Mirna Lončarica, arhitektica je koja je našu pozornost pozornost privukla kroz brojne projekte uređenja interijera i eksterijera, kako stambenih prostora, brojnih vila i kuća, tako i kroz uređenje brojnih hotela, restorana i cafea, poput Tratoria Mozaik ili hotela Mlinski Kamen.

Njen profesionalni interes posebno je usmjeren na samoodrživu arhitekturu i zelenu gradnju. Ima dugogodišnje iskustvo u projektiranju niskoenergetskih i pasivnih objekata od drvenih prefabrikovanih sistema realiziranih na području BiH, ali i u inostranstvu zbog čega je bila i gostujući predavač na izbornom predmetu arhitektonskog fakulteta u Sarajevu. Izborom internacionalnog selektora njeni prvi projekti objavljeni su u knjizi Restart čiji je cilj kritičko sagledavanje suvremene bh. arhitektonske scene. Od tada redovno učestvuje i na stručnim izložbama Asocijacije arhitekata BiH. Inicijator je projekta "Naša Pasivna Kuća"- prve promotivne pasivne kuće u BiH otvorene za javnost koja je izgrađena na Kovačima u suradnji privatnog i javnog sektora. U okviru svog projektantskog studia „Archigreen" Mirna se bavi projektiranjem objekata različite namjene te dizajnom enterijera. Jedan od njenih posljednjih projekata je AS kuća, koja privlači pozornost modernim dizajnom koji je rezultat osviještenost krajolikom oko nje.

 „Arhitektonski dizajn je za mene moćan alat kojim možemo stvoriti tačno željene uslove i na neki način manipulirati budućnošću koju tek negdje namjeravamo provesti. I ovaj put nastojala sam da ta scenografija ne bude “nesretni slučaj” neplaniranog, već da stvorimo jednu arhitekturu koja nam otvara mogućnosti i učestvuje u ostvarivanju naših vizija i to na najefikasniji način. Važno je oblikovati prostor tako da nas raznolikošću podsjeća na ljepotu življenja, naročito kada se radi o kućama za stanovanje.

U procesu dizajniranja kuće AS bio je veoma značajan i individualni stil klijenata i njihove životne navike  te je tako nastao  specifičan arhitektonski izražaj  ideje- vizije, sa ciljem realizacije zamišljenog. Proces osvještavanja objekta, odnosno spoznaje doživljaja i emocija koje taj prostor treba pružiti jednako je bitan kao i formalni podaci (lokacija, dispozicija, veličina raspoloživog prostora itd.) Na osnovu ovih inputa arhitektura će svojom formom i interakcijom s danim okruženjem podržati i utjeloviti u prostor identitet i energiju, koji direktno utiču na našu osobnost te mogu tako podržati naš kreativni rast i razvoj. Cilj je bio stvoriti objekat tj. kuću koja je i poput ljudi, originalna i individualna, na sebi svojstven način.

Pored želja i očekivanja investitora koncept idejnog rješenja objekta je i posljedica velikog nagiba terena te je zbog toga kuća djelomično ukopana što će ujedno omogućiti veliku uštedu u kasnijoj eksploataciji. Objekat se sastoji od dvije etaže čije se osnove razvijaju okomito na nagib terena, a smicanjem i poluukopavanjem donje etaže objekat se maksimalno prilagođava zatečenoj konfiguraciji.

Kuća je pozicionirana tako da dužu fasadu na kojoj prevladavaju otvori izlaže jugu. Od nepovoljnog ljetnog sunca, fasada sa velikim otvorima i staklenim portalima (gdje su prostorije dnevnog boravka kao i ostale glavne prostorije) zaštićena je velikom drvenom strehom te prepuštenom terasom.

Bitno je naglasiti veliki potencijal same lokacije i ljepote prirodnog okruženja te vizura koje se pružaju sa lokacije. Smatram da su okoliš i prirodna bogatstva nepresušni izvor inspiracije za kreativna rješenja i kreativne ideje. Arhitektura koja osluškuje naše potrebe neminovno osluškuje i potrebe prirode i okoliša u kojem gradimo i živimo, dok projektovanje  tretirajući sklad s prirodom odražava potrebe i želje za zdravim i održivim životnim stilom. Zbog toga, ali i zbog ekonomičnosti održavanja objekat će biti realiziran kao  optimalna energetski efikasna kuća. Pored projektantskih principa koji su uslovljeni energetskom efikašnošću i sama materijalizacija kuće je u skladu sa tim. Nosivu konstrukciju objekta čini skeletni AB sistem sa armirano betonskim podzidom koji je ujedno temeljni zid kuće ali i potporni zid terena. Zidni sistem predviđen je od Porotherm 30 Profi blokova zbog visokih izolacijskih svojstava i akumulacije toplote.

