TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 4.6.2015.
Dokaz da sjajno uređeni stanovi ne dolaze samo na stranicama poznatih časopisa o interijerima i dekorima je jedan sasvim sjajno uređen stan u kojem živi Emina Vračo s mužem i malom kćerkicom. Stan je smješten u BiH, u Visokom, a njegovo uređenje je rezultat 'mukotrpnog rada' kako ga je Emina opisala.
Za Eminu nam njeni prijatelji kažu da je sjajan dizajner amater, što uređenje njenog stana i potvrđuje. Inače, sa završenom školom u polju europskih integracija, Emina je našla način za ispoljavanje svoje kreativne strane. Iako kaže da u stanu nedostaje još sitnica koje čeka da joj stignu iz inozemstva, ipak nas je pustila da zavirimo u njenu oazu obiteljskog mira.
Koliko dugo živite u ovom stanu?
Ovdje smo već 4 godine.
Koji su vaši izvori inspiracije kada je u pitanju uređenje stana?
Predivna mjesta koja posjećujem. Prošlog ljeta smo muž, kćerka i ja bili kod prijatelja, jednog starog djeda, koji ima baštu prepunu ruža s najljepšim nijansama roze koje sam ikada u životu vidjela. Taj prizor će mi uvijek ostati u sjećanju. Također, uvijek se predivno osjećamo u boutique hotelu, Ett Hem, koji je uredila Ilse Crawford. Njihova biblioteka, bašta...
Bašta u boutique hotelu Ett Hem
Knjižnica u boutique hotelu Ett Hem
Kako biste opisali vaš stil?
Vrlo jednostavan, ogoljen i čist. U ovome se osjećamo najljepše. Također, jako nam je bitno da prostor bude fukcionalan i ugodan, kao i da imamo puno prostora za igru i naše kreativne radionice sa kćerkom. :)
Primjećujemo mnogo industrijskog namještaja?
Bijela komoda i crna konzola u dnevnom boravku, stol u trpezariji i dnevnom boravku rezultati su jednog pilot projekta mog oca i mene. Naime, moj otac posjeduje radionicu (bravariju) gdje se ručno izrađuje namještaj od metala po mjeri, zahtjevima i potrebama klijenata. Bilo je jako zabavno participirati u idejnom smislu u zahtjevnom procesu izrade ovakvog namještaja. Oduševljena sam rezultatom i mislim da je upravo ta posvećenost detaljima kod ručno izrađenog namještaja ono što ga čini posebnim i drugačijim u odnosu na komercijalne brendove. Vjerujem da svaki zanatlija utka jedan djelić sebe u ono što radi.
Koja biste mjesta voljeli posjetiti?
The Line u NYC kao i The Apartment u Kopenhagenu, Stockholm Furnite Fair koji se održava u najstarijoj aukcijskoj kući na svijetu...
The Line, NYC
Omiljenija mjesta za kupovinu namještaja?
Dusty Deco, Artilleriet, Merci, Auktionstipset i naravno ručno rađeni proizvodi VRAČO.
Jeste li za uređenje stana angažirati nekog arhitekta ili ste radili u suradnji s prijateljima?
Stan sam sama uređivala. Prijatelj, Ensar Dervišbegović, mi je, također, na početku ovog projekta dao jako dobre savjete i ideje oko uređenja stana. Od njega sam naučila jako mnogo o prostoru, odnosu veličina i arhitektonskih rješenja u uređivanju stanova iz perioda socijalizma. Konsultacije sa prijateljima, stručnim osobama u ovom polju su veoma bitne, ali je također važno da nas vodi onaj osjećaj u stomaku koji nam govori je li nama nešto ispravno ili nije i da li prostor odražava naš personality. Budimo kreativni i pratimo našu intuiciju, mnogo puta isprobavajmo dok napokon ne dođemo do pravog rješenja. I naravno, ne zaboravimo da se zabavimo u cijelom tom procesu. :)
Po vama, što jedan dom treba sadržavati?
