Ona se sjajno slaže s našom jutarnjom šalicom kave, Instagram postom s ručka u omiljenom restoranu, a odlično se nosi i sa svim našim avanturama, koje od nje zahtijevaju potpunu predanost i jačinu – jer svi znamo da ženska torba skriva brojne sitnice koje su nam potrebne kroz dan. Zbog toga je našem uredništvu uvijek pravi izazov zaviriti u torbu uspješnih bh.dama, jer kroz njihove priče i sami

Ona se sjajno slaže s našom jutarnjom šalicom kave, Instagram postom s ručka u omiljenom restoranu, a odlično se nosi i sa svim našim avanturama, koje od nje zahtijevaju potpunu predanost i jačinu – jer svi znamo da ženska torba skriva brojne sitnice koje su nam potrebne kroz dan. Zbog toga je našem uredništvu uvijek pravi izazov zaviriti u torbu uspješnih bh.dama, jer kroz njihove priče i sami otkrivamo kako dodatno poboljšati sadržaj naše torbe i tako izgledati dotjerano i na poslu, roditeljskom sastanku i druženju s damama.
Današnja gošća naše rubrike #modamozaviruje je Nejla Manov, brand menadžerica za Max Factor u kompaniji Orbico Beauty. Koje su sitnice našle mjesto u njenoj torbi, saznajte kroz Nejlinu listu i fotografije u nastavku. 

 ***


 

• Mobitel – mobitel koji zvoni bez prestanka, pa čak i nakon završetka jednog radnog dana. Jednostavno kao brend menadžer svim kolegama i kolegicama želite i trebate biti na raspolaganju 24 sata, jer želite da sve funkcionira kako treba. Naravno, nađe se tu i poneka ljubavna porukica koja prosto izmami osmijeh tokom radnog dana .
   
• Sunčane naočale – u ovakvim ljetnim danima, kao što su sada, sunčane naočale su neizostavni modni dodatak. Posebno za mene, jer se inače jako rijetko šminkam, a kada se i šminkam to je neka prirodna varijanta s malo pudera, maskara na trepavice i ruž za usne u nekoj jarkoj boji.
   
• Rokovnik – vjerovatno jedna od stvarčica koja je ujedno i najpotrebnija jednoj brend menadžerici, kroz koji prati sve dogovore, aktivnosti i sprovođenje istih. Rokovnik je zaista stvar u koju upisujem sve bitne datume, aktivacije, detalje (iako se ponekad i sama teško snađem u svom tom mess-u od obaveza).
   
• Puder – Max Factor Miracle Touch puder kao idealno rješenje za ljetne vrućine. Puder koji moju kožu hidratizira i daje joj mat finiš, obzirom da se moja koža inače dosta sjaji.
  
  Ruž – Velvet ruž sa Matte efektom u rozkastoj nijansi je za mene neizostavan detalj make-up koji može u potpunosti transformirati izgled  Ujutro često koristim neke svježije i neutralnije nijanse, a za večernji look ipak se odlučujem za CRVENU – jarko crvenu.
   
• Maskara – maskara, maskara, maskara. Zasigurno je uvijek u mojoj torbi iako ponekad nemam ni vremena za nanošenje iste. Morat ću biti iskrena i priznati da čak ponekad budem lijena za nanošenje iste, jer nisam previše stručna u tome. 
   
• Labelo – u toku bilo kojeg godišnjeg doba, moje usne su suhe i trebaju potpunu njegu. Uz labelo čuvam ih od vjetra i najlakše mi je nanositi ga ovako u sticku. Tokom sastanka, ne moram se brinuti da li ću ga nanijeti pravilno jer je bezbojno i to je ono što mi zaista prija i zbog čega ovaj proizvod imam uvijek u svojoj torbi u više različitih primjeraka.
   
• Krema za ruke – svaka žena bi trebala njegovati svoje ruke i posvetiti im više pažnje. Kroz konstantne obaveze, ponekad ih zaboravimo, a one su zapravo oličenje naše mladosti i ljepote. Stoga, ja svoje ruke mažem i njegujem minimalno poslije svakog pranja ruku, ako ne i više. 
   
