TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 13.3.2015.
Andrijanu i Svetu smo upoznali sasvim slučajno, jednog dana u našem MODAMO.kreARTiva Concept Storeu. Već prvim upoznavanjem jasno nam je bilo da se ne radi o tipičnom bračnom paru. Andrijana u trudnoći, odjevena u tuniku čija simetrija dodatno ističe neobično ošišanu kosu u nijansi crvene i bakra, kao i Sveto u hlačama, majici i nemarno obješenom šalu, su odisali nekim umjetničkim, pomalo boemskim
Kako to i obično biva, dobre energije se prepoznaju i naše oduševljenje Andrijaninim radovima je rezultiralo time da ih odnedavno možete kupiti u našem dućanu, no ono u što smo se zaljubili je njihov životni prostor koji smo vremenom, kroz druženje s ovim parom upoznali.
Naime, na putu prema Međugorju, oko kilometar od Širokog Brijega u mjestu zvanom Mokro se skrila sjajna građevina koja preciznošću izrade osvaja na prvu. Radi se o domu obitelji Cvetković – Mlinarević koji se prostire na površini od 200 kvadratnih metara raspoređenih na dva kata. Trenutno su izrađeni dnevni boravak, dvije sobe, spavaća i radna, toalet, kuhinja i ostava. Ubrzo bi trebala početi adaptacija kata na kojemu bi se trebali nalaziti dvije spavaće sobe, jedna mala radna soba, toalet i slikarski atelje.
Draga Andrijana, reci nam koliko dugo već živite u ovoj kući, u biti kada ste ju sagradili?
Kuću smo počeli graditi prije nepunih osam godina a u njoj živimo već nekih šest godina, teško je sad precizirati ali na kraju krajeva to nije toliko ni bitno, bitno je da smo uspjeli stvoriti dom po našoj mjeri.
Obzirom na neobičan, geometrijski pravilan oblik kuće, jeste li pri osmišljavanju surađivali sa nekim arhitektom?
Da, radili smo u suradnji sa Ivanom Spajićem, vlasnikom Urbisa iz Širokog Brijega koji je bio oduševljen činjenicom da je riječ o pomalo atipičnom pristupu rješavanja stambenog prostora, atipičnom obzirom na ono što smo navikli vidjeti u našoj sredini. Zadovoljstvo je u svakom slučaju bilo obostrano jer smo osjetili da se razumijemo i jako smo mu zahvalni jer nam je maksimalno izašao u susret. Znali smo što želimo od životnog prostora, naravno u skladu sa budžetom, a Ivan je napravio nekoliko rješenja između kojih je zaista bilo teško odlučiti se za ono najbolje a da ujedno ispunjava niz kriterija po kojima smo se vodili i koji su nam bili bitni. Geometrija se sama nametnula kao jednostavno i praktično rješenje koje pruža maksimum iskoristivosti prostora, a ujedno je karakterna, čvrsta, izražava stav. Nema nepotrebnih kićenja, rješenja koja su nesuvisla, pretencioznih silovanja arhitekture s namjerom da se pokuša reći puno, a na kraju dobijete arhitekturu koja je prije svega ne gledljiva, a zatim i ne praktična. Izvesti gomilu balkona, terasa, raznihpolu rješenja samo zato jer se može, nema smisla, a to je tako tipično za ove naše prostore.
{gallery}2015/2015_03/cvetkovic_mlinarevic/vrt{/gallery}
Kako smo i rekli, kuća je s vanjske strane veoma ''pravilna'', podsvjesno nas tjera da očekujemo minimalistički interijer, a unutra nalazimo pravi mali skup neobičnih detalja. Otkuda takav kontrast?
Željeli smo da kuća izvana odaje dojam, da bude monumentalna, ali ne prestroga, otuda i pojedini detalji na fasadi koji su tu da razbiju strogoću geometrije. Interijer je nešto sasvim drugo. To je životni prostor koji mora odisati toplinom. Minimalistički pristupiti uređenju interijera nama je kao i uzeti istomu dušu. Za naš pojam to je sterilno, hladno, beživotno ali svakako cijenimo i takav pristup. Naravno, neko se pronalazi i u takvim prostorima i to je prije svega stvar ukusa, a minimalizam je daleko prihvatljiviji od kiča koji je sasvim druga krajnost. Jedna prijateljica je nedavno primijetila kako fasada i vanjski dio kuće odaju Svetu, a interijer mene, međutim, nije tako. Oko svega se lako složimo jer imamo sličan ukus i prije svega se razumijemo, a ako se i pojave nesuglasice lako postignemo konsenzus. Stvar je u povjerenju i uzajamnom nadopunjavanju. Nekako po inerciji i intuiciji znamo kada tko mora popustiti i prepustiti inicijativu drugome.
