U Sarajevu, u austrougarskoj zgradi, na oko 60m² privatnog stana nastao je arhitektonski ured. I to ne bilo kakav. Fotografije interijera ne razlikuju se od fotografija vodećih arhitektonskih, dizajnerskih ili modnih portala.

Očekivano je da je radni prostor mladog tima sa zavidnim stažom i impresivnim projektima stylish. Ipak, usudim se reći da je ovaj izuzetak i u arhitektonskoj svakodnevnici. Nadam se da griješim i da ću nakon ove izjave dobiti nekoliko jednako dobrih interijera, a onda i njima posvetiti cijelu kolumnu. Do tada, saznajmo ponešto o radnom okruženju koji je s razlogom postao vizit-karta Firme doo, o reprezentativnom radnom okruženju u kojem nastaju kreativni projekti, u kojim se slave rođendani i gdje se prepričavaju putovanja, koja su, kako u Firmi kažu: „…apsolutni imperativ u obrazovanju svakog arhitekte“. 

Predstavljam vam Firmu!

Firma je u arhitektonskim krugovima odavno afirmirano ime, ipak za čitatelje modnog portala ponovit ćemo kako je nastalo. Dakle, dame koje stoje iza ovoga kažu da su na samim počecima dosta puta kroz zezanciju izjavile kako će osnovati firmu! U početku su se vrtila neka pretenciozna imena i na kraju su se ipak odlučile da ako već osnivaju firmu, da ta firma onda s pravom treba nositi naziv Firma. Još jedna stvar je da firma na španjolskom jeziku znači potpis, tako da je sama ideja da studiju daju višeznačno ime dobila svoju punu dimenziju. A dame koje spominjem su Nermina Zagora i Dina Šamić. I suradnici.

Studio se bavi izradom arhitektonskih projekata, projekata interijera, restauracije i urbanog dizajna. Dina i Nermina posjeduju međunarodno iskustvo, prošle su stručna usavršavanja i studijske boravke u Barceloni, Rimu, Japanu, Belgiji, Velikoj Britaniji, Norveškoj... i aktivno govore 4 strana jezika! Nisu one same u ovome, tu su i suradnici, ali one ipak igraju glavne uloge. Zavirivanjem u njihove odaje poželjela sam saznati svašta! Kažu da im je glavna ideja kod projekta interijera vlastitog ureda bila stvoriti svijetao i optimističan prostor i to primjenom bijele boje, reflektirajućih površina i ogledala, čime se uspješno naglasilo prirodno svjetlo koje ulazi u prostoriju i vizualno proširuje relativno mali prostor.

Nisam ih pitala sve što me zanimalo, jer bi zahtijevalo omanju knjigu. Možda sam trebala napisati prvo jednu kolumnu općenito o njima i njihovom radu, pa onda drugu, intervju s njima i zavirivanje u ured. Ipak sam se kontrolirala i selekcijom pokušala odabrati nekoliko pitanja:

Dakle, Nermina i Dina: Tko je šefica??

Trickquestion. Nermini je šefica Dina, a Dini je Nermina.

O vašem uredu su pisali mnogi portali i časopisi: Kod samog projekta interijera vlastitog ureda, je li bilo dilema, trilema? Oko čega je bilo problema, a što se podrazumijevalo da će biti takvo kakvo je sad? Što je bila inspiracija?

Projekat enterijer studija „Firma“ nam je posebno drag zbog toga što je nastao skoro bez ikakvih ograničenja, sa minimumom očekivanja i maksimumom mladalačkog samopouzdanja i entuzijazma, a razvijao se bez pritiska, lagano i potpuno spontano. Jedina inspiracija koju smo imale jeste originalni prostor praznog austrougarskog stana u kojem smo „na prvi pogled“ vidjele potencijal. Nakon kratkog brainstorminga i bez odugovlačenja  počele smo crtati, jedna osnove, a druga presjeke... I tako je nastala naša „trodimenzionalna vizitka“.

U kojem dijelu ureda provodite najviše vremena, gdje se piju kave, slave rođendani, održavaju sastanci s klijentima?

Vitalni i vizualni fokus cijelog prostora našeg studija predstavlja naš centralni stol za sastanke i druženja. Sa svega dvije manje parnice, na pomenutom stolu već šest godina uspješno koegzistiraju rođendanske torte, makete slavnih i neslavnih konkursa, makete stvarnih poslova, brojni katalozi i uzorci materijala, jedna orhideja (periodično) i veliki broj skica i crteža.

