Na petnaestom katu jednog sarajevskog nebodera smjestio se topao i šarmantan dom bh.fotografkinje.

Promatrajući fotografije glavnih prostorija u stanu, jasno je da u stanu žive strastveni ljubitelji glazbe i fotografije, krenuvši od gramofonskih ploča koje se nalaze gotovo svugdje, preko klavira u dnevnom boravku do brojnih fotografija na zidu i fotoaparata na policama, koji su se gotovo stopili s interijerom. Iako inspiraciju za opremanje stana nisu tražili u magazinima, par trikova iz njenog obiteljskog stana bi mogli ukrasti i portali posvećeni uređenju doma (čitajte: sofa pokraj prozora i mala kućna knjižnica u obliku nepravilnih polica). Većina namještaja rađena je po mjeri i na osnovu njihovih crteža, a u nastavku možete zaviriti u obiteljski kutak Aide Redžepagić.

***

Naš stan se nalazi na XV (posljednjem) spratu nebodera. I sada se sjećam kada smo prvi puta otvorili vrata, pogled nas je odmah osvojio, svi potencijalni nedostaci su pali u vodu jer je pogled bio i više nego dovoljan razlog da se odlučimo izabrati upravo ovo mjesto za naš budući dom.
Nikada nismo imali konkretan plan kako želimo da prostor izgleda, nismo imali pomoć dizajnera interijera niti listali mnogo magazina u potrazi za idejama.
Ono što najviše volimo u našem prostoru jeste upravo činjenica da su sve stvari same našle svoje mjesto i savršeno se uklopile u enterijer. Nikada nismo ni željeli kataloški lijep stan nego topao dom.

Polica sa knjigama, na primjer, nije savršeno složena, ali je zato puna uspomena i suvenira od Kine do Zanzibara. Mirza je muzičar pa je i stan ispunjen instrumentima: nekoliko gitara, klavir, cajon i nebrojeno mnogo manjih instrumenata koji zbog svoje upotrebe stalno mijenjaju svoje mjesto.
Oboje nas veže velika ljubav za muziku koja je vidljiva u svakom uglu stana. Posjedujemo preko 500 gramofonskih ploča i one imaju svoju posebnu policu, a ritual slušanja ploča je sastavni dio svakog zajedničkog obroka. Čak je i sat na zidu napravljen od naše omiljene ploče Pink Floyda.
Zid u dnevnom boravku je kao neki “memory lane” uspomena, od kćerkinog prvog otiska ruke do fotografija s putovanja, mojih prvih crteža i skica, uramljenih ceduljica koje smo Mirza i ja nekada ostavljali jedno drugome u knjigama još kao studenti…

Bijela prevladava jer daje prostoru širinu, a uz nju svakako sve ostale boje dolaze do izražaja.
Kao neko ko je odrastao u kući uz prostrano dvorište bilo mi je jako teško naviknuti se na stan pa je svježe cvijeće nešto sto mi pomaže da stan „utoplim”.
Svima nam je najdraži kutak pored prozora uz policu za knjige.
Nikada nisam voljela zavjese i jedva sam čekala prostor u kojem mi neće biti neophodne (iako moja mama još uvijek govori da stan bez zavjesa izgleda kao da su neki radovi u toku).
Ako bih morala navesti jedan nedostatak, onda je to definitivno balkon kojeg ovaj stan nema, a silno treba. Jedina olakšavajuća činjenica jeste što se nalazimo na posljednjem spratu, a krov zgrade pruža mogućnost ljetnog izležavanja na suncu.

Foto: Aida Redžepagić

Postoje planinski apartmani koji služe kao baza za skijanje, a postoje i oni koji postanu razlog zbog kojeg produžite boravak.

Chalet Košuta na Jahorini pripada ovoj drugoj kategoriji mjestu gdje se savremeni interijer susreće s toplinom prirodnih materijala i pogledom koji umiruje. 

Drvo, tekstil i suptilne crne akcentne linije stvaraju prostor koji je istovremeno minimalistički i topao, sofisticiran, ali nimalo hladan. Ovo je interijer koji razumije planinu i prilagođava joj se bez pretjerivanja.




Prirodni materijali kao temelj estetike

Prvo što primijetite jeste dosljednost materijala. Svijetlo drvo dominira prostorom od zidnih obloga i vrata, do trpezarijskog stola i detalja koji povezuju prostorije u jednu smirenu cjelinu. 

U kombinaciji s neutralnim zidovima i sivim podovima, interijer dobija balans između modernog i rustikalnog. Posebno su zanimljivi vertikalni drveni paneli u hodniku koji prostoru daju ritam i teksturu bez potrebe za dodatnim dekorom. 

Ovdje nema viška, svaki element ima svoju funkciju i razlog postojanja, a upravo ta suzdržanost čini prostor luksuznim.





Dnevna zona koja poziva na usporavanje

Zelena ugaona sofa postaje središte dnevnog boravka, diskretno referirajući na šumski pejzaž koji se nazire kroz prozore. Okrugli drveni stolići i mekani tepih unose taktilnost i slojevitost, stvarajući ambijent u kojem je prirodno spustiti tempo.

Sve je proporcijski odmjereno, bez agresivnih boja ili suvišnih detalja. Ovaj dio apartmana funkcioniše jednako dobro za jutarnju kafu kao i za večernje druženje nakon dana na snijegu.







Spavaća zona kao intimno planinsko utočište

Spavaća soba nastavlja priču o materijalima, ali u još mekšoj, intimnijoj verziji. Tapacirani uzglavlje, drvene zidne obloge i diskretna rasvjeta stvaraju osjećaj hotelske udobnosti bez sterilnosti. Prozorska niša s jastucima i teškim zavjesama postaje mali ritualni kutak mjesto za jutarnju tišinu ili pogled prema planini. 

Posebno je efektan detalj noćnog stolića od punog drveta, koji unosi organsku nepravilnost u inače preciznu kompoziciju prostora. Ovdje je jasno da je dizajn podređen osjećaju a ne obrnuto.







*Interijer je predstavljen na temelju javno dostupnih informacija s Airbnb platforme. Autor projekta nije bio naveden u dostupnim podacima. Ukoliko ste vi radili projekat, rado ćemo dopuniti članak uz odgovarajući kredit.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Airbnb