Na petnaestom katu jednog sarajevskog nebodera smjestio se topao i šarmantan dom bh.fotografkinje.

Promatrajući fotografije glavnih prostorija u stanu, jasno je da u stanu žive strastveni ljubitelji glazbe i fotografije, krenuvši od gramofonskih ploča koje se nalaze gotovo svugdje, preko klavira u dnevnom boravku do brojnih fotografija na zidu i fotoaparata na policama, koji su se gotovo stopili s interijerom. Iako inspiraciju za opremanje stana nisu tražili u magazinima, par trikova iz njenog obiteljskog stana bi mogli ukrasti i portali posvećeni uređenju doma (čitajte: sofa pokraj prozora i mala kućna knjižnica u obliku nepravilnih polica). Većina namještaja rađena je po mjeri i na osnovu njihovih crteža, a u nastavku možete zaviriti u obiteljski kutak Aide Redžepagić.

***

Naš stan se nalazi na XV (posljednjem) spratu nebodera. I sada se sjećam kada smo prvi puta otvorili vrata, pogled nas je odmah osvojio, svi potencijalni nedostaci su pali u vodu jer je pogled bio i više nego dovoljan razlog da se odlučimo izabrati upravo ovo mjesto za naš budući dom.
Nikada nismo imali konkretan plan kako želimo da prostor izgleda, nismo imali pomoć dizajnera interijera niti listali mnogo magazina u potrazi za idejama.
Ono što najviše volimo u našem prostoru jeste upravo činjenica da su sve stvari same našle svoje mjesto i savršeno se uklopile u enterijer. Nikada nismo ni željeli kataloški lijep stan nego topao dom.

Polica sa knjigama, na primjer, nije savršeno složena, ali je zato puna uspomena i suvenira od Kine do Zanzibara. Mirza je muzičar pa je i stan ispunjen instrumentima: nekoliko gitara, klavir, cajon i nebrojeno mnogo manjih instrumenata koji zbog svoje upotrebe stalno mijenjaju svoje mjesto.
Oboje nas veže velika ljubav za muziku koja je vidljiva u svakom uglu stana. Posjedujemo preko 500 gramofonskih ploča i one imaju svoju posebnu policu, a ritual slušanja ploča je sastavni dio svakog zajedničkog obroka. Čak je i sat na zidu napravljen od naše omiljene ploče Pink Floyda.
Zid u dnevnom boravku je kao neki “memory lane” uspomena, od kćerkinog prvog otiska ruke do fotografija s putovanja, mojih prvih crteža i skica, uramljenih ceduljica koje smo Mirza i ja nekada ostavljali jedno drugome u knjigama još kao studenti…

Bijela prevladava jer daje prostoru širinu, a uz nju svakako sve ostale boje dolaze do izražaja.
Kao neko ko je odrastao u kući uz prostrano dvorište bilo mi je jako teško naviknuti se na stan pa je svježe cvijeće nešto sto mi pomaže da stan „utoplim”.
Svima nam je najdraži kutak pored prozora uz policu za knjige.
Nikada nisam voljela zavjese i jedva sam čekala prostor u kojem mi neće biti neophodne (iako moja mama još uvijek govori da stan bez zavjesa izgleda kao da su neki radovi u toku).
Ako bih morala navesti jedan nedostatak, onda je to definitivno balkon kojeg ovaj stan nema, a silno treba. Jedina olakšavajuća činjenica jeste što se nalazimo na posljednjem spratu, a krov zgrade pruža mogućnost ljetnog izležavanja na suncu.

Foto: Aida Redžepagić

Pronašli smo garsonjeru koja je studija o tome kako mali prostori postaju veliki kada im date dobru logiku.

U mirnom makovskom naselju Zenice, u blizini Bosanske piramide, smješten je studio stan od svega 40 m² koji postavlja pitanje koje mnogi imaju: “Može li garsonjera izgledati kao pravi stan i ostati funkcionalna?”

Ovaj prostor kaže: apsolutno da. Najveći uspjeh ovog interijera je njegovo nevidljivo zoniranje. Dnevni boravak, spavaći dio, micro-kuhinja i ulazna zona nisu fizički odvojeni, ali djeluju kao cjeline sa svojom funkcijom.

Mali prostori ne trebaju zidove, nego pravilno raspoređene fokuse. Rezultat? Prostor se ne čita kao jedna soba, nego kao mali, fluidni dom.




Dnevni boravak i kuhinja: prostor koji diše zahvaljujući materijalima

Ono što odmah postaje jasno jeste da se ovdje sve oslanja na tople materijale i meke forme. Bouclé sofa i tabure, mali drveni sto i visoke bijele zavjese stvaraju dnevni dio koji izgleda odvojeno iako se fizički naslanja na krevet. 

Kuhinja od drveta i bijelih fronti, sa lampama od ratana i šankom koji služi kao dodatna radna ploha, postaje vizuelni centar stana. I upravo tu se vidi prva lekcija ovog prostora: mali stan ne zahtijeva više namještaja nego više logike. Kada kuhinja i boravak dijele istu toplu paletu, prostor se povezuje, smiruje i djeluje veće nego što jeste.







Krevetni dio: mirna zona u jednoj liniji svjetla

Spavaći dio je pozicioniran uz najveći izvor prirodnog svjetla, čime se krevet “otapa” u prostoru umjesto da dominira njime. Neutralna posteljina, suptilne nijanse bež boje i minimalni detalji održavaju spavaću zonu tihom i laganom. 

Ovo je dio koji pokazuje da se privatnost u garsonjeri ne stvara zidovima nego atmosferom mekim svjetlom, laganim prekrivačima i vizuelnim tišinama koje oko prepoznaje kao odmor. Tako prostor ostaje funkcionalno otvoren, ali emotivno podijeljen.






Odlaganje, rasvjeta i ogledala: mali trikovi koji mijenjaju sve

Najbolji dio ove garsonjere je način na koji je sakrivena funkcija. Veliki bijeli ormar duž zida nestaje jer se spaja sa zidnom površinom, dok tamniji ormar u ulazu preuzima vizuelnu težinu i usmjerava pogled dalje u prostor. 

Tri okrugla ogledala na zidu dodaju dubinu i visinu, reflektirajući svjetlo i stvarajući iluziju još jedne prostorije. Rasvjeta je topla i strateški postavljena: pletene lampe iznad šanka, podna lampa u dnevnom dijelu i difuzno svjetlo kroz zavjese čine da stan djeluje kao da ima više slojeva nego što zapravo ima. 




Tu leži najveća vrijednost ovog interijera on ne pokušava sakriti da je 40 m², nego pokazuje kako se tih 40 m² može koristiti pametno i sa stilom.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Airbnb