Andrijanu i Svetu smo upoznali sasvim slučajno, jednog dana u našem MODAMO.kreARTiva Concept Storeu. Već prvim upoznavanjem jasno nam je bilo da se ne radi o tipičnom bračnom paru. Andrijana u trudnoći, odjevena u tuniku čija simetrija dodatno ističe neobično ošišanu kosu u nijansi crvene i bakra, kao i Sveto u hlačama, majici i nemarno obješenom šalu, su odisali nekim umjetničkim, pomalo boemskim

Kako to i obično biva, dobre energije se prepoznaju i naše oduševljenje Andrijaninim radovima je rezultiralo time da ih odnedavno možete kupiti u našem dućanu, no ono u što smo se zaljubili je njihov životni prostor koji smo vremenom, kroz druženje s ovim parom upoznali.

Naime, na putu prema Međugorju, oko kilometar od Širokog Brijega u mjestu zvanom Mokro se skrila sjajna građevina koja preciznošću izrade osvaja na prvu. Radi se o domu obitelji Cvetković – Mlinarević koji se prostire na površini od 200 kvadratnih metara raspoređenih na dva kata. Trenutno su izrađeni dnevni boravak, dvije sobe, spavaća i radna, toalet, kuhinja i ostava. Ubrzo bi trebala početi adaptacija kata na kojemu bi se trebali nalaziti dvije spavaće sobe, jedna mala radna soba, toalet i slikarski atelje.

Draga Andrijana, reci nam koliko dugo već živite u ovoj kući, u biti kada ste ju sagradili?

Kuću smo počeli graditi prije nepunih osam godina a u njoj živimo već nekih šest godina, teško je sad precizirati ali na kraju krajeva to nije toliko ni bitno, bitno je da smo uspjeli stvoriti dom po našoj mjeri.

Obzirom na neobičan, geometrijski pravilan oblik kuće, jeste li pri osmišljavanju surađivali sa nekim arhitektom?

Da, radili smo u suradnji sa Ivanom Spajićem, vlasnikom Urbisa iz Širokog Brijega koji je bio oduševljen činjenicom da je riječ o pomalo atipičnom pristupu rješavanja stambenog prostora, atipičnom obzirom na ono što smo navikli vidjeti u našoj sredini. Zadovoljstvo je u svakom slučaju bilo obostrano jer smo osjetili da se razumijemo i jako smo mu zahvalni jer nam je maksimalno izašao u susret. Znali smo što želimo od životnog prostora, naravno u skladu sa budžetom, a Ivan je napravio nekoliko rješenja između kojih je zaista bilo teško odlučiti se za ono najbolje a da ujedno ispunjava niz kriterija po kojima smo se vodili i koji su nam bili bitni. Geometrija se sama nametnula kao jednostavno i praktično rješenje koje pruža maksimum iskoristivosti prostora, a ujedno je karakterna, čvrsta, izražava stav. Nema nepotrebnih kićenja, rješenja koja su nesuvisla, pretencioznih silovanja arhitekture s namjerom da se pokuša reći puno, a na kraju dobijete arhitekturu koja je prije svega ne gledljiva, a zatim i ne praktična. Izvesti gomilu balkona, terasa, raznihpolu rješenja samo zato jer se može, nema smisla, a to je tako tipično za ove naše prostore.

{gallery}2015/2015_03/cvetkovic_mlinarevic/vrt{/gallery}

Kako smo i rekli, kuća je s vanjske strane veoma ''pravilna'', podsvjesno nas tjera da očekujemo minimalistički interijer, a unutra nalazimo pravi mali skup neobičnih detalja. Otkuda takav kontrast­?

Željeli smo da kuća izvana odaje dojam, da bude monumentalna, ali ne prestroga, otuda i pojedini detalji na fasadi koji su tu da razbiju strogoću geometrije. Interijer je nešto sasvim drugo. To je životni prostor koji mora odisati toplinom. Minimalistički pristupiti uređenju interijera nama je kao i uzeti istomu dušu. Za naš pojam to je sterilno, hladno, beživotno ali svakako cijenimo i takav pristup. Naravno, neko se pronalazi i u takvim prostorima i to je prije svega  stvar ukusa, a minimalizam je daleko prihvatljiviji od kiča koji je sasvim druga krajnost. Jedna prijateljica je nedavno primijetila kako fasada i vanjski dio kuće odaju Svetu, a interijer mene, međutim, nije tako. Oko svega se lako složimo jer imamo sličan ukus i prije svega se razumijemo, a ako se i pojave nesuglasice lako postignemo konsenzus. Stvar je u povjerenju i uzajamnom nadopunjavanju. Nekako po inerciji i intuiciji znamo kada tko mora popustiti i prepustiti inicijativu drugome.

Ti i Sveto ste umjetnici, stoga vi potpisujete veliki dio interijera. Možeš li nam reći što ste sve sami oslikali?

Što se tiče interijera, on je u potpunosti naš autorski rad, naravno u smislu uloženog truda, rada i vremena pri njegovom uređenju. Sami smo bojali zidove, dizajnirali pojedine dijelove namještaja, Sveto je čak uradio tri zida, jedan od prirodnog kamena i dva od glinene opeke.

