TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 3.3.2016.
Mirna Lončarica, arhitektica je koja je našu pozornost pozornost privukla kroz brojne projekte uređenja interijera i eksterijera, kako stambenih prostora, brojnih vila i kuća, tako i kroz uređenje brojnih hotela, restorana i cafea, poput Tratoria Mozaik ili hotela Mlinski Kamen.
Njen profesionalni interes posebno je usmjeren na samoodrživu arhitekturu i zelenu gradnju. Ima dugogodišnje iskustvo u projektiranju niskoenergetskih i pasivnih objekata od drvenih prefabrikovanih sistema realiziranih na području BiH, ali i u inostranstvu zbog čega je bila i gostujući predavač na izbornom predmetu arhitektonskog fakulteta u Sarajevu. Izborom internacionalnog selektora njeni prvi projekti objavljeni su u knjizi Restart čiji je cilj kritičko sagledavanje suvremene bh. arhitektonske scene. Od tada redovno učestvuje i na stručnim izložbama Asocijacije arhitekata BiH. Inicijator je projekta "Naša Pasivna Kuća"- prve promotivne pasivne kuće u BiH otvorene za javnost koja je izgrađena na Kovačima u suradnji privatnog i javnog sektora. U okviru svog projektantskog studia „Archigreen" Mirna se bavi projektiranjem objekata različite namjene te dizajnom enterijera. Jedan od njenih posljednjih projekata je AS kuća, koja privlači pozornost modernim dizajnom koji je rezultat osviještenost krajolikom oko nje.
„Arhitektonski dizajn je za mene moćan alat kojim možemo stvoriti tačno željene uslove i na neki način manipulirati budućnošću koju tek negdje namjeravamo provesti. I ovaj put nastojala sam da ta scenografija ne bude “nesretni slučaj” neplaniranog, već da stvorimo jednu arhitekturu koja nam otvara mogućnosti i učestvuje u ostvarivanju naših vizija i to na najefikasniji način. Važno je oblikovati prostor tako da nas raznolikošću podsjeća na ljepotu življenja, naročito kada se radi o kućama za stanovanje.
U procesu dizajniranja kuće AS bio je veoma značajan i individualni stil klijenata i njihove životne navike te je tako nastao specifičan arhitektonski izražaj ideje- vizije, sa ciljem realizacije zamišljenog. Proces osvještavanja objekta, odnosno spoznaje doživljaja i emocija koje taj prostor treba pružiti jednako je bitan kao i formalni podaci (lokacija, dispozicija, veličina raspoloživog prostora itd.) Na osnovu ovih inputa arhitektura će svojom formom i interakcijom s danim okruženjem podržati i utjeloviti u prostor identitet i energiju, koji direktno utiču na našu osobnost te mogu tako podržati naš kreativni rast i razvoj. Cilj je bio stvoriti objekat tj. kuću koja je i poput ljudi, originalna i individualna, na sebi svojstven način.
Pored želja i očekivanja investitora koncept idejnog rješenja objekta je i posljedica velikog nagiba terena te je zbog toga kuća djelomično ukopana što će ujedno omogućiti veliku uštedu u kasnijoj eksploataciji. Objekat se sastoji od dvije etaže čije se osnove razvijaju okomito na nagib terena, a smicanjem i poluukopavanjem donje etaže objekat se maksimalno prilagođava zatečenoj konfiguraciji.
Kuća je pozicionirana tako da dužu fasadu na kojoj prevladavaju otvori izlaže jugu. Od nepovoljnog ljetnog sunca, fasada sa velikim otvorima i staklenim portalima (gdje su prostorije dnevnog boravka kao i ostale glavne prostorije) zaštićena je velikom drvenom strehom te prepuštenom terasom.
