U Sarajevu, u austrougarskoj zgradi, na oko 60m² privatnog stana nastao je arhitektonski ured. I to ne bilo kakav. Fotografije interijera ne razlikuju se od fotografija vodećih arhitektonskih, dizajnerskih ili modnih portala.

Očekivano je da je radni prostor mladog tima sa zavidnim stažom i impresivnim projektima stylish. Ipak, usudim se reći da je ovaj izuzetak i u arhitektonskoj svakodnevnici. Nadam se da griješim i da ću nakon ove izjave dobiti nekoliko jednako dobrih interijera, a onda i njima posvetiti cijelu kolumnu. Do tada, saznajmo ponešto o radnom okruženju koji je s razlogom postao vizit-karta Firme doo, o reprezentativnom radnom okruženju u kojem nastaju kreativni projekti, u kojim se slave rođendani i gdje se prepričavaju putovanja, koja su, kako u Firmi kažu: „…apsolutni imperativ u obrazovanju svakog arhitekte“. 

Predstavljam vam Firmu!

Firma je u arhitektonskim krugovima odavno afirmirano ime, ipak za čitatelje modnog portala ponovit ćemo kako je nastalo. Dakle, dame koje stoje iza ovoga kažu da su na samim počecima dosta puta kroz zezanciju izjavile kako će osnovati firmu! U početku su se vrtila neka pretenciozna imena i na kraju su se ipak odlučile da ako već osnivaju firmu, da ta firma onda s pravom treba nositi naziv Firma. Još jedna stvar je da firma na španjolskom jeziku znači potpis, tako da je sama ideja da studiju daju višeznačno ime dobila svoju punu dimenziju. A dame koje spominjem su Nermina Zagora i Dina Šamić. I suradnici.

Studio se bavi izradom arhitektonskih projekata, projekata interijera, restauracije i urbanog dizajna. Dina i Nermina posjeduju međunarodno iskustvo, prošle su stručna usavršavanja i studijske boravke u Barceloni, Rimu, Japanu, Belgiji, Velikoj Britaniji, Norveškoj... i aktivno govore 4 strana jezika! Nisu one same u ovome, tu su i suradnici, ali one ipak igraju glavne uloge. Zavirivanjem u njihove odaje poželjela sam saznati svašta! Kažu da im je glavna ideja kod projekta interijera vlastitog ureda bila stvoriti svijetao i optimističan prostor i to primjenom bijele boje, reflektirajućih površina i ogledala, čime se uspješno naglasilo prirodno svjetlo koje ulazi u prostoriju i vizualno proširuje relativno mali prostor.

Nisam ih pitala sve što me zanimalo, jer bi zahtijevalo omanju knjigu. Možda sam trebala napisati prvo jednu kolumnu općenito o njima i njihovom radu, pa onda drugu, intervju s njima i zavirivanje u ured. Ipak sam se kontrolirala i selekcijom pokušala odabrati nekoliko pitanja:

Dakle, Nermina i Dina: Tko je šefica??

Trickquestion. Nermini je šefica Dina, a Dini je Nermina.

O vašem uredu su pisali mnogi portali i časopisi: Kod samog projekta interijera vlastitog ureda, je li bilo dilema, trilema? Oko čega je bilo problema, a što se podrazumijevalo da će biti takvo kakvo je sad? Što je bila inspiracija?

Projekat enterijer studija „Firma“ nam je posebno drag zbog toga što je nastao skoro bez ikakvih ograničenja, sa minimumom očekivanja i maksimumom mladalačkog samopouzdanja i entuzijazma, a razvijao se bez pritiska, lagano i potpuno spontano. Jedina inspiracija koju smo imale jeste originalni prostor praznog austrougarskog stana u kojem smo „na prvi pogled“ vidjele potencijal. Nakon kratkog brainstorminga i bez odugovlačenja  počele smo crtati, jedna osnove, a druga presjeke... I tako je nastala naša „trodimenzionalna vizitka“.

U kojem dijelu ureda provodite najviše vremena, gdje se piju kave, slave rođendani, održavaju sastanci s klijentima?

