Dokaz da sjajno uređeni stanovi ne dolaze samo na stranicama poznatih časopisa o interijerima i dekorima je jedan sasvim sjajno uređen stan u kojem živi Emina Vračo s mužem i malom kćerkicom. Stan je smješten u BiH, u Visokom, a njegovo uređenje je rezultat 'mukotrpnog  rada' kako ga je Emina opisala.

Za Eminu nam njeni prijatelji kažu da je sjajan dizajner amater, što uređenje njenog stana i potvrđuje. Inače, sa završenom školom u polju europskih integracija, Emina je našla način za ispoljavanje svoje kreativne strane. Iako kaže da u stanu nedostaje još sitnica koje čeka da joj stignu iz inozemstva, ipak nas je pustila da zavirimo u njenu oazu obiteljskog mira.

Koliko dugo živite u ovom stanu?

Ovdje smo već 4 godine.

Koji su vaši izvori inspiracije kada je u pitanju uređenje stana?

Predivna mjesta koja posjećujem. Prošlog ljeta smo muž, kćerka i ja bili kod prijatelja, jednog starog djeda, koji ima baštu prepunu ruža s najljepšim nijansama roze koje sam ikada u životu vidjela. Taj prizor će mi uvijek ostati u sjećanju. Također, uvijek se predivno osjećamo u boutique hotelu, Ett Hem,  koji je uredila Ilse Crawford. Njihova biblioteka, bašta...

Bašta u boutique hotelu Ett Hem

Knjižnica u boutique hotelu Ett Hem

Kako biste opisali vaš stil?

Vrlo jednostavan, ogoljen i čist. U ovome se osjećamo najljepše. Također, jako nam je bitno da prostor bude fukcionalan i ugodan, kao i da imamo puno prostora za igru i naše kreativne radionice sa kćerkom. :)

Primjećujemo mnogo industrijskog namještaja?

Bijela komoda i crna konzola u dnevnom boravku, stol u trpezariji i dnevnom boravku rezultati su jednog pilot projekta mog oca i mene. Naime, moj otac posjeduje radionicu (bravariju) gdje se ručno izrađuje namještaj od metala po mjeri, zahtjevima i potrebama klijenata. Bilo je jako zabavno participirati u idejnom smislu u zahtjevnom procesu izrade ovakvog namještaja. Oduševljena sam rezultatom i mislim da je upravo ta posvećenost detaljima kod ručno izrađenog namještaja ono što ga čini posebnim i drugačijim u odnosu na komercijalne brendove. Vjerujem da svaki zanatlija utka jedan djelić sebe u ono što radi.

Koja biste mjesta voljeli posjetiti?

The Line u NYC kao i The Apartment u Kopenhagenu, Stockholm Furnite Fair koji se održava u najstarijoj aukcijskoj kući na svijetu...

The Line, NYC

Omiljenija mjesta za kupovinu namještaja?

Dusty Deco, Artilleriet, Merci, Auktionstipset i naravno ručno rađeni proizvodi VRAČO.

Jeste li za uređenje stana angažirati nekog arhitekta ili ste radili u suradnji s prijateljima?

Stan sam sama uređivala. Prijatelj, Ensar Dervišbegović, mi je, također, na početku ovog projekta dao jako dobre savjete i ideje oko uređenja stana. Od njega sam naučila jako mnogo o prostoru, odnosu veličina i arhitektonskih rješenja u uređivanju stanova iz perioda socijalizma. Konsultacije sa prijateljima, stručnim osobama u ovom polju su veoma bitne, ali je također važno da nas vodi onaj osjećaj u stomaku koji nam govori je li nama nešto ispravno ili nije i da li prostor odražava naš personality. Budimo kreativni i pratimo našu intuiciju, mnogo puta isprobavajmo dok napokon ne dođemo do pravog rješenja. I naravno, ne zaboravimo da se zabavimo u cijelom tom procesu. :)

Po vama, što jedan dom treba sadržavati?

Dom treba da sadrži sjećanja. Lijepo je kada u jednom domu možete naći tragove nečije prošlosti. Pored novih stvari koje smo kupili, također ima stvari koje su naslijeđene. Jedna od omiljenih jesu tave od mesinga i bakra koje je moj djed kupio davno na aukciji u Helsingborgu. Također, bijele porculanske šoljice od tetke... Onda, naravno, knjige, knjige, knjige! :)

Najveća greška prilikom uređivanja stana?

Uređenje koje nije odraz naše osobnosti. Na taj način se stvara disbalans naše ličnosti i onoga što nas okružuje. Namještaj nikad neće dobiti pravi sjaj ukoliko se ne integrira u prostor/ambijent.

Kada govorimo o komadima namještaja, koji bi bili vaši predmeti žudnje?

Veliki sam fan Hans J. Wegnera. Trenutno sam u potrazi za njegovom CH07 Shell Chair koja potiče iz 1963. Ne bih imala ništa protiv kožne safari stolice od Arne Norell također iz 60tih. Za trpezariju tražim stolice s dva luka kakve je prvobitno dizajnirao Michael Thonet. Stolice se rade posebnom tehnikom savijanja bukovog drveta. Ova tehnika je na žalost izumrla u BiH. Stoga, ukoliko neko posjeduje ove stolice, molim Vas javite se!(smijeh) Mark Eden Schooley Lamp mi je također okupirala misli u posljednje vrijeme...

 Hans J. Wegner, CH07 Shell Chair 

A koji su vam omiljeni komadi u stanu?