Bitno je naglasiti veliki potencijal same lokacije i ljepote prirodnog okruženja te vizura koje se pružaju sa lokacije. Smatram da su okoliš i prirodna bogatstva nepresušni izvor inspiracije za kreativna rješenja i kreativne ideje. Arhitektura koja osluškuje naše potrebe neminovno osluškuje i potrebe prirode i okoliša u kojem gradimo i živimo, dok projektovanje tretirajući sklad s prirodom odražava potrebe i želje za zdravim i održivim životnim stilom. Zbog toga, ali i zbog ekonomičnosti održavanja objekat će biti realiziran kao optimalna energetski efikasna kuća. Pored projektantskih principa koji su uslovljeni energetskom efikašnošću i sama materijalizacija kuće je u skladu sa tim. Nosivu konstrukciju objekta čini skeletni AB sistem sa armirano betonskim podzidom koji je ujedno temeljni zid kuće ali i potporni zid terena. Zidni sistem predviđen je od Porotherm 30 Profi blokova zbog visokih izolacijskih svojstava i akumulacije toplote.
Forma kuće AS je posljedica osnovne ideje projekta, tako da vanjski izgled iskreno slijedi i odražava dispoziciju kuće. Određeni elementi na fasadama su naglašeni kamenom i drvenom oblogom. Prirodno okruženje ove kuće kao i sam njen koncept brišu granice između rekreacija i stanovanja. Veliki stakleni portali te prostrana terasa osiguravaju vizure na pretežno prirodni krajolik, ali malim dijelom i na naznake urbanog u kotlini što upotpunjuje doživljaj ljepote i smirenosti ove lokacije.
Foto: Mirna Ločarica/Archigreen
TEKST: Ada Ćeremida
Ova viktorijanska kuća a u Torontu nije samo još jedan primjer savremenog interijera u sjevernoameričkom kontekstu.
Ona je i priča o regionalnom znanju koje se prirodno pretače u globalni okvir. Iza projekta stoji Studio Pyramid, arhitektonsko-dizajnerski studio s više od četiri decenije iskustva, čiji su osnivači i kreativni direktor Alexander Sasha Josipović i Miloš Pavlović izgradili karijeru između umjetnosti, arhitekture i uredničkog rada u međunarodnim publikacijama.
Ako ste se ikada pitali kako izgleda dom koji ne prati trendove, već gradi vlastiti ritam, ovo je prostor koji vrijedi pogledati. Kuća nazvana ‘’The Prince of Summerhill'' u torontskom naselju Summerhill pokazuje kako se viktorijanska arhitektura može reinterpretirati bez nostalgije i kako interijer može biti istovremeno discipliniran, topao i ličan.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
Na prvi pogled, ova viktorijanska kuća ne otkriva razmjere svoje transformacije. Upravo u toj suzdržanosti leži njena snaga. Umjesto arhitektonske teatralnosti, projekat se oslanja na jasnoću proporcija, precizno vođene poglede i interijer koji prostor gradi kroz slojeve, a ne kroz efekte.
Arhitektonska intervencija zadržava poštovanje prema originalnoj strukturi, ali je proširuje i redefiniše u savremeni životni okvir. Kuća danas funkcioniše kao niz pažljivo povezanih zona koje se nadovezuju jedna na drugu, stvarajući kontinuitet između unutrašnjeg i vanjskog prostora, formalnog i opuštenog, dnevnog i intimnog.
Ulaz u interijer gdje arhitektura postavlja ritam
Prostori otkrivaju jednu od ključnih kvaliteta kuće: sposobnost da bude istovremeno strukturirana i mekana. Hodnik nije zamišljen kao prolaz, već kao uvod u ritam interijera sa reflektivnim zidovima, pažljivo biranim umjetničkim akcentima i staklenom pregradom koja filtrira svjetlo i pogled, umjesto da ih prekida.
U dnevnom boravku, kompozicija je svedena, ali bogata u slojevima: kamin postaje tiha osovina prostora, dok namještaj niskog profila i organskih linija omekšava arhitektonsku preciznost. U sobi nalazi se custom made tepih baziran na mapi Toronta. On funkcioniše kao povezno tkivo između arhitekture, namještaja i lokacije kuće. Ovo je jedan od najljepših “skrivenih” detalja projekta i vrijedi ga spomenuti jer veže prostor za grad.
Svjetlo igra ključnu ulogu lomljeno kroz teksture, staklo i umjetničke površine stvarajući atmosferu koja se mijenja tokom dana, ali nikada ne gubi osjećaj smirenosti i kontrole. Ovo su prostori koji ne traže pažnju, ali je zadržavaju.
