Ona se sjajno slaže s našom jutarnjom šalicom kave, Instagram postom s ručka u omiljenom restoranu, a odlično se nosi i sa svim našim avanturama, koje od nje zahtijevaju potpunu predanost i jačinu – jer svi znamo da ženska torba skriva brojne sitnice koje su nam potrebne kroz dan. Zbog toga je našem uredništvu uvijek pravi izazov zaviriti u torbu uspješnih bh.dama, jer kroz njihove priče i sami

Ona se sjajno slaže s našom jutarnjom šalicom kave, Instagram postom s ručka u omiljenom restoranu, a odlično se nosi i sa svim našim avanturama, koje od nje zahtijevaju potpunu predanost i jačinu – jer svi znamo da ženska torba skriva brojne sitnice koje su nam potrebne kroz dan. Zbog toga je našem uredništvu uvijek pravi izazov zaviriti u torbu uspješnih bh.dama, jer kroz njihove priče i sami otkrivamo kako dodatno poboljšati sadržaj naše torbe i tako izgledati dotjerano i na poslu, roditeljskom sastanku i druženju s damama.
Današnja gošća naše rubrike #modamozaviruje je Nejla Manov, brand menadžerica za Max Factor u kompaniji Orbico Beauty. Koje su sitnice našle mjesto u njenoj torbi, saznajte kroz Nejlinu listu i fotografije u nastavku. 

 ***


 

• Mobitel – mobitel koji zvoni bez prestanka, pa čak i nakon završetka jednog radnog dana. Jednostavno kao brend menadžer svim kolegama i kolegicama želite i trebate biti na raspolaganju 24 sata, jer želite da sve funkcionira kako treba. Naravno, nađe se tu i poneka ljubavna porukica koja prosto izmami osmijeh tokom radnog dana .
   
• Sunčane naočale – u ovakvim ljetnim danima, kao što su sada, sunčane naočale su neizostavni modni dodatak. Posebno za mene, jer se inače jako rijetko šminkam, a kada se i šminkam to je neka prirodna varijanta s malo pudera, maskara na trepavice i ruž za usne u nekoj jarkoj boji.
   
• Rokovnik – vjerovatno jedna od stvarčica koja je ujedno i najpotrebnija jednoj brend menadžerici, kroz koji prati sve dogovore, aktivnosti i sprovođenje istih. Rokovnik je zaista stvar u koju upisujem sve bitne datume, aktivacije, detalje (iako se ponekad i sama teško snađem u svom tom mess-u od obaveza).
   
• Puder – Max Factor Miracle Touch puder kao idealno rješenje za ljetne vrućine. Puder koji moju kožu hidratizira i daje joj mat finiš, obzirom da se moja koža inače dosta sjaji.
  
  Ruž – Velvet ruž sa Matte efektom u rozkastoj nijansi je za mene neizostavan detalj make-up koji može u potpunosti transformirati izgled  Ujutro često koristim neke svježije i neutralnije nijanse, a za večernji look ipak se odlučujem za CRVENU – jarko crvenu.
   
• Maskara – maskara, maskara, maskara. Zasigurno je uvijek u mojoj torbi iako ponekad nemam ni vremena za nanošenje iste. Morat ću biti iskrena i priznati da čak ponekad budem lijena za nanošenje iste, jer nisam previše stručna u tome. 
   
• Labelo – u toku bilo kojeg godišnjeg doba, moje usne su suhe i trebaju potpunu njegu. Uz labelo čuvam ih od vjetra i najlakše mi je nanositi ga ovako u sticku. Tokom sastanka, ne moram se brinuti da li ću ga nanijeti pravilno jer je bezbojno i to je ono što mi zaista prija i zbog čega ovaj proizvod imam uvijek u svojoj torbi u više različitih primjeraka.
   
• Krema za ruke – svaka žena bi trebala njegovati svoje ruke i posvetiti im više pažnje. Kroz konstantne obaveze, ponekad ih zaboravimo, a one su zapravo oličenje naše mladosti i ljepote. Stoga, ja svoje ruke mažem i njegujem minimalno poslije svakog pranja ruku, ako ne i više. 
   
• Parfem – ovo je sigurno must-have svake dame, žene, pa i brend menadžerice. Obzirom na okruženje u kojem radim, gdje je jako puno kolegica, (kolege su nam ovdje u manjini), navikli smo da svaki dan ujutro postavimo pitanje jedna drugoj, a koji si danas parfem stavila? Good Girl je sigurno veliki blockbuster ove godine i moj omiljeni moram priznati.
   
