U Sarajevu, u austrougarskoj zgradi, na oko 60m² privatnog stana nastao je arhitektonski ured. I to ne bilo kakav. Fotografije interijera ne razlikuju se od fotografija vodećih arhitektonskih, dizajnerskih ili modnih portala.

Očekivano je da je radni prostor mladog tima sa zavidnim stažom i impresivnim projektima stylish. Ipak, usudim se reći da je ovaj izuzetak i u arhitektonskoj svakodnevnici. Nadam se da griješim i da ću nakon ove izjave dobiti nekoliko jednako dobrih interijera, a onda i njima posvetiti cijelu kolumnu. Do tada, saznajmo ponešto o radnom okruženju koji je s razlogom postao vizit-karta Firme doo, o reprezentativnom radnom okruženju u kojem nastaju kreativni projekti, u kojim se slave rođendani i gdje se prepričavaju putovanja, koja su, kako u Firmi kažu: „…apsolutni imperativ u obrazovanju svakog arhitekte“. 

Predstavljam vam Firmu!

Firma je u arhitektonskim krugovima odavno afirmirano ime, ipak za čitatelje modnog portala ponovit ćemo kako je nastalo. Dakle, dame koje stoje iza ovoga kažu da su na samim počecima dosta puta kroz zezanciju izjavile kako će osnovati firmu! U početku su se vrtila neka pretenciozna imena i na kraju su se ipak odlučile da ako već osnivaju firmu, da ta firma onda s pravom treba nositi naziv Firma. Još jedna stvar je da firma na španjolskom jeziku znači potpis, tako da je sama ideja da studiju daju višeznačno ime dobila svoju punu dimenziju. A dame koje spominjem su Nermina Zagora i Dina Šamić. I suradnici.

Studio se bavi izradom arhitektonskih projekata, projekata interijera, restauracije i urbanog dizajna. Dina i Nermina posjeduju međunarodno iskustvo, prošle su stručna usavršavanja i studijske boravke u Barceloni, Rimu, Japanu, Belgiji, Velikoj Britaniji, Norveškoj... i aktivno govore 4 strana jezika! Nisu one same u ovome, tu su i suradnici, ali one ipak igraju glavne uloge. Zavirivanjem u njihove odaje poželjela sam saznati svašta! Kažu da im je glavna ideja kod projekta interijera vlastitog ureda bila stvoriti svijetao i optimističan prostor i to primjenom bijele boje, reflektirajućih površina i ogledala, čime se uspješno naglasilo prirodno svjetlo koje ulazi u prostoriju i vizualno proširuje relativno mali prostor.

Nisam ih pitala sve što me zanimalo, jer bi zahtijevalo omanju knjigu. Možda sam trebala napisati prvo jednu kolumnu općenito o njima i njihovom radu, pa onda drugu, intervju s njima i zavirivanje u ured. Ipak sam se kontrolirala i selekcijom pokušala odabrati nekoliko pitanja:

Dakle, Nermina i Dina: Tko je šefica??

Trickquestion. Nermini je šefica Dina, a Dini je Nermina.

O vašem uredu su pisali mnogi portali i časopisi: Kod samog projekta interijera vlastitog ureda, je li bilo dilema, trilema? Oko čega je bilo problema, a što se podrazumijevalo da će biti takvo kakvo je sad? Što je bila inspiracija?

Projekat enterijer studija „Firma“ nam je posebno drag zbog toga što je nastao skoro bez ikakvih ograničenja, sa minimumom očekivanja i maksimumom mladalačkog samopouzdanja i entuzijazma, a razvijao se bez pritiska, lagano i potpuno spontano. Jedina inspiracija koju smo imale jeste originalni prostor praznog austrougarskog stana u kojem smo „na prvi pogled“ vidjele potencijal. Nakon kratkog brainstorminga i bez odugovlačenja  počele smo crtati, jedna osnove, a druga presjeke... I tako je nastala naša „trodimenzionalna vizitka“.

U kojem dijelu ureda provodite najviše vremena, gdje se piju kave, slave rođendani, održavaju sastanci s klijentima?

Vitalni i vizualni fokus cijelog prostora našeg studija predstavlja naš centralni stol za sastanke i druženja. Sa svega dvije manje parnice, na pomenutom stolu već šest godina uspješno koegzistiraju rođendanske torte, makete slavnih i neslavnih konkursa, makete stvarnih poslova, brojni katalozi i uzorci materijala, jedna orhideja (periodično) i veliki broj skica i crteža.

