Dokaz da sjajno uređeni stanovi ne dolaze samo na stranicama poznatih časopisa o interijerima i dekorima je jedan sasvim sjajno uređen stan u kojem živi Emina Vračo s mužem i malom kćerkicom. Stan je smješten u BiH, u Visokom, a njegovo uređenje je rezultat 'mukotrpnog  rada' kako ga je Emina opisala.

Za Eminu nam njeni prijatelji kažu da je sjajan dizajner amater, što uređenje njenog stana i potvrđuje. Inače, sa završenom školom u polju europskih integracija, Emina je našla način za ispoljavanje svoje kreativne strane. Iako kaže da u stanu nedostaje još sitnica koje čeka da joj stignu iz inozemstva, ipak nas je pustila da zavirimo u njenu oazu obiteljskog mira.

Koliko dugo živite u ovom stanu?

Ovdje smo već 4 godine.

Koji su vaši izvori inspiracije kada je u pitanju uređenje stana?

Predivna mjesta koja posjećujem. Prošlog ljeta smo muž, kćerka i ja bili kod prijatelja, jednog starog djeda, koji ima baštu prepunu ruža s najljepšim nijansama roze koje sam ikada u životu vidjela. Taj prizor će mi uvijek ostati u sjećanju. Također, uvijek se predivno osjećamo u boutique hotelu, Ett Hem,  koji je uredila Ilse Crawford. Njihova biblioteka, bašta...

Bašta u boutique hotelu Ett Hem

Knjižnica u boutique hotelu Ett Hem

Kako biste opisali vaš stil?

Vrlo jednostavan, ogoljen i čist. U ovome se osjećamo najljepše. Također, jako nam je bitno da prostor bude fukcionalan i ugodan, kao i da imamo puno prostora za igru i naše kreativne radionice sa kćerkom. :)

Primjećujemo mnogo industrijskog namještaja?

Bijela komoda i crna konzola u dnevnom boravku, stol u trpezariji i dnevnom boravku rezultati su jednog pilot projekta mog oca i mene. Naime, moj otac posjeduje radionicu (bravariju) gdje se ručno izrađuje namještaj od metala po mjeri, zahtjevima i potrebama klijenata. Bilo je jako zabavno participirati u idejnom smislu u zahtjevnom procesu izrade ovakvog namještaja. Oduševljena sam rezultatom i mislim da je upravo ta posvećenost detaljima kod ručno izrađenog namještaja ono što ga čini posebnim i drugačijim u odnosu na komercijalne brendove. Vjerujem da svaki zanatlija utka jedan djelić sebe u ono što radi.

Koja biste mjesta voljeli posjetiti?

The Line u NYC kao i The Apartment u Kopenhagenu, Stockholm Furnite Fair koji se održava u najstarijoj aukcijskoj kući na svijetu...

The Line, NYC

Omiljenija mjesta za kupovinu namještaja?

Dusty Deco, Artilleriet, Merci, Auktionstipset i naravno ručno rađeni proizvodi VRAČO.

Jeste li za uređenje stana angažirati nekog arhitekta ili ste radili u suradnji s prijateljima?

Stan sam sama uređivala. Prijatelj, Ensar Dervišbegović, mi je, također, na početku ovog projekta dao jako dobre savjete i ideje oko uređenja stana. Od njega sam naučila jako mnogo o prostoru, odnosu veličina i arhitektonskih rješenja u uređivanju stanova iz perioda socijalizma. Konsultacije sa prijateljima, stručnim osobama u ovom polju su veoma bitne, ali je također važno da nas vodi onaj osjećaj u stomaku koji nam govori je li nama nešto ispravno ili nije i da li prostor odražava naš personality. Budimo kreativni i pratimo našu intuiciju, mnogo puta isprobavajmo dok napokon ne dođemo do pravog rješenja. I naravno, ne zaboravimo da se zabavimo u cijelom tom procesu. :)

Po vama, što jedan dom treba sadržavati?

