Uz putopise, dizajnerske komade, različite savjete i intervjue, teško mi je izdvojiti omiljenu aktivnost koju donosim na portal. Ipak, odlučujem se za tzv. zavirivanje. Urednica i statistički podaci kažu da ni čitateljice/čitatelji nisu imuni. Nakon šarmantne pivnice, obrtničke radnje, stambenih prostora, zavirujem u arhitektonski ured (opet)!

Ovog puta zavirila sam u prirodnim svjetlom ispunjen prostor u tuzlanskom naselju Bećarevac, u kojem se arhitektonski ured Novi dom nalazi već 20 godina. Ana Bosankić i Juro Pranjić su tim koji se smjestio u cca 40 m² funkcionalnog ureda, a sve ostale detalje otkrivam kroz razgovor s Anom i kroz njene fotografije ureda.

Koliko dugo ured postoji i tko je šef? 

Ured je osnovao moj otac/direktor, arhitekt Juro Pranjić, 1996. godine. Ja sam dio tima od 2009. godine, a kako sam vlasnik 40% šef je i dalje tata s uvjerljivih 60%. :)

Je li firma od svojih početaka u istom prostoru?

Od nastanka smo na istoj adresi, ali smo prije šest godina projektirali i izgradili novi aneks uz postojeći objekt koji je od tada novi dom Novog doma.
Ovim objektom smo željeli formirati radno okruženje koje će govoriti o nama i na određen način biti prezentacija naših stavova u arhitekturi, ali i predstaviti način na koji radimo. Mi smo arhitektonski ured koji objedinjuje sve procese gradnje – projektiramo objekte, vodimo izgradnju i nadziremo i na kraju finalno dizajniramo i opremamo enterijere. Tu cjelovitost procesa u kojima sudjelujemo smo željeli prikazati i na ovoj mikro razini, kroz mali objekt našeg biroa.

Ured je sastavljen od više zasebnih cjelina koje se protežu kroz dvije etaže; opiši nam karaktere i različite ambijente.

Objekt je koncipiran kao kubus i u biti je to monovolumenski prostor s galerijom. Kolega Mirza Tursić mu je dao nadimak „Kockica“ koji se zadržao, a to je i najbolji opis. Formu kubusa smo dodatno potencirali projektiranjem velike kvadratne staklene stijene koja dominira pročeljem objekta i prolazi kroz ukupnu visinu galerijskog prostora. U našim projektima uvijek nastojimo osigurati povoljnu južnu orijentaciju otvora i kreirati svijetle, osunčane prostore s otvorenim vizurama, tako da smo to napravili i u našem slučaju.

U prizemlju je smještena jedna glavna radna jedinca, spojena na svu elektroniku, printere, plotere, skener, faks, telefon i naravno fiskalnu kasu i to je moj radni prostor – control desk Novog doma. Druga radna jedinca je direktorov radni stol/ stol za sastanke i prezentacije, a cijelu zadnju stranu prostora pokriva arhivni plakar koji je mreža raster polica za različite svrhe.
Iz prizemlja se spiralnim stubištem penje na galeriju na kojoj su smještene još dvije radne jedinice za suradnike, toalet i dio za odmor i druženje.

Transparentnost i otvorenost vizura galerije prema staklenoj stijeni i gradu smo osigurali tako što smo umjesto klasičnih ograda – vizualnih barijera postavili vertikalne inoksne sajle od poda galerije do stropa koje formiraju kubus unutar kubusa i čine zanimljiv detalj koji vizualno proširuje ovaj mali enterijer. Plakar na galeriji smo obložili ogledalima tako da smo i na taj način vizualno povećali širinu galerije.
U ovom dijelu ureda razgovaramo o idejama, pijemo kavu, listamo časopise i kataloge, održavamo neformalne sastanke i punimo baterije suncem. :)

Tvoj najdraži kutak u uredu?

Definitivno prostor za kontemplaciju na galeriji, tu nastaju najbolje ideje i koncepti. Čini mi se da ta stalna osunčanost, mogućnost pogleda u daljinu kroz taj veliki prozor prema vanjskom svijetu kontrira ovom zatvorenom i sigurnom kubusu i otvara mogućnost da se razmišlja i „outside of the box“. Prirodno osvijetljeni i visoki prostori su mi oduvijek bili ugodan i stimulirajući ambijent tako da se u „Kockici“ uistinu osjećam dobro.

Reci nam nešto o materijalima i bojama korištenim u uredu?

Kako se radi o relativno malom uredu od ukupno 40 m² korisne površine, izbor materijala i boja je bio uvjetovan potrebom za vizualnim povećavanjem prostora da bi se očuvala lakoća i svjetlina enterijera. Podovi su izliveni ekpoksidi, tamne petrolej plave boje. Ovaj tip poda smo odabrali jer njegova homogena struktura, pored toga što vizualno povećava prostor, također je vrlo jednostavna za održavanje.

