TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 2.12.2025.
Kada je 29. novembra 1969. godine, tačno u 18 sati, Sarajevo dobilo svoj potpuno novi Kulturno-sportski centar, događaj nije ličio ni na šta što je grad do tada vidio.
Upravo zato danas, 56 godina kasnije, o Skenderiji ne govorimo samo kao o zgradi, govorimo o mitologiji grada Sarajeva. Postoje zgrade koje postanu orijentiri, a postoje one koje postanu dio kolektivnog pamćenja. Skenderija je u Sarajevu oduvijek bila oboje.
Sve je počelo 1969. godine, kada je grad pod Trebevićem otvorio vrata monumentalnog Kulturno-sportskog centra, zdanja koje će narednih pola stoljeća oblikovati kulturni, umjetnički i društveni život Sarajeva kao malo koji drugi prostor. Tog dana Sarajevo je dobilo scenu, ritam, ambiciju i osjećaj pripadanja vremenu koje je tek dolazilo.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Nastanak Skenderije bio je trenutak modernističke hrabrosti. Kompleks su projektovali arhitekti Živorad Janković, Halid Muhasinović i Ognjen Malkin, stvarajući zdanje koje je radikalno odbacilo dekorativnost i tradicionalna rješenja, nudeći umjesto toga arhitekturu koja je izgledala kao da je stigla iz budućnosti.
Masivni betonski volumeni, ogromne plohe, lepezasto krovno rješenje i široki plato koji se prirodno stapao s gradskim tkivom činili su da Skenderija ne bude samo jedan kompleks, nego urbana topografija.
Da je hrabrost bila ispravna, potvrdila je i godina njenog otvaranja: Skenderija je tada osvojila godišnju nagradu za najbolje arhitektonsko djelo u Jugoslaviji.
Sve oko nje djelovalo je kao pozornica, kao da je Sarajevo dobilo svoj otvoreni forum, prostor koji je živio s gradom, u ritmu koraka, događaja i generacija koje će tek sazrijeti uz nju.
Kada je stigao dan svečanog otvaranja, Skenderija je odisala ceremonijalnošću. Premijera filma Bitka na Neretvi, jedne od najskupljih jugoslavenskih filmskih produkcija, okupila je šest hiljada pažljivo odabranih uzvanika.
Pozivnice su, gotovo nestvarno, nosile Picassov pečat u vidu skice potopljenog broda kao vizuelni potpis.
Foto: @centar_skenderija
Na ulazu su hostese prodavale simbolične kartonske cigle za Dom mladih, podsjećajući svakoga da ova zgrada nije samo prostor predstave, nego mjesto koje ulaže u buduće generacije umjetnika.
Tribine u dvorani, monumentalne i precizno konstruisane, izradila je njemačka firma Telembach, čiji je vlasnik, fasciniran viđenim, izjavio da je Skenderija najljepša i najimpresivnija dvorana koju je ikada vidio.
Njegove riječi nisu bile pretjerivanje. Skenderija je zaista bila arhitektonski šok, struktura koja je spajala brutalistički izraz s iznenađujućom mekoćom javnog prostora.
Bila je moderna, ali nije bila hladna. Bila je monumentalna, ali nikada nepristupačna. A u vremenu kada su gradovi širom Evrope tragali za novim urbanim identitetima, Sarajevo ga je te večeri dobilo.
Dio te priče je i Dom mladih, zamišljen kao kreativno središte grada, mjesto gdje počinju karijere, gdje se pronalaze interesi, gdje generacije uče šta znači biti dio kulturne scene. 
Među ljudima koji su ostavili neizbrisiv trag u njegovoj historiji bila je i Gordana Magaš, balerina, glumica i pedagoginja, koja je u periodu od 1987. do 1991. vodila Baletni studio u Domu mladih.
Njeni treninzi oblikovali su čitave generacije plesača i unijeli u ovaj modernistički prostor nešto što ga je uvijek činilo posebnim: disciplinu, eleganciju i posvećenost.
Foto: @centar_skenderija
Dok se u Domu mladih stvarala nova urbana kultura, u Ledenoj dvorani stvarala su se potpuno drugačija, ali podjednako dragocjena sjećanja. Za mnoge građane, Ledena dvorana je bila prvi dodir s klizanjem, prvi pad, prvi stisak ruke, prvi izlazak s društvom, prvo takmičenje, prva revija Holiday on Ice.
U arhitekturi koja je spolja djelovala masivno i hladno, unutra se odvijao jedan od najtoplijih dijelova života grada: ritual zimskih druženja.