Ima li nešto što biste sada, nakon izvjesnog vremena provedenog u uredu promijenile? Nešto što se pokazalo nepraktičnim, što vas živcira, teško se održava (?!) i sl.?

Naravno, postoji niz stvari koje bismo sada promijenile. Obzirom da se kroz vrijeme pokazao kao jako osjetljiva podna obloga, javorov parket bismo zamijenile epoksi podom, ili alternativno, cipele sa tankim potpeticama bismo zamijenile udobnim papučama s mekim đonom.

Vidim neke dizajnerske komade namještaja: kako ste se odlučile za upravo ove komade namještaja?  Imate li popis želja za nove komade/Koji biste komad namještaja rado udomile u uredu?

Priznajemo da nismo mogle da odolimo Eamsovimwire stolicama, kao hommage dizajnu ovog sjajnog i slavnog dizajnerskog tandema i bračnog para. Priznajemo, radi se o klasičnom arhitektonskom stereotipu. Našem prostoru realno nedostaje lounge zona, a jednoj u takvoj zoni za odmor bismo zasigurno „udomile“ i Wegnerovu Shell Chair.

Ja sam poželjela zaviriti u Vaše prostorije. Postoje li neki uredi/prostori u koje bi Vi htjele zaviriti?

Ako je vjerovati statističkim podacima koji govore o broju uposlenih u administraciji, onda bismo rado zavirile u prosječne urede u kojem većina naše populacije provodi gotovo trećinu svog života, i to ne kao radna i finansijska, već više kao „enterijerska inspekcija“, iz stručnih i naučno-istraživačkih razloga.

Zahvaljujući društvenim mrežama znam da puno putujete…

Osim što su lična potreba svih mladih ljudi, pa tako i nas, putovanja su apsolutni imperativ u obrazovanju svakog arhitekte, bez obzira na godine starosti ili staža, i bez obzira na destinaciju.  Realni i sveobuhvatni doživljaj savremenih i tradicionalnih prostora, urbanih i prirodnih krajolika, jednostavnih, i haotičnih, lijepih i odbojnih ambijenata,  svim našim čulima, nikada neće moći biti zamijenjen sredstvima vizuelne ili virtuelne prezentacije, niti biti tako dobro opisani i najbolje biranim riječima.  Svako putovanje za nas predstavlja snažan kreativni podsticaj i priliku za upoznavanje bogatstva različitosti: od mediteranske kulturne slojevitosti i temperamenta, skandinavske jednostavnosti i estetike, istočnjačke duhovnosti i kontradiktornosti itd.

Kroz realizaciju projekata često ste u kontaktu s različitim majstorima: keramičari, stolari... Kakva su vaša iskustva:  dovode li vas do ludila kao većinu ili ipak kao autori projekata imate više autoriteta?

Smatramo da autoritet ne treba da se podrazumijeva nego da se stiče, i to ne samo na jednom projektu, već u procesu kontinuiranog i posvećenog rada i učenja. Saradnja sa izvođačima, iz našeg dosadašnjeg iskustva, gotovo da ima ustaljen obrazac: od faze upoznavanja koja nerijetko uključuje predrasude  i uzajamno nepovjerenje, preko procesa realizacije koji se sastoji iz brojnih zapleta, pripisivanja odgovornosti i eventualne krivice ovom drugom, do raspleta kojima prethodi iznalaženje zajedničkih rješenja. A nakon realiziranog posla u pravilu postajemo pravi saveznici.

Ovo pitanje sam pitala i Karima Rashida, pa moram i vas: Postoji li neki umjetnik, celebrity, sportaš... s kojim biste voljele surađivati, bilo da projektirate kuću, stan, ured,…?!

Svi arhitekti sanjaju o saradnji sa mecenama sa istančanim umjetničkim/arhitektonskim senzibilitetom, velikim vizijama i neograničenim sredstvima, poput Dashe Zhukove, Brad Pitta…. Mi smo sasvim zadovoljne sa svakom uspješnom komunikacijom sa klijentima koji pronalaze vrijednost u našem kreativnom naporu, i nadamo se da ćemo imati priliku da to pokažemo na što većem broju što raznovrsnijih projekata.

