TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 28.12.2020.
Naše druženje s Tomislavom započelo je prije nekoliko godina, kada je bio jedan od ambasadora naše humanitarne kampanje Zagrli za ljubav, koju smo pokrenuli s kompanijom Bingo.
Već tada smo mogli uvidjeti da je Tomislav izuzetno organiziran, spreman za suradnju i rado podržava priče koje imaju jasan cilj i pozitivan utjecaj na okolinu.
Kada smo razmišljali o kreiranju BONJOUR.men rubrike znali smo da želimo kreirati sadržaj kroz koji će muškarci koji zavire na portal pronaći edukativne i inspirativne odgovore kada je u pitanju organizacija vremena, karijera, ali i moda i ljepota. Uz to, u razgovoru s uspješnim muškarcima iz različitih sfera želimo pričati o tome kako se oni nose s pojedinim izazovima, stresom, neuspjehom, ali i kako kreiraju ispunjenu svakodnevicu za sebe i svoje najmilije.
Kao prvog gosta naše rubrike pozvali smo Tomislava Cvitanušića koji za sebe kaže da je uporan, posvećen ciljevima i vječiti putnik. Čitajući odgovore koje je Tomislav dao u razgovoru s našom urednicom Dijanom, uvjerit ćete se da je uistinu tako, ali i pronaći dodatnu dozu inspiracije za češći izlazak iz zone komfora. Naše druženje rezervirali smo za jedan dan u Sarajevu u modernom & cozy interijeru restorana Monarch u Sarajevu te uz šoljicu čaja razgovarali o sportu, kulturi, modi i uspjehu.
Tomislav Cvitanušić i Dijana Ćavar, urednica BONJOUR.ba
***
Koje su tri stvari koje uvijek napraviš ujutro kada se probudiš?
Kako izgleda jedan tvoj radni dan? Koji je trik kojim se služiš kada ti jednostavno nedostaje motivacije za rad?
Radni dan je uglavnom miks uredskog posla i sastanaka, s tim da su sastanci u vrijeme pandemije na digitalnim platformama, što je uvjetovalo i ovladavanje novim tehnologijama, tako da nije dosadno jer se nešto novo i naučilo. Nemam trik za nedostatak motivacije, nekada treba samo slušati sebe i signale koje nam tijelo šalje, u redu je i odmoriti se ili pustiti misli da otputuju negdje daleko.
Koje su tri stvari koje uvijek napraviš nakon radnog vremena?
Pogledam kalendar i isplaniram obaveze i zadatke koje nisam stigao obaviti taj dan, idem na trening i obavezno čitam.
U svojoj sportskoj karijeri upisao si brojne uspjehe, od titule Ironmana do pohoda na planinu Denali. Koje su najvažnije lekcije koje si naučio tijekom ovih fizičkih i psihički zahtjevnih avantura?
Najvažnija lekcija koju sam naučio je da smo sposobni za mnogo više od onoga što mislimo da možemo ili da su naši limiti. Također sam naučio da budem zahvalan na malim stvarima, pogotovo nakon povratka s ekspedicija i boravka u malom šatoru u surovom okruženju visokih i hladnih planina.
Što te motivira da iz godine u godinu izlaziš iz zone ugode kada je u pitanju karijera ili sport?
Nažalost, svi ćemo mi jednog dana doći do kraja našeg Putovanja koje se zove život. Želim ispuniti to Putovanje izazovima, avanturama, dobrim djelima, naučiti nešto novo, upoznati druge ljude, zemlje, kulture...
Dio tvoje svakodnevnice su razni projekti i obveze. Što ti pomaže da ostaneš organiziran?
Još od pojave prvih džepnih organizatora, služim se kalendarom i pažljivo planiram svoje vrijeme, sada je to razvojem tehnologija puno lakše jer u svakom trenutku imam sve potrebne podatke na pametnom telefonu. Vrijeme je jedini resurs koji se ne obnavlja, trebamo ga mudro koristiti.
Otkrio si nam da za Sarajevski polumaraton imate i velike ciljeve u 2021.godini. Možeš li nam reći nešto više o tome?
