TEKST: Ana Rotim
DATUM OBJAVE: 24.4.2023.
Projekti restauracije prepoznatljivih objekata i zgrada koje su polako postale kultni dijelovi određenih gradova unutar granica Bosne i Hercegovine nerijetko privuku pažnju našeg uredništva.
Dio jednog takvog projekta koji zahtijeva iznimnu stručnosti, ali i posvećenost bila je bh. arhitektica Mersiha Karić. Naime, riječ je o projektu pod nazivom Park Residence Sales Center koji je zahtijevao restauraciju objekta utkanog duboko u povijesti arhitekture grada Sarajeva. Pri našem upitu o ovom projektu Mersiha je na simpatičan način odgovorila da bi ga pisala kao nezaboravno iskustvo, prepuno izazova, a same detalje kao i prije i poslije fotografije donosimo u nastavku.
Možete li nam otkriti nešto više o projektu Park Residence Sales Center?
Stara Električna Centrala i Upravna zgrada o kojoj danas pišemo jedni su od najznačajnih objekata Sarajeva, stoga je odgovornost prema istoriji i arhitekturi bila ogromna. Prvi zahtjev je bio objekat tlocrtno i organizacijski vratiti u prvobitno stanje.
Iako je zatečena situacija na prvi pogled bila mnogo kompleksna, jasna vizija je bila od pomoći: približiti se što više onome što gledamo na starim fotografijama i zaštiti sve ono što je očuvano do tog trena.
Najteži i najzahtjevniji je bio građevinski dio koji je tražio mnogo prilagođavanja postojećem stanju. Dok je najinteresantniji naravno bio enterijersko uređenje. U tome smo svi uživali i konačno vidjeli rezultate i zgradu koja se od ruševine pretvara u pravu ljepoticu. I moram vam priznati mnogo smo ponosni na rezultate. :)
Restauracija zgrada često je izazovan projekt. Možete li nam otkriti neke o izazova s kojima ste se susreli?
Restauracija predstavlja proces koji zahtjeva mnogo istraživanja i posvećenosti. Tačnije, restauracija se bavi produženjem postojanja, te integriteta karaktera arhitektonske baštine. To se odnosi na očuvanje objekta u smislu oblika, stila, ali i materijala koji se nalaze u enterijeru i eksterijeru.
Na projektu, Upravne zgrade, poznatom danas kao Park Residence Sales Center imali smo mnogo toga za očuvati poput: stropova i zidova od cigle, kamena u lobiju, ograde na stepeništu, proporcija i detalja koje ovaj objekat čine posebnim...
Arhitektica Mersiha Karić
Cijeli proces je bio izazov i teško je izdvojiti bilo koji dio, od dizajna, preko izvođenja do finalnih odluka koje su morale biti donesene baš u tom trenutku kada je otvoreno pitanje bio pred nama.
Ali jedan dio projekta i samog izvođenja bio je specifičan i na njemu je bio najveći fokus, a to je fasada. Obnova i zaštita svega što je očuvano, ali i izrada novih detalja, boja i taj konačni dojam nešto je čemu smo svi težili da bude savršeno.
Restauracija se u praksi odnosi na profesionalno korištenje kombinacije znanosti, umjetnosti, zanatskog umijeća i tehnologije. Dakle, timski rad, konstantno prilagođavanje i mnogo, mnogo fokusiranosti na svaki detalj!
Koliko je trajao sam proces?
Proces obnavljanja trajao je oko godinu dana, a u tom zahtjevnom periodu, učestvovao je veliki broj stručnjaka iz različitih oblasti, koji su sa mnogo strpljenja i želje za svaki problem konsultovali jedni druge, te timski rješavali svaki detalj.
Što biste rekli, koji vam je bio omiljeni dio ovog projekta?
Budući da sam arhitektica po zanimanju, sa velikom strašću prema dizajnu entrijera, najinteresantniji dio mi je svakako bio onaj 'final touch' koji nam je pokazao da smo napravili pozitivan rezultat.
Drveni podovi, štukature, zidne tehnike, draperije, lusteri, tepisi i još poneki detalj bili su sasvim dovoljni da enterijer zablista u klasičnom duhu sa primjesom minimalističkih komada poput dizajnerskih talijanskih sofa i fotelja iz multibrand store-a Finest Selection.