Vitalni i vizualni fokus cijelog prostora našeg studija predstavlja naš centralni stol za sastanke i druženja. Sa svega dvije manje parnice, na pomenutom stolu već šest godina uspješno koegzistiraju rođendanske torte, makete slavnih i neslavnih konkursa, makete stvarnih poslova, brojni katalozi i uzorci materijala, jedna orhideja (periodično) i veliki broj skica i crteža.

Ima li nešto što biste sada, nakon izvjesnog vremena provedenog u uredu promijenile? Nešto što se pokazalo nepraktičnim, što vas živcira, teško se održava (?!) i sl.?

Naravno, postoji niz stvari koje bismo sada promijenile. Obzirom da se kroz vrijeme pokazao kao jako osjetljiva podna obloga, javorov parket bismo zamijenile epoksi podom, ili alternativno, cipele sa tankim potpeticama bismo zamijenile udobnim papučama s mekim đonom.

Vidim neke dizajnerske komade namještaja: kako ste se odlučile za upravo ove komade namještaja?  Imate li popis želja za nove komade/Koji biste komad namještaja rado udomile u uredu?

Priznajemo da nismo mogle da odolimo Eamsovimwire stolicama, kao hommage dizajnu ovog sjajnog i slavnog dizajnerskog tandema i bračnog para. Priznajemo, radi se o klasičnom arhitektonskom stereotipu. Našem prostoru realno nedostaje lounge zona, a jednoj u takvoj zoni za odmor bismo zasigurno „udomile“ i Wegnerovu Shell Chair.

Ja sam poželjela zaviriti u Vaše prostorije. Postoje li neki uredi/prostori u koje bi Vi htjele zaviriti?

Ako je vjerovati statističkim podacima koji govore o broju uposlenih u administraciji, onda bismo rado zavirile u prosječne urede u kojem većina naše populacije provodi gotovo trećinu svog života, i to ne kao radna i finansijska, već više kao „enterijerska inspekcija“, iz stručnih i naučno-istraživačkih razloga.

Zahvaljujući društvenim mrežama znam da puno putujete…

Osim što su lična potreba svih mladih ljudi, pa tako i nas, putovanja su apsolutni imperativ u obrazovanju svakog arhitekte, bez obzira na godine starosti ili staža, i bez obzira na destinaciju.  Realni i sveobuhvatni doživljaj savremenih i tradicionalnih prostora, urbanih i prirodnih krajolika, jednostavnih, i haotičnih, lijepih i odbojnih ambijenata,  svim našim čulima, nikada neće moći biti zamijenjen sredstvima vizuelne ili virtuelne prezentacije, niti biti tako dobro opisani i najbolje biranim riječima.  Svako putovanje za nas predstavlja snažan kreativni podsticaj i priliku za upoznavanje bogatstva različitosti: od mediteranske kulturne slojevitosti i temperamenta, skandinavske jednostavnosti i estetike, istočnjačke duhovnosti i kontradiktornosti itd.

Kroz realizaciju projekata često ste u kontaktu s različitim majstorima: keramičari, stolari... Kakva su vaša iskustva:  dovode li vas do ludila kao većinu ili ipak kao autori projekata imate više autoriteta?

Smatramo da autoritet ne treba da se podrazumijeva nego da se stiče, i to ne samo na jednom projektu, već u procesu kontinuiranog i posvećenog rada i učenja. Saradnja sa izvođačima, iz našeg dosadašnjeg iskustva, gotovo da ima ustaljen obrazac: od faze upoznavanja koja nerijetko uključuje predrasude  i uzajamno nepovjerenje, preko procesa realizacije koji se sastoji iz brojnih zapleta, pripisivanja odgovornosti i eventualne krivice ovom drugom, do raspleta kojima prethodi iznalaženje zajedničkih rješenja. A nakon realiziranog posla u pravilu postajemo pravi saveznici.

Ovo pitanje sam pitala i Karima Rashida, pa moram i vas: Postoji li neki umjetnik, celebrity, sportaš... s kojim biste voljele surađivati, bilo da projektirate kuću, stan, ured,…?!