Skenderija je ubrzo postala mjesto za koje se zna daleko izvan Sarajeva. Veliki međunarodni događaji stizali su jedan za drugim, a kompleks je samo nekoliko mjeseci nakon otvaranja zvanično prepoznat kao jedno od najvažnijih arhitektonskih ostvarenja u Jugoslaviji.
Moglo bi se reći da je funkcionalnost pratila ambiciju, a ambicija grad i to je možda najveća tajna njene dugovječnosti.
Danas, 56 godina kasnije, Skenderija i dalje živi. U njenim dvoranama održavaju se koncerti, predstave, sajmovi, sportska takmičenja i festivalski programi.
Hiljade ljudi prelaze preko njenog platoa svakog dana, često nesvjesne činjenice da hodaju po prostoru koji je decenijama bio kulturni puls grada. Iako je vrijeme donijelo nove izazove, Skenderija je ostala dosljedna sebi: javna, otvorena, živa.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Možda je zato svaki njen rođendan više od pukog jubileja jer je podsjetnik na čitavu zajednicu, arhitekturu, navike, generacije, uspomene…
Podsjetnik da ponekad jedan kompleks može postati cijeli svijet koji traje već 56 godina i koji danas, uprkos svemu, uporno raste i diše u ritmu grada koji ga je izgradio.
TEKST: Bonjour.ba
U svijetu interijera rijetko se dogodi trenutak kada zid prestane biti pozadina i postane priča. Ovog proljeća, tapete preuzimaju upravo tu ulogu, pretvarajući prostor u intimnu galeriju ilustracije, emocije i pažljivo oblikovanog dizajna.
Nova kolekcija zidnih tapeta Ringišpil života donosi susret dviju autorskih vizija koje su se spojile u zajedničku priču o umjetnosti, prostoru i identitetu. Riječ je o prvoj saradnji Josipe Maras, osnivačice brenda Studijo i ilustratorice Mateje Kovač, koje su odlučile spojiti svoje prepoznatljive rukopise u kolekciju koja briše granicu između ilustracije i interijera.
Svaka sa svojim estetskim potpisom, ali vođene zajedničkom strašću, predstavile su liniju tapeta koja unosi novu dimenziju na zidove savremenih domova.
Njihova saradnja rezultat je promišljanja, povjerenja i želje da se kreativnost podijeli bez gubitka identiteta, već naprotiv, da se njime dodatno osnaži.
Mateja Kovač sa Josipom Maras
U umjetnosti, pa tako i u svijetu dizajna interijera, rijetko dolazi do susreta zajedničkih autorskih vizija. Svaki umjetnik svoj rad doživljava kao ličnu priču, jedinstven izraz i intiman proces. No dijeljenjem kreativnosti identitet se ne gubi, već se dodatno osnažuje, upravo tom filozofijom vodile su se autorice ove kolekcije.
Osnivačica brenda Studijo, Josipa Maras i ilustratorica Mateja Kovač dvije su snažne kreativne osobnosti čiji se profesionalni putevi već godinama razvijaju paralelno, svaka u svom svijetu, ali s istim nivoom posvećenosti autentičnosti.
Josipa Maras već dvadeset godina svoju ljubav prema slikarstvu razvija u inspirativnu karijeru, stvarajući umjetnost na zidnim tapetama nagrađivanu brojnim svjetskim dizajnerskim priznanjima. S druge strane, Mateja Kovač jedna je od vodećih digitalnih ilustratorica u Hrvatskoj, s više od dvanaest godina iskustva i preko 230 realiziranih projekata širom svijeta.
Poznata je po prozračnom i rafiniranom stilu koji spaja životnost i odmjerenu eleganciju, oblikujući ideje u intimne narative i suptilne geste šarmantnih figura.
Nova kolekcija sastoji se od četrnaest Matejinih ilustracija koje su preoblikovane u posebnu Studijo liniju zidnih tapeta. Riječ je o njihovoj prvoj zajedničkoj saradnji.
„Priča o kolaboraciji počela je prije gotovo godinu dana. Iako su u Studijo kontinuirano stizali upiti za saradnje umjetnika iz cijelog svijeta, nijedna ideja mi nije kliknula.
Sve dok jednog dana, čitajući još jedan mail s otvorenom molbom za collab, nisam osjetila da odgovor već znam. Nešto me vuklo javiti se Mateji. Njezin rad pratim već desetak godina i oduvijek sam bila zaljubljena u njezin umjetnički izričaj.