Cilj je bio napraviti impresivan enterijerski prostor, ali njime nikako ne umanjiti vrijednost samog objekta i njegov značaj staviti u drugi plan.
Odgovornost prema naslijeđu dovela nas je sve zajedno do ovakvih rezultata kakvim danas svjedočimo. Od ruine do predivne male poslovne zgrade koja je ponovo zablistala i Skenderiji vratila dio starog šarma.
* * *
Foto: Larisa Hadžić, Adi Šehić, Nihad Mujačić
TEKST: Ada Ćeremida
Utonuli lounge prostori nekada su bili simbol opuštenog luksuza, arhitektonske slobode i društvenog života koji se odvijao bez formalnosti.
Danas ih ponovo viđamo u savremenim interijerima, ali s novim značenjem i drugačijim pristupom. Ono što je nekada djelovalo kao smjela odluka, sada se vraća kao odgovor na potrebu za intimnijim, toplijim i sporijim prostorima.
U vremenu otvorenih planova i neprekidne povezanosti, ovakvi prostori nude rijetku kvalitetu fokus na razgovor i boravak. Povratak utonulih lounge zona nije slučajan, već duboko povezan s načinom na koji danas želimo živjeti.
Prostor spušten niže, stavlja razgovor u centar
Utonuli lounge prostor, često nazivan i conversation pit, predstavlja dio dnevnog boravka spušten ispod nivoa poda, namijenjen sjedenju, druženju i opuštanju. Umjesto klasičnog rasporeda namještaja, ovdje arhitektura sama oblikuje način korištenja prostora.
Ovakav pristup briše granicu između namještaja i arhitekture, stvarajući osjećaj zaklona i bliskosti bez zidova. Upravo ta neformalnost učinila ih je jednim od najprepoznatljivijih elemenata interijera 60-ih i 70-ih godina.
Kada je dnevni boravak postao mjesto okupljanja, a ne formalnosti?
Zlatno doba utonulih lounge prostora vežemo za modernizam i sredinu 20. stoljeća, kada je dom postao mjesto društvenog života, a ne samo privatno utočište. Ikoničan primjer nalazi se u Miller House , koju je projektovao Eero Saarinen .
U tom prostoru, utonuli lounge nije bio dekoracija, već centralna tačka doma mjesto okupljanja, razgovora i jednakosti među gostima. Dizajneri i arhitekti tog vremena koristili su ovaj element kao način da razbiju krute hijerarhije prostora i uvedu opušteniji stil života.
Kako su praktičnost i novi ritam života potisnuli utonule zone?
S vremenom su se promijenili i prioriteti stanovanja. Otvoreni planovi postali su fleksibilniji, a sigurnosni i praktični razlozi doveli su do toga da se utonuli prostori smatraju nepraktičnim, posebno u porodičnim domovima.
Dodatno, trend minimalističkih interijera i modularnog namještaja favorizovao je ravne podne plohe i lako prilagodljive prostore. Utonuli lounge prostori počeli su se doživljavati kao statični, skupi za izvedbu i teško uklopivi u brzi način života.
Povratak intimnosti u otvorene prostore savremenog doma
Današnji povratak utonulih lounge prostora ne dolazi iz nostalgije, već iz potrebe. Savremeni domovi traže zone koje nude osjećaj sigurnosti i odmaka unutar otvorenog prostora.
Dizajneri ih danas reinterpretiraju kroz mekše linije, tapacirane rubove, neutralne palete i manje visinske razlike, čineći ih sigurnijim i prilagodljivijim. U svijetu u kojem se sve odvija brzo, ovakvi prostori postaju arhitektonski poziv na zadržavanje.
Conversation Pits danas nisu statement luksuza, već promišljen odgovor na savremeni način života. Oni nude rijetku arhitektonsku kvalitetu: prostor koji prirodno okuplja ljude bez potrebe za dodatnim pravilima ili strukturama.
Možda su nekada bili ispred svog vremena, ali čini se da ih tek sada u potpunosti razumijemo.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
