Mirna Lončarica, arhitektica je koja je našu pozornost pozornost privukla kroz brojne projekte uređenja interijera i eksterijera, kako stambenih prostora, brojnih vila i kuća, tako i kroz uređenje brojnih hotela, restorana i cafea, poput Tratoria Mozaik ili hotela Mlinski Kamen.

Njen profesionalni interes posebno je usmjeren na samoodrživu arhitekturu i zelenu gradnju. Ima dugogodišnje iskustvo u projektiranju niskoenergetskih i pasivnih objekata od drvenih prefabrikovanih sistema realiziranih na području BiH, ali i u inostranstvu zbog čega je bila i gostujući predavač na izbornom predmetu arhitektonskog fakulteta u Sarajevu. Izborom internacionalnog selektora njeni prvi projekti objavljeni su u knjizi Restart čiji je cilj kritičko sagledavanje suvremene bh. arhitektonske scene. Od tada redovno učestvuje i na stručnim izložbama Asocijacije arhitekata BiH. Inicijator je projekta "Naša Pasivna Kuća"- prve promotivne pasivne kuće u BiH otvorene za javnost koja je izgrađena na Kovačima u suradnji privatnog i javnog sektora. U okviru svog projektantskog studia „Archigreen" Mirna se bavi projektiranjem objekata različite namjene te dizajnom enterijera. Jedan od njenih posljednjih projekata je AS kuća, koja privlači pozornost modernim dizajnom koji je rezultat osviještenost krajolikom oko nje.

 „Arhitektonski dizajn je za mene moćan alat kojim možemo stvoriti tačno željene uslove i na neki način manipulirati budućnošću koju tek negdje namjeravamo provesti. I ovaj put nastojala sam da ta scenografija ne bude “nesretni slučaj” neplaniranog, već da stvorimo jednu arhitekturu koja nam otvara mogućnosti i učestvuje u ostvarivanju naših vizija i to na najefikasniji način. Važno je oblikovati prostor tako da nas raznolikošću podsjeća na ljepotu življenja, naročito kada se radi o kućama za stanovanje.

U procesu dizajniranja kuće AS bio je veoma značajan i individualni stil klijenata i njihove životne navike  te je tako nastao  specifičan arhitektonski izražaj  ideje- vizije, sa ciljem realizacije zamišljenog. Proces osvještavanja objekta, odnosno spoznaje doživljaja i emocija koje taj prostor treba pružiti jednako je bitan kao i formalni podaci (lokacija, dispozicija, veličina raspoloživog prostora itd.) Na osnovu ovih inputa arhitektura će svojom formom i interakcijom s danim okruženjem podržati i utjeloviti u prostor identitet i energiju, koji direktno utiču na našu osobnost te mogu tako podržati naš kreativni rast i razvoj. Cilj je bio stvoriti objekat tj. kuću koja je i poput ljudi, originalna i individualna, na sebi svojstven način.

Pored želja i očekivanja investitora koncept idejnog rješenja objekta je i posljedica velikog nagiba terena te je zbog toga kuća djelomično ukopana što će ujedno omogućiti veliku uštedu u kasnijoj eksploataciji. Objekat se sastoji od dvije etaže čije se osnove razvijaju okomito na nagib terena, a smicanjem i poluukopavanjem donje etaže objekat se maksimalno prilagođava zatečenoj konfiguraciji.

Kuća je pozicionirana tako da dužu fasadu na kojoj prevladavaju otvori izlaže jugu. Od nepovoljnog ljetnog sunca, fasada sa velikim otvorima i staklenim portalima (gdje su prostorije dnevnog boravka kao i ostale glavne prostorije) zaštićena je velikom drvenom strehom te prepuštenom terasom.

Bitno je naglasiti veliki potencijal same lokacije i ljepote prirodnog okruženja te vizura koje se pružaju sa lokacije. Smatram da su okoliš i prirodna bogatstva nepresušni izvor inspiracije za kreativna rješenja i kreativne ideje. Arhitektura koja osluškuje naše potrebe neminovno osluškuje i potrebe prirode i okoliša u kojem gradimo i živimo, dok projektovanje  tretirajući sklad s prirodom odražava potrebe i želje za zdravim i održivim životnim stilom. Zbog toga, ali i zbog ekonomičnosti održavanja objekat će biti realiziran kao  optimalna energetski efikasna kuća. Pored projektantskih principa koji su uslovljeni energetskom efikašnošću i sama materijalizacija kuće je u skladu sa tim. Nosivu konstrukciju objekta čini skeletni AB sistem sa armirano betonskim podzidom koji je ujedno temeljni zid kuće ali i potporni zid terena. Zidni sistem predviđen je od Porotherm 30 Profi blokova zbog visokih izolacijskih svojstava i akumulacije toplote.

