Projekti restauracije prepoznatljivih objekata i zgrada koje su polako postale kultni dijelovi određenih gradova unutar granica Bosne i Hercegovine nerijetko privuku pažnju našeg uredništva.

Dio jednog takvog projekta koji zahtijeva iznimnu stručnosti, ali i posvećenost bila je bh. arhitektica Mersiha Karić. Naime, riječ je o projektu pod nazivom Park Residence Sales Center koji je zahtijevao restauraciju objekta utkanog duboko u povijesti arhitekture grada Sarajeva. Pri našem upitu o ovom projektu Mersiha je na simpatičan način odgovorila da bi ga pisala kao nezaboravno iskustvo, prepuno izazova, a same detalje kao i prije i poslije fotografije donosimo u nastavku.





Možete li nam otkriti nešto više o projektu Park Residence Sales Center?

Stara Električna Centrala i Upravna zgrada o kojoj danas pišemo jedni su od najznačajnih objekata Sarajeva, stoga je odgovornost prema istoriji i arhitekturi bila ogromna. Prvi zahtjev je bio objekat tlocrtno i organizacijski vratiti u prvobitno stanje.

Iako je zatečena situacija na prvi pogled bila mnogo kompleksna, jasna vizija je bila od pomoći: približiti se što više onome što gledamo na starim fotografijama i zaštiti sve ono što je očuvano do tog trena.

Najteži i najzahtjevniji je bio građevinski dio koji je tražio mnogo prilagođavanja postojećem stanju. Dok je najinteresantniji naravno bio enterijersko uređenje. U tome smo svi uživali i konačno vidjeli rezultate i zgradu koja se od ruševine pretvara u pravu ljepoticu. I moram vam priznati mnogo smo ponosni na rezultate. :)



 

Restauracija zgrada često je izazovan projekt. Možete li nam otkriti neke o izazova s kojima ste se susreli?

Restauracija predstavlja proces koji zahtjeva mnogo istraživanja i posvećenosti. Tačnije, restauracija se bavi produženjem postojanja, te integriteta karaktera arhitektonske baštine. To se odnosi na očuvanje objekta u smislu oblika, stila, ali i materijala koji se nalaze u enterijeru i eksterijeru.

Na projektu, Upravne zgrade, poznatom danas kao Park Residence Sales Center imali smo mnogo toga za očuvati poput: stropova i zidova od cigle, kamena u lobiju, ograde na stepeništu, proporcija i detalja koje ovaj objekat čine posebnim...

Arhitektica Mersiha Karić

Cijeli proces je bio izazov i teško je izdvojiti bilo koji dio, od dizajna, preko izvođenja do finalnih odluka koje su morale biti donesene baš u tom trenutku kada je otvoreno pitanje bio pred nama.

Ali jedan dio projekta i samog izvođenja bio je specifičan i na njemu je bio najveći fokus, a to je fasada. Obnova i zaštita svega što je očuvano, ali i izrada novih detalja, boja i taj konačni dojam nešto je čemu smo svi težili da bude savršeno.

Restauracija se u praksi odnosi na profesionalno korištenje kombinacije znanosti, umjetnosti, zanatskog umijeća i tehnologije. Dakle, timski rad, konstantno prilagođavanje i mnogo, mnogo fokusiranosti na svaki detalj!

Koliko je trajao sam proces?

Proces obnavljanja trajao je oko godinu dana, a u tom zahtjevnom periodu, učestvovao je veliki broj stručnjaka iz različitih oblasti, koji su sa mnogo strpljenja i želje za svaki problem konsultovali jedni druge, te timski rješavali svaki detalj.

Što biste rekli, koji vam je bio omiljeni dio ovog projekta?

Budući da sam arhitektica po zanimanju, sa velikom strašću prema dizajnu entrijera, najinteresantniji dio mi je svakako bio onaj 'final touch' koji nam je pokazao da smo napravili pozitivan rezultat.

