TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 10.4.2025.
Ulice Milana postaju galerije, showroomovi postaju instalacije, a dizajneri pripovjedači. Među nijma su i domaća poznata imena.
Milano je ove sedmice epicentar svjetskog dizajna. Organizovan od strane Camera Nazionale della Moda Italiana, Milano Moda Design predstavlja most između modne estetike i funkcionalnosti doma, kroz saradnje koje prevazilaze granice klasičnog shvatanja discipline.
Milano Moda Design ima za cilj povezati modne i dizajnerske univerzume kroz prezentaciju Home kolekcija modnih brendova.
Ovaj događaj, koji traje od 7. do 13. aprila, smješten je u okviru Milan Design Weeka, najvažnije sedmice u godini kada je riječ o modi, a i dizajnu interijera.
Foto: @annanirvanaaa
Šta smo do sada vidjeli?
Već u prvim danima sedmice, postalo je jasno da je ovogodišnje izdanje jedno od najupečatljivijih do sada. Louis Vuitton je predstavio novu ediciju “Objets Nomades” kolekcije, spajajući luksuz i inovaciju kroz sofisticirane komade namještaja.
Roberto Cavalli je kroz senzualnu izložbu „Glowing Reflections“ prenio publiku u atmosferu američkog jugozapada, dok je Missoni otvorio svoj novi butik posvećen enterijeru, unoseći prepoznatljivu teksturu brenda u prostor Via Solferino.
Poseban ton početku sedmice dao je i Prada Frames simpozij kao jedan od intelektualno najprovokativnijih događaja Milan Design Weeka. Ova inicijativa, koja se održava paralelno sa sajmom Salone del Mobile, istražuje kompleksne društvene i kulturne teme kroz prizmu dizajna.
Diskusije su se vodile na dvije izuzetne lokacije unutar obnovljenog Arlecchino voza, dizajniranog 1950-ih od strane Gio Pontija i Giulija Minolettija, te u Padiglione Reale, nekadašnjem kraljevskom salonu na Centralnoj stanici u Milanu. 
Foto: @manfantastic
Foto: @formafantasma
Šta nas još čeka?
Program se nastavlja istim intenzitetom: Luisa Beccaria nudi vizualnu odu ženstvenosti i udobnosti doma dok Tod’s izložba „Italian Hands“ posvećena vještini italijanske izrade otvara vrata publici od 9. do 14. aprila.
Foto: @ luisabeccaria
Foto: @tods
No, ono što nas posebno raduje jeste prisustvo bosanskohercegovačkih predstavnika dizajnerskih kuća Zanat, GAZZDA i ARTISAN koje svaka na svoj način redefinišu ideju regionalne estetike.
Zanat, brend koji ove godine obilježava deset godina od svog osnivanja, poziva publiku da prisustvuje jubilejskoj izložbi i predstavljanju nove kolekcije za 2025. godinu na prestižnom sajmu Salone del Mobile.
Njihova postavka, smještena u pažljivo kuriranom prostoru Spotti Milano, još jednom potvrđuje kako tradicija rezbarenja može postati medij savremenog izraza.
Ove godine, kolekciji se pridružuje i Željana Vidović Mioli, keramička umjetnica koja djeluje pod imenom ZEECERAMICS. Njen rad, ukorijenjen u arhitektonskom razmišljanju, suzdržanosti i emocionalnoj jasnoći, donosi dodatnu dubinu i taktilnu toplinu viziji koju Zanat njeguje.
Foto: @zanatcraft
Studio GAZZDA s druge strane, učestvuje na Salone del Mobile, najvažnijem sajmu namještaja na svijetu, koji se također održava u sklopu milanskog Design Weeka.
U periodu od 8. do 13. aprila, GAZZDA će predstaviti selekciju novih dizajna i osvježene kolekcije, potvrđujući još jednom status brenda koji spaja jednostavnost, prirodne materijale i savremeni duh u izuzetno prepoznatljiv estetski potpis.
Foto: @gazzda
U istom duhu autentičnog izraza i posvećenosti prirodnim materijalima, ARTISAN nastupa na sajmu Salone del Mobile sa svojom prepoznatljivom filozofijom i njegovanjem zanatske tradicije u izradi namještaja od punog drveta. Njihov ovogodišnji nastup slavi bezvremenost dizajna koji nastaje u spoju ručne izrade i dubokog poštovanja prema prirodi.
Posjetitelji sajma imaju priliku uroniti u svijet toplih tekstura, organske forme i namještaja stvorenog da traje generacijama.
Foto: @artisanlovewood
Ove dvije izložbe su vizionarski iskorak domaćeg dizajna prema globalnoj publici, kroz priče koje izlaze iz materijala, kroz teksturu drveta i linije koje odražavaju filozofiju življenja.
Ostanite s nama, iz Milana vam donosimo najnovije vijesti, fotografije i priče, jer dizajnerska sedmica tek dobija svoj puni oblik. Uskoro još više domaćih perspektiva iz svjetskog konteksta.
TEKST: Ada Ćeremida
Kada je 29. novembra 1969. godine, tačno u 18 sati, Sarajevo dobilo svoj potpuno novi Kulturno-sportski centar, događaj nije ličio ni na šta što je grad do tada vidio.
Upravo zato danas, 56 godina kasnije, o Skenderiji ne govorimo samo kao o zgradi, govorimo o mitologiji grada Sarajeva. Postoje zgrade koje postanu orijentiri, a postoje one koje postanu dio kolektivnog pamćenja. Skenderija je u Sarajevu oduvijek bila oboje.