Dom treba da sadrži sjećanja. Lijepo je kada u jednom domu možete naći tragove nečije prošlosti. Pored novih stvari koje smo kupili, također ima stvari koje su naslijeđene. Jedna od omiljenih jesu tave od mesinga i bakra koje je moj djed kupio davno na aukciji u Helsingborgu. Također, bijele porculanske šoljice od tetke... Onda, naravno, knjige, knjige, knjige! :)
Najveća greška prilikom uređivanja stana?
Uređenje koje nije odraz naše osobnosti. Na taj način se stvara disbalans naše ličnosti i onoga što nas okružuje. Namještaj nikad neće dobiti pravi sjaj ukoliko se ne integrira u prostor/ambijent.
Kada govorimo o komadima namještaja, koji bi bili vaši predmeti žudnje?
Veliki sam fan Hans J. Wegnera. Trenutno sam u potrazi za njegovom CH07 Shell Chair koja potiče iz 1963. Ne bih imala ništa protiv kožne safari stolice od Arne Norell također iz 60tih. Za trpezariju tražim stolice s dva luka kakve je prvobitno dizajnirao Michael Thonet. Stolice se rade posebnom tehnikom savijanja bukovog drveta. Ova tehnika je na žalost izumrla u BiH. Stoga, ukoliko neko posjeduje ove stolice, molim Vas javite se!(smijeh) Mark Eden Schooley Lamp mi je također okupirala misli u posljednje vrijeme...
Hans J. Wegner, CH07 Shell Chair
A koji su vam omiljeni komadi u stanu?
Kožna Butterfly Chair! U nju se svi volimo ušuškati, prekriti mekanom dekom i čitati, čak i Esma nas je počela imitirati. (smijeh) Također, bijela komoda VRAČO, jer znam koliko smo ljubavi uložili u njenu izradu. Bez obzira što su forme bijele komode jako oštre i od 'hladnog materijala', ona se odlično integrisala u prostor i zrači jednom posebnom toplinom i elegancijom. Crna konzola... imam osjećaj da bih mogla staviti bilo šta na nju i ona će opet izgledati predivno, također jedan statement komad u dnevnom boravku, kao i HAY stolice koje su jako praktične i mogu ih koristiti u svim sobama. Trenutno su našle mjesto u trpezariji i dnevnom boravku.
***
Na kraju nam ne preostaje ništa drugo nego poželjeti vam dobrodošlicu u Eminin stan!
Foto: Emina Vračo
TEKST: Ada Ćeremida
Kada je 29. novembra 1969. godine, tačno u 18 sati, Sarajevo dobilo svoj potpuno novi Kulturno-sportski centar, događaj nije ličio ni na šta što je grad do tada vidio.
Upravo zato danas, 56 godina kasnije, o Skenderiji ne govorimo samo kao o zgradi, govorimo o mitologiji grada Sarajeva. Postoje zgrade koje postanu orijentiri, a postoje one koje postanu dio kolektivnog pamćenja. Skenderija je u Sarajevu oduvijek bila oboje.
Sve je počelo 1969. godine, kada je grad pod Trebevićem otvorio vrata monumentalnog Kulturno-sportskog centra, zdanja koje će narednih pola stoljeća oblikovati kulturni, umjetnički i društveni život Sarajeva kao malo koji drugi prostor. Tog dana Sarajevo je dobilo scenu, ritam, ambiciju i osjećaj pripadanja vremenu koje je tek dolazilo.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Nastanak Skenderije bio je trenutak modernističke hrabrosti. Kompleks su projektovali arhitekti Živorad Janković, Halid Muhasinović i Ognjen Malkin, stvarajući zdanje koje je radikalno odbacilo dekorativnost i tradicionalna rješenja, nudeći umjesto toga arhitekturu koja je izgledala kao da je stigla iz budućnosti.
Masivni betonski volumeni, ogromne plohe, lepezasto krovno rješenje i široki plato koji se prirodno stapao s gradskim tkivom činili su da Skenderija ne bude samo jedan kompleks, nego urbana topografija.
Da je hrabrost bila ispravna, potvrdila je i godina njenog otvaranja: Skenderija je tada osvojila godišnju nagradu za najbolje arhitektonsko djelo u Jugoslaviji.