Svi zidovi su bijeli kao i većina namještaja koji je u završnoj obradi visokog sjaja, a aluminijski profili staklene stijene su crne boje i čine raster mrežu okvira raznih slika/vizura vanjskog okruženja. Stubište i prozorska klupica je od drveta izbijeljenog sibirskog ariša što cjelokupnom interijeru daje dozu skandinavskog stila sa monokromatskim namještajem i drvenim detaljima.
Pjeskareno staklo, inox, akril viskokog sjaja, ogledala, bijela boja i glatke reflektirajuće površine vizualno su povećale prostor, a jedina prava boja koja se pojavljuje kao akcent je tamna rubin crvena na plakarima polica.

Osim maksimalno iskorištenog dnevnog svjetla, tu su i neka zanimljiva rasvjetna tijela?

Osnovna funkcionalna umjetna rasvjeta je diskretna i to su LED downlighteri integrirani u strop, a jedino naglašeno rasvjetno tijelo je središnji viseći luster u prostoru galerije. Njega smo formirali od jedne rasklopljene Eglo plafonjere koju smo redizajnirali i formirali luster koji čini 5 visećih asimetrično postavljenih svjetlećih kubusa.

Rub galerije smo dodatno naglasili skrivenim LED trakama koje potenciraju formu kocke unutar kocke.

Maštaš li o nekom dizajnerskom komadu namještaja u uredu?

Naravno, lista je duga i konstantno se širi. Kako većinu objekata koje projektiramo naknadno opremamo i namještajem, a i dizajniramo svoj, puno slobodnog vremena provodim prateći novitete iz produkt dizajna a posebno dizajna namještaja. Ultimativni favorit bi vjerojatno bio klasik dizajna -  Barcelona chair koju su dizajnirali Ludwig Mies van der Rohe i Lilly Reich, a nakon toga bilo koja stolica iz linije Aluminium chair od Charlesa i Ray Eames.

Obišla si Vitra campus – koji su tvoji utisci?!

Kako je Vitra licencirani proizvođač velikog broja najpoznatijih klasika dizajnerskog namještaja dugo mi je bila želja posjetiti tu tvornicu gdje nastaju svi ovi komadi s moje liste želja. Već od ranije sam poznavala veliki broj modela koje proizvode, ali nisam znala u kakvom okruženju nastaju. Ostala sam fascinirana organiziranošću i cjelokupnim dizajnom tvorničkog kompleksa koji čini više objekata a svaki od njih su projektirali najpoznatiji svjetski arhitekti – Tadao Ando, Richard Buckminster Fuller, Frank Gehry, Zaha Hadid, Herzog & de Meuron, SANAA, Álvaro Siza i drugi.

Enterijeri izložbenih, radnih i konferencijskih prostora su opremljeni Vitra namještajem. Svi ovi arhitektonski objekti i dizajnerski namještaj u njima formiraju jedan uistinu kompletan prizor total dizajna u svom najboljem obliku.

Posebno mi je bilo zanimljivo vidjeti na koje se sve načine namještaj testira na izdržljivost, tek tada sam shvatila zašto daju dugogodišnje garancije na sve proizvode.

Ovakav komad namještaja uistinu može postati obiteljsko naslijeđe i služiti više generacija.

Putem društvenih mreža otkrila si i poneki detalj iz novouređenog stana. Je li kultni Eames stolac omiljeni predmet u stanu?

Eames DSR stolica je definitivno jedan od najdražih elemenata. Charles i Ray Eames su mi najimpresivniji dizajnerski tim, njihov život, način rada i konstantna kreativna energija kojom su zajedno stvarali bezvremeni dizajn su odlična inspiracija i motivacija, tako da me ta njihova stolica konstantno podsjeća na tu kreativnu energiju koju i sama nastojim pronaći i zadržati. Veliki sam fan i otvorenih raster polica, kućnih biblioteka, tako da je taj element namještaja dominantan kako u uredu tako i u stanu.

Smatram da taj element unosi osobnu notu u svaki enterijer i postaje kao neko platno gdje se prezentiraju životne priče, uspomene, pročitane knjige a s njima i interesi i stavovi. Suprug i ja se tako šalimo da je naša polica postala prava slika fuzije naših života i interesa.

Koji bi projekt izdvojila kao najuspješniji primjer total dizajna Novog doma?

Trenutno završavamo kompleks od tri stambeno-administrativna objekta na Bjelavama u Sarajevu i mislim da će to biti jedan dobar primjer cjelovitog pristupa. Samo kroz uključenost i vođenje svih ovih faza projekta od strane projektanta se može osigurati da finalni rezultat uistinu bude dobar i da svi elementi budu usklađeni kako dizajnom tako i cjenovno.