***

Htjela sam ih pitati tko su im modni uzori, sudjeluju li na javnim natječajima, kakvo je iskustvo dekorirati vjenčanje i koja je iduća destinacija koju namjeravaju posjetiti. Ipak, prepuštam vas vizualnom užitku gledanja fotografija prostora u kojem osim na početku spomenutih rođendana i prepričavanja putovanja, nastaje i projekt redizajna stepeništa, interijer lifestyle kluba ili ordinacije za ultrazvučnu dijagnostiku, ali koji je ponekad i lokacija za modna snimanja.

{gallery}2015/2015_07/firma_galleryija{/gallery}

_{Izvor fotografija:}

_{www.firma-arh.com}

_{www.pinterest.com}

_{www.facebook.com/pages/Firma-doo}

_{www.archdaily.com}

_{Dunja Kokeza}

Prije nego što su algoritmi krenuli diktirati estetike domova, Lenny Kravitz je u Miamiju živio u domu na pragu futurizma s dušom 70-ih.

Krajem devedesetih, u trenutku kada je digitalna budućnost tek nazirala svoje obrise, Lenny Kravitz gradi dom u Miamiju koji danas djeluje gotovo kao vremenska kapsula. 

Projektovan 1999. godine od strane studija Architröpolis, ovaj interijer spaja futurističku arhitekturu kasnih 90-ih s dubokim referencama na estetiku kasnih 60-ih i 70-ih godina. 

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Lenny Kravitz (@lennykravitz)

Iako se često površno veže uz Y2K estetiku, duh ovog prostora bliži je disco modernizmu, vremenu utonulih dnevnih boravaka, organskim formama i snažnom osjećaju senzualnosti. 

To je dom nastao u vremenu kada trendovi nisu dolazili kroz feed, već kroz lični ukus, muziku i arhitekturu. Upravo zato, i danas djeluje svježe, autentično i gotovo subverzivno u odnosu na savremene interijere.




Arhitektura između budućnosti i sjećanja

Arhitektura ovog doma oslanja se na čiste linije, snažne volumene i otvorene prostore, ali nikada ne djeluje hladno. Architröpolis balansira između modernističke strogoće i emocionalnog prostora, stvarajući interijer koji poziva na boravak, razgovor i sporiji ritam života.

Upravo tu se javlja veza s kasnim 60-im i 70-im godinama, erom u kojoj su domovi bili zamišljeni kao mjesta susreta, a ne savršene kulise. Conversation pits ili utonuli dnevni boravci, spušteni nivoi i fluidni prelazi između prostorija podsjećaju na dizajnerski jezik tog perioda, reinterpretiran kroz tehnologiju i materijale kasnih 90-ih.






Disco modernizam i duh Vernera Pantona

U ovom interijeru jasno se osjeća omaž radu danskog dizajnera Verner Panton kroz upotrebu boja, oblika i senzualnih silueta. Pantonova ideja prostora kao iskustva, a ne samo funkcije, ovdje dobija savremeni okvir. 

Plasticizirani osjećaj, sjajni materijali i futurističke forme ne djeluju kao trend, već kao produžetak raspoloženja. To je interijer koji se ne gleda samo očima, već se osjeća tijelom baš kao i muzika.




Ako bi jedna Kravitzova pjesma imala prostor, kuću ili sobu, teško je ne pomisliti na Blue Electric Fantasy. Taj spoj električne energije, nostalgije i senzualnosti savršeno opisuje atmosferu doma u Miamiju. 

Prostor djeluje kao fizička manifestacija njegove muzike intiman, ali snažan, futuristički, ali ukorijenjen u prošlosti. Nije riječ o reprezentaciji luksuza, već o karakteru.






Rijetko dokumentovan, ali važan

Iako danas često dijeljen na društvenim mrežama, ovaj dom je originalno predstavljen u časopisu interijera, u izdanju iz oktobra 1999. godine. Decenijama kasnije, fotografije su ponovo isplivale, skenirane iz starih magazina, podsjećajući koliko je ovaj prostor bio ispred svog vremena. 

U poređenju s Kravitzovim kasnije medijski eksponiranim domovima pariškom gradskom kućom i boemskim imanjem na Bahamima miamijski interijer ostaje najintimniji i možda najiskreniji.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: @archivedreams