Staklena pregrada s kružnim izrezima nije zamišljena kao čisto dekorativni element, već kao suptilan alat za oblikovanje atmosfere. U večernjim satima ona diskretno filtrira svjetlo i prostor, prilagođavajući se načinu na koji se kuća koristi, posebno tokom ljetnih okupljanja, kada interijer i eksterijer postaju jedno.
Interijer kao dijalog umjetnosti i arhitekture
Interijeri su osmišljeni kao neutralna, ali topla podloga za umjetnost. Bijela paleta, prirodni kamen, terrazzo i drvo ne pokušavaju dominirati, već smiruju prostor i dopuštaju da umjetnička djela preuzmu ulogu fokalnih tačaka. Svaka prostorija ima svoj vizualni akcenat sliku, skulpturu ili teksturu ali nikada više od onoga što prostor može nositi.
Dnevna zona povezuje kuhinju, trpezariju i boravak u jedinstvenu cjelinu, gdje se arhitektonska linija ne prekida namještajem, već se kroz njega nastavlja.
Kamin u dnevnoj sobi oblikovan je kao arhitektonska osovina prostora, obložen tapetom s geometrijskim uzorkom koja mu daje teksturalnu dubinu.
Ostakljene površine s obje strane, klizna vrata i fiksni prozor, pretvaraju ga u suptilan razdjelnik između unutrašnjeg i vanjskog prostora, odluku koja podsjeća na modernističke principe, ali je prilagođena savremenom načinu života.
Dnevna zona u ravnoteži funkcije i umjetnosti
Kuhinja i trpezarija osmišljene su kao produžetak arhitektonske logike kuće čiste linije, mirna paleta i precizno balansirani akcenti. Svijetlo drvo, bijele radne plohe i kamene obloge s izraženim, gotovo grafičkim žilama stvaraju osjećaj taktilne elegancije bez dekorativnog opterećenja. Kuhinja je u potpunosti integrisana u prostor, s ugradbenim elementima koji ne dominiraju, već se povlače u pozadinu svakodnevnog života.
Trpezarijski dio donosi suptilan kontrapunkt: skulpturalni luster, pažljivo birana umjetnička djela i mekše forme namještaja uvode toplinu i karakter, pretvarajući ovaj dio doma u mjesto susreta, a ne samo funkcije. Sve djeluje povezano, promišljeno i vremenski postojano prostor koji jednako dobro funkcioniše u tišini jutra i u večernjim okupljanjima.
Materijali koji ne traže pažnju, ali je zadržavaju
Posebna vrijednost ovog projekta leži u načinu na koji su materijali korišteni. Terrazzo podovi, kamene obloge i diskretno drvo stvaraju osjećaj trajnosti, dok pažljivo birani detalji unose toplinu i karakter. Ništa ovdje nije slučajno, ali ništa nije ni nametnuto.
U spavaćim zonama pristup ostaje dosljedan mir, slojevitost i suzdržan luksuz. Glavna spavaća soba, smještena na cijelom gornjem spratu, osmišljena je kao povlačenje iz gradske dinamike. Tapete s motivom oblaka i filtrirano dnevno svjetlo stvaraju atmosferu lakoće, gotovo lebdećeg mira.
Zid iza uzglavlja u master spavaćoj sobi obložen je tapetom s motivom oblaka, kao metafora klijentove želje da “živi u oblacima”. To je suptilan, gotovo poetski detalj nije vizualno nametljiv, ali nosi koncept.
Ono što ovaj interijer čini posebnim nije količina umjetnosti, kvadratura ili luksuznih elemenata, već osjećaj mjere. Ovo je kuća koja ne pokušava impresionirati na prvu, ali ostaje zapamćena. Prostor koji pokazuje da savremeni interijer može biti bogat bez pretjerivanja, topao bez dekorativnog viška i luksuzan bez potrebe da to naglašava.
U vremenu brzih estetskih promjena, ovakvi projekti podsjećaju da prava vrijednost leži u jasnoći koncepta i dugotrajnosti prostora.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
