Andrijanu i Svetu smo upoznali sasvim slučajno, jednog dana u našem MODAMO.kreARTiva Concept Storeu. Već prvim upoznavanjem jasno nam je bilo da se ne radi o tipičnom bračnom paru. Andrijana u trudnoći, odjevena u tuniku čija simetrija dodatno ističe neobično ošišanu kosu u nijansi crvene i bakra, kao i Sveto u hlačama, majici i nemarno obješenom šalu, su odisali nekim umjetničkim, pomalo boemskim

Kako to i obično biva, dobre energije se prepoznaju i naše oduševljenje Andrijaninim radovima je rezultiralo time da ih odnedavno možete kupiti u našem dućanu, no ono u što smo se zaljubili je njihov životni prostor koji smo vremenom, kroz druženje s ovim parom upoznali.

Naime, na putu prema Međugorju, oko kilometar od Širokog Brijega u mjestu zvanom Mokro se skrila sjajna građevina koja preciznošću izrade osvaja na prvu. Radi se o domu obitelji Cvetković – Mlinarević koji se prostire na površini od 200 kvadratnih metara raspoređenih na dva kata. Trenutno su izrađeni dnevni boravak, dvije sobe, spavaća i radna, toalet, kuhinja i ostava. Ubrzo bi trebala početi adaptacija kata na kojemu bi se trebali nalaziti dvije spavaće sobe, jedna mala radna soba, toalet i slikarski atelje.

Draga Andrijana, reci nam koliko dugo već živite u ovoj kući, u biti kada ste ju sagradili?

Kuću smo počeli graditi prije nepunih osam godina a u njoj živimo već nekih šest godina, teško je sad precizirati ali na kraju krajeva to nije toliko ni bitno, bitno je da smo uspjeli stvoriti dom po našoj mjeri.

Obzirom na neobičan, geometrijski pravilan oblik kuće, jeste li pri osmišljavanju surađivali sa nekim arhitektom?

Da, radili smo u suradnji sa Ivanom Spajićem, vlasnikom Urbisa iz Širokog Brijega koji je bio oduševljen činjenicom da je riječ o pomalo atipičnom pristupu rješavanja stambenog prostora, atipičnom obzirom na ono što smo navikli vidjeti u našoj sredini. Zadovoljstvo je u svakom slučaju bilo obostrano jer smo osjetili da se razumijemo i jako smo mu zahvalni jer nam je maksimalno izašao u susret. Znali smo što želimo od životnog prostora, naravno u skladu sa budžetom, a Ivan je napravio nekoliko rješenja između kojih je zaista bilo teško odlučiti se za ono najbolje a da ujedno ispunjava niz kriterija po kojima smo se vodili i koji su nam bili bitni. Geometrija se sama nametnula kao jednostavno i praktično rješenje koje pruža maksimum iskoristivosti prostora, a ujedno je karakterna, čvrsta, izražava stav. Nema nepotrebnih kićenja, rješenja koja su nesuvisla, pretencioznih silovanja arhitekture s namjerom da se pokuša reći puno, a na kraju dobijete arhitekturu koja je prije svega ne gledljiva, a zatim i ne praktična. Izvesti gomilu balkona, terasa, raznihpolu rješenja samo zato jer se može, nema smisla, a to je tako tipično za ove naše prostore.

{gallery}2015/2015_03/cvetkovic_mlinarevic/vrt{/gallery}

Kako smo i rekli, kuća je s vanjske strane veoma ''pravilna'', podsvjesno nas tjera da očekujemo minimalistički interijer, a unutra nalazimo pravi mali skup neobičnih detalja. Otkuda takav kontrast­?

Željeli smo da kuća izvana odaje dojam, da bude monumentalna, ali ne prestroga, otuda i pojedini detalji na fasadi koji su tu da razbiju strogoću geometrije. Interijer je nešto sasvim drugo. To je životni prostor koji mora odisati toplinom. Minimalistički pristupiti uređenju interijera nama je kao i uzeti istomu dušu. Za naš pojam to je sterilno, hladno, beživotno ali svakako cijenimo i takav pristup. Naravno, neko se pronalazi i u takvim prostorima i to je prije svega  stvar ukusa, a minimalizam je daleko prihvatljiviji od kiča koji je sasvim druga krajnost. Jedna prijateljica je nedavno primijetila kako fasada i vanjski dio kuće odaju Svetu, a interijer mene, međutim, nije tako. Oko svega se lako složimo jer imamo sličan ukus i prije svega se razumijemo, a ako se i pojave nesuglasice lako postignemo konsenzus. Stvar je u povjerenju i uzajamnom nadopunjavanju. Nekako po inerciji i intuiciji znamo kada tko mora popustiti i prepustiti inicijativu drugome.

Ti i Sveto ste umjetnici, stoga vi potpisujete veliki dio interijera. Možeš li nam reći što ste sve sami oslikali?

Što se tiče interijera, on je u potpunosti naš autorski rad, naravno u smislu uloženog truda, rada i vremena pri njegovom uređenju. Sami smo bojali zidove, dizajnirali pojedine dijelove namještaja, Sveto je čak uradio tri zida, jedan od prirodnog kamena i dva od glinene opeke.

