TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 12.4.2017.
Na petnaestom katu jednog sarajevskog nebodera smjestio se topao i šarmantan dom bh.fotografkinje.
Promatrajući fotografije glavnih prostorija u stanu, jasno je da u stanu žive strastveni ljubitelji glazbe i fotografije, krenuvši od gramofonskih ploča koje se nalaze gotovo svugdje, preko klavira u dnevnom boravku do brojnih fotografija na zidu i fotoaparata na policama, koji su se gotovo stopili s interijerom. Iako inspiraciju za opremanje stana nisu tražili u magazinima, par trikova iz njenog obiteljskog stana bi mogli ukrasti i portali posvećeni uređenju doma (čitajte: sofa pokraj prozora i mala kućna knjižnica u obliku nepravilnih polica). Većina namještaja rađena je po mjeri i na osnovu njihovih crteža, a u nastavku možete zaviriti u obiteljski kutak Aide Redžepagić.
***
Naš stan se nalazi na XV (posljednjem) spratu nebodera. I sada se sjećam kada smo prvi puta otvorili vrata, pogled nas je odmah osvojio, svi potencijalni nedostaci su pali u vodu jer je pogled bio i više nego dovoljan razlog da se odlučimo izabrati upravo ovo mjesto za naš budući dom.
Nikada nismo imali konkretan plan kako želimo da prostor izgleda, nismo imali pomoć dizajnera interijera niti listali mnogo magazina u potrazi za idejama.
Ono što najviše volimo u našem prostoru jeste upravo činjenica da su sve stvari same našle svoje mjesto i savršeno se uklopile u enterijer. Nikada nismo ni željeli kataloški lijep stan nego topao dom.
Polica sa knjigama, na primjer, nije savršeno složena, ali je zato puna uspomena i suvenira od Kine do Zanzibara. Mirza je muzičar pa je i stan ispunjen instrumentima: nekoliko gitara, klavir, cajon i nebrojeno mnogo manjih instrumenata koji zbog svoje upotrebe stalno mijenjaju svoje mjesto.
Oboje nas veže velika ljubav za muziku koja je vidljiva u svakom uglu stana. Posjedujemo preko 500 gramofonskih ploča i one imaju svoju posebnu policu, a ritual slušanja ploča je sastavni dio svakog zajedničkog obroka. Čak je i sat na zidu napravljen od naše omiljene ploče Pink Floyda.
Zid u dnevnom boravku je kao neki “memory lane” uspomena, od kćerkinog prvog otiska ruke do fotografija s putovanja, mojih prvih crteža i skica, uramljenih ceduljica koje smo Mirza i ja nekada ostavljali jedno drugome u knjigama još kao studenti…
Bijela prevladava jer daje prostoru širinu, a uz nju svakako sve ostale boje dolaze do izražaja.
Kao neko ko je odrastao u kući uz prostrano dvorište bilo mi je jako teško naviknuti se na stan pa je svježe cvijeće nešto sto mi pomaže da stan „utoplim”.
Svima nam je najdraži kutak pored prozora uz policu za knjige.
Nikada nisam voljela zavjese i jedva sam čekala prostor u kojem mi neće biti neophodne (iako moja mama još uvijek govori da stan bez zavjesa izgleda kao da su neki radovi u toku).
Ako bih morala navesti jedan nedostatak, onda je to definitivno balkon kojeg ovaj stan nema, a silno treba. Jedina olakšavajuća činjenica jeste što se nalazimo na posljednjem spratu, a krov zgrade pruža mogućnost ljetnog izležavanja na suncu.
TEKST: Ada Ćeremida
Ova viktorijanska kuća a u Torontu nije samo još jedan primjer savremenog interijera u sjevernoameričkom kontekstu.
Ona je i priča o regionalnom znanju koje se prirodno pretače u globalni okvir. Iza projekta stoji Studio Pyramid, arhitektonsko-dizajnerski studio s više od četiri decenije iskustva, čiji su osnivači i kreativni direktor Alexander Sasha Josipović i Miloš Pavlović izgradili karijeru između umjetnosti, arhitekture i uredničkog rada u međunarodnim publikacijama.
Ako ste se ikada pitali kako izgleda dom koji ne prati trendove, već gradi vlastiti ritam, ovo je prostor koji vrijedi pogledati. Kuća nazvana ‘’The Prince of Summerhill'' u torontskom naselju Summerhill pokazuje kako se viktorijanska arhitektura može reinterpretirati bez nostalgije i kako interijer može biti istovremeno discipliniran, topao i ličan.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
Na prvi pogled, ova viktorijanska kuća ne otkriva razmjere svoje transformacije. Upravo u toj suzdržanosti leži njena snaga. Umjesto arhitektonske teatralnosti, projekat se oslanja na jasnoću proporcija, precizno vođene poglede i interijer koji prostor gradi kroz slojeve, a ne kroz efekte.
Arhitektonska intervencija zadržava poštovanje prema originalnoj strukturi, ali je proširuje i redefiniše u savremeni životni okvir. Kuća danas funkcioniše kao niz pažljivo povezanih zona koje se nadovezuju jedna na drugu, stvarajući kontinuitet između unutrašnjeg i vanjskog prostora, formalnog i opuštenog, dnevnog i intimnog.
