TEKST: Bonjour.ba/PR
DATUM OBJAVE: 17.5.2023.
Vjerujemo da će mnoge avanturiste, planinare i ljubitelje adrenaliskih sportova obradovati vijest da se Tomislav Cvitanušić popeo na krov svijeta, na visinu od 8.848 metara.
Naime, u prvom javljanju iz C4 kampa kratko je poručio kako su on i njegov tim u 08:21 po lokalnom vremenu pristupili na vrh.
“Upravo se vratili u C4. Spojili se na nove boce kisika. Za dva dana kada dođem u bazni sve vas zovem”, napisao je Tomo, koji se cijelu noć penjao do vrha.
Podsjetimo da su proteklih dana surovi vremenski uslovi otežavali ekspediciji put prema vrhu, ali da su svi članovi bili izuzetno spremni i oprezni, a nakon što se i vrijeme stabilizovalo, odlučili su da krenu na vrh.
Kada je počeo pohod?
Javnost širom regije sa velikom pažnjom prati njegov pohod na Mount Everest, koji je počeo 31. marta, kada je krenuo sa sarajevskog aerodroma prema Nepalu. Dolaskom u Bazni kamp na 5.300 metara počela je avantura za našeg poznatog alpinistu, triatlonca i Ironmana i njegov tim, na čijem je čelu bio, kao jedan od najiskusnijih alpinista.
Sve vrijeme njegovog uspona imao je kontakt i podršku svog učitelja i legendarnog alpiniste Muhameda Gafića koji nam je objasnio kako je za alpiniste najsigurnije da prema vrhu kreću po noći.
“Tomo nije smio rizikovati da bude iscrpljen jer bi to uticalo i na njegov uspjeh. Uspio se popeti na vrh, ali to je tek pola njegovog puta na ovoj planini jer mu sada predstoji još jedan težak dio, a to je povratak. Dio tog težeg puta je već prošao i stigao je u kamp C4, što znači da je izašao iz 'zone smrti’, kako se zove taj dio”, pojasnio je Gafić.
Gdje se Tomo trenutno nalazi?
Cvitanušić je trenutno u šatoru i koristi rezervni kisik koji su mu obezbijedili Šerpasi. To je velika olakšica jer na 8.000 metara vazduh ima trećinu kisika u odnosu na onaj na nivou mora. Bez kisika bi teško proveo noć.
Šta slijedi nakon ovog uspona?
Sutra ujutru slijede dvije etape sa južnog sedla do kampa C2, a ovaj put nije nimalo jednostavan ni lak zbog ledene stijene preko koje mora biti izuzetno pažljiv. Da bi sve prošlo kako treba pobrinuo se elitni tim Šerpasa koji je fiksirao užad na stijeni, što će im olakšati silazak. Do drugog kampa Tomo i njegov tim će morati voditi računa i o pukotinama.
“Ne trebamo se brinuti jer osim znanja kretanja po glečeru Tomo će biti i svezan na uže i kretat će se sa Šerpasima. Sutra će vjerovatno ostati na C2 da se odmori, a prekosutra bi trebao nazad u Bazni kamp. Samo Tomo zna koliko mu je truda i upornosti trebalo da se popne do vrha, a sigurno je posebno zahvalan za prijateljstvo sa svojim Šerpasom. Oni koji se popnu na vrh svjesni su da nisu nikakvi osvajači, pa tako i Tomo, nego je pitanje da li će im planina dozvoliti ili ne da se popnu na nju. Tomo je to zaslužio i planina mu je dozvolila da se popne”, kazao je Gafić.
Ko je sve zaslužan za ovako veliki poduhvat i ostvarenje sna?
Ostvarenje sna Tomislava Cvitanušića da krene na vrh Mount Everesta omogućili su i sponzori, društveno odgovorne kompanije koje su prepoznale važnost podrške hrabrim i lijepim pričama. Najznačajnije od njih su: BH Telecom, Mozzart, Sarajevski kiseljak (Sara voda), Međunarodni aerodrom Sarajevo i KM Trade, a oficijelna PR agencija koja je pratila pohod je Represent Communications.