• Parfem – ovo je sigurno must-have svake dame, žene, pa i brend menadžerice. Obzirom na okruženje u kojem radim, gdje je jako puno kolegica, (kolege su nam ovdje u manjini), navikli smo da svaki dan ujutro postavimo pitanje jedna drugoj, a koji si danas parfem stavila? Good Girl je sigurno veliki blockbuster ove godine i moj omiljeni moram priznati.
   
• Držač za kartice – ovo je nešto najbolje što sam dobila u posljednih godinu dana. Prije nekoliko dana izgubila sam novčanik, ali laknulo mi je kada sam shvatila da su kartice i lična odvojene i da u biti nisam izgubila ništa previše vrijedno (novca ne držim jako puno u novčaniku, veći sam fan skidanja sa kartice i trošenja u kratkom roku).

• Mobitel
• Sunčane naočale
• Rokovnik
• Puder
• Ruž
• Maskara
• Labelo
• Krema za ruke
• Parfem
• Držač za kartice
• Vizit kartice
• Ključevi – ključevi su uvijek u mojoj torbi, iako ih jako teško pronađem. Pokušavam da uvijek držim neki veliki privjesak, ali opet kažem ženska torba – rupa bez dna.
• Slušalice  - muzika je sve, opušta i stavlja osmijeh na lice čak i kada nisam raspoložena.

U Historijskom muzeju, umjetnost je na trenutak vratila mirise i boje koje smo mislili da smo prerasli.

U večeri prvog sarajevskog snijega onog tihog, usporenog, što grad na tren pretvori u vlastitu nostalgiju zakoračili smo u Crnu sobu i ušli u svijet Hanne Dujmović. Sve je djelovalo poznato, ali drugačije kao da su uspomene samo čekale da ih neko pozove nazad.

U galeriji ispunjenom ljudima, bojama i tihim uzdasima prepoznavanja, Hanna Dujmović je otvorila  svoju novu izložbu „Nostalgija djetinjstva“, a za sve koji nisu stigli na otvaranje, postavka ostaje otvorena do 29. novembra.

Umjesto klasičnog otvaranja, publika je dobila scensku večer: figure iz Hanninog imaginarnog svijeta kretale su se kroz prostor, VR projekcije otvarale skrivene slojeve slika, a fasada muzeja postala svjetlosna pozornica. Sve je djelovalo kao da je neko na trenutak spojio umjetnost, performans i animaciju u jedan polifoni doživljaj.




I baš tu, u toj pažljivo režiranoj mješavini umjetnosti i intime, počinje priča o ciklusu koji ne prikazuje samo djetinjstvo nego osjećaj povratka sebi.

Prije nego što se prepustimo bojama, simbolima i malim ritualima koji čine ovaj ciklus, razgovarali smo s Hannom o tome šta je „Nostalgija djetinjstva“ zaista otključala u njoj i zašto se činilo da je sinoć cijela galerija disala tim istim osjećajem.



Nostalgija djetinjstva“ je naziv koji odmah otvara vrata u vrlo intiman, gotovo scenski prostor.   

Šta taj pojam znači za vas i kakvu ste ideju željeli da publika ponese iz ovog ciklusa?  

Naziv “Nostalgija djetinjstva” došao je vrlo prirodno, gotovo spontano, dok sam radila na ovim formatima i vraćala se prizorima koji su godinama bili potisnuti negdje u tišini mog sjećanja. 

Djetinjstvo je za mene bilo razigrano, puno topline, bezbrižnosti i maštovitih svjetova koje sam tada smatrala stvarnim. Ovaj ciklus je zapravo moj pokušaj da ponovo dotaknem te fragmente, da ih izvučem na svjetlo i dam im novu formu.



 

Naziv nosi sa sobom i određenu nježnost, ali i blagu tugu, tugu za vremenom koje ne možemo vratiti, ali koje i dalje živi u nama kroz mirise, predmete i osjećaje koji se iznenada jave. 

