Dokaz da sjajno uređeni stanovi ne dolaze samo na stranicama poznatih časopisa o interijerima i dekorima je jedan sasvim sjajno uređen stan u kojem živi Emina Vračo s mužem i malom kćerkicom. Stan je smješten u BiH, u Visokom, a njegovo uređenje je rezultat 'mukotrpnog  rada' kako ga je Emina opisala.

Za Eminu nam njeni prijatelji kažu da je sjajan dizajner amater, što uređenje njenog stana i potvrđuje. Inače, sa završenom školom u polju europskih integracija, Emina je našla način za ispoljavanje svoje kreativne strane. Iako kaže da u stanu nedostaje još sitnica koje čeka da joj stignu iz inozemstva, ipak nas je pustila da zavirimo u njenu oazu obiteljskog mira.

Koliko dugo živite u ovom stanu?

Ovdje smo već 4 godine.

Koji su vaši izvori inspiracije kada je u pitanju uređenje stana?

Predivna mjesta koja posjećujem. Prošlog ljeta smo muž, kćerka i ja bili kod prijatelja, jednog starog djeda, koji ima baštu prepunu ruža s najljepšim nijansama roze koje sam ikada u životu vidjela. Taj prizor će mi uvijek ostati u sjećanju. Također, uvijek se predivno osjećamo u boutique hotelu, Ett Hem,  koji je uredila Ilse Crawford. Njihova biblioteka, bašta...

Bašta u boutique hotelu Ett Hem

Knjižnica u boutique hotelu Ett Hem

Kako biste opisali vaš stil?

Vrlo jednostavan, ogoljen i čist. U ovome se osjećamo najljepše. Također, jako nam je bitno da prostor bude fukcionalan i ugodan, kao i da imamo puno prostora za igru i naše kreativne radionice sa kćerkom. :)

Primjećujemo mnogo industrijskog namještaja?

Bijela komoda i crna konzola u dnevnom boravku, stol u trpezariji i dnevnom boravku rezultati su jednog pilot projekta mog oca i mene. Naime, moj otac posjeduje radionicu (bravariju) gdje se ručno izrađuje namještaj od metala po mjeri, zahtjevima i potrebama klijenata. Bilo je jako zabavno participirati u idejnom smislu u zahtjevnom procesu izrade ovakvog namještaja. Oduševljena sam rezultatom i mislim da je upravo ta posvećenost detaljima kod ručno izrađenog namještaja ono što ga čini posebnim i drugačijim u odnosu na komercijalne brendove. Vjerujem da svaki zanatlija utka jedan djelić sebe u ono što radi.

Koja biste mjesta voljeli posjetiti?

The Line u NYC kao i The Apartment u Kopenhagenu, Stockholm Furnite Fair koji se održava u najstarijoj aukcijskoj kući na svijetu...

The Line, NYC

Omiljenija mjesta za kupovinu namještaja?

Dusty Deco, Artilleriet, Merci, Auktionstipset i naravno ručno rađeni proizvodi VRAČO.

Jeste li za uređenje stana angažirati nekog arhitekta ili ste radili u suradnji s prijateljima?

Stan sam sama uređivala. Prijatelj, Ensar Dervišbegović, mi je, također, na početku ovog projekta dao jako dobre savjete i ideje oko uređenja stana. Od njega sam naučila jako mnogo o prostoru, odnosu veličina i arhitektonskih rješenja u uređivanju stanova iz perioda socijalizma. Konsultacije sa prijateljima, stručnim osobama u ovom polju su veoma bitne, ali je također važno da nas vodi onaj osjećaj u stomaku koji nam govori je li nama nešto ispravno ili nije i da li prostor odražava naš personality. Budimo kreativni i pratimo našu intuiciju, mnogo puta isprobavajmo dok napokon ne dođemo do pravog rješenja. I naravno, ne zaboravimo da se zabavimo u cijelom tom procesu. :)

Po vama, što jedan dom treba sadržavati?

Dom treba da sadrži sjećanja. Lijepo je kada u jednom domu možete naći tragove nečije prošlosti. Pored novih stvari koje smo kupili, također ima stvari koje su naslijeđene. Jedna od omiljenih jesu tave od mesinga i bakra koje je moj djed kupio davno na aukciji u Helsingborgu. Također, bijele porculanske šoljice od tetke... Onda, naravno, knjige, knjige, knjige! :)

Najveća greška prilikom uređivanja stana?