***
Naslovna fotografija: Marko Jovančić za Bonjour.ba
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Šest lokacija, nekoliko vrlo dobrih priča i Sarajevo kakvo poznaje Aida Islam. Od Birtije do autopijace, ovo je njena mapa grada.
Sarajevo ima mnogo mjesta koja vrijedi posjetiti, ali ona koja zaista zavolimo rijetko biramo prema listama najboljih. Nekad je dovoljno da nas tamo uvijek čeka poznato lice, da smo upravo tu proslavili nešto važno ili da izađemo s predmetom za koji nismo ni znali da nam treba.
Aida Islam, osnivačica sarajevskog Katkus Shopa , kreativnog prostora koji okuplja lokalne umjetnike, dizajn i ljubav prema biljkama, dobro poznaje tu razliku. Njen odnos prema gradu oblikuju mjesta na kojima je odrasla, ljudi koje susreće i pomalo nepredvidivi rituali, poput odlaska na autopijacu u potrazi za još jednim keramičkim slonom. 
Prošetale smo s njom kroz šest sarajevskih adresa, od kultnih lokala do mjesta koja otkrivaju njenu slabost prema retro detaljima i lokalnom dizajnu. Usput smo razgovarale o odrastanju, promjenama koje grad prolazi i tome zašto poneka mjesta vrijedi sačuvati upravo onakvima kakva jesu.
Neke uspomene sasvim slučajno dobiju stalnu adresu. Za Aidu je jedna od njih Birtija, za koju je kao omiljenu uspomenu izdvojila proslavu diplomskog rada s petnaestak najbližih prijatelja.
„ To je bio dernek kojeg se svi jako rado sjećamo “, govori nam, prisjećajući se večeri koja je ovom mjestu osigurala posebno mjesto u njenoj ličnoj geografiji Sarajeva. 
A kada se sjetimo gdje smo izlazili prije deset godina, postaje jasno da odrastanje mijenja i naš odnos prema gradu. Neki lokali nestanu, neki novi postanu omiljeni, a pojedini ostaju gotovo nepomične tačke na našoj mapi.
Koliko se tvoje Sarajevo promijenilo zajedno s tobom? Postoji li mjesto koje si prije deset godina potpuno zaobilazila, a danas ti je među dražim adresama, ili neko koje voliš upravo zato što je ostalo isto?
Aida: S obzirom na to da sam prije 10 godina imala 18 i izlazila gdje mi raja izlazi i gdje je piva najjeftinija, mislim da sam dosta mjesta na koje danas izlazim zaobilazila, a većina mjesta gdje smo provodili vrijeme prije, kao npr. Ćumez i stari Mesh kod BKC-a, sada su zatvoreni. Celtic i Birtija su možda mjesta koja su ostala ista otkako ja znam za njih i čija mi atmosfera odgovara skoro uvijek.
Boardroom ljeti ima nekoliko ozbiljnih prednosti: hladovinu tokom vrelih sarajevskih dana, grafite u prolazu i prilično velike šanse da ćete naletjeti na nekoga poznatog. Aidi Islam ta kombinacija sasvim je dovoljan razlog da ga uvrsti među omiljene sarajevske adrese.
„ Volim šarenilo, volim ovu neku street kulturu i volim ljude koje ovdje jako često sretnem“, govori nam.
Boardroom je jedno od onih mjesta čija se atmosfera ne može sasvim objasniti enterijerom ili ponudom. Važan je i onaj nepredvidivi dio, ko će se pojaviti, koga ćete sresti i koliko će se planirano kratka kafa odužiti. Ali šta neko mjesto zapravo čini kultnim? 