Ima li nešto što biste sada, nakon izvjesnog vremena provedenog u uredu promijenile? Nešto što se pokazalo nepraktičnim, što vas živcira, teško se održava (?!) i sl.?

Naravno, postoji niz stvari koje bismo sada promijenile. Obzirom da se kroz vrijeme pokazao kao jako osjetljiva podna obloga, javorov parket bismo zamijenile epoksi podom, ili alternativno, cipele sa tankim potpeticama bismo zamijenile udobnim papučama s mekim đonom.

Vidim neke dizajnerske komade namještaja: kako ste se odlučile za upravo ove komade namještaja?  Imate li popis želja za nove komade/Koji biste komad namještaja rado udomile u uredu?

Priznajemo da nismo mogle da odolimo Eamsovimwire stolicama, kao hommage dizajnu ovog sjajnog i slavnog dizajnerskog tandema i bračnog para. Priznajemo, radi se o klasičnom arhitektonskom stereotipu. Našem prostoru realno nedostaje lounge zona, a jednoj u takvoj zoni za odmor bismo zasigurno „udomile“ i Wegnerovu Shell Chair.

Ja sam poželjela zaviriti u Vaše prostorije. Postoje li neki uredi/prostori u koje bi Vi htjele zaviriti?

Ako je vjerovati statističkim podacima koji govore o broju uposlenih u administraciji, onda bismo rado zavirile u prosječne urede u kojem većina naše populacije provodi gotovo trećinu svog života, i to ne kao radna i finansijska, već više kao „enterijerska inspekcija“, iz stručnih i naučno-istraživačkih razloga.

Zahvaljujući društvenim mrežama znam da puno putujete…

Osim što su lična potreba svih mladih ljudi, pa tako i nas, putovanja su apsolutni imperativ u obrazovanju svakog arhitekte, bez obzira na godine starosti ili staža, i bez obzira na destinaciju.  Realni i sveobuhvatni doživljaj savremenih i tradicionalnih prostora, urbanih i prirodnih krajolika, jednostavnih, i haotičnih, lijepih i odbojnih ambijenata,  svim našim čulima, nikada neće moći biti zamijenjen sredstvima vizuelne ili virtuelne prezentacije, niti biti tako dobro opisani i najbolje biranim riječima.  Svako putovanje za nas predstavlja snažan kreativni podsticaj i priliku za upoznavanje bogatstva različitosti: od mediteranske kulturne slojevitosti i temperamenta, skandinavske jednostavnosti i estetike, istočnjačke duhovnosti i kontradiktornosti itd.

Kroz realizaciju projekata često ste u kontaktu s različitim majstorima: keramičari, stolari... Kakva su vaša iskustva:  dovode li vas do ludila kao većinu ili ipak kao autori projekata imate više autoriteta?

Smatramo da autoritet ne treba da se podrazumijeva nego da se stiče, i to ne samo na jednom projektu, već u procesu kontinuiranog i posvećenog rada i učenja. Saradnja sa izvođačima, iz našeg dosadašnjeg iskustva, gotovo da ima ustaljen obrazac: od faze upoznavanja koja nerijetko uključuje predrasude  i uzajamno nepovjerenje, preko procesa realizacije koji se sastoji iz brojnih zapleta, pripisivanja odgovornosti i eventualne krivice ovom drugom, do raspleta kojima prethodi iznalaženje zajedničkih rješenja. A nakon realiziranog posla u pravilu postajemo pravi saveznici.

Ovo pitanje sam pitala i Karima Rashida, pa moram i vas: Postoji li neki umjetnik, celebrity, sportaš... s kojim biste voljele surađivati, bilo da projektirate kuću, stan, ured,…?!

Svi arhitekti sanjaju o saradnji sa mecenama sa istančanim umjetničkim/arhitektonskim senzibilitetom, velikim vizijama i neograničenim sredstvima, poput Dashe Zhukove, Brad Pitta…. Mi smo sasvim zadovoljne sa svakom uspješnom komunikacijom sa klijentima koji pronalaze vrijednost u našem kreativnom naporu, i nadamo se da ćemo imati priliku da to pokažemo na što većem broju što raznovrsnijih projekata.