Uređenje koje nije odraz naše osobnosti. Na taj način se stvara disbalans naše ličnosti i onoga što nas okružuje. Namještaj nikad neće dobiti pravi sjaj ukoliko se ne integrira u prostor/ambijent.

Kada govorimo o komadima namještaja, koji bi bili vaši predmeti žudnje?

Veliki sam fan Hans J. Wegnera. Trenutno sam u potrazi za njegovom CH07 Shell Chair koja potiče iz 1963. Ne bih imala ništa protiv kožne safari stolice od Arne Norell također iz 60tih. Za trpezariju tražim stolice s dva luka kakve je prvobitno dizajnirao Michael Thonet. Stolice se rade posebnom tehnikom savijanja bukovog drveta. Ova tehnika je na žalost izumrla u BiH. Stoga, ukoliko neko posjeduje ove stolice, molim Vas javite se!(smijeh) Mark Eden Schooley Lamp mi je također okupirala misli u posljednje vrijeme...

 Hans J. Wegner, CH07 Shell Chair 

A koji su vam omiljeni komadi u stanu?

Kožna Butterfly Chair! U nju se svi volimo ušuškati, prekriti mekanom dekom i čitati, čak i Esma nas je počela imitirati. (smijeh) Također, bijela komoda VRAČO, jer znam koliko smo ljubavi uložili u njenu izradu. Bez obzira što su forme bijele komode jako oštre i od 'hladnog materijala', ona se odlično integrisala u prostor i zrači jednom posebnom toplinom i elegancijom. Crna konzola... imam osjećaj da bih mogla staviti bilo šta na nju i ona će opet izgledati predivno, također jedan statement komad u dnevnom boravku, kao i HAY stolice koje su jako praktične i mogu ih koristiti u svim sobama. Trenutno su našle mjesto u trpezariji i dnevnom boravku.

***

Na kraju nam ne preostaje ništa drugo nego poželjeti vam dobrodošlicu u Eminin stan!

_{Foto: Emina Vračo}

Ova viktorijanska kuća a u Torontu nije samo još jedan primjer savremenog interijera u sjevernoameričkom kontekstu.

Ona je i priča o regionalnom znanju koje se prirodno pretače u globalni okvir. Iza projekta stoji Studio Pyramid, arhitektonsko-dizajnerski studio s više od četiri decenije iskustva, čiji su osnivači i kreativni direktor Alexander Sasha Josipović i Miloš Pavlović izgradili karijeru između umjetnosti, arhitekture i uredničkog rada u međunarodnim publikacijama.

Ako ste se ikada pitali kako izgleda dom koji ne prati trendove, već gradi vlastiti ritam, ovo je prostor koji vrijedi pogledati. Kuća nazvana ‘’The Prince of Summerhill'' u torontskom naselju Summerhill pokazuje kako se viktorijanska arhitektura može reinterpretirati bez nostalgije i kako interijer može biti istovremeno discipliniran, topao i ličan.

Bonjour.club član!

Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!

PRIJAVITE SE NA NEWSLETTER

Na prvi pogled, ova viktorijanska kuća ne otkriva razmjere svoje transformacije. Upravo u toj suzdržanosti leži njena snaga. Umjesto arhitektonske teatralnosti, projekat se oslanja na jasnoću proporcija, precizno vođene poglede i interijer koji prostor gradi kroz slojeve, a ne kroz efekte.

Arhitektonska intervencija zadržava poštovanje prema originalnoj strukturi, ali je proširuje i redefiniše u savremeni životni okvir. Kuća danas funkcioniše kao niz pažljivo povezanih zona koje se nadovezuju jedna na drugu, stvarajući kontinuitet između unutrašnjeg i vanjskog prostora, formalnog i opuštenog, dnevnog i intimnog.




Ulaz u interijer gdje arhitektura postavlja ritam  

Prostori otkrivaju jednu od ključnih kvaliteta kuće: sposobnost da bude istovremeno strukturirana i mekana. Hodnik nije zamišljen kao prolaz, već kao uvod u ritam interijera sa reflektivnim zidovima, pažljivo biranim umjetničkim akcentima i staklenom pregradom koja filtrira svjetlo i pogled, umjesto da ih prekida. 

U dnevnom boravku, kompozicija je svedena, ali bogata u slojevima: kamin postaje tiha osovina prostora, dok namještaj niskog profila i organskih linija omekšava arhitektonsku preciznost. U sobi nalazi se custom made tepih baziran na mapi Toronta. On funkcioniše kao povezno tkivo između arhitekture, namještaja i lokacije kuće. Ovo je jedan od najljepših “skrivenih” detalja projekta i vrijedi ga spomenuti jer veže prostor za grad.