Sve je počelo 1969. godine, kada je grad pod Trebevićem otvorio vrata monumentalnog Kulturno-sportskog centra, zdanja koje će narednih pola stoljeća oblikovati kulturni, umjetnički i društveni život Sarajeva kao malo koji drugi prostor. Tog dana Sarajevo je dobilo scenu, ritam, ambiciju i osjećaj pripadanja vremenu koje je tek dolazilo.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Nastanak Skenderije bio je trenutak modernističke hrabrosti. Kompleks su projektovali arhitekti Živorad Janković, Halid Muhasinović i Ognjen Malkin, stvarajući zdanje koje je radikalno odbacilo dekorativnost i tradicionalna rješenja, nudeći umjesto toga arhitekturu koja je izgledala kao da je stigla iz budućnosti.
Masivni betonski volumeni, ogromne plohe, lepezasto krovno rješenje i široki plato koji se prirodno stapao s gradskim tkivom činili su da Skenderija ne bude samo jedan kompleks, nego urbana topografija.
Da je hrabrost bila ispravna, potvrdila je i godina njenog otvaranja: Skenderija je tada osvojila godišnju nagradu za najbolje arhitektonsko djelo u Jugoslaviji.
Sve oko nje djelovalo je kao pozornica, kao da je Sarajevo dobilo svoj otvoreni forum, prostor koji je živio s gradom, u ritmu koraka, događaja i generacija koje će tek sazrijeti uz nju.
Kada je stigao dan svečanog otvaranja, Skenderija je odisala ceremonijalnošću. Premijera filma Bitka na Neretvi, jedne od najskupljih jugoslavenskih filmskih produkcija, okupila je šest hiljada pažljivo odabranih uzvanika.
Pozivnice su, gotovo nestvarno, nosile Picassov pečat u vidu skice potopljenog broda kao vizuelni potpis.
Foto: @centar_skenderija
Na ulazu su hostese prodavale simbolične kartonske cigle za Dom mladih, podsjećajući svakoga da ova zgrada nije samo prostor predstave, nego mjesto koje ulaže u buduće generacije umjetnika.
Tribine u dvorani, monumentalne i precizno konstruisane, izradila je njemačka firma Telembach, čiji je vlasnik, fasciniran viđenim, izjavio da je Skenderija najljepša i najimpresivnija dvorana koju je ikada vidio.
Njegove riječi nisu bile pretjerivanje. Skenderija je zaista bila arhitektonski šok, struktura koja je spajala brutalistički izraz s iznenađujućom mekoćom javnog prostora.
Bila je moderna, ali nije bila hladna. Bila je monumentalna, ali nikada nepristupačna. A u vremenu kada su gradovi širom Evrope tragali za novim urbanim identitetima, Sarajevo ga je te večeri dobilo.
Dio te priče je i Dom mladih, zamišljen kao kreativno središte grada, mjesto gdje počinju karijere, gdje se pronalaze interesi, gdje generacije uče šta znači biti dio kulturne scene. 
Među ljudima koji su ostavili neizbrisiv trag u njegovoj historiji bila je i Gordana Magaš, balerina, glumica i pedagoginja, koja je u periodu od 1987. do 1991. vodila Baletni studio u Domu mladih.
Njeni treninzi oblikovali su čitave generacije plesača i unijeli u ovaj modernistički prostor nešto što ga je uvijek činilo posebnim: disciplinu, eleganciju i posvećenost.
Foto: @centar_skenderija
Dok se u Domu mladih stvarala nova urbana kultura, u Ledenoj dvorani stvarala su se potpuno drugačija, ali podjednako dragocjena sjećanja. Za mnoge građane, Ledena dvorana je bila prvi dodir s klizanjem, prvi pad, prvi stisak ruke, prvi izlazak s društvom, prvo takmičenje, prva revija Holiday on Ice.
U arhitekturi koja je spolja djelovala masivno i hladno, unutra se odvijao jedan od najtoplijih dijelova života grada: ritual zimskih druženja.
Skenderija je ubrzo postala mjesto za koje se zna daleko izvan Sarajeva. Veliki međunarodni događaji stizali su jedan za drugim, a kompleks je samo nekoliko mjeseci nakon otvaranja zvanično prepoznat kao jedno od najvažnijih arhitektonskih ostvarenja u Jugoslaviji.
Moglo bi se reći da je funkcionalnost pratila ambiciju, a ambicija grad i to je možda najveća tajna njene dugovječnosti.
Danas, 56 godina kasnije, Skenderija i dalje živi. U njenim dvoranama održavaju se koncerti, predstave, sajmovi, sportska takmičenja i festivalski programi.
Hiljade ljudi prelaze preko njenog platoa svakog dana, često nesvjesne činjenice da hodaju po prostoru koji je decenijama bio kulturni puls grada. Iako je vrijeme donijelo nove izazove, Skenderija je ostala dosljedna sebi: javna, otvorena, živa.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Možda je zato svaki njen rođendan više od pukog jubileja jer je podsjetnik na čitavu zajednicu, arhitekturu, navike, generacije, uspomene…
Podsjetnik da ponekad jedan kompleks može postati cijeli svijet koji traje već 56 godina i koji danas, uprkos svemu, uporno raste i diše u ritmu grada koji ga je izgradio.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