Morali smo štedjeti i to je bio jedan od načina. S druge strane nitko ne bi posvetio tome toliko pažnje što čitavoj priči daje drugu dimenziju. Kada znate da ste se potrudili oko nečega i unijeli dašak vlastitoga duha i vlastitim rukama kreirali vlastiti životni prostor, onda je on puno ugodniji za život i lakše se stapate sa njim. Slikarije su moj rad i nalaze se svuda po zidovima. Obožavam cvijeće i organske oblike i kreiram ih spontano, neopterećeno  gdje god osjetim da bi se zgodno uklopili. Obožavam detalje i sitnice i želim ih implementirati u zajednički životni prostor.

Slikarije su znale nastati i kao odgovor na neko slučajno oštećenje, umjesto da se ono popravi, jednostavno bi ga iskoristila i povezala sa naslikanim detaljemi svjesno mu dala na važnosti, tako da i ono slučajno postane svjesno.Sve je zapravo kao živi organizam, mi ustvari ne živimo u našem domu nego živimo sa njim. Za ovo relativno kratko vrijeme koliko smo u njemu konstantno smo mijenjali koncepciju interijera što nam pričinjava izrazito zadovoljstvo.       

Što ćemo naći na ovom kolažu uramljenih fotografija? Tko je autor?

Autor je Sveto, obožava fotografiju. Zadnjih par godina ga privlači više nego slikarstvo i više joj se posvećuje. Motiva ima raznih, od dijelova pojedinih ciklusa do zasebnih, samostalnih fotografija, različitih, dimenzija, vrsta i boja okvira, sve djeluje pomalo rustikalno i vintage i lijepo se uklapa na zid od opeke. Fotografija ima jednu značajku, a to je da bilježi i zaustavlja vrijeme, a Svetine fotografije usto imaju i jaku psihološku podlogu, tako da je ovaj zid opterećen i više nego što se nekome na letimičan pogled čini.

Koji je tvoj najdraži dio kuće, a koji Svetin?

Tu nema dileme ni kod jednog ni kod drugog. Dnevni boravak je srce kuće i u njemu se najugodnije osjećamo. Uredili smo ga da nam pruži maksimalnu ugodu potpuno po našem ukusu pa i više od onoga što smo realno očekivali.

_{Foto: Svetislav Cvetković}

Unutra vas čeka prostor koji se transformiše, igra sa svjetlom i podsjeća na pozorišnu scenu.

Nekad je dovoljno samo 39 kvadrata da se ispriča velika arhitektonska priča. “Parazit Habitat” u Novom Sadu projektovao je Cherry Art Hub studio, a riječ je o prostoru koji briše granice između privatnog i zajedničkog, statičnog i pokretnog. Sve je u pokretu i ništa nije slučajno.



 

Prije nego što je dobio svoj sadašnji oblik, stan je bio zatvoren klasičnim zidovima. Oni su uklonjeni, a funkcionalne cjeline premještene kako bi se otvorio prostor koji nudi maksimalnu slobodu u dizajnu.

Dnevni boravak, kuhinja i trpezarija sada dijele jednu otvorenu scenu, s precizno osmišljenim elementima koji služe više funkcija.






Kuhinja kao pozadina, žute police kao akcent

Kompaktna bijela kuhinja smještena je uz terasu i s njom povezana velikim prozorima. Elegantna i minimalistička, sadrži skriveni frižider i uređaje, a centralno mjesto zauzima malo ostrvo koje funkcioniše kao radna ili trpezarijska površina. 

Jarko žute police sa začinima razbijaju bijelu kulisu i unose dozu razigranosti.









Dnevni boravak koji se prilagođava

Dnevni boravak je osmišljen kao fleksibilna jedinica sa modularnim sofama koje se lako transformišu, sklopivim stolom koji se širi za večere ili povlači kada treba prostor, i niskim bibliotekama koje ne narušavaju vizualni tok. 

Ormar sa ogledalima kod ulaza dodatno proširuje prostor refleksijama i svjetlom.





Kada spavaća soba postane kabina u sceni

Glavni prostor ovog stana čini nepravilno oblikovana kabina, izdignuta na drvenu platformu, koja u sebi skriva bračni krevet, poput pozorišne kutije. Zidovi kabine sežu do plafona i povezani su otvorima s ostatkom stana, što omogućava kružno kretanje i prirodan protok svjetla i zraka.

Veliki kružni prozor povezuje je s kuhinjom i terasom, a prema dnevnom boravku otvara se širokim prolazom zatvorenim teškom plišanom zelenom zavjesom koja donosi scenski efekat. Rezultat? Vizualno prostranstvo i osjećaj protočnosti.
 








Monohromnost + boja = balans

Osnovu stana čine bijeli zidovi, mikrocementni podovi i jednostavan namještaj, ali cijeli prostor je oživljen jastucima, zavjesama, tepisima i biljkama u jarkim bojama. Vizualni mir nije narušen, ali se ne gubi ni toplina.






Scenografija svakodnevice

Zavjesa, platforma, otvori sve djeluje kao kulisa pozornice. No, u ovom stanu, pozornica nije namijenjena publici, već svakodnevnom životu dvoje ljudi. Prostor koji se prilagođava trenutku.

Ako ste u potrazi za idejama kako stan male kvadrature može postati velika inspiracija “Parazit Habitat” će vas oduševiti.
 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Relja Ivanić