Na petnaestom katu jednog sarajevskog nebodera smjestio se topao i šarmantan dom bh.fotografkinje.

Promatrajući fotografije glavnih prostorija u stanu, jasno je da u stanu žive strastveni ljubitelji glazbe i fotografije, krenuvši od gramofonskih ploča koje se nalaze gotovo svugdje, preko klavira u dnevnom boravku do brojnih fotografija na zidu i fotoaparata na policama, koji su se gotovo stopili s interijerom. Iako inspiraciju za opremanje stana nisu tražili u magazinima, par trikova iz njenog obiteljskog stana bi mogli ukrasti i portali posvećeni uređenju doma (čitajte: sofa pokraj prozora i mala kućna knjižnica u obliku nepravilnih polica). Većina namještaja rađena je po mjeri i na osnovu njihovih crteža, a u nastavku možete zaviriti u obiteljski kutak Aide Redžepagić.

***

Naš stan se nalazi na XV (posljednjem) spratu nebodera. I sada se sjećam kada smo prvi puta otvorili vrata, pogled nas je odmah osvojio, svi potencijalni nedostaci su pali u vodu jer je pogled bio i više nego dovoljan razlog da se odlučimo izabrati upravo ovo mjesto za naš budući dom.
Nikada nismo imali konkretan plan kako želimo da prostor izgleda, nismo imali pomoć dizajnera interijera niti listali mnogo magazina u potrazi za idejama.
Ono što najviše volimo u našem prostoru jeste upravo činjenica da su sve stvari same našle svoje mjesto i savršeno se uklopile u enterijer. Nikada nismo ni željeli kataloški lijep stan nego topao dom.

Polica sa knjigama, na primjer, nije savršeno složena, ali je zato puna uspomena i suvenira od Kine do Zanzibara. Mirza je muzičar pa je i stan ispunjen instrumentima: nekoliko gitara, klavir, cajon i nebrojeno mnogo manjih instrumenata koji zbog svoje upotrebe stalno mijenjaju svoje mjesto.
Oboje nas veže velika ljubav za muziku koja je vidljiva u svakom uglu stana. Posjedujemo preko 500 gramofonskih ploča i one imaju svoju posebnu policu, a ritual slušanja ploča je sastavni dio svakog zajedničkog obroka. Čak je i sat na zidu napravljen od naše omiljene ploče Pink Floyda.
Zid u dnevnom boravku je kao neki “memory lane” uspomena, od kćerkinog prvog otiska ruke do fotografija s putovanja, mojih prvih crteža i skica, uramljenih ceduljica koje smo Mirza i ja nekada ostavljali jedno drugome u knjigama još kao studenti…

Bijela prevladava jer daje prostoru širinu, a uz nju svakako sve ostale boje dolaze do izražaja.
Kao neko ko je odrastao u kući uz prostrano dvorište bilo mi je jako teško naviknuti se na stan pa je svježe cvijeće nešto sto mi pomaže da stan „utoplim”.
Svima nam je najdraži kutak pored prozora uz policu za knjige.
Nikada nisam voljela zavjese i jedva sam čekala prostor u kojem mi neće biti neophodne (iako moja mama još uvijek govori da stan bez zavjesa izgleda kao da su neki radovi u toku).
Ako bih morala navesti jedan nedostatak, onda je to definitivno balkon kojeg ovaj stan nema, a silno treba. Jedina olakšavajuća činjenica jeste što se nalazimo na posljednjem spratu, a krov zgrade pruža mogućnost ljetnog izležavanja na suncu.

Foto: Aida Redžepagić

Na Champs-Élysées, gdje Pariz diše najglasnije, a svaki korak nosi težinu historije, luksuza i bezvremenskog stila, smjestio se čuveni RH Paris: ne kao još jedna adresa, već kao iskustvo prostora.

Na najpoznatijem bulevaru svijeta, gdje se moda, arhitektura i svakodnevni rituali sudaraju u savršenoj ravnoteži, RH redefiniše pojam dizajna kroz lokaciju koja sama po sebi govori. 

Ovo nije mjesto koje se slučajno posjeti, ovo je destinacija kojoj se dolazi s namjerom, da se osjeti Pariz kroz enterijer, svjetlo i tišinu koja postoji samo usred gradske vreve. 

RH (nekada Restoration Hardware) globalno je prepoznat kao brend koji dizajn posmatra kroz prostor, atmosferu i iskustvo, a ne isključivo kroz proizvode. 

Njihov koncept gallery as experience u Parizu dobija posebno slojevitu interpretaciju, jer se smješta u arhitektonski kontekst koji već sam po sebi nosi snažan identitet.






Dolazak koji mijenja tempo

Iskustvo RH Parisa ne počinje ulaskom u galeriju, već znatno ranije na samom Champs-Élyséesu. Umjesto direktnog, očekivanog ulaza, posjetilac prolazi kroz originalna, pozlaćena kovana vrata i ulazi u izduženu, pažljivo osmišljenu sekvencu kretanja. Kamena staza, omeđena savršeno njegovanom vegetacijom, vodi prema unutrašnjem dvorištu i glavnom ulazu u galeriju.