Svi arhitekti sanjaju o saradnji sa mecenama sa istančanim umjetničkim/arhitektonskim senzibilitetom, velikim vizijama i neograničenim sredstvima, poput Dashe Zhukove, Brad Pitta…. Mi smo sasvim zadovoljne sa svakom uspješnom komunikacijom sa klijentima koji pronalaze vrijednost u našem kreativnom naporu, i nadamo se da ćemo imati priliku da to pokažemo na što većem broju što raznovrsnijih projekata.

***

Htjela sam ih pitati tko su im modni uzori, sudjeluju li na javnim natječajima, kakvo je iskustvo dekorirati vjenčanje i koja je iduća destinacija koju namjeravaju posjetiti. Ipak, prepuštam vas vizualnom užitku gledanja fotografija prostora u kojem osim na početku spomenutih rođendana i prepričavanja putovanja, nastaje i projekt redizajna stepeništa, interijer lifestyle kluba ili ordinacije za ultrazvučnu dijagnostiku, ali koji je ponekad i lokacija za modna snimanja.

{gallery}2015/2015_07/firma_galleryija{/gallery}

_{Izvor fotografija:}

_{www.firma-arh.com}

_{www.pinterest.com}

_{www.facebook.com/pages/Firma-doo}

_{www.archdaily.com}

_{Dunja Kokeza}

Od neorenesansnih stubova do secesijskih portala obišli smo osam zgrada koje i danas pričaju priču o vremenu kada se Sarajevo gradilo kao srednjoevropski grad.

Nakon brojnih tekstova o modi uz serijal Bonjour Picks, koje ste, sudeći po čitanosti voljeli jednako koliko smo ih mi voljeli pisati, The Bonjour List se ovoga puta okreće arhitekturi.

Krećemo u malu gradsku šetnju kroz prošla stoljeća, između neorenesansnih fasada, kupola i portala koji su oblikovali vizuelni identitet Sarajeva. U prvom arhitektonskom izdanju donosimo priču o dvojici arhitekata koji su doslovno ucrtali Sarajevo u evropsku mapu stila: Karlu Paržiku i Josipu Vančašu.

Njihove zgrade i danas čine DNK grada monumentalne, prepoznatljive i podjednako fotogenične koliko i značajne.



Paržik i Vančaš: 8 sarajevskih fasada koja su oblikovala lice grada  

Naša šetnja počinje na zapadnom rubu centra, kod Nacionalnog muzeja i Srednje tehničke škole dviju zgrada koje su Paržik projektovao s idejom obrazovanja i znanja kao temelja novog grada.

Odavde, nekoliko koraka dalje, Marijin Dvor uvodi nas u prvi planirani gradski kvart, svojevrsni most između monumentalnog i svakodnevnog Sarajeva.

Nacionalni muzej BiH monumentalna simetrija znanja

Karlo Paržik je ovim zdanjem (1888–1913) postavio temelj za monumentalni urbanizam Sarajeva.
Kompleks u neorenesansnom stilu, inspirisan bečkim muzejima, građen je kao sistem od četiri paviljona povezanih peristilom.

Elegantne arkade, ritmični niz stubova i detaljna ornamentika svjedoče o Paržikovoj viziji Sarajeva kao kulturnog centra Monarhije.
Čak i danas, ulazak u Muzej djeluje kao prolazak kroz vremenski portal znanja.





Srednja tehnička škola klasika koja odgaja stvaraoce

Masivna, ozbiljna i geometrijski stroga, ova Paržikova škola odražava duh industrijskog optimizma s kraja 19. stoljeća.
Figura radnika i učenika na vrhu fasade simboliziraju vezu između teorije i prakse znanja i zanata.

Iako građena u neoklasičnom duhu, njena proporcija i svjetlo nagovještavaju prelazak u modernu epohu obrazovanja.




Prateći obalu Miljacke, stižemo do Akademije likovnih umjetnosti, Pravnog fakulteta i Glavne pošte, tri zgrade koje čine možda najimpresivniji arhitektonski niz uz rijeku.