Za 2020. smo bili postavili visoke ciljeve, nažalost pandemija je to odgodila, ali mi smo u udruženju NGO Marathon Sarajevo to vrijeme iskoristili da se što bolje pripremimo za naredne izazove. Najveća novina je svakako spajanje dvije najveće organizacije i trke u BiH, Sarajevskog polumaratona i RMC Banja Luka polumaratona. U vremenu kada se svi dijele, mi smo odlučili da se udružimo i da svim rekreativcima ponudimo velike trke i zabavne događaje u naša dva grada.
Što ti smatraš da je ključno kako bi sportaši dobili zasluženo mjesto na medijskoj sceni, ali i podršku institucija? Upravo PR koji ih prati može biti odličan put ka sponzorima uz koje će i oni lakše ostvariti razne profesionalne ciljeve.
Sve je više naših sportaša koji koriste usluge profesionalaca kada se radi o PR-u i medijskom predstavljanju. U današnje vrijeme to više nije luksuz nego potreba.
Sve više čitamo i o sjajnim uspjesima bh.sportašica poput Lane Pudar. Koliko pratiš ženske sportove u BiH?
Pratim apsolutno sva događanja u sportu u BiH i fascinantno je koliko naše sportašice i sportaši postižu s tako malom ili nikakvom podrškom sistema. Rezultat Lane Pudar je odličan pokazatelj da moramo tim mladim ljudima omogućiti da razviju svoj maksimalni potencijal i mislim da trebamo na tome neumorno raditi. Talente imamo, trebamo im stvoriti pretpostavke za vrhunske sportske rezultate.
Vjerujemo da se u dugogodišnjoj karijeri upisalo i par neuspjeha. Kako se nosiš s njima?
Neuspjeh je sastavni dio sporta. Još nisam upoznao nekoga ko je uvijek pobjeđivao ili bio uspješan. Neuspjeh je također i važna lekcija, život se ne sastoji samo od uspjeha, sunčanih dana ili smijeha.
Kako bi ti definirao uspjeh?
Često citiram Winston Churchilla i njegovu definiciju uspjeha: “Ići iz neuspjeha u neuspjeh, a pri tom ne gubiti entuzijazam, je definicija uspjeha.“
A što misliš da je ključno kako bi se osoba osjećala samopouzdano?
Konstantan rad na sebi i cjeloživotno učenje je odlična formula za visoko samopouzdanje. Samopouzdanje samo po sebi dolazi iz kompetentnosti i napornog rada te otkrivanjem i usvajanjem novih vještina.
Što tebi pripomaže da zadržiš pozivan vibe, posebice u godini kada smo se svi susreli sa izazovima koje nosi globalna pandemija?
Kada se nađem u nekim teškim situacijama, uvijek se prisjetim sta je naš proslavljeni pisac i Nobelovac Ivo Andrić napisao, da parafraziram Ivo Andrić je rekao da na stvari koje nam se dešavaju u životu možemo da utječemo vrlo malo ili gotovo nikako, ali način na koji ćemo se nositi s tim situacijama je isključivo stvar našeg izbora. Niko nije planirao pandemiju niti je bio spreman za nju, ali kada se takve stvari dogode, onda se uzdignute glave suočimo s njima i pokušamo da uradimo sve što možemo i na najbolji mogući način se nosimo s tim. Ja sam pandemiju doživio kao jedan „time out“ za planetu Zemlju i priliku da malo usporimo te sebi postavimo važna životna pitanja kamo se odnosimo prema prirodi, sebi i drugima.
Naredne četiri godine obavljat ćeš dužnost predsjednika Nadzornog odbora Olimpijskog komiteta Bosne i Hercegovine. Što ova titula znači za tebe?
Imenovanje za predsjednika Nadzornog odbora Olimpijskog komiteta Bosne i Hercegovine je čast ali i obaveza da se u svim svojim kapacitetima stavim na raspolaganje mladim sportistima i onima koji dolaze, a preko sportskih saveza te da u narednom periodu osvojimo dugo čekanu olimpijsku medalju za Bosnu i Hercegovinu. S ovakvim mladim sportskim talentima, stručnim i dobronamjernim ljudima i kolegama u OK BiH, mislim da smo na pravom putu.