Ti i Sveto ste umjetnici, stoga vi potpisujete veliki dio interijera. Možeš li nam reći što ste sve sami oslikali?
Što se tiče interijera, on je u potpunosti naš autorski rad, naravno u smislu uloženog truda, rada i vremena pri njegovom uređenju. Sami smo bojali zidove, dizajnirali pojedine dijelove namještaja, Sveto je čak uradio tri zida, jedan od prirodnog kamena i dva od glinene opeke.
Morali smo štedjeti i to je bio jedan od načina. S druge strane nitko ne bi posvetio tome toliko pažnje što čitavoj priči daje drugu dimenziju. Kada znate da ste se potrudili oko nečega i unijeli dašak vlastitoga duha i vlastitim rukama kreirali vlastiti životni prostor, onda je on puno ugodniji za život i lakše se stapate sa njim. Slikarije su moj rad i nalaze se svuda po zidovima. Obožavam cvijeće i organske oblike i kreiram ih spontano, neopterećeno gdje god osjetim da bi se zgodno uklopili. Obožavam detalje i sitnice i želim ih implementirati u zajednički životni prostor.
Slikarije su znale nastati i kao odgovor na neko slučajno oštećenje, umjesto da se ono popravi, jednostavno bi ga iskoristila i povezala sa naslikanim detaljemi svjesno mu dala na važnosti, tako da i ono slučajno postane svjesno.Sve je zapravo kao živi organizam, mi ustvari ne živimo u našem domu nego živimo sa njim. Za ovo relativno kratko vrijeme koliko smo u njemu konstantno smo mijenjali koncepciju interijera što nam pričinjava izrazito zadovoljstvo.
Što ćemo naći na ovom kolažu uramljenih fotografija? Tko je autor?
Autor je Sveto, obožava fotografiju. Zadnjih par godina ga privlači više nego slikarstvo i više joj se posvećuje. Motiva ima raznih, od dijelova pojedinih ciklusa do zasebnih, samostalnih fotografija, različitih, dimenzija, vrsta i boja okvira, sve djeluje pomalo rustikalno i vintage i lijepo se uklapa na zid od opeke. Fotografija ima jednu značajku, a to je da bilježi i zaustavlja vrijeme, a Svetine fotografije usto imaju i jaku psihološku podlogu, tako da je ovaj zid opterećen i više nego što se nekome na letimičan pogled čini.
Koji je tvoj najdraži dio kuće, a koji Svetin?
Tu nema dileme ni kod jednog ni kod drugog. Dnevni boravak je srce kuće i u njemu se najugodnije osjećamo. Uredili smo ga da nam pruži maksimalnu ugodu potpuno po našem ukusu pa i više od onoga što smo realno očekivali.
Foto: Svetislav Cvetković
TEKST: Ada Ćeremida
U trenutku kada se interijeri sve jasnije udaljavaju od hladnog minimalizma i sigurnih neutralnih rješenja, ovakvi prostori postaju nova referenca.
Stanovi koji ne pokušavaju impresionirati na prvu, nego vas polako uvlače u svoj ritam. Upravo takav je ovaj austrougarski stan u Ferhadiji, u kojem je FO4A Architecture studio pokazao kako se historijski okvir može čitati savremeno, precizno i vrlo hrabro.
Tamni zidovi, color drenched zidovi i stolarija, naglašeni detalji i povratak teksture više nisu hrabar izuzetak, nego promišljen odgovor na način na koji danas želimo živjeti.
Ovaj stan u Ferhadiji ne govori o trendovima direktno, ali ih precizno utjelovljuje: interijeri u kojima se boja koristi kao arhitektonski alat, svjetlo kao kompozicija, a detalj kao nosilac identiteta. Upravo takvi prostori najavljuju estetiku koju ćemo u 2026. godini viđati sve češće: zreliju, slojevitiju i mnogo ličniju.