Tu, u jednom pogledu, možete vidjeti gotovo cijelu stilsku hronologiju austrougarskog perioda: od neorenesansnih proporcija, preko suptilnih baroknih obrisa, do secesijskih detalja koji su tada nagovještavali modernizam.

Marijin Dvor: Kvart koji je najavio moderno Sarajevo

Paržikov i Butschev projekat iz 1880-ih bio je prvi planirani stambeno-poslovni kompleks u gradu.
Smješten na zapadnom ulazu u centar, ovaj ansambl objedinjuje neorenesansne i barokne motive, sa simetričnim fasadama i mansardnim krovovima.

Danas je Marijin Dvor urbani znak, vizuelna granica između starog i novog Sarajeva.




Akademija likovnih umjetnosti od crkve do ateljea

Nekada evangelistička crkva, a danas Akademija, jedno je od najpoznatijih Paržikovih djela (1899). Njena kupola, vitki prozori i kontrastni krov podsjećaju na bečke i praške romaničke revival crkve, dok današnja funkcija unosi savremeni sloj kreativnosti.

Ironično, zgrada koja je izvorno simbolizirala vjeru sada simbolizira umjetnost.






Pravni fakultet ozbiljnost u kamenu

Fasada Pravnog fakulteta odiše disciplinom i redom upravo onim osobinama koje njeguje i sama struka.

Paržikov neorenesansni izraz ovdje se spaja s baroknim ritmom stubova i gornjom lođom koja podsjeća na javne palate Venecije. To je zgrada koja ne pokušava biti spektakularna, već autoritativna.



Glavna pošta komunikacija kao imperijalni simbol

Jedno od najpoznatijih djela Josipa Vančaša (1913), Pošta Sarajevo kombinira neorenesansne i neobarokne elemente.
Grandiozno pročelje s masivnim stubovima i simetričnim prozorima govori o moći komunikacije u doba telegrafa.

Zgrada je do danas ostala jedno od najfotografiranijih mjesta u gradu spoj funkcionalnosti i reprezentacije.



Završavamo kod Narodnog pozorišta i Umjetničke galerije BiH, dvije zgrade koje i danas nose simboliku kulture i okupljanja.
I dok su monumentalne fasade Paržikovih i Vančaševih javnih zdanja stvarale ritam grada, stotine manjih secesijskih portala u okolnim ulicama dodavale su mu šarm i intimnost.

Narodno pozorište teatar monumentalnosti

Kada je Paržik projektovao Narodno pozorište (1897–1899), zamislio ga je kao scenu grada, ne samo umjetnosti.
Njegova fasada, slična bečkim teatarskim zdanjima, odlikuje se skladom između klasične kompozicije i suzdržane dekoracije.

To je zgrada koja i danas, pri svakom ulasku, stvara osjećaj ceremonije jer arhitektura ovdje igra prvu ulogu.




Umjetnička galerija BiH: Bankarski luksuz pretvoren u galerijski mir

Iako danas umjetnička institucija, ova zgrada je izvorno sagrađena kao banka (1906–1908).
Vančaš je spojio monumentalnost s profinjenošću: visoki prozori i fasadna plastika sugeriraju sigurnost i bogatstvo.

Njena unutrašnjost danas zrači tihom elegancijom baš kao i nekadašnji klijenti koji su tu dolazili s povjerenjem.




Sarajevski portali: Secesijski detalji svakodnevice

Kućni ulazi iz 1900-ih godina često su prava mala remek-djela.

Valovite linije, cvjetni ornamenti i kovano željezo odražavaju duh bečke secesije i novu estetiku urbanog života.
Iako manje poznati od monumentalnih zdanja, upravo ti portali čuvaju intimniju, ljudsku stranu arhitektonskog nasljeđa.





Sarajevo, ako ga gledamo kroz Paržikove i Vančaševe fasade, postaje galerija na otvorenom.

Zato, sljedeći put kada prođete pored žute fasade Muzeja, ispod kupole Akademije ili kraj vrata s godinom 1906, sjetite se da svaki kamen u ovom gradu nosi potpis i priču.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Bonjour.ba