Dom treba da sadrži sjećanja. Lijepo je kada u jednom domu možete naći tragove nečije prošlosti. Pored novih stvari koje smo kupili, također ima stvari koje su naslijeđene. Jedna od omiljenih jesu tave od mesinga i bakra koje je moj djed kupio davno na aukciji u Helsingborgu. Također, bijele porculanske šoljice od tetke... Onda, naravno, knjige, knjige, knjige! :)

Najveća greška prilikom uređivanja stana?

Uređenje koje nije odraz naše osobnosti. Na taj način se stvara disbalans naše ličnosti i onoga što nas okružuje. Namještaj nikad neće dobiti pravi sjaj ukoliko se ne integrira u prostor/ambijent.

Kada govorimo o komadima namještaja, koji bi bili vaši predmeti žudnje?

Veliki sam fan Hans J. Wegnera. Trenutno sam u potrazi za njegovom CH07 Shell Chair koja potiče iz 1963. Ne bih imala ništa protiv kožne safari stolice od Arne Norell također iz 60tih. Za trpezariju tražim stolice s dva luka kakve je prvobitno dizajnirao Michael Thonet. Stolice se rade posebnom tehnikom savijanja bukovog drveta. Ova tehnika je na žalost izumrla u BiH. Stoga, ukoliko neko posjeduje ove stolice, molim Vas javite se!(smijeh) Mark Eden Schooley Lamp mi je također okupirala misli u posljednje vrijeme...

 Hans J. Wegner, CH07 Shell Chair 

A koji su vam omiljeni komadi u stanu?

Kožna Butterfly Chair! U nju se svi volimo ušuškati, prekriti mekanom dekom i čitati, čak i Esma nas je počela imitirati. (smijeh) Također, bijela komoda VRAČO, jer znam koliko smo ljubavi uložili u njenu izradu. Bez obzira što su forme bijele komode jako oštre i od 'hladnog materijala', ona se odlično integrisala u prostor i zrači jednom posebnom toplinom i elegancijom. Crna konzola... imam osjećaj da bih mogla staviti bilo šta na nju i ona će opet izgledati predivno, također jedan statement komad u dnevnom boravku, kao i HAY stolice koje su jako praktične i mogu ih koristiti u svim sobama. Trenutno su našle mjesto u trpezariji i dnevnom boravku.

***

Na kraju nam ne preostaje ništa drugo nego poželjeti vam dobrodošlicu u Eminin stan!

_{Foto: Emina Vračo}

U trenutku kada se interijeri sve jasnije udaljavaju od hladnog minimalizma i sigurnih neutralnih rješenja, ovakvi prostori postaju nova referenca.

Stanovi koji ne pokušavaju impresionirati na prvu, nego vas polako uvlače u svoj ritam. Upravo takav je ovaj austrougarski stan u Ferhadiji, u kojem je FO4A Architecture studio pokazao kako se historijski okvir može čitati savremeno, precizno i vrlo hrabro.

Tamni zidovi, color drenched zidovi i stolarija, naglašeni detalji i povratak teksture više nisu hrabar izuzetak, nego promišljen odgovor na način na koji danas želimo živjeti. 

Ovaj stan u Ferhadiji ne govori o trendovima direktno, ali ih precizno utjelovljuje: interijeri u kojima se boja koristi kao arhitektonski alat, svjetlo kao kompozicija, a detalj kao nosilac identiteta. Upravo takvi prostori najavljuju estetiku koju ćemo u 2026. godini viđati sve češće: zreliju, slojevitiju i mnogo ličniju.




 

Dnevni boravak: Smirenost, proporcija i ritam

Ulaskom u dnevni boravak, atmosfera se dodatno smekšava. Zidne obloge i biblioteke sa zaobljenim lukovima uvode osjećaj kontinuiteta i topline, dok pažljivo birana rasvjeta definiše zone bez potrebe za vizualnim preopterećenjem.

Namještaj je odmjeren, taktilan i nenametljiv. Ovdje nema potrebe za naglašenim akcentima jer prostor sam po sebi nosi karakter. Upravo ta suzdržanost čini boravak mjestom u kojem se želi ostati duže bez buke, bez viška.




