Uz putopise, dizajnerske komade, različite savjete i intervjue, teško mi je izdvojiti omiljenu aktivnost koju donosim na portal. Ipak, odlučujem se za tzv. zavirivanje. Urednica i statistički podaci kažu da ni čitateljice/čitatelji nisu imuni. Nakon šarmantne pivnice, obrtničke radnje, stambenih prostora, zavirujem u arhitektonski ured (opet)!

Ovog puta zavirila sam u prirodnim svjetlom ispunjen prostor u tuzlanskom naselju Bećarevac, u kojem se arhitektonski ured Novi dom nalazi već 20 godina. Ana Bosankić i Juro Pranjić su tim koji se smjestio u cca 40 m² funkcionalnog ureda, a sve ostale detalje otkrivam kroz razgovor s Anom i kroz njene fotografije ureda.

Koliko dugo ured postoji i tko je šef? 

Ured je osnovao moj otac/direktor, arhitekt Juro Pranjić, 1996. godine. Ja sam dio tima od 2009. godine, a kako sam vlasnik 40% šef je i dalje tata s uvjerljivih 60%. :)

Je li firma od svojih početaka u istom prostoru?

Od nastanka smo na istoj adresi, ali smo prije šest godina projektirali i izgradili novi aneks uz postojeći objekt koji je od tada novi dom Novog doma.
Ovim objektom smo željeli formirati radno okruženje koje će govoriti o nama i na određen način biti prezentacija naših stavova u arhitekturi, ali i predstaviti način na koji radimo. Mi smo arhitektonski ured koji objedinjuje sve procese gradnje – projektiramo objekte, vodimo izgradnju i nadziremo i na kraju finalno dizajniramo i opremamo enterijere. Tu cjelovitost procesa u kojima sudjelujemo smo željeli prikazati i na ovoj mikro razini, kroz mali objekt našeg biroa.

Ured je sastavljen od više zasebnih cjelina koje se protežu kroz dvije etaže; opiši nam karaktere i različite ambijente.

Objekt je koncipiran kao kubus i u biti je to monovolumenski prostor s galerijom. Kolega Mirza Tursić mu je dao nadimak „Kockica“ koji se zadržao, a to je i najbolji opis. Formu kubusa smo dodatno potencirali projektiranjem velike kvadratne staklene stijene koja dominira pročeljem objekta i prolazi kroz ukupnu visinu galerijskog prostora. U našim projektima uvijek nastojimo osigurati povoljnu južnu orijentaciju otvora i kreirati svijetle, osunčane prostore s otvorenim vizurama, tako da smo to napravili i u našem slučaju.

U prizemlju je smještena jedna glavna radna jedinca, spojena na svu elektroniku, printere, plotere, skener, faks, telefon i naravno fiskalnu kasu i to je moj radni prostor – control desk Novog doma. Druga radna jedinca je direktorov radni stol/ stol za sastanke i prezentacije, a cijelu zadnju stranu prostora pokriva arhivni plakar koji je mreža raster polica za različite svrhe.
Iz prizemlja se spiralnim stubištem penje na galeriju na kojoj su smještene još dvije radne jedinice za suradnike, toalet i dio za odmor i druženje.

Transparentnost i otvorenost vizura galerije prema staklenoj stijeni i gradu smo osigurali tako što smo umjesto klasičnih ograda – vizualnih barijera postavili vertikalne inoksne sajle od poda galerije do stropa koje formiraju kubus unutar kubusa i čine zanimljiv detalj koji vizualno proširuje ovaj mali enterijer. Plakar na galeriji smo obložili ogledalima tako da smo i na taj način vizualno povećali širinu galerije.
U ovom dijelu ureda razgovaramo o idejama, pijemo kavu, listamo časopise i kataloge, održavamo neformalne sastanke i punimo baterije suncem. :)

Tvoj najdraži kutak u uredu?

Definitivno prostor za kontemplaciju na galeriji, tu nastaju najbolje ideje i koncepti. Čini mi se da ta stalna osunčanost, mogućnost pogleda u daljinu kroz taj veliki prozor prema vanjskom svijetu kontrira ovom zatvorenom i sigurnom kubusu i otvara mogućnost da se razmišlja i „outside of the box“. Prirodno osvijetljeni i visoki prostori su mi oduvijek bili ugodan i stimulirajući ambijent tako da se u „Kockici“ uistinu osjećam dobro.

Reci nam nešto o materijalima i bojama korištenim u uredu?

Kako se radi o relativno malom uredu od ukupno 40 m² korisne površine, izbor materijala i boja je bio uvjetovan potrebom za vizualnim povećavanjem prostora da bi se očuvala lakoća i svjetlina enterijera. Podovi su izliveni ekpoksidi, tamne petrolej plave boje. Ovaj tip poda smo odabrali jer njegova homogena struktura, pored toga što vizualno povećava prostor, također je vrlo jednostavna za održavanje.

Svi zidovi su bijeli kao i većina namještaja koji je u završnoj obradi visokog sjaja, a aluminijski profili staklene stijene su crne boje i čine raster mrežu okvira raznih slika/vizura vanjskog okruženja. Stubište i prozorska klupica je od drveta izbijeljenog sibirskog ariša što cjelokupnom interijeru daje dozu skandinavskog stila sa monokromatskim namještajem i drvenim detaljima.
Pjeskareno staklo, inox, akril viskokog sjaja, ogledala, bijela boja i glatke reflektirajuće površine vizualno su povećale prostor, a jedina prava boja koja se pojavljuje kao akcent je tamna rubin crvena na plakarima polica.