Sarajevo voli vlastite mitove. Neka mjesta odavno imaju status kultnih, dok druga, jednako zanimljiva, prolaze gotovo neprimijećeno. Koji naizgled nevažan dio Sarajeva bi ti branila zauvijek? I postoji li mjesto koje za tebe najbolje pokazuje razliku između Sarajeva koje predstavljamo drugima i onog koje stvarno volimo?
Aida: Pa ja mislim da svako mjesto u Sarajevu može pronaći svoju klijentelu i postati kultno u tim krugovima. Znam za dosta mjesta koja ne žele neku “viralnost” ili instagramičnost, jer imaju svoje stalne klijente, i nije im cilj neka popularnost, već ugodnost u tom prostoru i da se posvete svakom gostu.
Svi znamo barem jedno mjesto koje na jednom, dva stola uvijek drži znak REZERVISANO, iako svi dobro znamo da niko nije rezervisao ta mjesta, već se čuvaju za nekog “njihovog” ako naleti, ili jednostavno da imaju kontrolisan obim posla. Ja ne znam za neki nevažni dio Sarajeva, iskreno. Ja sam odrasla na Vratniku i volim ga mnogo, ne mogu reći da je neprimijećen, sama Kamarija je jedan od najljepših kafića u gradu, a tu su odmah i dvije tabije sa možda najljepšim pogledima. Samim tim, najviše vremena sam provela u Starom Gradu i Centru te mislim da većina mjesta na tim područjima već žive svoj život.
Nadam se samo da nećemo previše početi pratiti trendove i šta je popularno na zapadu, jer iskreno najbolja mjesta su ona koja su autentična sebi i mjestu gdje se nalaze.
Ispred Von Habsburga razgovor skreće prema tablama s porukama. Aidu pitamo šta bi napisala kada bi joj na jedan dan prepustili prostor da se obrati cijelom Sarajevu.
Njen odgovor staje u jednu rečenicu: „To be cringe is to be free.“
„ Svi se nekako bojimo, sve nam je nešto ofirno, a zapravo nikoga na kraju krajeva nije briga za vas “, objašnjava nam. 
U vremenu kada se čak i spontanost pažljivo oblikuje, Aidina poruka ima dovoljnu dozu prkosa. Strah od toga da ćemo ispasti smiješni često je dovoljan da odustanemo od stvari koje nas iskreno vesele. A možda je baš spremnost da ponekad budemo pomalo ofirni najbolji pokazatelj koliko smo se oslobodili potrebe za tuđim odobravanjem.
Pet minuta u Kutchi i Aidin ukus postaje poprilično jasan. Boje imaju prednost nad neutralnim tonovima, retro detalji nad predvidivim komadima, a posebno mjesto zauzima lokalni dizajn koji, kako sama kaže, ima funkciju i smisao.
Međutim, razgovor o lijepim predmetima kod Aide se vrlo brzo pretvara u razgovor o ljudima koji ih proizvode. Kao neko ko i sama vodi mali biznis, dobro zna koliko toga ostane nevidljivo iza gotovog proizvoda, posebno kada se domaći brendovi pokušavaju izboriti za pažnju pored mnogo većih međunarodnih imena. 
„ Voljela bih da ljudi malo više razmisle šta se sve dešava behind the scenes jednog biznisa i da više cijenimo to nešto lokalno nego nešto tuđe. “
Aidu posebno raduje kada u Sarajevu neko pokrene nešto novo, bilo da je riječ o umjetnicima, ručno rađenim predmetima ili proizvodima koje ranije nismo imali priliku vidjeti na domaćem tržištu.
Autopijacu smo očekivale na Aidinoj listi. Zapravo, više bi nas iznenadilo da je izostala. Njena ljubav prema antikvitetima, neobičnim predmetima i retro detaljima odavno je poznata, a sarajevska autopijaca pruža joj upravo ono što se teško može pronaći u klasičnim prodavnicama: nepredvidivost. 