Kapela sv.Franje u Gornjem Vukšiću je možda ipak naše najcjelovitije rješenje jer je po našem projektu izveden objekt kapele, vanjsko uređenje parka oko kapele, kao i enterijer i sva oprema enterijera. Autor vitraja je akademski slikar, magistar sakralne umjetnosti, Josip Mijić.

Koji su novi planovi? Rezolucije u 2017.-oj?

Projektirati, dizajnirati i raditi još više i bolje. Zdravije se hraniti i možda više vježbati, ali to je jedna od onih rezolucija koje redovito imam a nikada ne ispunim. :)

{gallery}2017/2017_033/galerija{/gallery}

Za MODAMO.info piše: Martina Penava

Šta ostaje važno kada profesionalna priznanja i rezultati prestanu biti jedino mjerilo uspjeha? Povodom osvajanja Rising Star nagrade, koju dodjeljuje Woman.Comm Club, s Nadinom Muminović razgovarale smo o karijeri u dm-u, društvenoj odgovornosti i lekcijama koje su oblikovale njen odnos prema uspjehu.

Nadina Muminović osvojila je Rising Star priznanje. Razgovarale smo o uspjehu iza nagrade. 

Nadina Muminović, voditeljica PR i CSR tima u kompaniji dm, ovogodišnja je dobitnica priznanja Rising Star na dodjeli nagrada Woman.Comm of the Year 2026. Riječ je o priznanju koje ističe novu generaciju profesionalaca u komunikacijskoj industriji, a Nadini je pripalo nakon gotovo deset godina rada u kompaniji dm.

Nagrade su dodijeljene 14. oktobra u sarajevskoj Vijećnici, gdje su predstavljene žene čiji rad doprinosi razvoju komunikacijske industrije u Bosni i Hercegovini i regiji. 



 

No, kako deset godina profesionalnog razvoja izgleda iz perspektive osobe koja je upravo dobila takvo priznanje? Šta ostaje važno kada prođu čestitke i kada se vratimo svakodnevnim obavezama?

S Nadinom smo razgovarale o lekcijama koje se ne uče iz poslovnih rezultata, odlukama koje su oblikovale njen profesionalni put i onome što joj danas znači više od same nagrade. A neki od njenih odgovora posebno su nas potaknuli da razmislimo o tome koliko smo stroge prema vlastitim postignućima.

Gotovo deset godina gradite karijeru u dm-u, a nedavno ste dobili priznanje Rising Star. Kada biste iz svih tih godina morali izdvojiti jedan trenutak koji Vam danas znači više od same nagrade, gdje biste nas vratili?

Nadina Muminović: U deset godina stane mnogo divnih trenutaka, onih zbog kojih znate da se na kraju svaki trud isplati. No, ono što bih izdvojila jeste upravo ta prekretnica kada me je njemački jezik odveo u jednom potpuno neočekivanom smjeru i doveo me u svijet marketinga.

Mogućnosti koje sam tada spoznala i perspektive koje sam počela otkrivati zapravo su mi omogućile da se nastavim razvijati onako kako sam to uvijek željela, uz jedan uzbudljiv ritam i trenutke koji su mi omogućili da spoznam i prepoznam sebe.

Koji ste profesionalni savjet s vremenom prestali slijediti, iako ste na početku karijere vjerovali da je potpuno ispravan?

Nadina Muminović: Da mora sve sada i odmah, i to besprijekorno.

To možda čak i nije bio izrečeni savjet koji sam dobila, već intuitivni, koji sam stekla tokom obrazovanja, a i poslije njega. Naravno, pridodajem to i svom karakteru (smijeh).

Naučila sam da sebi dam ono vrijeme i razumijevanje koje rado poklanjam drugima. I da je uredu da nekad nešto i nije uredu. Sve su to situacije koje jedan profesionalni, ali i privatni put čine uzbudljivim.

Iza dm-ovih društveno odgovornih projekata stoje i ljudi čije priče ne stanu uvijek u završne izvještaje. Voljeli bismo čuti za jedan susret koji Vam je posebno ostao u sjećanju, možda čak i promijenio način na koji gledate svoj posao.

Nadina Muminović: Izdvojila bih dva susreta koja su me, svaki na svoj način, potakla na razmišljanje, posebno kada je u pitanju društvena odgovornost.

Prvi je bio 2023. godine, kada smo u saradnji s bh. umjetnicima oslikavali dm trgovine. Taj susret me je, s jedne strane, podsjetio koliko je važna umjetnost, ali i razvoj svijesti kod ljudi kada je umjetnost u pitanju. S druge strane, osvijestila sam koliko izazova, pored svih predivnih benefita, nosi rad u toj sferi djelovanja.