• Držač za kartice – ovo je nešto najbolje što sam dobila u posljednih godinu dana. Prije nekoliko dana izgubila sam novčanik, ali laknulo mi je kada sam shvatila da su kartice i lična odvojene i da u biti nisam izgubila ništa previše vrijedno (novca ne držim jako puno u novčaniku, veći sam fan skidanja sa kartice i trošenja u kratkom roku).

• Mobitel
• Sunčane naočale
• Rokovnik
• Puder
• Ruž
• Maskara
• Labelo
• Krema za ruke
• Parfem
• Držač za kartice
• Vizit kartice
• Ključevi – ključevi su uvijek u mojoj torbi, iako ih jako teško pronađem. Pokušavam da uvijek držim neki veliki privjesak, ali opet kažem ženska torba – rupa bez dna.
• Slušalice  - muzika je sve, opušta i stavlja osmijeh na lice čak i kada nisam raspoložena.

Jelena Janković u Zagrebu izlaže planine kakve nećete pronaći na razglednicama    
 

Kada pomislimo na fotografiju planine, gotovo automatski zamišljamo prizor koji pokušava zabilježiti njenu veličinu: vrh, horizont, stijene, možda svjetlo koje je tog dana bilo dovoljno dobro da se sve posloži u gotovo savršen kadar.

Na izložbi Mountain Tripping Jelene Janković, otvorenoj 22. septembra u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar, taj poznati način gledanja brzo nestaje. Planina je tu, ali često tek kao trag, silueta ili komad reljefa koji pokušavamo pronaći ispod intenzivne crvene, ružičaste, plave ili gotovo potpuno prozirne površine. Izložba ostaje otvorena do 2. oktobra, a ulaz je slobodan. 

I možda je baš u tome najzanimljiviji dio cijele priče. Mountain Tripping manje govori o tome kako određeno mjesto izgleda, a mnogo više o tome kako ga pamtimo, osjećamo i gledamo dok se kroz njega krećemo.

Foto: Vladimir Končar

Foto: Sanja Merćep  

 

Jelenu već znate sa Sarajevo Photography Festivala. Ali njen autorski rad ide mnogo dalje  

Jelenu Janković mnogi će prvo povezati sa Sarajevo Photography Festivalom, čija je programska direktorica od 2023. godine i koji smo ove godine na Bonjouru detaljno pratili kroz izložbe, autore i festivalski program.

Ipak, iza te uloge stoji fotografkinja i vizualna umjetnica s vrlo prepoznatljivim autorskim rukopisom. Njen rad godinama se gradi oko tijela, pokreta, prostora i psihologije ljudskih odnosa, a posebno je poznata po plesnoj i teatarskoj fotografiji. Tokom četrnaest godina snimila je više od 300 produkcija širom Evrope, radeći s rediteljima, koreografima, plesnim kompanijama i umjetnicima.

Posljednjih godina sve više istražuje granice samog fotografskog medija kroz analogne procese, eksperiment i fizičke intervencije u fotografiju. Fotografija za nju, drugim riječima, ne završava nužno pritiskom na okidač.

Tu su i projekti koji dobro pokazuju širinu tog interesa: fotomonografija Kolo: 70 Years Later te knjiga 8. kat, nastala iz dugoročnog fotografskog praćenja Richterovih nebodera u Zagrebu i odnosa između arhitekture, vremena i ličnog iskustva.

Sa Mountain Trippingom taj interes za prostor prelazi iz grada u prirodu, ali bez klasične ideje pejzažne fotografije. Planina ovdje nije motiv koji treba “uhvatiti”, nego prostor kroz koji se pogled, tijelo i osjećaj stalno mijenjaju.

Foto: Vladimir Končar  
 

Planina je ovdje više stanje nego mjesto  

Serija je nastajala tokom nekoliko godina, paralelno s Jeleninim planinarenjem. Kamera prati hodanje, zaustavljanje i pogled koji se tokom tog procesa stalno mijenja. Zbog toga planinski pejzaž više nema zadatak da nam kaže: ovo je mjesto na kojem sam bila.

Umjesto toga, fotografije pokušavaju uhvatiti ono mnogo teže za bilježenje, šta se dešava između tijela, pogleda i prostora dok kroz njega prolazimo.

U tekstu koji prati izložbu Lea Vene, nezavisna kustosica, kulturna antropologinja i predavačica koja je s Janković radila na koncepciji izložbe, taj trenutak opisuje rečenicom: „Mjesto gdje zastaje pogled postaje točka vizualne fikcije.“ Vene danas djeluje između kustoskog, istraživačkog i predavačkog rada, među ostalim kroz programe festivala Organ Vida i Galerije Močvara te nastavu u Zagrebu i Beču.