***

Htjela sam ih pitati tko su im modni uzori, sudjeluju li na javnim natječajima, kakvo je iskustvo dekorirati vjenčanje i koja je iduća destinacija koju namjeravaju posjetiti. Ipak, prepuštam vas vizualnom užitku gledanja fotografija prostora u kojem osim na početku spomenutih rođendana i prepričavanja putovanja, nastaje i projekt redizajna stepeništa, interijer lifestyle kluba ili ordinacije za ultrazvučnu dijagnostiku, ali koji je ponekad i lokacija za modna snimanja.

{gallery}2015/2015_07/firma_galleryija{/gallery}

_{Izvor fotografija:}

_{www.firma-arh.com}

_{www.pinterest.com}

_{www.facebook.com/pages/Firma-doo}

_{www.archdaily.com}

_{Dunja Kokeza}

Smješten u Sohou, jednom od najikoničnijih njujorških kvartova, ovaj stan nosi energiju grada koji ne pristaje na prosječnost.

Prostor pripada Jenna Lyons , jednoj od najutjecajnijih figura savremene mode, poznatoj po tome što je lični stil uvijek stavljala ispred trendova. 

Kao bivša kreativna direktorica J.Crewa i osoba koja je redefinisala pojam američkog chic-a, njen način razmišljanja se prirodno preselio i u interijer. Ovo nije „showroom stan“, već prostor koji izgleda kao produžetak njenog karaktera.




Arhitektonska osnova je klasična njujorška: visoki plafoni, simetrične zidne lajsne, veliki prozori i jasno definisane osi prostora. Upravo ta smirena baza omogućava da slojevit, eklektičan stil dođe do izražaja bez vizuelnog haosa.





Dnevni boravak: Maksimalizam koji je kontrolisan

Roze baršunasta sofa odmah postavlja ton prostora i jasno govori da neutralnost ovdje nije cilj. Međutim, ostatak kompozicije ostaje arhitektonski stabilan: niski profili, teški stol od kamena, tamni tepisi s grafičkim uzorkom i pažljivo raspoređeni manji objekti. 

Ključni detalj su paravani koji se koriste kao fleksibilni prostorni elementi, ne samo kao dekor. Oni dijele prostor bez potrebe za zidovima i daju osjećaj slojevitosti koji je tipičan za veće evropske stanove, ali rijetko viđen u New Yorku.






Ekspresivan miks materijala koji djeluje intuitivno

Za razliku od dnevnog boravka, kuhinja je gotovo minimalistička. Mesingani backsplash i radne površine dominiraju prostorom, ali bez dodatnih dekorativnih slojeva. Tamni donji elementi i masivni kuhinjski otok čine prostor vrlo grafičkim.

Mramor, mesing, tamno drvo, pliš i baršun pojavljuju se zajedno, ali bez osjećaja težine ili pretencioznosti. Kuhinja djeluje gotovo teatralno, dok istovremeno ostaje funkcionalna i svakodnevna. Ovakav pristup pokazuje kako luksuz u ovom stanu nije statusni simbol, već alat za izražavanje. Svaki materijal ima teksturu, patinu i razlog zašto je tu.





Ormari kao privatna galerija

Walk-in garderober izgleda poput modne arhive, ali bez rigidnosti. Police pune cipela, zavjese u toplim tonovima i centralna fotelja pretvaraju prostor u intimnu zonu, a ne samo funkcionalnu prostoriju. 

Ovo je mjesto gdje je garderoba produžetak stana, a ne odvojena cjelina.





Kupatilo kao scenografija, ne rutina  

Jedan od najupečatljivijih detalja je slika naslonjena iznad kade, bez klasičnog uokvirivanja ili „galerijske distance“. U kombinaciji s mramornim oblogama i crnim metalnim okvirima prozora, kupatilo postaje prostor koji se tretira jednako ozbiljno kao i ostatak stana.

Ovo je dobar primjer kako se utilitarne prostorije mogu dizajnirati s istom dozom slobode i karaktera kao i reprezentativne zone.





Jennin stan u Sohou pokazuje kako maksimalizam ne mora značiti vizuelni višak, već pametno slojevito korištenje boja, materijala i objekata. Arhitektonska osnova ostaje čista i disciplinovana, dok se karakter gradi kroz namještaj, umjetnost i neočekivane detalje.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: @designartobject