Dokaz da sjajno uređeni stanovi ne dolaze samo na stranicama poznatih časopisa o interijerima i dekorima je jedan sasvim sjajno uređen stan u kojem živi Emina Vračo s mužem i malom kćerkicom. Stan je smješten u BiH, u Visokom, a njegovo uređenje je rezultat 'mukotrpnog  rada' kako ga je Emina opisala.

Za Eminu nam njeni prijatelji kažu da je sjajan dizajner amater, što uređenje njenog stana i potvrđuje. Inače, sa završenom školom u polju europskih integracija, Emina je našla način za ispoljavanje svoje kreativne strane. Iako kaže da u stanu nedostaje još sitnica koje čeka da joj stignu iz inozemstva, ipak nas je pustila da zavirimo u njenu oazu obiteljskog mira.

Koliko dugo živite u ovom stanu?

Ovdje smo već 4 godine.

Koji su vaši izvori inspiracije kada je u pitanju uređenje stana?

Predivna mjesta koja posjećujem. Prošlog ljeta smo muž, kćerka i ja bili kod prijatelja, jednog starog djeda, koji ima baštu prepunu ruža s najljepšim nijansama roze koje sam ikada u životu vidjela. Taj prizor će mi uvijek ostati u sjećanju. Također, uvijek se predivno osjećamo u boutique hotelu, Ett Hem,  koji je uredila Ilse Crawford. Njihova biblioteka, bašta...

Bašta u boutique hotelu Ett Hem

Knjižnica u boutique hotelu Ett Hem

Kako biste opisali vaš stil?

Vrlo jednostavan, ogoljen i čist. U ovome se osjećamo najljepše. Također, jako nam je bitno da prostor bude fukcionalan i ugodan, kao i da imamo puno prostora za igru i naše kreativne radionice sa kćerkom. :)

Primjećujemo mnogo industrijskog namještaja?

Bijela komoda i crna konzola u dnevnom boravku, stol u trpezariji i dnevnom boravku rezultati su jednog pilot projekta mog oca i mene. Naime, moj otac posjeduje radionicu (bravariju) gdje se ručno izrađuje namještaj od metala po mjeri, zahtjevima i potrebama klijenata. Bilo je jako zabavno participirati u idejnom smislu u zahtjevnom procesu izrade ovakvog namještaja. Oduševljena sam rezultatom i mislim da je upravo ta posvećenost detaljima kod ručno izrađenog namještaja ono što ga čini posebnim i drugačijim u odnosu na komercijalne brendove. Vjerujem da svaki zanatlija utka jedan djelić sebe u ono što radi.

Koja biste mjesta voljeli posjetiti?

The Line u NYC kao i The Apartment u Kopenhagenu, Stockholm Furnite Fair koji se održava u najstarijoj aukcijskoj kući na svijetu...

The Line, NYC

Omiljenija mjesta za kupovinu namještaja?

Dusty Deco, Artilleriet, Merci, Auktionstipset i naravno ručno rađeni proizvodi VRAČO.

Jeste li za uređenje stana angažirati nekog arhitekta ili ste radili u suradnji s prijateljima?

Stan sam sama uređivala. Prijatelj, Ensar Dervišbegović, mi je, također, na početku ovog projekta dao jako dobre savjete i ideje oko uređenja stana. Od njega sam naučila jako mnogo o prostoru, odnosu veličina i arhitektonskih rješenja u uređivanju stanova iz perioda socijalizma. Konsultacije sa prijateljima, stručnim osobama u ovom polju su veoma bitne, ali je također važno da nas vodi onaj osjećaj u stomaku koji nam govori je li nama nešto ispravno ili nije i da li prostor odražava naš personality. Budimo kreativni i pratimo našu intuiciju, mnogo puta isprobavajmo dok napokon ne dođemo do pravog rješenja. I naravno, ne zaboravimo da se zabavimo u cijelom tom procesu. :)

Po vama, što jedan dom treba sadržavati?

Dom treba da sadrži sjećanja. Lijepo je kada u jednom domu možete naći tragove nečije prošlosti. Pored novih stvari koje smo kupili, također ima stvari koje su naslijeđene. Jedna od omiljenih jesu tave od mesinga i bakra koje je moj djed kupio davno na aukciji u Helsingborgu. Također, bijele porculanske šoljice od tetke... Onda, naravno, knjige, knjige, knjige! :)

Najveća greška prilikom uređivanja stana?

Uređenje koje nije odraz naše osobnosti. Na taj način se stvara disbalans naše ličnosti i onoga što nas okružuje. Namještaj nikad neće dobiti pravi sjaj ukoliko se ne integrira u prostor/ambijent.

Kada govorimo o komadima namještaja, koji bi bili vaši predmeti žudnje?

Veliki sam fan Hans J. Wegnera. Trenutno sam u potrazi za njegovom CH07 Shell Chair koja potiče iz 1963. Ne bih imala ništa protiv kožne safari stolice od Arne Norell također iz 60tih. Za trpezariju tražim stolice s dva luka kakve je prvobitno dizajnirao Michael Thonet. Stolice se rade posebnom tehnikom savijanja bukovog drveta. Ova tehnika je na žalost izumrla u BiH. Stoga, ukoliko neko posjeduje ove stolice, molim Vas javite se!(smijeh) Mark Eden Schooley Lamp mi je također okupirala misli u posljednje vrijeme...

 Hans J. Wegner, CH07 Shell Chair 

A koji su vam omiljeni komadi u stanu?