Osim maksimalno iskorištenog dnevnog svjetla, tu su i neka zanimljiva rasvjetna tijela?

Osnovna funkcionalna umjetna rasvjeta je diskretna i to su LED downlighteri integrirani u strop, a jedino naglašeno rasvjetno tijelo je središnji viseći luster u prostoru galerije. Njega smo formirali od jedne rasklopljene Eglo plafonjere koju smo redizajnirali i formirali luster koji čini 5 visećih asimetrično postavljenih svjetlećih kubusa.

Rub galerije smo dodatno naglasili skrivenim LED trakama koje potenciraju formu kocke unutar kocke.

Maštaš li o nekom dizajnerskom komadu namještaja u uredu?

Naravno, lista je duga i konstantno se širi. Kako većinu objekata koje projektiramo naknadno opremamo i namještajem, a i dizajniramo svoj, puno slobodnog vremena provodim prateći novitete iz produkt dizajna a posebno dizajna namještaja. Ultimativni favorit bi vjerojatno bio klasik dizajna -  Barcelona chair koju su dizajnirali Ludwig Mies van der Rohe i Lilly Reich, a nakon toga bilo koja stolica iz linije Aluminium chair od Charlesa i Ray Eames.

Obišla si Vitra campus – koji su tvoji utisci?!

Kako je Vitra licencirani proizvođač velikog broja najpoznatijih klasika dizajnerskog namještaja dugo mi je bila želja posjetiti tu tvornicu gdje nastaju svi ovi komadi s moje liste želja. Već od ranije sam poznavala veliki broj modela koje proizvode, ali nisam znala u kakvom okruženju nastaju. Ostala sam fascinirana organiziranošću i cjelokupnim dizajnom tvorničkog kompleksa koji čini više objekata a svaki od njih su projektirali najpoznatiji svjetski arhitekti – Tadao Ando, Richard Buckminster Fuller, Frank Gehry, Zaha Hadid, Herzog & de Meuron, SANAA, Álvaro Siza i drugi.

Enterijeri izložbenih, radnih i konferencijskih prostora su opremljeni Vitra namještajem. Svi ovi arhitektonski objekti i dizajnerski namještaj u njima formiraju jedan uistinu kompletan prizor total dizajna u svom najboljem obliku.

Posebno mi je bilo zanimljivo vidjeti na koje se sve načine namještaj testira na izdržljivost, tek tada sam shvatila zašto daju dugogodišnje garancije na sve proizvode.

Ovakav komad namještaja uistinu može postati obiteljsko naslijeđe i služiti više generacija.

Putem društvenih mreža otkrila si i poneki detalj iz novouređenog stana. Je li kultni Eames stolac omiljeni predmet u stanu?

Eames DSR stolica je definitivno jedan od najdražih elemenata. Charles i Ray Eames su mi najimpresivniji dizajnerski tim, njihov život, način rada i konstantna kreativna energija kojom su zajedno stvarali bezvremeni dizajn su odlična inspiracija i motivacija, tako da me ta njihova stolica konstantno podsjeća na tu kreativnu energiju koju i sama nastojim pronaći i zadržati. Veliki sam fan i otvorenih raster polica, kućnih biblioteka, tako da je taj element namještaja dominantan kako u uredu tako i u stanu.

Smatram da taj element unosi osobnu notu u svaki enterijer i postaje kao neko platno gdje se prezentiraju životne priče, uspomene, pročitane knjige a s njima i interesi i stavovi. Suprug i ja se tako šalimo da je naša polica postala prava slika fuzije naših života i interesa.

Koji bi projekt izdvojila kao najuspješniji primjer total dizajna Novog doma?

Trenutno završavamo kompleks od tri stambeno-administrativna objekta na Bjelavama u Sarajevu i mislim da će to biti jedan dobar primjer cjelovitog pristupa. Samo kroz uključenost i vođenje svih ovih faza projekta od strane projektanta se može osigurati da finalni rezultat uistinu bude dobar i da svi elementi budu usklađeni kako dizajnom tako i cjenovno.

Kapela sv.Franje u Gornjem Vukšiću je možda ipak naše najcjelovitije rješenje jer je po našem projektu izveden objekt kapele, vanjsko uređenje parka oko kapele, kao i enterijer i sva oprema enterijera. Autor vitraja je akademski slikar, magistar sakralne umjetnosti, Josip Mijić.

Koji su novi planovi? Rezolucije u 2017.-oj?

Projektirati, dizajnirati i raditi još više i bolje. Zdravije se hraniti i možda više vježbati, ali to je jedna od onih rezolucija koje redovito imam a nikada ne ispunim. :)

{gallery}2017/2017_033/galerija{/gallery}

Za MODAMO.info piše: Martina Penava

Pet novih priča koje su nam danas privukle pažnju, od velikog filmskog povratka do luxury beauty noviteta.

Johnny Depp ima novi film, a Zoster najavljuje nastavak Tadijine priče