Svjetlo igra ključnu ulogu lomljeno kroz teksture, staklo i umjetničke površine stvarajući atmosferu koja se mijenja tokom dana, ali nikada ne gubi osjećaj smirenosti i kontrole. Ovo su prostori koji ne traže pažnju, ali je zadržavaju.

Staklena pregrada s kružnim izrezima nije zamišljena kao čisto dekorativni element, već kao suptilan alat za oblikovanje atmosfere. U večernjim satima ona diskretno filtrira svjetlo i prostor, prilagođavajući se načinu na koji se kuća koristi, posebno tokom ljetnih okupljanja, kada interijer i eksterijer postaju jedno.




Interijer kao dijalog umjetnosti i arhitekture

Interijeri su osmišljeni kao neutralna, ali topla podloga za umjetnost. Bijela paleta, prirodni kamen, terrazzo i drvo ne pokušavaju dominirati, već smiruju prostor i dopuštaju da umjetnička djela preuzmu ulogu fokalnih tačaka. Svaka prostorija ima svoj vizualni akcenat sliku, skulpturu ili teksturu ali nikada više od onoga što prostor može nositi.

Dnevna zona povezuje kuhinju, trpezariju i boravak u jedinstvenu cjelinu, gdje se arhitektonska linija ne prekida namještajem, već se kroz njega nastavlja.





Kamin u dnevnoj sobi oblikovan je kao arhitektonska osovina prostora, obložen tapetom s geometrijskim uzorkom koja mu daje teksturalnu dubinu. 

Ostakljene površine s obje strane, klizna vrata i fiksni prozor, pretvaraju ga u suptilan razdjelnik između unutrašnjeg i vanjskog prostora, odluku koja podsjeća na modernističke principe, ali je prilagođena savremenom načinu života.




Dnevna zona u ravnoteži funkcije i umjetnosti  

Kuhinja i trpezarija osmišljene su kao produžetak arhitektonske logike kuće čiste linije, mirna paleta i precizno balansirani akcenti. Svijetlo drvo, bijele radne plohe i kamene obloge s izraženim, gotovo grafičkim žilama stvaraju osjećaj taktilne elegancije bez dekorativnog opterećenja. Kuhinja je u potpunosti integrisana u prostor, s ugradbenim elementima koji ne dominiraju, već se povlače u pozadinu svakodnevnog života. 

Trpezarijski dio donosi suptilan kontrapunkt: skulpturalni luster, pažljivo birana umjetnička djela i mekše forme namještaja uvode toplinu i karakter, pretvarajući ovaj dio doma u mjesto susreta, a ne samo funkcije. Sve djeluje povezano, promišljeno i vremenski postojano prostor koji jednako dobro funkcioniše u tišini jutra i u večernjim okupljanjima.





Materijali koji ne traže pažnju, ali je zadržavaju

Posebna vrijednost ovog projekta leži u načinu na koji su materijali korišteni. Terrazzo podovi, kamene obloge i diskretno drvo stvaraju osjećaj trajnosti, dok pažljivo birani detalji unose toplinu i karakter. Ništa ovdje nije slučajno, ali ništa nije ni nametnuto.

U spavaćim zonama pristup ostaje dosljedan mir, slojevitost i suzdržan luksuz. Glavna spavaća soba, smještena na cijelom gornjem spratu, osmišljena je kao povlačenje iz gradske dinamike. Tapete s motivom oblaka i filtrirano dnevno svjetlo stvaraju atmosferu lakoće, gotovo lebdećeg mira.




Zid iza uzglavlja u master spavaćoj sobi obložen je tapetom s motivom oblaka, kao metafora klijentove želje da “živi u oblacima”. To je suptilan, gotovo poetski detalj nije vizualno nametljiv, ali nosi koncept.




 
Ono što ovaj interijer čini posebnim nije količina umjetnosti, kvadratura ili luksuznih elemenata, već osjećaj mjere. Ovo je kuća koja ne pokušava impresionirati na prvu, ali ostaje zapamćena. Prostor koji pokazuje da savremeni interijer može biti bogat bez pretjerivanja, topao bez dekorativnog viška i luksuzan bez potrebe da to naglašava.

U vremenu brzih estetskih promjena, ovakvi projekti podsjećaju da prava vrijednost leži u jasnoći koncepta i dugotrajnosti prostora.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Hans Fonk