To je zapravo dobar ključ za čitanje cijele serije. Ne pokušavamo prepoznati određeni vrh niti rekonstruirati rutu. Gledamo fotografiju nečijeg iskustva tog prostora.





 

A onda u pejzaž ulazi boja  

Ono što radove vizuelno odmah odvaja od klasične pejzažne fotografije jesu intenzivni slojevi boje.

I tu priča ponovo vodi prema teatru.

Janković je kroz profesionalni rad sakupljala rasvjetne filtere u boji, a zatim ih iz njihovog originalnog konteksta prenijela na planinu. Tokom fotografiranja filtere ručno pomjera ispred objektiva, dok sam proces ostaje analogan — bez naknadne digitalne manipulacije slike.Crvena zato može progutati gotovo čitavu planinu. Plava je svesti na jedva vidljivu siluetu. Ružičasta i ljubičasta mogu preko poznatog pejzaža napraviti potpuno novi prostor.

I fotografija u jednom trenutku počinje izgledati bliže slici nego klasičnom fotografskom dokumentu.

Lea Vene u tekstu uz izložbu upravo boju postavlja kao aktivnog učesnika u tom gledanju: ona može stimulirati, razbuditi ili uznemiriti, dok serija postaje svojevrsni arhiv gledanja prostora koji se stalno transformira.

Zanimljivo je i što sama tehnika nije sakrivena iza finalne fotografije. Možemo gotovo zamisliti ruku, filter i objektiv te kratku odluku donesenu negdje tokom uspona: ova boja sada pripada ovom osjećaju.





 

Mountain Tripping nije izložba koju gledate iz jedne distance  

Fotografije s otvorenja u Galeriji Kranjčar možda najbolje pokazuju koliko radovi drugačije funkcionišu kada se nađu zajedno.

Na bijelim zidovima galerije izmjenjuju se veliki gotovo monohromatski pejzaži i manji radovi čije boje djeluju poput fragmenata istog putovanja. Negdje se planina jasno pojavi, negdje gotovo potpuno nestane. Posjetitelji prolaze između njih, fotografiraju ih, zastaju ispred pojedinačnih radova, a intenzitet boje na trenutke mijenja i način na koji čitamo sam galerijski prostor.

Na jednom zidu riječi Mountain Tripping i ime autorice presijecaju postav sastavljen od niza manjih fotografija. Na drugom su tri velika rada ostavljena gotovo sama, s dovoljno praznine oko njih da se oko ponovo uspori.

I to lijepo odgovara samom polazištu serije.Jer planinarenje je u tekstu uz izložbu opisano kao iskustvo u kojem je hodanje nerazdvojivo od gledanja fizička prisutnost u pejzažu i pogled zapravo se ne mogu potpuno odvojiti.Slično funkcionira i galerija. Krećete se od fotografije do fotografije, a pejzaž nikada ne dobijete cijeli. Samo njegove različite verzije.

Možda nam ga zato Mountain Tripping na kraju ni ne pokušava pokazati. Više nas pita šta se s pejzažom dogodi nakon što prođe kroz nas.

Foto: Sanja Merćep  
 

KULTURA.leksikon: Mountain Tripping    
 

• Autorica: Jelena Janković, fotografkinja i vizualna umjetnica.
   
• Izložba: Mountain Tripping, samostalna izložba fotografija otvorena 22. septembra 2026. 
   
• Gdje: Galerija Kranjčar, Kaptol 26, Zagreb. 
   
• Proces: analogna fotografija uz fizičko korištenje obojenih rasvjetnih filtera ispred objektiva, bez naknadne digitalne manipulacije.
   
• Kustoska saradnja: Lea Vene, nezavisna kustosica i kulturna antropologinja, s kojom je Janković razvijala izložbeni postav. 
   
• Do kada: izložbu možete pogledati do 2. oktobra 2026., a ulaz je besplatan.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Naslovna fotografija: Vladimir Končar, Sanja Merćep

Pogledajte slične teme

Bonjour.intervju: Aida i Jelena otkrivaju program Sarajevo Photography Festivala

Pročitaj više

Festival koji je pretvorio Sarajevo u veliku galeriju. Proveli smo dan istražujući je.

Pročitaj više

Predstavili smo nagradu na Sarajevo Photography Festivalu: Upoznajte ovogodišnje pobjednike

Pročitaj više