Što uvijek nosiš sa sobom kada izlaziš iz kuće?
Novčanik i telefon.
Što se treba naći u ormaru svakog muškarca?
Bijela košulja.
Što trenutno slušaš?
Rade Šerbedžija, album „Ne okreći se sine“.
Omiljena knjiga?
CA Blues, Milan Oklopdžić.
Omiljeni film?
Iskupljenje u Shawshanku (eng. The Shawshank Redemption).
Omiljena lokacija u Sarajevu?
Velika aleja, Vrelo Bosne .
Drago nam je da si upravo ti gost naše nove BONJOUR.Men rubrike. Koliko je ovakav sadržaj po tebi zanimljiv muškarcima i koje su teme o kojima trebamo više čitati kada govorimo o lifestyle sadržaju za muškarce?
Mislim da je ova rubrika odlična prilika da govorimo o sadržajima i temama koje zanimaju muškarce, ali sam siguran da će biti zanimljiva i vašim čitateljicama. Za svaku je pohvalu vaša ideja da obogatite sadržaj vašeg magazina i da date priliku muškarcima da govore o lifestyle temama, te da učimo kako da budemo bolji u svakom segmentu života, posao, umjetnost, obrazovanje, moda, sport, ima toliko toga o čemu se treba i može razgovarati. Želim vam od srca da nastavite sa sjajnim člancima te se radujem vašim narednim izdanjima i uspjesima.
Savjet koji bi poručio BONJOUR.čitateljima?
Budite zdravi, veseli i ljubazni prema svakom. Uradite stvari koje nikada niste uradili i posjetite mjesta na kojima niste bili, uživajte u Putovanju.
***
Razgovarala: Dijana Ćavar
Foto: Marko Jovančić
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Prvi put se desilo da u naslovu nemamo cijelu rečenicu.
Mama.
Samo jedna riječ, ali ta jedna riječ nosi možda i više od bilo koje koju smo do sada napisali.
Kada smo pokušali pronaći pravu rečenicu, nijedna nije bila dovoljna jer neke stvari ne stanu u objašnjenje.
One žive u sitnicama.
U glasu koji nas smiri.
U zagrljaju prije spavanja.
U „jesi ponijela jaknu?"
U običnim danima koji kasnije postanu najvažnije uspomene.
A neke stvari žive u dodiru.
U trenutku kada nas ona pomazi po obrazu i osjetimo njen prsten kako lagano klizi niz kožu.
U onom djetinjstvu kada nas je grlila i mi smo se igrali njenim lančićom, vrtjeli ga među prstima, znajući napamet svaku kariku.
U danu kada smo izgubili njenu omiljenu naušnicu u igri, a ona se nije naljutila.
Mama…
Možda baš zato neke emocije nosimo najbliže sebi.
Kroz poznati dodir prstena.
Ogrlicu koju uvijek biramo bez razmišljanja.
Detalje koji s vremenom postanu mnogo više od nakita.
Baš onakvog kakav godinama pronalazimo u Zlatarna Celje kolekcijama i vežemo za važne uspomene.
Možda smo zato i željeli ovu priču ispričati kako se ljubav najčešće pamti… nježno i tiho.
Almu Dizdarević Sarhan upoznali smo kroz jednu potpuno drugačiju, ali jednako nježnu ulogu dok je s posebnom pažnjom kreirala radionicu u dječjoj igraonici.
I upravo tada nam je postalo jasno koliko prirodno balansira između svih svojih svjetova.
Alma je istovremeno mama, model i osoba koja okuplja djecu, kreativnost i toplinu u isti prostor, bez potrebe da bilo šta djeluje savršeno ili unaprijed isplanirano. Zato smo znali da će se njih troje sjajno snaći i pred kamerama.
Pokazali su nam da sa djecom stvari rijetko idu potpuno po planu, ali da upravo u tim spontanim momentima nastanu fotografije i uspomene koje ostanu najljepše i iskrene.
U razgovoru s Almom, između rečenica o djeci, svakodnevici i majčinstvu, najviše su ostali oni mali momenti.