Kada smo prvi put pričale o ovom konceptu, autopijaca je bila prvo mjesto koje si spomenula. Šta te toliko vuče tamo? Imaš li neki posebno dobar ulov ili priču zbog koje se i danas smiješ kad je se sjetiš? Zanima nas i šta misliš da takva mjesta otkrivaju o Sarajevu, a što često promakne onima koji grad poznaju samo kroz njegove popularnije adrese.
Aida: Ja volim općenito autopijace, buvljake, najlone, kako ko hoće da ih naziva i kad putujem trudim se uvijek da nađem nešto tako u tom gradu. Jako puno volim điđe i antikvitete, a toga na tim mjestima ima more. Dosta stvari koje možete vidjeti u Katkus shopu su zapravo ulovi sa autopijace - ćilim, keramički slonovi, fotelje i razne sitnice.
Nekako mi se sviđa što imaju neki karakter i što se ne mogu naći u prosječnim prodavnicama, jer pored buvljaka apsolutno nisam veliki fan shoppinga. Autopijaca je baš posebna jer možete naći bukvalno od igle do lokomotive. Ima jedan čiko koji prodaje antikvitete, a između ostalog ima neka stara pisma i razglednice, pa tu znam provesti dosta vremena čitajući to, dosta me inspiriše i osjetim neku nostalgiju za tim vremenom i ljudima s kojima nisam imala nikakvog dodira.
Mislim da mi se sviđa ta nepredvidivost šta ću danas naći i mislim da zato općenito treba obilaziti manje posjećene ulice, lokale, prodavnice, jer nikad ne znate šta ćete zateći. Kod velikih prodavnica i uslužnih lanaca, kao i “instagramičnih” mjesta, je jako bitno da održavaju taj standard i da usluga, ponuda i izgled budu poprilično identični svaki put - što je baš dobro kad vam treba nešto poznato i možda komforno, ali treba istražiti nešto novo kad imate priliku, jer možda otkrijemo i nešto novo o sebi.
Volim mjesta gdje imam osjećaj da pričam sa čovjekom, sa stvarnom osobom sa svojim individualnim životom, a ne mjesta gdje se osjećam kao kupac i pričam sa prodavačem i to je vrhunac našeg odnosa.
Na autopijaci se čuva jedna drugačija historija grada, sastavljena od sasvim običnih predmeta i tragova nečijih svakodnevica. Od starih pisama do razgovora koji se nikada ne bi dogodili da smo ostali na poznatoj ruti. 
Dobar dio tih pronalazaka danas ima novu adresu. U Katkus Shopu Aidini ulovi s autopijace postali su dio interijera, od ćilima i fotelja do sitnica koje teško možemo svrstati u jednu estetsku kategoriju.
Posebno mjesto zauzima njena kolekcija keramičkih slonova. Aida je od potrage za njima napravila mali ritual: svaki odlazak na autopijacu prilika je da pronađe još jednog, u novoj boji, veličini ili s nekom neočekivanom funkcijom. Kolekcija se širi bez naročitog plana, što je vjerovatno i dio njenog šarma. 
Aidina kolekcija keramičkih slonova
Aida u svom Katkus shopu, Buka 8, Sarajevo
Ipak, kada smo je zamolile da izdvoji jedan predmet koji najbolje opisuje njen karakter, pokazala nam je mali kaktus s natpisom „I am not a control freak, you're just doing it all wrong.“ 
Katkus je prikladno mjesto za završetak naše šetnje. U njemu se susreću Aidina ljubav prema lokalnom dizajnu, predmetima s prošlošću i detaljima koji ne pokušavaju zadovoljiti svačiji ukus.
Nakon šest lokacija postaje jasno da je njena mapa Sarajeva sastavljena od mnogo više od omiljenih adresa. Tu su uspomene, ljudi, svakodnevni rituali i sasvim slučajna otkrića.
Aida nas je povela kroz svoje Sarajevo, ali nam je usput dala i dobar razlog da se ponovno osvrnemo na vlastito. 
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Bonjour.ba
Autopijaca u Sarajevu | Foto: Privatna arhiva Aide Islam
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