Svaki detalj ovog prolaza je pažljivo održavan, gotovo ritualno. Zelenilo, kamen i proporcije stvaraju osjećaj dolaska u privatni pariski hôtel particulier, a ne u komercijalni prostor na jednoj od najprometnijih ulica svijeta. Na kraju sekvence otvara se unutrašnje dvorište, kao svojevrsna pauza prije ulaska u galeriju.



 

Arhitektura između naslijeđa i savremenog izraza

Galerija se nalazi u zgradi iz 1983. godine, naručenoj od Marcela Dassaulta, koja nosi jasne tragove francuskog naslijeđa u proporcijama i urbanom jeziku. 

Umjesto radikalnih zahvata, arhitektura u RH Paris komponuje dijalog između starog i novog. U unutrašnjem dvorištu, stakleni paviljon RH Interior Design Studija, projektovan od Foster + Partnersa, uvodi suvremenu jasnoću: bijeli oniks, staklene površine i minimalističke linije stvaraju svjetlosnu kontrapunktu tradicionalnoj masivnosti fasade. 
 

Prostor koji se doživljava kroz kretanje

Kad uđete kroz monumentalna bronzana i mesingana vrata u galeriju, prostor se širi vertikalno oko centralnog atrija. Ova arhitektonska strategija, vizualni i fizički tok koji povezuje nivoe, omogućava da svaki kutak vodi ka novom otkriću. 

Prolazi, stepeništa i balustrade ne služe samo funkciji, već postaju prostorne geste koje posjetioca usmjeravaju i usporavaju. 






Materijali, svjetlo i proporcija

Kao i sama kolekcija RH, materijali u prostoru govore o trajnosti i sofisticiranom osjećaju za atmosferu:

• Bijeli oniks oblaže velike površine i postaje gotovo arhitektonski element, ne samo ukras. Koristi se u paviljonu i restoranima, stvarajući ambijent koji je i luksuzan i smiren.
   
• Bronza i mesing podsjećaju na klasične materijale pariških salona; njihove toplije tonove nalazimo u vratima, okovima i detaljima koji reflektiraju prolazno svjetlo.
   
• Staklo i transparentnost naglašavaju visinu prostora i vizualnu povezanost nivoa, omogućavajući da dnevno svjetlo postane dio instalacije. 

Ova materijalna paleta nije slučajna, ona odražava vrijednosti brenda RH (refined materials, craftsmanship i timeless design), koje slove kao hommage proustovskoj estetici: mir, ravnoteža i sklad. 





 

Šta se može vidjeti i doživjeti?

Unutrašnjost galerije nije klasična izložbena sala, nego scenski raspoređena kolekcija prostora koji vode kroz dizajn i svakodnevni život:

• Na nižim nivoima prezentirane su vješto komponirane kolekcije namještaja RH Interiors, uključujući sofere, lounge komade, stolove i svjetiljke, ali uvijek kao instalacije u kontekstu arhitekture, ne samo proizvodi.
   
• Umjetnički radovi i artefakti (npr. umjetnička djela i skulpture odabranih umjetnika) smješteni su poput kuriranih referenci, doprinoseći osjećaju galerije koja govori i o kulturi, a ne samo o komercijalnom dizajnu.
   
• Biblioteka dizajna i arhitekture s rijetkostima poput izdanja De Architectura iz 1521. godine služi kao most između teorije i prakse, tradicije i budućnosti. 

Galerija se također širi u prostore ugostiteljstva:

• Le Jardin RH, s konzervatorijem inspiriranim Grand Palaisom, gdje su zidovi i bar obloženi bijelim oniksom;
   
• Le Petit RH na višim nivoima, panoramski restoran s pogledima na Pariz;
   
• The World of RH Bar & Lounge, gdje se uz koktel mogu gledati arhitektonski crteži i video prezentacije koncepta galerija širom svijeta.  

Za koga je RH Paris?

Ovo je prostor za one koji u dizajnu traže više od estetike, za one koji traže značenje. Arhitekti i dizajneri pronaći će inspiraciju u balansu materijala, svjetla i volumena; estetski osviješteni putnici doživjet će Pariz na nov način: ne kroz vizualnu buku, nego kroz pomno uređeni dijalog prostora i elemenata. 

U vremenu kada luksuz često znači spektakl, RH Paris nudi tišinu, sporost i pažnju prema detalju. Ovdje su luksuz  mjera, proporcija i svjetlo. 

U gradu koji inspiriše, RH Paris uspijeva ponuditi nešto rijetko: prostor koji se pamti baš zato što ne galami, nego poziva da se u njemu ostane.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Bonjour.ba arhiva
Autorica članka: Adina Šahinović