Kožna Butterfly Chair! U nju se svi volimo ušuškati, prekriti mekanom dekom i čitati, čak i Esma nas je počela imitirati. (smijeh) Također, bijela komoda VRAČO, jer znam koliko smo ljubavi uložili u njenu izradu. Bez obzira što su forme bijele komode jako oštre i od 'hladnog materijala', ona se odlično integrisala u prostor i zrači jednom posebnom toplinom i elegancijom. Crna konzola... imam osjećaj da bih mogla staviti bilo šta na nju i ona će opet izgledati predivno, također jedan statement komad u dnevnom boravku, kao i HAY stolice koje su jako praktične i mogu ih koristiti u svim sobama. Trenutno su našle mjesto u trpezariji i dnevnom boravku.

***

Na kraju nam ne preostaje ništa drugo nego poželjeti vam dobrodošlicu u Eminin stan!

_{Foto: Emina Vračo}

Kako postići sklad u prostoru u kojem su zidovi pod uglovima, plafoni niski, a svaka površina dragocjena?

Odgovor stiže iz Švicarske, gdje je mlada učiteljica i influencerica Mary Jean svoj dvoetažni stan u potkrovlju pretvorila u pravu lekciju iz harmonije, tekstura i funkcionalnosti.

Na dva nivoa, ovaj stan postaje primjer kako arhitektura, ako joj dopustimo, može oblikovati ritam svakodnevnog života. U njemu nema ničeg slučajnog svaka tekstura ima svoj razlog, svaka boja svoju težinu, svaka površina funkciju.



Ono što bi za mnoge bio izazov niski plafoni, kosi zidovi, asimetrične linije Mary je pretvorila u arhitektonski dijalog svjetlosti i materijala. Crne spiralne stepenice, koje nisu originalni dio prostora, sada postaje njegov najzanimljiviji arhitektonski detalj. Osim što vizualno povezuje dva nivoa, ona zauzima minimalno prostora i upravo zato je idealno rješenje za male domove.

Nježno spajajući tople nijanse drveta, neutralne tonove i taktilne materijale, Mary je pokazala da i izazovni tlocrt može postati prednost uz dozu kreativnosti, precizno odabrane komade i osjećaj za proporciju. 



Kako iskoristiti svaki ugao doma?

U prostoru pod krovom, svaki ugao diktira drugačiji ritam. Umjesto da se bori protiv arhitekture, Mary je odlučila sarađivati s njom. Kosi zidovi postali su okvir za intimne zone, dok strateški postavljene police i komadi namještaja prate linije krova, stvarajući osjećaj reda bez rigidnosti.

Zidovi koji bi drugdje „oduzimali prostor“ ovdje stvaraju dinamiku daju prostoru dubinu i osjećaj topline.



U dnevnom boravku, ona je iskoristila najneobičniji ugao prostora i pretvorila ga u fokusnu tačku: biblioteku u dubokoj plavoj nijansi, koja prati liniju zida i savršeno se uklapa u arhitekturu prostorije. 

Ovaj element ne samo da vizualno sidri prostor, već nudi dragocjeno spremište, nešto što u malim dnevnim sobama uvijek nedostaje.


Čak i kuhinja prati istu logiku pametnog planiranja, u njoj Mary koristi svaki ugao bez narušavanja vizualne lakoće. Prozorska niša postaje prirodno mjesto za sudoper, dok se ostatak prostora razvija u obliku slova U, s malim ostrvom koje povezuje kuhinju s trpezarijom i dnevnim dijelom. 

Umjesto gornjih elemenata, postavljena je jednostavna polica na koju se odlažu svakodnevni predmeti i ukrasi, dok skriveni ormarići nude sve ono što ne mora biti na vidiku.




U nastavku, okrugli trpezarijski sto u tamnom drvetu savršeno odgovara toj logici. Osim što štedi prostor, omogućava lakše kretanje i druženje, što ga čini izvrsnim izborom za otvorene koncepte.




Tiha harmonija tekstura i linija

Tekstura u ovom stanu nije samo dekorativna; ona je suština njegove atmosfere. Kombinacija bouclé tkanine, tamnog drveta, mramornih i chrome akcenata stvara sklad koji djeluje gotovo taktilno. 

U domu koji mjeri svaki centimetar, komadi namještaja ne mogu biti samo estetski oni moraju raditi. Mary bira oblike koji su skulpturalni, ali i intuitivno praktični: sto s refleksnom površinom koja vizualno širi prostor, sofa koja definiše dnevnu zonu, a ne zauzima je.




Tonovi se kreću između toplih bež nijansi i prigušenih sivih, s pokojim kontrastom tamnog drveta i crnih detalja. To je paleta koja ne pokušava impresionirati već umiriti. Sve izgleda kao da je tu oduvijek.




Kada svjetlo i boja postanu arhitektonski alat

Mary se poigrava s bojama kao s prostorom strateški i s namjerom. Tamnoplavi zid u dnevnom boravku stvara osjećaj dubine i vizualno skraćuje prostor koji bi inače djelovao predugačak. Bijeli plafoni, s druge strane, otvaraju pogled i daju osjećaj visine.



U toj igri svjetla i tonova nastaje savršen balans: prostor koji djeluje prozračno, ali ne hladno; suvremen, ali topao. Dok se dnevna svjetlost prelijeva preko tekstura, stan se pretvara u pejzaž u kojem je svaka nijansa pažljivo orkestrirana.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: @maryljean