Mirna Lončarica, arhitektica je koja je našu pozornost pozornost privukla kroz brojne projekte uređenja interijera i eksterijera, kako stambenih prostora, brojnih vila i kuća, tako i kroz uređenje brojnih hotela, restorana i cafea, poput Tratoria Mozaik ili hotela Mlinski Kamen.

Njen profesionalni interes posebno je usmjeren na samoodrživu arhitekturu i zelenu gradnju. Ima dugogodišnje iskustvo u projektiranju niskoenergetskih i pasivnih objekata od drvenih prefabrikovanih sistema realiziranih na području BiH, ali i u inostranstvu zbog čega je bila i gostujući predavač na izbornom predmetu arhitektonskog fakulteta u Sarajevu. Izborom internacionalnog selektora njeni prvi projekti objavljeni su u knjizi Restart čiji je cilj kritičko sagledavanje suvremene bh. arhitektonske scene. Od tada redovno učestvuje i na stručnim izložbama Asocijacije arhitekata BiH. Inicijator je projekta "Naša Pasivna Kuća"- prve promotivne pasivne kuće u BiH otvorene za javnost koja je izgrađena na Kovačima u suradnji privatnog i javnog sektora. U okviru svog projektantskog studia „Archigreen" Mirna se bavi projektiranjem objekata različite namjene te dizajnom enterijera. Jedan od njenih posljednjih projekata je AS kuća, koja privlači pozornost modernim dizajnom koji je rezultat osviještenost krajolikom oko nje.

 „Arhitektonski dizajn je za mene moćan alat kojim možemo stvoriti tačno željene uslove i na neki način manipulirati budućnošću koju tek negdje namjeravamo provesti. I ovaj put nastojala sam da ta scenografija ne bude “nesretni slučaj” neplaniranog, već da stvorimo jednu arhitekturu koja nam otvara mogućnosti i učestvuje u ostvarivanju naših vizija i to na najefikasniji način. Važno je oblikovati prostor tako da nas raznolikošću podsjeća na ljepotu življenja, naročito kada se radi o kućama za stanovanje.

U procesu dizajniranja kuće AS bio je veoma značajan i individualni stil klijenata i njihove životne navike  te je tako nastao  specifičan arhitektonski izražaj  ideje- vizije, sa ciljem realizacije zamišljenog. Proces osvještavanja objekta, odnosno spoznaje doživljaja i emocija koje taj prostor treba pružiti jednako je bitan kao i formalni podaci (lokacija, dispozicija, veličina raspoloživog prostora itd.) Na osnovu ovih inputa arhitektura će svojom formom i interakcijom s danim okruženjem podržati i utjeloviti u prostor identitet i energiju, koji direktno utiču na našu osobnost te mogu tako podržati naš kreativni rast i razvoj. Cilj je bio stvoriti objekat tj. kuću koja je i poput ljudi, originalna i individualna, na sebi svojstven način.

Pored želja i očekivanja investitora koncept idejnog rješenja objekta je i posljedica velikog nagiba terena te je zbog toga kuća djelomično ukopana što će ujedno omogućiti veliku uštedu u kasnijoj eksploataciji. Objekat se sastoji od dvije etaže čije se osnove razvijaju okomito na nagib terena, a smicanjem i poluukopavanjem donje etaže objekat se maksimalno prilagođava zatečenoj konfiguraciji.

Kuća je pozicionirana tako da dužu fasadu na kojoj prevladavaju otvori izlaže jugu. Od nepovoljnog ljetnog sunca, fasada sa velikim otvorima i staklenim portalima (gdje su prostorije dnevnog boravka kao i ostale glavne prostorije) zaštićena je velikom drvenom strehom te prepuštenom terasom.

