Na petnaestom katu jednog sarajevskog nebodera smjestio se topao i šarmantan dom bh.fotografkinje.

Promatrajući fotografije glavnih prostorija u stanu, jasno je da u stanu žive strastveni ljubitelji glazbe i fotografije, krenuvši od gramofonskih ploča koje se nalaze gotovo svugdje, preko klavira u dnevnom boravku do brojnih fotografija na zidu i fotoaparata na policama, koji su se gotovo stopili s interijerom. Iako inspiraciju za opremanje stana nisu tražili u magazinima, par trikova iz njenog obiteljskog stana bi mogli ukrasti i portali posvećeni uređenju doma (čitajte: sofa pokraj prozora i mala kućna knjižnica u obliku nepravilnih polica). Većina namještaja rađena je po mjeri i na osnovu njihovih crteža, a u nastavku možete zaviriti u obiteljski kutak Aide Redžepagić.

***

Naš stan se nalazi na XV (posljednjem) spratu nebodera. I sada se sjećam kada smo prvi puta otvorili vrata, pogled nas je odmah osvojio, svi potencijalni nedostaci su pali u vodu jer je pogled bio i više nego dovoljan razlog da se odlučimo izabrati upravo ovo mjesto za naš budući dom.
Nikada nismo imali konkretan plan kako želimo da prostor izgleda, nismo imali pomoć dizajnera interijera niti listali mnogo magazina u potrazi za idejama.
Ono što najviše volimo u našem prostoru jeste upravo činjenica da su sve stvari same našle svoje mjesto i savršeno se uklopile u enterijer. Nikada nismo ni željeli kataloški lijep stan nego topao dom.

Polica sa knjigama, na primjer, nije savršeno složena, ali je zato puna uspomena i suvenira od Kine do Zanzibara. Mirza je muzičar pa je i stan ispunjen instrumentima: nekoliko gitara, klavir, cajon i nebrojeno mnogo manjih instrumenata koji zbog svoje upotrebe stalno mijenjaju svoje mjesto.
Oboje nas veže velika ljubav za muziku koja je vidljiva u svakom uglu stana. Posjedujemo preko 500 gramofonskih ploča i one imaju svoju posebnu policu, a ritual slušanja ploča je sastavni dio svakog zajedničkog obroka. Čak je i sat na zidu napravljen od naše omiljene ploče Pink Floyda.
Zid u dnevnom boravku je kao neki “memory lane” uspomena, od kćerkinog prvog otiska ruke do fotografija s putovanja, mojih prvih crteža i skica, uramljenih ceduljica koje smo Mirza i ja nekada ostavljali jedno drugome u knjigama još kao studenti…

Bijela prevladava jer daje prostoru širinu, a uz nju svakako sve ostale boje dolaze do izražaja.
Kao neko ko je odrastao u kući uz prostrano dvorište bilo mi je jako teško naviknuti se na stan pa je svježe cvijeće nešto sto mi pomaže da stan „utoplim”.
Svima nam je najdraži kutak pored prozora uz policu za knjige.
Nikada nisam voljela zavjese i jedva sam čekala prostor u kojem mi neće biti neophodne (iako moja mama još uvijek govori da stan bez zavjesa izgleda kao da su neki radovi u toku).
Ako bih morala navesti jedan nedostatak, onda je to definitivno balkon kojeg ovaj stan nema, a silno treba. Jedina olakšavajuća činjenica jeste što se nalazimo na posljednjem spratu, a krov zgrade pruža mogućnost ljetnog izležavanja na suncu.

Foto: Aida Redžepagić

U našoj rubrici Interijer & Dizajn posebno volimo stanove koji ne pokušavaju sakriti svoju kvadraturu, već je pametno koriste.

Ovaj stan u potkrovlju u Tuzli pokazuje kako mali prostor može djelovati otvoreno, funkcionalno i vizualno mirno kada su zone jasno definirane. Umjesto klasičnih zidova, ovdje se igra s arhitekturom, svjetlom i multifunkcionalnim elementima. 

Rezultat je stan koji jednako dobro funkcioniše za svakodnevni život, ali i kao mjesto odmora. Posebnu ulogu u tome ima zatvorena lođa koja prostoru daje potpuno novu dimenziju.




Najposebniji dio ovog stana je zatvorena lođa koja funkcioniše kao sunroom i produžetak dnevnog boravka. Ovaj prostor koristi maksimalno dnevno svjetlo i nudi mjesto za odmor, čitanje ili jutarnju kafu s pogledom. 

Umjesto da bude sporedna zona, lođa ovdje postaje ključni element doživljaja stana. Upravo ovakvi prostori pokazuju zašto potkrovlja, kada su dobro osmišljena, imaju posebnu atmosferu koju je teško ponoviti u standardnim tlocrtnim rješenjima.





Zoniranje bez zidova: kako je prostor jasno podijeljen

Jedan od ključnih kvaliteta ovog stana je način na koji su dnevna i spavaća zona razdvojene bez osjećaja zatvorenosti. Umjesto punih pregrada, korišten je centralni element koji istovremeno služi kao polica, TV zid i vizualni filter prostora. 

Ovakvo rješenje omogućava da se prostor čita u zonama, ali da i dalje ostane protočan i svijetao. To je trik koji je posebno zahvalan u potkrovljima, gdje svaki dodatni zid može djelovati preteško.





Skladištenje koje je dio arhitekture, ne dodatak

U ovom potkrovlju skladištenje nije nametnuto kroz velike ormare, već integrisano u samu organizaciju prostora. Police, niše i elementi uz zidove prate linije krova i logiku tlocrta. Time se izbjegava vizualna zagušenost, a prostor ostaje lagan i pregledan. Ovo je posebno važno u malim stanovima, gdje previše namještaja brzo naruši balans.




Centralni element stana je zid s televizorom koji se može okretati prema dnevnoj ili spavaćoj sobi. Na taj način jedan uređaj služi dvjema zonama, bez dupliranja namještaja ili gubitka prostora. 

Osim praktične funkcije, ovaj zid stvara i mali, ali vrlo funkcionalan ulazni hodnik koji prostoru daje strukturu. To je dobar primjer kako jedan promišljen detalj može riješiti više problema odjednom.





Na kraju, ovaj stan u potkrovlju ne pokušava biti veći nego što jeste, on samo koristi prostor pametno. Jasno zoniranje, multifunkcionalni elementi i svjetlo kao glavni saveznik čine ga primjerom kako mali stan može funkcionisati bez kompromisa. 

Ovo je interijer koji se ne nameće detaljima, već ostaje zapamćen po osjećaju lakoće i reda.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Airbnb