Morali smo štedjeti i to je bio jedan od načina. S druge strane nitko ne bi posvetio tome toliko pažnje što čitavoj priči daje drugu dimenziju. Kada znate da ste se potrudili oko nečega i unijeli dašak vlastitoga duha i vlastitim rukama kreirali vlastiti životni prostor, onda je on puno ugodniji za život i lakše se stapate sa njim. Slikarije su moj rad i nalaze se svuda po zidovima. Obožavam cvijeće i organske oblike i kreiram ih spontano, neopterećeno  gdje god osjetim da bi se zgodno uklopili. Obožavam detalje i sitnice i želim ih implementirati u zajednički životni prostor.

Slikarije su znale nastati i kao odgovor na neko slučajno oštećenje, umjesto da se ono popravi, jednostavno bi ga iskoristila i povezala sa naslikanim detaljemi svjesno mu dala na važnosti, tako da i ono slučajno postane svjesno.Sve je zapravo kao živi organizam, mi ustvari ne živimo u našem domu nego živimo sa njim. Za ovo relativno kratko vrijeme koliko smo u njemu konstantno smo mijenjali koncepciju interijera što nam pričinjava izrazito zadovoljstvo.       

Što ćemo naći na ovom kolažu uramljenih fotografija? Tko je autor?

Autor je Sveto, obožava fotografiju. Zadnjih par godina ga privlači više nego slikarstvo i više joj se posvećuje. Motiva ima raznih, od dijelova pojedinih ciklusa do zasebnih, samostalnih fotografija, različitih, dimenzija, vrsta i boja okvira, sve djeluje pomalo rustikalno i vintage i lijepo se uklapa na zid od opeke. Fotografija ima jednu značajku, a to je da bilježi i zaustavlja vrijeme, a Svetine fotografije usto imaju i jaku psihološku podlogu, tako da je ovaj zid opterećen i više nego što se nekome na letimičan pogled čini.

Koji je tvoj najdraži dio kuće, a koji Svetin?

Tu nema dileme ni kod jednog ni kod drugog. Dnevni boravak je srce kuće i u njemu se najugodnije osjećamo. Uredili smo ga da nam pruži maksimalnu ugodu potpuno po našem ukusu pa i više od onoga što smo realno očekivali.

_{Foto: Svetislav Cvetković}

Mali stanovi danas više ne traže kompromis, nego pametna rješenja.

Posebno kada je riječ o garsonjerama, gdje jedna prostorija mora odgovoriti na sve potrebe: dnevni boravak, spavanje, rad, odmor. Upravo zato ovakvi interijeri postaju nova referenca ne zato što su veliki, nego zato što su dobro promišljeni.

Ova garsonjera pokazuje kako se jasna podjela prostora može postići bez zidova, bez gubitka svjetla i bez osjećaja skučenosti. Ključna tačka cijelog projekta su pregrade koje su diskretne, funkcionalne i estetski integrisane u ostatak stana. 

Rješenje koje se može primijeniti gotovo u svakom malom prostoru, bez obzira na adresu ili kvadraturu.

Bonjour.club član!

Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!

PRIJAVITE SE NA NEWSLETTER

Kada otvoren prostor i dalje ima strukturu

Na prvi pogled, stan djeluje otvoreno i prozračno. Dnevni boravak, trpezarija i kuhinja vizuelno teku jedan u drugi, ali nijedna zona nije prepuštena slučaju. Topli drveni tonovi, neutralna paleta i pažljivo birana rasvjeta stvaraju osjećaj kontinuiteta, ali i jasno definišu funkcije prostora.

Namještaj je odmjerenih proporcija, sofa ne preuzima prostor, okrugli stolići omogućavaju lako kretanje, a tekstilni slojevi dodaju mekoću bez vizualnog šuma. Ovo je dnevni boravak koji razumije mjeru, što je presudno u malim stanovima.




Pregrada za krevet: Trik koji garsonjeru pretvara u “dvosoban” osjećaj

Najvažniji potez u ovom stanu je pregrada koja odvaja spavaći dio. Nije riječ o punom zidu, nego o laganoj strukturi koja filtrira pogled, zadržava svjetlo i uvodi osjećaj privatnosti. Upravo ta transparentnost čini razliku, prostor ostaje otvoren, ali ne i izložen.

Ovakva pregrada omogućava da se krevet ne nalazi “u dnevnoj sobi”, što je česta boljka garsonjera. Umjesto toga, spavaći dio dobija vlastiti ritam i mir, dok ostatak stana zadržava funkcionalnost i dnevni karakter. Ovo je rješenje koje jasno pokazuje kako jedan promišljen element može promijeniti cijeli doživljaj prostora.




Kuhinja i trpezarija: Kompaktno, ali vizualno čisto  

Kuhinja je linearna, svedena i precizno uklopljena u tlocrt. Svijetle fronte u kombinaciji s tamnom radnom pločom i toplim drvenim akcentima stvaraju balans koji je istovremeno moderan i dugoročan. Gornji elementi ne opterećuju prostor, dok ambijentalna rasvjeta dodaje dubinu, posebno u večernjim satima.

Trpezarijski sto je mali, ali pravilno pozicioniran dovoljno blizu kuhinji, a opet dio dnevne zone. Ovo je još jedan primjer kako u malim stanovima nije ključ u veličini, nego u tačnoj poziciji.





Balkon kao produžetak stana

Balkon nije tretiran kao dodatak, nego kao produžetak životnog prostora. Minimalan namještaj i otvoren pogled pretvaraju ga u mali ritualni kutak mjesto za kafu, pauzu ili večernji predah. U kontekstu garsonjere, ovakav balkon značajno proširuje doživljaj prostora.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Airbnb