“Volim kad pravimo palačinke.”
“Dođi sa mnom, mama .”
“Mama , baš ti je lijepa slika.”
Tako izgleda ljubav dok traje. Kroz stvari koje djeluju obično sve dok jednog dana ne postanu uspomena.
Alma danas sebe opisuje kao ženu koja istovremeno gradi dom, snove i sebe, i uči da i kroz haos ostane zahvalna i nježna prema sebi i životu.
I teško je ne prepoznati se barem malo u toj rečenici.
U pokušaju da budemo prisutne za sve koje volimo, a da pritom ne izgubimo dijelove sebe koje još uvijek želimo sačuvati.
“Majčinstvo me naučilo koliko je teško istovremeno biti potpuno prisutan za svoju djecu, a ipak ne odustati od svojih snova i dijelova sebe koje također želim sačuvati.”
Kada smo je pitale kada je prvi put osjetila da razumije svoju mamu, odgovor je došao odmah.
“Definitivno onda kada sam i sama postala majka .”
Više kao tiho prepoznavanje i onaj trenutak kada počnemo govoriti iste rečenice.
Brinuti na isti način i nositi istu nježnost.
“Porodica je razlog, a vjera stub svega.”
Rečenica njene mame koju i danas nosi kao unutrašnji glas kojem se vraća kada život postane preglasan.
Postoje stvari koje se ne nauče kroz objašnjenje. Samo ih jednog dana prepoznamo u sebi i to u načinu na koji volimo.
Gradimo dom i pokušavamo sve držati na okupu čak i kada smo umorne.
“Volim kad idemo na planinu.”
“Kad idemo na kampovanje.”
“Volim te puno.”
Djeca nikada ne opisuju ljubav komplikovano.
Uvijek je svedu na ono najvažnije.
Na vrijeme.
Prisustvo.
Palačinke.
Još jednu priču prije spavanja.
Ti trenuci ostanu najduže i to ne oni savršeni, nego oni stvarni.
Oni u kojima se smijemo usred haosa ili u kojima se grlimo dok pokušavamo završiti još deset stvari odjednom.
I oni u kojima, sasvim slučajno, nastanu uspomene kojih ćemo se sjećati cijeli život.
Almin najdraži komad nakita je prsten koji je njena mama naslijedila od svoje mame , a zatim ga proslijedila njoj.
“Kad ga nosim, osjećam kao da sa sobom nosim tihu snagu žena prije mene, njihov trag, ljubav i sve ono što su uspjele iznijeti kroz život.”
I upravo tu nakit prestaje biti detalj.
Postaje uspomena.
Dodir.
Navika.
Nešto što ostaje uz nas mnogo duže nego što primijetimo.
“Mislim da nakit može biti jako tih, ali moćan podsjetnik na ono ko si i šta ti je važno.”
Kada govori o najdražem dijelu dana, Alma spominje one potpuno obične kao period pred spavanje.
Kada se sve utiša, a djeca traže još jedan zagrljaj, još jednu priču i još “samo pet minuta”.
Možda upravo tada najviše shvatimo koliko ljubav zapravo izgleda jednostavno.
“Mama , dođi sa mnom.”
U ovoj rečenici stala je cijela ova priča.
Nakit je oduvijek bio poveznica s mamom.
Znamo tačno koje je naušnice čuvala za posebne trenutke, koji je prsten skidala kada je pravila ručak i koji nam je lančić jednom rekla da čuva za nas, kad odrastemo.
Svi ti trenuci, oni koji se godinama kasnije vrate sami od sebe, gotovo uvijek uz sebe imaju jednu poveznicu.
Nakit koji s vremenom prestane biti predmet.
Postaje pamćenje.
Postaje žena koja ga je nosila.
Njen miris, glas i način na koji nas pogleda kada se vratimo kući.
Nakit koji jedna majka jednog dana skine sa svog vrata i stavi na naš je nastavak.
Komadi koje je Alma nosila dolaze iz Zlatarna Celje ponude.
Srebro
Zlato
U konačnici pravi nakit ne pamtimo samo po tome kako je izgledao, nego po onoj koja ga je nosila.
Mama …
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