Za mene je Mateja najbolja ilustratorica ovih prostora. Kada smo stupile u kontakt oko saradnje, moja želja bila je jasna, da taj umjetnički izričaj i vrijednost koju Mateja stvara postanu dio Studija u nekom obliku. I evo nas danas, ponosne ispred nečeg velikog što će Hrvatsku još ljepše predstaviti svijetu i pokazati raskoš talenta nastalog našim potezima kista“, istaknula je Josipa Maras.
Josipa je za kolekciju odabrala Matejin autorski rad, ilustracije koje je stvarala izvan narudžbi, za sebe. Suradnja je nastala na postojećim ilustracijama, onima u koje se Josipa zaljubila na prvi pogled.
„Moja želja bila je zadržati Matejin jedinstven slikarski izričaj, a kroz izmjene kompozicija, tekstura i unošenje dodatnih elemenata prilagoditi radove zahtjevima interijera.
Vjerujem da neću biti jedina koja će zavoljeti njezin umjetnički rukopis i da će ova kolekcija osvojiti srca mnogih zaljubljenika u umjetnost i interijere. Usudila bih se reći da je ovo kolekcija tapeta kakvoj trenutno nema pandana“, izdvojila je osnivačica Studija.
Za Mateju Kovač saradnja sa Studijom imala je posebno značenje, ne samo kao profesionalni iskorak, već i kao povratak njenoj izvornoj želji da ilustraciju snažnije prenese u svijet interijera.
„Ova saradnja me vraća na tračnice s kojih sam krenula. Svoju prvu zidnu dekoraciju radila sam za jednu slastičarnicu, uključujući i prve tapete. Iako me područje tapeta oduvijek privlačilo, nikada mi nije bila želja ulaziti u proizvodnju. Htjela sam svoju umjetnost zadržati u kreativnom izričaju, ondje gdje sam najslobodnija. Upravo zato mi je ova saradnja posebno važna.
Da je Studijo postojao kada sam ja započinjala karijeru, vjerujem da bih kod Josipe tražila posao. Studijo sam oduvijek doživljavala kao brend čiji autor može biti samo ona.
Drago mi je da me Josipa pozvala jer smo se obje odlučile na hrabar iskorak. Ona me i lično i profesionalno inspirira. Njezin profesionalni put najbolji je primjer kako se talent, dosljednost i vizija mogu pretvoriti u međunarodno relevantan brend. Ponosna sam što će naša zajednička vizija od sada krasiti domove širom svijeta“, naglasila je Mateja Kovač.
Dok kolekcija započinje svoj život među klijentima širom svijeta, u Studiju se paralelno odvija intenzivan razvoj poslovanja. Brend je danas prisutan u više od trideset zemalja, a kalendar izlaganja za 2026. godinu gotovo je u potpunosti popunjen.
Nakon uspješnog predstavljanja u Parizu, u toku su pripreme za nastup na Salone del Mobile u Milanu, jednom od najutjecajnijih svjetskih sajmova dizajna interijera. Nakon Milana slijede još četiri sajma, a godina će biti zaključena nastupom na Orgatecu u Kölnu.
„Puno planova na papiru i puno vjere u njedrima. Izlaganje u Milanu moja je želja već sedam godina, a nakon četiri godine na listi čekanja napokon je došlo naše vrijeme.
Danas, kada nam na sajmovima prilaze ljudi iz svih krajeva svijeta i kažu da znaju za Studijo, osjećam ogromnu zahvalnost. Upravo zato vjerujem da je najvažnije čuvati i graditi odnose s ljudima, jer oni su početak i kraj svakog uspješnog poslovanja i življenja“, zaključila je Josipa Maras.
Paralelno, Mateja Kovač sve više otvara prostor za home decor segment i povratak slikarstvu.
„Dizajn tapeta, tekstila i proizvoda za interijere oduvijek me privlačio, iako sam se time dosad najmanje bavila. Upravo zato ovaj segment vidim kao prirodan sljedeći korak u svom profesionalnom razvoju i prostor u kojem želim graditi velike projekte.
Preda mnom je razdoblje u kojem želim sistematičnije razvijati prisutnost u području home decora, paralelno s jačanjem vlastitog slikarskog izraza.
Moji prvi digitalni crteži nastali su kao skice za platno, a možda je napokon vrijeme da digitalni radovi postanu temelj novih slika i otvore novo poglavlje mog stvaralaštva.“
Njihova zajednička kolekcija Ringišpil života dostupna je na službenoj stranici brenda Studijo.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