Bitno je naglasiti veliki potencijal same lokacije i ljepote prirodnog okruženja te vizura koje se pružaju sa lokacije. Smatram da su okoliš i prirodna bogatstva nepresušni izvor inspiracije za kreativna rješenja i kreativne ideje. Arhitektura koja osluškuje naše potrebe neminovno osluškuje i potrebe prirode i okoliša u kojem gradimo i živimo, dok projektovanje  tretirajući sklad s prirodom odražava potrebe i želje za zdravim i održivim životnim stilom. Zbog toga, ali i zbog ekonomičnosti održavanja objekat će biti realiziran kao  optimalna energetski efikasna kuća. Pored projektantskih principa koji su uslovljeni energetskom efikašnošću i sama materijalizacija kuće je u skladu sa tim. Nosivu konstrukciju objekta čini skeletni AB sistem sa armirano betonskim podzidom koji je ujedno temeljni zid kuće ali i potporni zid terena. Zidni sistem predviđen je od Porotherm 30 Profi blokova zbog visokih izolacijskih svojstava i akumulacije toplote.

Forma kuće AS je posljedica osnovne ideje projekta, tako da vanjski izgled iskreno slijedi i odražava dispoziciju kuće. Određeni elementi na fasadama su naglašeni kamenom i drvenom oblogom. Prirodno okruženje ove kuće kao i sam njen koncept brišu granice između rekreacija i stanovanja. Veliki stakleni portali  te prostrana terasa  osiguravaju vizure na pretežno prirodni krajolik, ali malim dijelom i na naznake urbanog u kotlini što upotpunjuje doživljaj ljepote i smirenosti ove lokacije.


Foto: Mirna Ločarica/Archigreen

Od neorenesansnih stubova do secesijskih portala obišli smo osam zgrada koje i danas pričaju priču o vremenu kada se Sarajevo gradilo kao srednjoevropski grad.

Nakon brojnih tekstova o modi koje ste, sudeći po čitanosti, voljeli jednako koliko smo ih mi voljeli pisati, Bonjour Picks se ovoga puta okreće arhitekturi.

Krećemo u malu gradsku šetnju kroz prošla stoljeća, između neorenesansnih fasada, kupola i portala koji su oblikovali vizuelni identitet Sarajeva. U prvom arhitektonskom izdanju donosimo priču o dvojici arhitekata koji su doslovno ucrtali Sarajevo u evropsku mapu stila: Karlu Paržiku i Josipu Vančašu.

Njihove zgrade i danas čine DNK grada monumentalne, prepoznatljive i podjednako fotogenične koliko i značajne.


 

Paržik i Vančaš: 8 sarajevskih fasada koja su oblikovala lice grada

Naša šetnja počinje na zapadnom rubu centra, kod Nacionalnog muzeja i Srednje tehničke škole dviju zgrada koje su Paržik projektovao s idejom obrazovanja i znanja kao temelja novog grada.

Odavde, nekoliko koraka dalje, Marijin Dvor uvodi nas u prvi planirani gradski kvart, svojevrsni most između monumentalnog i svakodnevnog Sarajeva.

Nacionalni muzej BiH monumentalna simetrija znanja

Karlo Paržik je ovim zdanjem (1888–1913) postavio temelj za monumentalni urbanizam Sarajeva.
Kompleks u neorenesansnom stilu, inspirisan bečkim muzejima, građen je kao sistem od četiri paviljona povezanih peristilom.

Elegantne arkade, ritmični niz stubova i detaljna ornamentika svjedoče o Paržikovoj viziji Sarajeva kao kulturnog centra Monarhije.
Čak i danas, ulazak u Muzej djeluje kao prolazak kroz vremenski portal znanja.





Srednja tehnička škola klasika koja odgaja stvaraoce

Masivna, ozbiljna i geometrijski stroga, ova Paržikova škola odražava duh industrijskog optimizma s kraja 19. stoljeća.
Figura radnika i učenika na vrhu fasade simboliziraju vezu između teorije i prakse znanja i zanata.

Iako građena u neoklasičnom duhu, njena proporcija i svjetlo nagovještavaju prelazak u modernu epohu obrazovanja.




Prateći obalu Miljacke, stižemo do Akademije likovnih umjetnosti, Pravnog fakulteta i Glavne pošte, tri zgrade koje čine možda najimpresivniji arhitektonski niz uz rijeku.