Ulaz u interijer gdje arhitektura postavlja ritam
Prostori otkrivaju jednu od ključnih kvaliteta kuće: sposobnost da bude istovremeno strukturirana i mekana. Hodnik nije zamišljen kao prolaz, već kao uvod u ritam interijera sa reflektivnim zidovima, pažljivo biranim umjetničkim akcentima i staklenom pregradom koja filtrira svjetlo i pogled, umjesto da ih prekida.
U dnevnom boravku, kompozicija je svedena, ali bogata u slojevima: kamin postaje tiha osovina prostora, dok namještaj niskog profila i organskih linija omekšava arhitektonsku preciznost. U sobi nalazi se custom made tepih baziran na mapi Toronta. On funkcioniše kao povezno tkivo između arhitekture, namještaja i lokacije kuće. Ovo je jedan od najljepših “skrivenih” detalja projekta i vrijedi ga spomenuti jer veže prostor za grad.
Svjetlo igra ključnu ulogu lomljeno kroz teksture, staklo i umjetničke površine stvarajući atmosferu koja se mijenja tokom dana, ali nikada ne gubi osjećaj smirenosti i kontrole. Ovo su prostori koji ne traže pažnju, ali je zadržavaju.
Staklena pregrada s kružnim izrezima nije zamišljena kao čisto dekorativni element, već kao suptilan alat za oblikovanje atmosfere. U večernjim satima ona diskretno filtrira svjetlo i prostor, prilagođavajući se načinu na koji se kuća koristi, posebno tokom ljetnih okupljanja, kada interijer i eksterijer postaju jedno.
Interijer kao dijalog umjetnosti i arhitekture
Interijeri su osmišljeni kao neutralna, ali topla podloga za umjetnost. Bijela paleta, prirodni kamen, terrazzo i drvo ne pokušavaju dominirati, već smiruju prostor i dopuštaju da umjetnička djela preuzmu ulogu fokalnih tačaka. Svaka prostorija ima svoj vizualni akcenat sliku, skulpturu ili teksturu ali nikada više od onoga što prostor može nositi.
Dnevna zona povezuje kuhinju, trpezariju i boravak u jedinstvenu cjelinu, gdje se arhitektonska linija ne prekida namještajem, već se kroz njega nastavlja.
Kamin u dnevnoj sobi oblikovan je kao arhitektonska osovina prostora, obložen tapetom s geometrijskim uzorkom koja mu daje teksturalnu dubinu.
Ostakljene površine s obje strane, klizna vrata i fiksni prozor, pretvaraju ga u suptilan razdjelnik između unutrašnjeg i vanjskog prostora, odluku koja podsjeća na modernističke principe, ali je prilagođena savremenom načinu života.
Dnevna zona u ravnoteži funkcije i umjetnosti
Kuhinja i trpezarija osmišljene su kao produžetak arhitektonske logike kuće čiste linije, mirna paleta i precizno balansirani akcenti. Svijetlo drvo, bijele radne plohe i kamene obloge s izraženim, gotovo grafičkim žilama stvaraju osjećaj taktilne elegancije bez dekorativnog opterećenja. Kuhinja je u potpunosti integrisana u prostor, s ugradbenim elementima koji ne dominiraju, već se povlače u pozadinu svakodnevnog života.
Trpezarijski dio donosi suptilan kontrapunkt: skulpturalni luster, pažljivo birana umjetnička djela i mekše forme namještaja uvode toplinu i karakter, pretvarajući ovaj dio doma u mjesto susreta, a ne samo funkcije. Sve djeluje povezano, promišljeno i vremenski postojano prostor koji jednako dobro funkcioniše u tišini jutra i u večernjim okupljanjima.
Materijali koji ne traže pažnju, ali je zadržavaju
Posebna vrijednost ovog projekta leži u načinu na koji su materijali korišteni. Terrazzo podovi, kamene obloge i diskretno drvo stvaraju osjećaj trajnosti, dok pažljivo birani detalji unose toplinu i karakter. Ništa ovdje nije slučajno, ali ništa nije ni nametnuto.
U spavaćim zonama pristup ostaje dosljedan mir, slojevitost i suzdržan luksuz. Glavna spavaća soba, smještena na cijelom gornjem spratu, osmišljena je kao povlačenje iz gradske dinamike. Tapete s motivom oblaka i filtrirano dnevno svjetlo stvaraju atmosferu lakoće, gotovo lebdećeg mira.
Zid iza uzglavlja u master spavaćoj sobi obložen je tapetom s motivom oblaka, kao metafora klijentove želje da “živi u oblacima”. To je suptilan, gotovo poetski detalj nije vizualno nametljiv, ali nosi koncept.
Ono što ovaj interijer čini posebnim nije količina umjetnosti, kvadratura ili luksuznih elemenata, već osjećaj mjere. Ovo je kuća koja ne pokušava impresionirati na prvu, ali ostaje zapamćena. Prostor koji pokazuje da savremeni interijer može biti bogat bez pretjerivanja, topao bez dekorativnog viška i luksuzan bez potrebe da to naglašava.
U vremenu brzih estetskih promjena, ovakvi projekti podsjećaju da prava vrijednost leži u jasnoći koncepta i dugotrajnosti prostora.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
