TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 12.1.2015.
Vikend u Sarajevu smo iskoristili za druženje s dizajnericom Ninom Varga. Nina nas je dočekala u svom neobično uređenom stanu s mnoštvo jedinstvenih komada namještaja koji pričaju neobične priče.
Kroz druženje Nina nam je pokazala svoje kolumne koje pod nazivom 'Art Style' piše za Urban Magazin i kroz koje se trudi da Urbanove čitatelje upozna sa svjetskim imenima na modnoj sceni koji nisu toliko eksponirani, ali su prema Ninom mišljenju jednako važni kao Chanel ili Balenciaga. Uzs ve to, bila je presretna što je s nama podijelila vijest da je će u trećem mjesecu postati mama po drugi put. Nina izgleda sjajno, što kako kaže, dijelom duguje činjenici da svaki dan u njenom domu starta uz svježe iscijeđeni sok od mrkve, cvekle, jabuke i đumbira.
Šetnjom kroz stan ne možemo ne primijetiti komodu od punog drveta u crno – bijeloj boji sa ukupno 20 ladica. Naime, radi se o staroj farmaceutskoj komodi koja je služila za pohranu lijekova.
„U ćoškovima je pisalo na ladicama: voda, tox, izvještaji, stari matrijal i sl, pa je moj sin jedno jutro bio kreativan i napisao svoje ime(Khan) na svakoj ladici! Pa smo to sve skinuli acetonom, ali nas je zamolio da jednu ladicu ostavimo s njegovim potpisom, pa smo mu udovoljili.“, pojasnila nam je Nina.
Jedan od Nininih dražih predmeta u stanu je lampa kojoj ima više od 30 godina, a koju krasi cvjetno sjenilo. Na zidu pored lampe se nalaze okvirovi različitih dimenzija, od velikih do malih, a u kojima su fotografije i ilustracije dragih joj prijatelja.
4
Pored okvirova na zidu visi top u NV potpisu. Top je okačen za ekser koji je postavio Ninin muž kako bi mogla fotografirati svoje kreacije na čistoj, bijeloj pozadini.
Još jedan upečatljiv komad namještaja u stanu je komoda u plavoj boji, koju je Nina osobno iz smeđe prefarbala u nijansu plave. Na njoj se sada nalaze različite stvari poput Nininog omiljenog parfema – Diptique, zatim knjiga, uspomena, poklona i ostalih dragih sitnica. Komoda, kao i sve ostalo u stanu je smješteno na drvenom podu koji je ukrašen tankim, ručno izrađenim perzijskim tepihom.
U kuhinji je nemoguće ne primijetiti bijele okvirove u kojima se nalaze različiti dezeni, a koji u cjelini predstavljaju zidni sat ispod kojeg se nalazi još jedna komada puna različitih stvarčica. Kako nam se Nina u šali 'požalila' svaki dan sa ovih stvarčica treba brisati prašinu, no kako kaže – sve je to dio nje i stanu u kojem živi daje toplinu.
Još jedna od dražih joj stvari u stanu je ručno izrađena lampa iz Italije. Lampu krase cvjetovi od porculanske gline. Nina je pored lampe spustila još jednu dragu uspomenu iz Italije – clutch torbicu Zilla brenda.
Pored kuće se nalazi i Ninin studio koji je još uvijek u nastajanju i u koji je obećala da će nas pustiti da zavirimo čim završi s dekoriranjem, a kave smo još detalje zabilježili u Ninon stanu pogledajte u nastavku.
Dva odvojena ulaza, jedan za Ninin stan, drugi za Ninin studio
Ninin studio u nastajanju
TEKST: Ada Ćeremida
Ova viktorijanska kuća a u Torontu nije samo još jedan primjer savremenog interijera u sjevernoameričkom kontekstu.
Ona je i priča o regionalnom znanju koje se prirodno pretače u globalni okvir. Iza projekta stoji Studio Pyramid, arhitektonsko-dizajnerski studio s više od četiri decenije iskustva, čiji su osnivači i kreativni direktor Alexander Sasha Josipović i Miloš Pavlović izgradili karijeru između umjetnosti, arhitekture i uredničkog rada u međunarodnim publikacijama.
Ako ste se ikada pitali kako izgleda dom koji ne prati trendove, već gradi vlastiti ritam, ovo je prostor koji vrijedi pogledati. Kuća nazvana ‘’The Prince of Summerhill'' u torontskom naselju Summerhill pokazuje kako se viktorijanska arhitektura može reinterpretirati bez nostalgije i kako interijer može biti istovremeno discipliniran, topao i ličan.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
Na prvi pogled, ova viktorijanska kuća ne otkriva razmjere svoje transformacije. Upravo u toj suzdržanosti leži njena snaga. Umjesto arhitektonske teatralnosti, projekat se oslanja na jasnoću proporcija, precizno vođene poglede i interijer koji prostor gradi kroz slojeve, a ne kroz efekte.
Arhitektonska intervencija zadržava poštovanje prema originalnoj strukturi, ali je proširuje i redefiniše u savremeni životni okvir. Kuća danas funkcioniše kao niz pažljivo povezanih zona koje se nadovezuju jedna na drugu, stvarajući kontinuitet između unutrašnjeg i vanjskog prostora, formalnog i opuštenog, dnevnog i intimnog.