Željela bih da publika, bez obzira na to odakle dolazi, kroz ove slike pronađe svoje uspomene: kroz neki predmet iz kuće svojih roditelja, zvuk iz ulice, igru koju su davno zaboravili.

Ako publika izađe iz prostora izložbe s toplinom u grudima, s osmijehom i možda nekom malom uspomenom koja im se iznenada vratila onda je ciklus ispunio svoj zadatak.



Svaka izložba ima onaj jedan trenutak koji vas “zaključa” u temu, kada sve što je do tada bilo rasuto odjednom dobije jasnu putanju.

Sjećate li se šta je kod ove postavke bila ta iskra onaj emocionalni impuls od kojeg je sve krenulo?    

Rekla bih da oduvijek u sebi nosim određenu dozu čežnje za nekim prošlim vremenima kao stara duša koja putuje modernim svijetom koji se ubrzano razvija. 

U ovom ciklusu sam misli i emocije spojila u jedan impuls koji je doveo do realizacije na platnima. Vjerujem da ću ovaj ciklus kroz vrijeme nastaviti razvijati, jer smatram da ima perspektivu da potakne kolektivnu emociju i da održi vizuelni, fizički prikaz fragmenata koje polako zaboravljamo.




Vaše slike već godinama vode dijalog sa snovima, mitovima, sjećanjima kao da se više glasova prepliće u jednom kadru.

Koje ste nove glasove pozvali u ovaj ciklus i zašto mislite da su se pojavili baš sada?  

Tako je. Pored simbolike, tema mojih slika navodi me da se mnogo bavim introspekcijom, a tako dolazim do novih odaja unutar svog bića i preplićem ih s onim što stvaram. 

Kao što sam rekla ranije ubrzano i površno doba u kojem živimo potiče me da se vraćam starim vrijednostima, koje kroz ovaj ciklus želim sačuvati i veličati.



Ženska figura je u vašem radu dugo bila nositeljica energije, simbolike i unutrašnje dinamike.  

Kako se ženska figura pojavljuje u ovoj postavci kao lik, kao energija, kao arhetip ili nešto treće?  

Ženska figura je u većini mojih slika nositeljica kompozicije. Na taj način odajem poštovanje ženama, koje su mnogo više od fizičke pojave što vrlo često zaboravljamo.

U ovom ciklusu fokus na žensku figuru je nešto manji, više odlazim u intimu prostora i razradu dječjih figura, obzirom da je koncept ciklusa to zahtijevao.



Kada se približimo vašim platnima, uvijek postoji jedan detalj koji nas emocionalno uhvati.

Ako biste morali izdvojiti jedan kadar iz nove postavke koji najtačnije govori o vašem trenutnom unutarnjem pejzažu, šta bi to bilo?  

Svaka od slika nosi mnoštvo simbolike, a kako smo svi individue za sebe, tako i isti motivi bude različite emocije kod različitih ljudi.
Konkretno iz ovog ciklusa, za mene posebnu emotivnu težinu nosi simbol Kinderlada zdjelice, posude iz koje sam tokom djetinjstva jela Čokolino i gledala crtane filmove. 

Danas se tom ritualu vraćam kroz sjećanje, kao trenutku u kojem sam istinski osjećala nešto što nam je danas tako strano: mir.

Foto: Monika Andrić

Šta vas, u ovom trenutku, najviše zaokuplja kao umjetnicu pitanje, ideja ili osjećaj kojem se stalno vraćate dok razmišljate o svojim narednim radovima?  

Publika gleda završni rezultat bez jasnog uvida u to kako je do njega došlo i koje su se unutrašnje faze odvile. Kako sve moje slike nastaju bez prethodnih skica, često se desi da određeni detalji nisu dovedeni do savršenstva, ali upravo u tome leži autentičnost rukopisa kojim se koristim.

U ovom trenutku, kao i tokom rada na ovom ciklusu, emocija koja me najviše prožimala bila je upravo: nostalgija.

Foto: Amna Geljo  
 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Monika Andrić, Amna Geljo