Forma kuće AS je posljedica osnovne ideje projekta, tako da vanjski izgled iskreno slijedi i odražava dispoziciju kuće. Određeni elementi na fasadama su naglašeni kamenom i drvenom oblogom. Prirodno okruženje ove kuće kao i sam njen koncept brišu granice između rekreacija i stanovanja. Veliki stakleni portali  te prostrana terasa  osiguravaju vizure na pretežno prirodni krajolik, ali malim dijelom i na naznake urbanog u kotlini što upotpunjuje doživljaj ljepote i smirenosti ove lokacije.


Foto: Mirna Ločarica/Archigreen

Ako pratite našu rubriku Interijer i dizajn, onda vam je rad interior dizajnerice Lejle Barakocić već poznat od Backyarda, koji je postao jedan od najfotografisanijih caffe interijera u gradu, do njenih pažljivo promišljenih interijera  koji uvijek otkriju neki novi pristup teksturi, svjetlu ili proporciji.

Zato nam je bilo posebno zanimljivo zaviriti u njen najnoviji projekt: stan u Tuzli u kojem se mekoća tonova, precizna rasvjeta i savršena smirenost linija stapaju u prostor koji djeluje gotovo scenski.

 

U ovom interijeru sve je nenametljivo, ali ništa nije slučajno. Zidovi su čisti, oblici zaobljeni, materijali tihi; baš ona vrsta estetike koja dozvoljava da se arhitektura diše, a stan djeluje veći, skladniji i topliji nego što kvadratura sugeriše.

Svjetlo se kreće kroz prostor kao arhitektonski alat presijeca kuhinju, mekša granice između boravka i trpezarije i naglašava najljepši detalj ovog doma: odnos pastelnih tonova i geometrijski čistih linija.



 
Kako je postavljen ritam prostora

Prvo što primijetite u ovom stanu jeste koliko je njegov otvoreni koncept zapravo dobro organizovan. Dnevni boravak, kuhinja i trpezarija dišu zajedno, ali svaka zona ima svoj identitet. Granice nisu postavljene zidovima, nego logikom svjetla, pogledima i materijalima. 

Rasvjeta ovdje ne služi samo da obasja prostorona crta novi tlocrt. Dugački linearni visilac nad kuhinjskim ostrvom vodi vas prema najtoplijem dijelu doma, dok okrugli luster u boravku sabira sve linije u jednu meku kompoziciju. Tu su i ogledala, strateški postavljena, koja unose dodatnu dubinu i refleksiju, baš onaj rafinirani trik koji čini da prostor djeluje prozračnije, plemenitije i mirnije.





Kuhinja kao centralna osa

U srcu stana nalazi se kuhinja oblikovana kao arhitektonska smirenost boje su prigušene, prelazi nježni, a svaki element izgleda kao da je tačno tu gdje treba biti. Zaobljeni luk koji uokviruje policu uvodi u prostor toplinu i mekoću, pravi kontrast modernim linijama ostrva i vertikalama ormarića. 

Tople bež nijanse stapaju se s teksturom drveta, dok diskretni zlatni akcenti rasvjete daju dozu profinjenosti bez dramatike. Sve je jednostavno, ali nijedan detalj nije slučajan: kuhinja funkcioniše kao osovina cijelog doma, mjesto gdje se ritam prostora prelama i gdje minimalizam prestaje biti estetika, a postaje način života.






Trpezarija i boravak: Lekcija o proporciji

Kada pogled krene iz kuhinje prema trpezariji, primjećujete kako je proporcija ovdje ključna. Skulpturalni crni sto stoji na podu kao komad galerijske umjetnosti, ali zahvaljujući mekim, zaobljenim stolicama, zadržava pristupačnost i toplinu. To je prostor u kojem želite sjediti satima, upravo zato što je ravnoteža između taktilnog i vizualnog tako dobro uhvaćena. 

Dnevni boravak nastavlja tu logiku: modularna sofa koja ne preuzima prostor, stolovi jednostavnih linija i zidovi bez viška dekora stvaraju jednu laganu, profinjenu pozadinu. Rasvjeta se ovdje ponovo javlja kao statement dva dominantna lustera koja definišu karakter doma i daju mu gotovo scenografski potpis.





Zašto ovaj stan funkcioniše tako dobro?  

Zato što u njemu funkcija i estetika nikada nisu u sukobu. Svaki detalj je promišljen: od proporcija namještaja do ritma svjetla, od tekstura koje unose toplinu do geometrije linija koja unosi mir. 

To je stan koji pokazuje kako se savremeni minimalizam može osjećati toplo, a ne sterilno kako prostor može biti čist, ali i dalje pun života. Ova ravnoteža čini da interijer djeluje skladno i cjelovito kao da je zamišljen u jednom dahu.



Ovo je interijer koji dokazuje da dobar dizajn nema potrebu da bude glasan da bi bio upečatljiv. Na ovoj adresi u Tuzli vidi se jasna filozofija: manje elemenata, više namjene; manje vizualnog šuma, više smirenosti; manje improvizacije, više namjernosti. 

Primjer je to lokalnog projekta koji podiže standarde i koji inspiriše sve koji žele topao, elegantan i suvremen dom bez gubitka intime.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Lejla Baraković