni boravak, spavaći dio, micro-kuhinja i ulazna zona nisu fizički odvojeni, ali djeluju kao cjeline sa svojom funkcijom.

Mali prostori ne trebaju zidove, nego pravilno raspoređene fokuse. Rezultat? Prostor se ne čita kao jedna soba, nego kao mali, fluidni dom.




Dnevni boravak i kuhinja: prostor koji diše zahvaljujući materijalima

Ono što odmah postaje jasno jeste da se ovdje sve oslanja na tople materijale i meke forme. Bouclé sofa i tabure, mali drveni sto i visoke bijele zavjese stvaraju dnevni dio koji izgleda odvojeno iako se fizički naslanja na krevet. 

Kuhinja od drveta i bijelih fronti, sa lampama od ratana i šankom koji služi kao dodatna radna ploha, postaje vizuelni centar stana. I upravo tu se vidi prva lekcija ovog prostora: mali stan ne zahtijeva više namještaja nego više logike. Kada kuhinja i boravak dijele istu toplu paletu, prostor se povezuje, smiruje i djeluje veće nego što jeste.







Krevetni dio: mirna zona u jednoj liniji svjetla

Spavaći dio je pozicioniran uz najveći izvor prirodnog svjetla, čime se krevet “otapa” u prostoru umjesto da dominira njime. Neutralna posteljina, suptilne nijanse bež boje i minimalni detalji održavaju spavaću zonu tihom i laganom. 

Ovo je dio koji pokazuje da se privatnost u garsonjeri ne stvara zidovima nego atmosferom mekim svjetlom, laganim prekrivačima i vizuelnim tišinama koje oko prepoznaje kao odmor. Tako prostor ostaje funkcionalno otvoren, ali emotivno podijeljen.






Odlaganje, rasvjeta i ogledala: mali trikovi koji mijenjaju sve

Najbolji dio ove garsonjere je način na koji je sakrivena funkcija. Veliki bijeli ormar duž zida nestaje jer se spaja sa zidnom površinom, dok tamniji ormar u ulazu preuzima vizuelnu težinu i usmjerava pogled dalje u prostor. 

Tri okrugla ogledala na zidu dodaju dubinu i visinu, reflektirajući svjetlo i stvarajući iluziju još jedne prostorije. Rasvjeta je topla i strateški postavljena: pletene lampe iznad šanka, podna lampa u dnevnom dijelu i difuzno svjetlo kroz zavjese čine da stan djeluje kao da ima više slojeva nego što zapravo ima. 




Tu leži najveća vrijednost ovog interijera on ne pokušava sakriti da je 40 m², nego pokazuje kako se tih 40 m² može koristiti pametno i sa stilom.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Airbnb