Radni sto smješten uz prozor djeluje kao prirodni nastavak boravka. Drvo, jednostavne linije i pogled prema vani stvaraju osjećaj fokusa bez izolacije. Ovo je primjer kako se funkcija može uklopiti u dnevni ritam doma, bez da prostor izgubi svoju smirenost ili estetiku.




 

Hodnik kao uvod u arhitektonsku priču  

Prvi kadar vodi nas kroz dugi, svijetli hodnik. Naizgled jednostavan, ali pažljivo slojevit. Bijeli zidovi sa zadržanom klasičnom profilacijom, diskretna podna rasvjeta koja prati liniju kretanja i komadi namještaja koji djeluju gotovo skulpturalno.

Konzolna polica od tamnog drveta, svedena i precizno oblikovana, nije tu da popuni zid, nego da uspostavi ton cijelog stana. Ovo je prostor koji se čita polako i u kojem hodnik prestaje biti prolaz postaje arhitektonska sekvenca.





 

Kuhinja: Paleta koja zadržava svjetlo  

Kuhinja je jedan od ključnih trenutaka ovog stana. Color drenched stolarija u nježnoj plavoj nijansi, vertikalni ritam fronti i otvorene police od toplog drveta stvaraju snažan vizualni identitet, ali bez težine.

Svjetlo se ovdje ne oslanja na bjelinu, nego na refleksiju materijala, dubinu nijansi i precizno postavljenu rasvjetu. Ovo je odličan primjer kako tamni tonovi, pravilno balansirani, mogu djelovati izuzetno svijetlo i prozračno.







Mini trpezarijski dio nastavlja istu logiku: jednostavan drveni sto, lagane stolice i podne pločice s diskretnim ornamentom koji povezuje savremeni dizajn s historijskim slojevima stana.




 

Trpezarija: Zidovi koji nose atmosferu  

U trpezariji i dalje, FO4A studio se ne boji tamnih zidova. Duboki, topli tonovi ovdje nisu dekorativni trik, nego alat za stvaranje intime. Uz klasične zidne profile i pažljivo odabrane komade namještaja, prostor dobija karakter koji djeluje gotovo bezvremenski.

Ovo je estetika koja se udaljava od sigurnih neutralnih rješenja i pokazuje kako se boja može koristiti promišljeno, zrelo i dugoročno, upravo ono što sve više prepoznajemo kao smjer savremenih interijera.
 
 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Fo4a Architecture (@fo4aarchitecture)

Spavaća soba: Tekstura, tišina i povratak ornamenta

Spavaća soba donosi još jedan važan sloj ovog projekta. Tapete bogate teksture, tamni zidovi i mekana rasvjeta stvaraju prostor koji djeluje intimno i zaštićeno. Ovo nije minimalistička praznina, nego prostor pun atmosfere.

Tapete ovdje nisu statement same po sebi, već pozadina koja nosi emociju. Upravo ovakav povratak ornamenta i taktilnosti sve češće viđamo u savremenim interijerima kao odgovor na predugo insistiranje na sterilnosti.






Kupatilo zatvara priču jednako snažno. Vidljivi piping, metalne armature i jednostavne linije daju prostoru industrijsku notu, ali u vrlo suptilnom, kontrolisanom obliku. Ništa ovdje nije slučajno, čak i tehnički elementi postaju dio dizajna.

Posebno upečatljiv detalj su svijeće koje se vizualno stapaju s cijevima i armaturom, gotovo kao da su se “otopile” u tehnički sklop. Taj mali, gotovo neočekivani trenutak savršeno sažima filozofiju cijelog stana: funkcionalni elementi ne moraju nestati da bi prostor bio lijep, već mogu postati njegov najzanimljiviji dio.

Ovo je prostor koji pokazuje kako funkcionalni detalji mogu biti estetski, ako su promišljeno integrisani.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.DESIGN

Foto: Armin Dorado