Drveni podovi, štukature, zidne tehnike, draperije, lusteri, tepisi i još poneki detalj bili su sasvim dovoljni da enterijer zablista u klasičnom duhu sa primjesom minimalističkih komada poput dizajnerskih talijanskih sofa i fotelja iz multibrand store-a Finest Selection.

Cilj je bio napraviti impresivan enterijerski prostor, ali njime nikako ne umanjiti vrijednost samog objekta i njegov značaj staviti u drugi plan.

Odgovornost prema naslijeđu dovela nas je sve zajedno do ovakvih rezultata kakvim danas svjedočimo. Od ruine do predivne male poslovne zgrade koja je ponovo zablistala i Skenderiji vratila dio starog šarma.

* * *
Foto: Larisa Hadžić, Adi Šehić, Nihad Mujačić

U našoj rubrici Interijer & Dizajn posebno volimo stanove koji ne pokušavaju sakriti svoju kvadraturu, već je pametno koriste.

Ovaj stan u potkrovlju u Tuzli pokazuje kako mali prostor može djelovati otvoreno, funkcionalno i vizualno mirno kada su zone jasno definirane. Umjesto klasičnih zidova, ovdje se igra s arhitekturom, svjetlom i multifunkcionalnim elementima. 

Rezultat je stan koji jednako dobro funkcioniše za svakodnevni život, ali i kao mjesto odmora. Posebnu ulogu u tome ima zatvorena lođa koja prostoru daje potpuno novu dimenziju.




Najposebniji dio ovog stana je zatvorena lođa koja funkcioniše kao sunroom i produžetak dnevnog boravka. Ovaj prostor koristi maksimalno dnevno svjetlo i nudi mjesto za odmor, čitanje ili jutarnju kafu s pogledom. 

Umjesto da bude sporedna zona, lođa ovdje postaje ključni element doživljaja stana. Upravo ovakvi prostori pokazuju zašto potkrovlja, kada su dobro osmišljena, imaju posebnu atmosferu koju je teško ponoviti u standardnim tlocrtnim rješenjima.





Zoniranje bez zidova: kako je prostor jasno podijeljen

Jedan od ključnih kvaliteta ovog stana je način na koji su dnevna i spavaća zona razdvojene bez osjećaja zatvorenosti. Umjesto punih pregrada, korišten je centralni element koji istovremeno služi kao polica, TV zid i vizualni filter prostora. 

Ovakvo rješenje omogućava da se prostor čita u zonama, ali da i dalje ostane protočan i svijetao. To je trik koji je posebno zahvalan u potkrovljima, gdje svaki dodatni zid može djelovati preteško.





Skladištenje koje je dio arhitekture, ne dodatak

U ovom potkrovlju skladištenje nije nametnuto kroz velike ormare, već integrisano u samu organizaciju prostora. Police, niše i elementi uz zidove prate linije krova i logiku tlocrta. Time se izbjegava vizualna zagušenost, a prostor ostaje lagan i pregledan. Ovo je posebno važno u malim stanovima, gdje previše namještaja brzo naruši balans.




Centralni element stana je zid s televizorom koji se može okretati prema dnevnoj ili spavaćoj sobi. Na taj način jedan uređaj služi dvjema zonama, bez dupliranja namještaja ili gubitka prostora. 

Osim praktične funkcije, ovaj zid stvara i mali, ali vrlo funkcionalan ulazni hodnik koji prostoru daje strukturu. To je dobar primjer kako jedan promišljen detalj može riješiti više problema odjednom.





Na kraju, ovaj stan u potkrovlju ne pokušava biti veći nego što jeste, on samo koristi prostor pametno. Jasno zoniranje, multifunkcionalni elementi i svjetlo kao glavni saveznik čine ga primjerom kako mali stan može funkcionisati bez kompromisa. 

Ovo je interijer koji se ne nameće detaljima, već ostaje zapamćen po osjećaju lakoće i reda.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Airbnb