Forma kuće AS je posljedica osnovne ideje projekta, tako da vanjski izgled iskreno slijedi i odražava dispoziciju kuće. Određeni elementi na fasadama su naglašeni kamenom i drvenom oblogom. Prirodno okruženje ove kuće kao i sam njen koncept brišu granice između rekreacija i stanovanja. Veliki stakleni portali  te prostrana terasa  osiguravaju vizure na pretežno prirodni krajolik, ali malim dijelom i na naznake urbanog u kotlini što upotpunjuje doživljaj ljepote i smirenosti ove lokacije.


Foto: Mirna Ločarica/Archigreen

U ovom stanu u Starom gradu toplina nije dekoracija, nego pažljivo izgrađena atmosfera koja počinje od poda i završava u svjetlu.

Stan u Sarajevu smješten nekoliko minuta hoda od Baščaršije mogao je vrlo lako krenuti u smjeru neutralnog, sigurnog rješenja. Umjesto toga, ovaj interijer bira toplinu kao centralni koncept. 

Drvo, zemljani tonovi, slojevita rasvjeta i taktilne teksture grade prostor koji ne djeluje “uređeno”, nego nastanjeno. Upravo ta nenametljiva koherentnost čini ovaj stan primjerom kako se toplina planira, a ne improvizira.




Drvo kao temelj atmosfere

Prva stvar koju primijetite jeste kontinuitet drveta od parketa, preko kuhinjskih radnih ploha, do polica i ormara u spavaćoj sobi. Topli tonovi hrasta i prirodnih furnira uvode stabilnost i vizualnu povezanost između zona. 

Čak i kada su zidovi bijeli, drvo preuzima ulogu nosioca karaktera. U dnevnom boravku ono balansira narandžaste i smeđe tonove sofe i tepiha, dok u kuhinji omekšava čiste linije elemenata. Ovo je primjer kako materijal može biti snažniji od boje u stvaranju topline.

Inspiracija: Ako želite topliji dom, krenite od podova i većih komada namještaja u prirodnim tonovima prije nego dodate dekor.





Rasvjeta koja imitira zalazak sunca

Toplina u ovom stanu dolazi i iz pažljivo birane rasvjete. Nema hladnog, bijelog svjetla koje “pere” zidove. Umjesto toga, tu su ambijentalne lampe, podne svjetiljke i kuglaste noćne lampe koje stvaraju meke svjetlosne zone. 

U dnevnom boravku kombinacija visilice i ambijentalne lampe stvara osjećaj intime, dok u spavaćoj sobi difuzno svjetlo briše oštre sjene.

Rasvjeta ovdje nije samo funkcionalna, ona je emocionalni alat. Upravo to čini razliku između stana i doma.

Savjet: Uvedite barem tri izvora svjetla po prostoriji centralni, ambijentalni i dekorativni.





Teksture koje brišu sterilnost

Kravlja koža kao tepih, taktilne jastučnice, ratan fotelja, mekana sofa i slojevitost materijala daje prostoru dubinu. Iako je tlocrt jednostavan i otvoren, teksture razbijaju monotoniju. Kombinacija glatkog staklenog stolića, meke tkanine i grubog drveta stvara balans koji je vizualno zanimljiv, ali ne napadan.

Toplina se često krije upravo u tim kontrastima glatko naspram hrapavog, sjajno naspram mat. Ovdje je to postignuto bez viška detalja, samo kroz promišljen odabir.





Boje koje ostaju u spektru zemlje

Paleta ovog stana kreće se od bijele, preko medenih tonova drveta, do zagasitih narandžastih i smeđih nijansi. Čak i akcenti poput jastuka ili dekorativnih elemenata ostaju u toplom spektru. To znači da prostor nema vizualne “hladne prekide” koji bi narušili atmosferu.

U kuhinji i trpezariji bijeli elementi služe kao podloga, dok drvo i toplo svjetlo preuzimaju glavnu riječ. U dnevnoj zoni narandžasta sofa postaje fokus, ali bez agresije. Ova dosljednost u boji čini da stan djeluje skladno i povezano.





Ovaj stan u Starom gradu pokazuje da toplina nije rezultat jednog komada namještaja ili jedne boje. Ona nastaje iz kontinuiteta materijala, pažljivo planirane rasvjete i tekstura koje uvode osjećaj prisutnosti.

Ako razmišljate o osvježavanju vlastitog doma, možda rješenje nije u većim promjenama, nego u suptilnim slojevima koji zajedno grade atmosferu. Jer toplina se, kao i dobar dizajn, uvijek osjeti prije nego što se objasni.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Airbnb