Društvo u cjelini, rekla bih, još uvijek nije spremno na kreativne izričaje i poruke koje oni nose, iako možda mislimo da jesmo. Naivno bih željela da živimo u svijetu u kojem većina prepoznaje ljepotu koju umjetnost donosi.

Drugi susret bio je s predstavnicima udruženja u Bosni i Hercegovini koja rade s djecom, posebno onom koja odrastaju u uvjetima socioekonomske deprivacije.

Jednostavno rečeno, to su moji heroji.

Kao pojedinci zaboravimo šta sve jedan život sa sobom nosi i koji prtljag vuče za sobom. U životu sam imala sreću da me upravo razgovori s djecom koja odrastaju u takvim okolnostima nauče najvrednijim lekcijama i da me njihove mudre riječi podignu i onda kada sam najviše sumnjala u sebe.

Saradnja s takvim udruženjima naučila me da se vratim na fabričke postavke. U našim životima uvijek mora i treba postojati prostor i vrijeme za one kojima je podrška najpotrebnija.

U poslu se uspjeh često mjeri rezultatima i brojkama. Postoji li trenutak iz neke kampanje koji Vam je značio više od svih tih pokazatelja?

Nadina Muminović: Dugo sam radila i radim na realizaciji društveno odgovornih kampanja u dm-u.

Zauvijek će mi najveći, odnosno najdraži pokazatelj našeg uspjeha biti telefonski razgovori s predstavnicima udruženja i njihovo oduševljenje što smo u mogućnosti zajedno pružiti pomoć onima kojima je ona najpotrebnija.

To osjetno zadovoljstvo neposredno izaziva toliko sreće. Tada znam da smo na pravom tragu.

Da danas sjednete na kafu sa sobom iz ranih dvadesetih, oko čega biste se najviše razišle kada je riječ o uspjehu?

Nadina Muminović: Mislim da smo uvijek imale slična razmišljanja o uspjehu, jer smo uspjeh mjerile emocijom koju taj uspjeh izazove.

Obje bismo mnogo toga mogle naučiti jedna od druge, ali smo suštinski ostale srodne, posebno kada su u pitanju one bitne stvari.

Nedavno ste pisali o važnosti toga da žene prepoznaju i vrednuju uspjehe drugih žena. Ipak, podrška se najviše vidi u svakodnevnim situacijama. Koji biste gest voljeli češće viđati među ženama u poslovnom svijetu?

Nadina Muminović: Čak i kada je u pitanju svakodnevica, rekla bih da to prepoznavanje nedostaje. Štaviše, žena samu sebe ne prepoznaje i ne priznaje sebi vlastite uspjehe i postignuća.

Žena se sebi podrazumijeva.

Naučila je da može i da treba, da je čarobnjak, heroj i inspiracija, a da pritom sama sebi ne kaže i ne ukaže na to da je čarobnjak, heroj ili inspiracija.

Voljela bih da svaka žena za sebe odvoji vrijeme u danu, da udahne i izdahne, sebi uputi motivirajuće riječi, naglas izgovori sve što napravi i da vjeruje u sebe, čak i onda kada sumnja u smisao.

A onda to isto prenijeti i u poslovni svijet. Drugoj ženi pokloniti osmijeh, obradovati se njenom uspjehu i reći joj: „Možeš ti to!“

Profesionalno samopouzdanje često se razvija mnogo tiše nego što zamišljamo. Postoji li nešto što danas na poslu radite s lakoćom, a za šta Vam je nekada trebalo mnogo hrabrosti?

Nadina Muminović: Po prirodi sam perfekcionista, a to i nije uvijek vrlina, posebno u poslu.

Zapravo sam tek posljednjih godina osvijestila koliko sam nesvjesno počela otpuštati omču perfekcionizma, a istovremeno jačati samopouzdanje i vjeru u ono što uradim i napravim.

Naravno, i dalje volim raditi temeljito, ali znam da tražiti savršenstvo nije rješenje.

Za kraj, pogledajmo malo dalje od narednog profesionalnog koraka. Ako ponovo budemo razgovarli za deset godina, šta biste voljeli da u Vašem odnosu prema poslu ostane potpuno isto?

Nadina Muminović: Želim osjećati isti žar i ponos koji osjećam u trenucima kada projekt privedem kraju.

Intenzivni rast dehumanizacije i gubitka empatije navode me često na razmišljanje i preispitivanje smisla svega što radim, bilo profesionalno ili privatno.

Voljela bih da znam da ću se s istim intenzitetom boriti za profesionalna, ali i privatna uvjerenja i da ću biti tu za one kojima je to najpotrebnije.

I za deset godina želim osjećati žar za budućnost. Zbog toga ovogodišnja društveno odgovorna kampanja dm-a kod mene zauzima posebno mjesto.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba 
Foto: Privatna arhiva - Nadina Muminović / @womancomm.club