Ulaz u interijer gdje arhitektura postavlja ritam
Prostori otkrivaju jednu od ključnih kvaliteta kuće: sposobnost da bude istovremeno strukturirana i mekana. Hodnik nije zamišljen kao prolaz, već kao uvod u ritam interijera sa reflektivnim zidovima, pažljivo biranim umjetničkim akcentima i staklenom pregradom koja filtrira svjetlo i pogled, umjesto da ih prekida.
U dnevnom boravku, kompozicija je svedena, ali bogata u slojevima: kamin postaje tiha osovina prostora, dok namještaj niskog profila i organskih linija omekšava arhitektonsku preciznost. U sobi nalazi se custom made tepih baziran na mapi Toronta. On funkcioniše kao povezno tkivo između arhitekture, namještaja i lokacije kuće. Ovo je jedan od najljepših “skrivenih” detalja projekta i vrijedi ga spomenuti jer veže prostor za grad.
Svjetlo igra ključnu ulogu lomljeno kroz teksture, staklo i umjetničke površine stvarajući atmosferu koja se mijenja tokom dana, ali nikada ne gubi osjećaj smirenosti i kontrole. Ovo su prostori koji ne traže pažnju, ali je zadržavaju.
Staklena pregrada s kružnim izrezima nije zamišljena kao čisto dekorativni element, već kao suptilan alat za oblikovanje atmosfere. U večernjim satima ona diskretno filtrira svjetlo i prostor, prilagođavajući se načinu na koji se kuća koristi, posebno tokom ljetnih okupljanja, kada interijer i eksterijer postaju jedno.
Interijer kao dijalog umjetnosti i arhitekture
Interijeri su osmišljeni kao neutralna, ali topla podloga za umjetnost. Bijela paleta, prirodni kamen, terrazzo i drvo ne pokušavaju dominirati, već smiruju prostor i dopuštaju da umjetnička djela preuzmu ulogu fokalnih tačaka. Svaka prostorija ima svoj vizualni akcenat sliku, skulpturu ili teksturu ali nikada više od onoga što prostor može nositi.
Dnevna zona povezuje kuhinju, trpezariju i boravak u jedinstvenu cjelinu, gdje se arhitektonska linija ne prekida namještajem, već se kroz njega nastavlja.
Kamin u dnevnoj sobi oblikovan je kao arhitektonska osovina prostora, obložen tapetom s geometrijskim uzorkom koja mu daje teksturalnu dubinu.
Ostakljene površine s obje strane, klizna vrata i fiksni prozor, pretvaraju ga u suptilan razdjelnik između unutrašnjeg i vanjskog prostora, odluku koja podsjeća na modernističke principe, ali je prilagođena savremenom načinu života.
Dnevna zona u ravnoteži funkcije i umjetnosti
Kuhinja i trpezarija osmišljene su kao produžetak arhitektonske logike kuće čiste linije, mirna paleta i precizno balansirani akcenti. Svijetlo drvo, bijele radne plohe i kamene obloge s izraženim, gotovo grafičkim žilama stvaraju osjećaj taktilne elegancije bez dekorativnog opterećenja. Kuhinja je u potpunosti integrisana u prostor, s ugradbenim elementima koji ne dominiraju, već se povlače u pozadinu svakodnevnog života.
Trpezarijski dio donosi suptilan kontrapunkt: skulpturalni luster, pažljivo birana umjetnička djela i mekše forme namještaja uvode toplinu i karakter, pretvarajući ovaj dio doma u mjesto susreta, a ne samo funkcije. Sve djeluje povezano, promišljeno i vremenski postojano prostor koji jednako dobro funkcioniše u tišini jutra i u večernjim okupljanjima.
Materijali koji ne traže pažnju, ali je zadržavaju
Posebna vrijednost ovog projekta leži u načinu na koji su materijali korišteni. Terrazzo podovi, kamene obloge i diskretno drvo stvaraju osjećaj trajnosti, dok pažljivo birani detalji unose toplinu i karakter. Ništa ovdje nije slučajno, ali ništa nije ni nametnuto.
U spavaćim zonama pristup ostaje dosljedan mir, slojevitost i suzdržan luksuz. Glavna spavaća soba, smještena na cijelom gornjem spratu, osmišljena je kao povlačenje iz gradske dinamike. Tapete s motivom oblaka i filtrirano dnevno svjetlo stvaraju atmosferu lakoće, gotovo lebdećeg mira.
Zid iza uzglavlja u master spavaćoj sobi obložen je tapetom s motivom oblaka, kao metafora klijentove želje da “živi u oblacima”. To je suptilan, gotovo poetski detalj nije vizualno nametljiv, ali nosi koncept.
Ono što ovaj interijer čini posebnim nije količina umjetnosti, kvadratura ili luksuznih elemenata, već osjećaj mjere. Ovo je kuća koja ne pokušava impresionirati na prvu, ali ostaje zapamćena. Prostor koji pokazuje da savremeni interijer može biti bogat bez pretjerivanja, topao bez dekorativnog viška i luksuzan bez potrebe da to naglašava.
U vremenu brzih estetskih promjena, ovakvi projekti podsjećaju da prava vrijednost leži u jasnoći koncepta i dugotrajnosti prostora.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