Tu, u jednom pogledu, možete vidjeti gotovo cijelu stilsku hronologiju austrougarskog perioda: od neorenesansnih proporcija, preko suptilnih baroknih obrisa, do secesijskih detalja koji su tada nagovještavali modernizam.

Marijin Dvor: Kvart koji je najavio moderno Sarajevo

Paržikov i Butschev projekat iz 1880-ih bio je prvi planirani stambeno-poslovni kompleks u gradu.
Smješten na zapadnom ulazu u centar, ovaj ansambl objedinjuje neorenesansne i barokne motive, sa simetričnim fasadama i mansardnim krovovima.

Danas je Marijin Dvor urbani znak, vizuelna granica između starog i novog Sarajeva.




Akademija likovnih umjetnosti od crkve do ateljea

Nekada evangelistička crkva, a danas Akademija, jedno je od najpoznatijih Paržikovih djela (1899). Njena kupola, vitki prozori i kontrastni krov podsjećaju na bečke i praške romaničke revival crkve, dok današnja funkcija unosi savremeni sloj kreativnosti.

Ironično, zgrada koja je izvorno simbolizirala vjeru sada simbolizira umjetnost.






Pravni fakultet ozbiljnost u kamenu

Fasada Pravnog fakulteta odiše disciplinom i redom upravo onim osobinama koje njeguje i sama struka.

Paržikov neorenesansni izraz ovdje se spaja s baroknim ritmom stubova i gornjom lođom koja podsjeća na javne palate Venecije. To je zgrada koja ne pokušava biti spektakularna, već autoritativna.



Glavna pošta komunikacija kao imperijalni simbol

Jedno od najpoznatijih djela Josipa Vančaša (1913), Pošta Sarajevo kombinira neorenesansne i neobarokne elemente.
Grandiozno pročelje s masivnim stubovima i simetričnim prozorima govori o moći komunikacije u doba telegrafa.

Zgrada je do danas ostala jedno od najfotografiranijih mjesta u gradu spoj funkcionalnosti i reprezentacije.



Završavamo kod Narodnog pozorišta i Umjetničke galerije BiH, dvije zgrade koje i danas nose simboliku kulture i okupljanja.
I dok su monumentalne fasade Paržikovih i Vančaševih javnih zdanja stvarale ritam grada, stotine manjih secesijskih portala u okolnim ulicama dodavale su mu šarm i intimnost.

Narodno pozorište teatar monumentalnosti

Kada je Paržik projektovao Narodno pozorište (1897–1899), zamislio ga je kao scenu grada, ne samo umjetnosti.
Njegova fasada, slična bečkim teatarskim zdanjima, odlikuje se skladom između klasične kompozicije i suzdržane dekoracije.

To je zgrada koja i danas, pri svakom ulasku, stvara osjećaj ceremonije jer arhitektura ovdje igra prvu ulogu.




Umjetnička galerija BiH: Bankarski luksuz pretvoren u galerijski mir

Iako danas umjetnička institucija, ova zgrada je izvorno sagrađena kao banka (1906–1908).
Vančaš je spojio monumentalnost s profinjenošću: visoki prozori i fasadna plastika sugeriraju sigurnost i bogatstvo.

Njena unutrašnjost danas zrači tihom elegancijom baš kao i nekadašnji klijenti koji su tu dolazili s povjerenjem.




Sarajevski portali: Secesijski detalji svakodnevice

Kućni ulazi iz 1900-ih godina često su prava mala remek-djela.

Valovite linije, cvjetni ornamenti i kovano željezo odražavaju duh bečke secesije i novu estetiku urbanog života.
Iako manje poznati od monumentalnih zdanja, upravo ti portali čuvaju intimniju, ljudsku stranu arhitektonskog nasljeđa.





Sarajevo, ako ga gledamo kroz Paržikove i Vančaševe fasade, postaje galerija na otvorenom.
I zato, sljedeći put kada prođete pored žute fasade Muzeja, ispod kupole Akademije ili kraj vrata s godinom 1906, sjetite se da svaki kamen u ovom gradu nosi potpis i priču.

 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Bonjour.ba