Sve oko nje djelovalo je kao pozornica, kao da je Sarajevo dobilo svoj otvoreni forum, prostor koji je živio s gradom, u ritmu koraka, događaja i generacija koje će tek sazrijeti uz nju.
Kada je stigao dan svečanog otvaranja, Skenderija je odisala ceremonijalnošću. Premijera filma Bitka na Neretvi, jedne od najskupljih jugoslavenskih filmskih produkcija, okupila je šest hiljada pažljivo odabranih uzvanika.
Pozivnice su, gotovo nestvarno, nosile Picassov pečat u vidu skice potopljenog broda kao vizuelni potpis.
Foto: @centar_skenderija
Na ulazu su hostese prodavale simbolične kartonske cigle za Dom mladih, podsjećajući svakoga da ova zgrada nije samo prostor predstave, nego mjesto koje ulaže u buduće generacije umjetnika.
Tribine u dvorani, monumentalne i precizno konstruisane, izradila je njemačka firma Telembach, čiji je vlasnik, fasciniran viđenim, izjavio da je Skenderija najljepša i najimpresivnija dvorana koju je ikada vidio.
Njegove riječi nisu bile pretjerivanje. Skenderija je zaista bila arhitektonski šok, struktura koja je spajala brutalistički izraz s iznenađujućom mekoćom javnog prostora.
Bila je moderna, ali nije bila hladna. Bila je monumentalna, ali nikada nepristupačna. A u vremenu kada su gradovi širom Evrope tragali za novim urbanim identitetima, Sarajevo ga je te večeri dobilo.
Dio te priče je i Dom mladih, zamišljen kao kreativno središte grada, mjesto gdje počinju karijere, gdje se pronalaze interesi, gdje generacije uče šta znači biti dio kulturne scene. 
Među ljudima koji su ostavili neizbrisiv trag u njegovoj historiji bila je i Gordana Magaš, balerina, glumica i pedagoginja, koja je u periodu od 1987. do 1991. vodila Baletni studio u Domu mladih.
Njeni treninzi oblikovali su čitave generacije plesača i unijeli u ovaj modernistički prostor nešto što ga je uvijek činilo posebnim: disciplinu, eleganciju i posvećenost.
Foto: @centar_skenderija
Dok se u Domu mladih stvarala nova urbana kultura, u Ledenoj dvorani stvarala su se potpuno drugačija, ali podjednako dragocjena sjećanja. Za mnoge građane, Ledena dvorana je bila prvi dodir s klizanjem, prvi pad, prvi stisak ruke, prvi izlazak s društvom, prvo takmičenje, prva revija Holiday on Ice.
U arhitekturi koja je spolja djelovala masivno i hladno, unutra se odvijao jedan od najtoplijih dijelova života grada: ritual zimskih druženja.
Skenderija je ubrzo postala mjesto za koje se zna daleko izvan Sarajeva. Veliki međunarodni događaji stizali su jedan za drugim, a kompleks je samo nekoliko mjeseci nakon otvaranja zvanično prepoznat kao jedno od najvažnijih arhitektonskih ostvarenja u Jugoslaviji.
Moglo bi se reći da je funkcionalnost pratila ambiciju, a ambicija grad i to je možda najveća tajna njene dugovječnosti.
Danas, 56 godina kasnije, Skenderija i dalje živi. U njenim dvoranama održavaju se koncerti, predstave, sajmovi, sportska takmičenja i festivalski programi.
Hiljade ljudi prelaze preko njenog platoa svakog dana, često nesvjesne činjenice da hodaju po prostoru koji je decenijama bio kulturni puls grada. Iako je vrijeme donijelo nove izazove, Skenderija je ostala dosljedna sebi: javna, otvorena, živa.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Možda je zato svaki njen rođendan više od pukog jubileja jer je podsjetnik na čitavu zajednicu, arhitekturu, navike, generacije, uspomene…
Podsjetnik da ponekad jedan kompleks može postati cijeli svijet koji traje već 56 godina i koji danas, uprkos svemu, uporno raste i diše u ritmu grada koji ga je izgradio.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