Kožna Butterfly Chair! U nju se svi volimo ušuškati, prekriti mekanom dekom i čitati, čak i Esma nas je počela imitirati. (smijeh) Također, bijela komoda VRAČO, jer znam koliko smo ljubavi uložili u njenu izradu. Bez obzira što su forme bijele komode jako oštre i od 'hladnog materijala', ona se odlično integrisala u prostor i zrači jednom posebnom toplinom i elegancijom. Crna konzola... imam osjećaj da bih mogla staviti bilo šta na nju i ona će opet izgledati predivno, također jedan statement komad u dnevnom boravku, kao i HAY stolice koje su jako praktične i mogu ih koristiti u svim sobama. Trenutno su našle mjesto u trpezariji i dnevnom boravku.

***

Na kraju nam ne preostaje ništa drugo nego poželjeti vam dobrodošlicu u Eminin stan!

_{Foto: Emina Vračo}

Ako pratite našu rubriku Interijer i dizajn, onda vam je rad interior dizajnerice Lejle Barakocić već poznat od Backyarda, koji je postao jedan od najfotografisanijih caffe interijera u gradu, do njenih pažljivo promišljenih interijera  koji uvijek otkriju neki novi pristup teksturi, svjetlu ili proporciji.

Zato nam je bilo posebno zanimljivo zaviriti u njen najnoviji projekt: stan u Tuzli u kojem se mekoća tonova, precizna rasvjeta i savršena smirenost linija stapaju u prostor koji djeluje gotovo scenski.

 

U ovom interijeru sve je nenametljivo, ali ništa nije slučajno. Zidovi su čisti, oblici zaobljeni, materijali tihi; baš ona vrsta estetike koja dozvoljava da se arhitektura diše, a stan djeluje veći, skladniji i topliji nego što kvadratura sugeriše.

Svjetlo se kreće kroz prostor kao arhitektonski alat presijeca kuhinju, mekša granice između boravka i trpezarije i naglašava najljepši detalj ovog doma: odnos pastelnih tonova i geometrijski čistih linija.



 
Kako je postavljen ritam prostora

Prvo što primijetite u ovom stanu jeste koliko je njegov otvoreni koncept zapravo dobro organizovan. Dnevni boravak, kuhinja i trpezarija dišu zajedno, ali svaka zona ima svoj identitet. Granice nisu postavljene zidovima, nego logikom svjetla, pogledima i materijalima. 

Rasvjeta ovdje ne služi samo da obasja prostorona crta novi tlocrt. Dugački linearni visilac nad kuhinjskim ostrvom vodi vas prema najtoplijem dijelu doma, dok okrugli luster u boravku sabira sve linije u jednu meku kompoziciju. Tu su i ogledala, strateški postavljena, koja unose dodatnu dubinu i refleksiju, baš onaj rafinirani trik koji čini da prostor djeluje prozračnije, plemenitije i mirnije.





Kuhinja kao centralna osa

U srcu stana nalazi se kuhinja oblikovana kao arhitektonska smirenost boje su prigušene, prelazi nježni, a svaki element izgleda kao da je tačno tu gdje treba biti. Zaobljeni luk koji uokviruje policu uvodi u prostor toplinu i mekoću, pravi kontrast modernim linijama ostrva i vertikalama ormarića. 

Tople bež nijanse stapaju se s teksturom drveta, dok diskretni zlatni akcenti rasvjete daju dozu profinjenosti bez dramatike. Sve je jednostavno, ali nijedan detalj nije slučajan: kuhinja funkcioniše kao osovina cijelog doma, mjesto gdje se ritam prostora prelama i gdje minimalizam prestaje biti estetika, a postaje način života.






Trpezarija i boravak: Lekcija o proporciji

Kada pogled krene iz kuhinje prema trpezariji, primjećujete kako je proporcija ovdje ključna. Skulpturalni crni sto stoji na podu kao komad galerijske umjetnosti, ali zahvaljujući mekim, zaobljenim stolicama, zadržava pristupačnost i toplinu. To je prostor u kojem želite sjediti satima, upravo zato što je ravnoteža između taktilnog i vizualnog tako dobro uhvaćena. 

Dnevni boravak nastavlja tu logiku: modularna sofa koja ne preuzima prostor, stolovi jednostavnih linija i zidovi bez viška dekora stvaraju jednu laganu, profinjenu pozadinu. Rasvjeta se ovdje ponovo javlja kao statement dva dominantna lustera koja definišu karakter doma i daju mu gotovo scenografski potpis.





Zašto ovaj stan funkcioniše tako dobro?  

Zato što u njemu funkcija i estetika nikada nisu u sukobu. Svaki detalj je promišljen: od proporcija namještaja do ritma svjetla, od tekstura koje unose toplinu do geometrije linija koja unosi mir. 

To je stan koji pokazuje kako se savremeni minimalizam može osjećati toplo, a ne sterilno kako prostor može biti čist, ali i dalje pun života. Ova ravnoteža čini da interijer djeluje skladno i cjelovito kao da je zamišljen u jednom dahu.



Ovo je interijer koji dokazuje da dobar dizajn nema potrebu da bude glasan da bi bio upečatljiv. Na ovoj adresi u Tuzli vidi se jasna filozofija: manje elemenata, više namjene; manje vizualnog šuma, više smirenosti; manje improvizacije, više namjernosti. 

Primjer je to lokalnog projekta koji podiže standarde i koji inspiriše sve koji žele topao, elegantan i suvremen dom bez gubitka intime.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Lejla Baraković