Ulaskom u dnevni boravak, atmosfera se dodatno smekšava. Zidne obloge i biblioteke sa zaobljenim lukovima uvode osjećaj kontinuiteta i topline, dok pažljivo birana rasvjeta definiše zone bez potrebe za vizualnim preopterećenjem.
Namještaj je odmjeren, taktilan i nenametljiv. Ovdje nema potrebe za naglašenim akcentima jer prostor sam po sebi nosi karakter. Upravo ta suzdržanost čini boravak mjestom u kojem se želi ostati duže bez buke, bez viška.
Radni sto smješten uz prozor djeluje kao prirodni nastavak boravka. Drvo, jednostavne linije i pogled prema vani stvaraju osjećaj fokusa bez izolacije. Ovo je primjer kako se funkcija može uklopiti u dnevni ritam doma, bez da prostor izgubi svoju smirenost ili estetiku.
Prvi kadar vodi nas kroz dugi, svijetli hodnik. Naizgled jednostavan, ali pažljivo slojevit. Bijeli zidovi sa zadržanom klasičnom profilacijom, diskretna podna rasvjeta koja prati liniju kretanja i komadi namještaja koji djeluju gotovo skulpturalno.
Konzolna polica od tamnog drveta, svedena i precizno oblikovana, nije tu da popuni zid, nego da uspostavi ton cijelog stana. Ovo je prostor koji se čita polako i u kojem hodnik prestaje biti prolaz postaje arhitektonska sekvenca.
Kuhinja je jedan od ključnih trenutaka ovog stana. Color drenched stolarija u nježnoj plavoj nijansi, vertikalni ritam fronti i otvorene police od toplog drveta stvaraju snažan vizualni identitet, ali bez težine.
Svjetlo se ovdje ne oslanja na bjelinu, nego na refleksiju materijala, dubinu nijansi i precizno postavljenu rasvjetu. Ovo je odličan primjer kako tamni tonovi, pravilno balansirani, mogu djelovati izuzetno svijetlo i prozračno.
Mini trpezarijski dio nastavlja istu logiku: jednostavan drveni sto, lagane stolice i podne pločice s diskretnim ornamentom koji povezuje savremeni dizajn s historijskim slojevima stana.
U trpezariji i dalje, FO4A studio se ne boji tamnih zidova. Duboki, topli tonovi ovdje nisu dekorativni trik, nego alat za stvaranje intime. Uz klasične zidne profile i pažljivo odabrane komade namještaja, prostor dobija karakter koji djeluje gotovo bezvremenski.
Ovo je estetika koja se udaljava od sigurnih neutralnih rješenja i pokazuje kako se boja može koristiti promišljeno, zrelo i dugoročno, upravo ono što sve više prepoznajemo kao smjer savremenih interijera.
Spavaća soba donosi još jedan važan sloj ovog projekta. Tapete bogate teksture, tamni zidovi i mekana rasvjeta stvaraju prostor koji djeluje intimno i zaštićeno. Ovo nije minimalistička praznina, nego prostor pun atmosfere.
Tapete ovdje nisu statement same po sebi, već pozadina koja nosi emociju. Upravo ovakav povratak ornamenta i taktilnosti sve češće viđamo u savremenim interijerima kao odgovor na predugo insistiranje na sterilnosti.
Kupatilo zatvara priču jednako snažno. Vidljivi piping, metalne armature i jednostavne linije daju prostoru industrijsku notu, ali u vrlo suptilnom, kontrolisanom obliku. Ništa ovdje nije slučajno, čak i tehnički elementi postaju dio dizajna.
Posebno upečatljiv detalj su svijeće koje se vizualno stapaju s cijevima i armaturom, gotovo kao da su se “otopile” u tehnički sklop. Taj mali, gotovo neočekivani trenutak savršeno sažima filozofiju cijelog stana: funkcionalni elementi ne moraju nestati da bi prostor bio lijep, već mogu postati njegov najzanimljiviji dio.
Ovo je prostor koji pokazuje kako funkcionalni detalji mogu biti estetski, ako su promišljeno integrisani.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
