Projekti restauracije prepoznatljivih objekata i zgrada koje su polako postale kultni dijelovi određenih gradova unutar granica Bosne i Hercegovine nerijetko privuku pažnju našeg uredništva.

Dio jednog takvog projekta koji zahtijeva iznimnu stručnosti, ali i posvećenost bila je bh. arhitektica Mersiha Karić. Naime, riječ je o projektu pod nazivom Park Residence Sales Center koji je zahtijevao restauraciju objekta utkanog duboko u povijesti arhitekture grada Sarajeva. Pri našem upitu o ovom projektu Mersiha je na simpatičan način odgovorila da bi ga pisala kao nezaboravno iskustvo, prepuno izazova, a same detalje kao i prije i poslije fotografije donosimo u nastavku.





Možete li nam otkriti nešto više o projektu Park Residence Sales Center?

Stara Električna Centrala i Upravna zgrada o kojoj danas pišemo jedni su od najznačajnih objekata Sarajeva, stoga je odgovornost prema istoriji i arhitekturi bila ogromna. Prvi zahtjev je bio objekat tlocrtno i organizacijski vratiti u prvobitno stanje.

Iako je zatečena situacija na prvi pogled bila mnogo kompleksna, jasna vizija je bila od pomoći: približiti se što više onome što gledamo na starim fotografijama i zaštiti sve ono što je očuvano do tog trena.

Najteži i najzahtjevniji je bio građevinski dio koji je tražio mnogo prilagođavanja postojećem stanju. Dok je najinteresantniji naravno bio enterijersko uređenje. U tome smo svi uživali i konačno vidjeli rezultate i zgradu koja se od ruševine pretvara u pravu ljepoticu. I moram vam priznati mnogo smo ponosni na rezultate. :)



 

Restauracija zgrada često je izazovan projekt. Možete li nam otkriti neke o izazova s kojima ste se susreli?

Restauracija predstavlja proces koji zahtjeva mnogo istraživanja i posvećenosti. Tačnije, restauracija se bavi produženjem postojanja, te integriteta karaktera arhitektonske baštine. To se odnosi na očuvanje objekta u smislu oblika, stila, ali i materijala koji se nalaze u enterijeru i eksterijeru.

Na projektu, Upravne zgrade, poznatom danas kao Park Residence Sales Center imali smo mnogo toga za očuvati poput: stropova i zidova od cigle, kamena u lobiju, ograde na stepeništu, proporcija i detalja koje ovaj objekat čine posebnim...

Arhitektica Mersiha Karić

Cijeli proces je bio izazov i teško je izdvojiti bilo koji dio, od dizajna, preko izvođenja do finalnih odluka koje su morale biti donesene baš u tom trenutku kada je otvoreno pitanje bio pred nama.

Ali jedan dio projekta i samog izvođenja bio je specifičan i na njemu je bio najveći fokus, a to je fasada. Obnova i zaštita svega što je očuvano, ali i izrada novih detalja, boja i taj konačni dojam nešto je čemu smo svi težili da bude savršeno.

Restauracija se u praksi odnosi na profesionalno korištenje kombinacije znanosti, umjetnosti, zanatskog umijeća i tehnologije. Dakle, timski rad, konstantno prilagođavanje i mnogo, mnogo fokusiranosti na svaki detalj!

Koliko je trajao sam proces?

Proces obnavljanja trajao je oko godinu dana, a u tom zahtjevnom periodu, učestvovao je veliki broj stručnjaka iz različitih oblasti, koji su sa mnogo strpljenja i želje za svaki problem konsultovali jedni druge, te timski rješavali svaki detalj.

Što biste rekli, koji vam je bio omiljeni dio ovog projekta?

Budući da sam arhitektica po zanimanju, sa velikom strašću prema dizajnu entrijera, najinteresantniji dio mi je svakako bio onaj 'final touch' koji nam je pokazao da smo napravili pozitivan rezultat.

Drveni podovi, štukature, zidne tehnike, draperije, lusteri, tepisi i još poneki detalj bili su sasvim dovoljni da enterijer zablista u klasičnom duhu sa primjesom minimalističkih komada poput dizajnerskih talijanskih sofa i fotelja iz multibrand store-a Finest Selection.

Cilj je bio napraviti impresivan enterijerski prostor, ali njime nikako ne umanjiti vrijednost samog objekta i njegov značaj staviti u drugi plan.

Odgovornost prema naslijeđu dovela nas je sve zajedno do ovakvih rezultata kakvim danas svjedočimo. Od ruine do predivne male poslovne zgrade koja je ponovo zablistala i Skenderiji vratila dio starog šarma.

* * *
Foto: Larisa Hadžić, Adi Šehić, Nihad Mujačić

U Sarajevu, pod kosinama krova i između drvenih greda, krije se stan koji odbija biti tih.

Prije par godina na Bonjour.ba pisali smo o vjenčanju Dunje i Vanesa na ranču, a nakon toga smo i razgovarali s njima o ovom razigranom potkrovlju u centru Sarajeva.

Danas, tri godine kasnije, vraćamo mu se iz drugačije perspektive. U međuvremenu, svjetska interijerska scena snažno je zakoračila u maksimalizam, izražen kolorit, kombinovanje uzoraka i industrijske teksture. 

Ono što je tada bio njihov lični eksperiment s bojama, betonom, starom sarajevskom ciglom i muralnim zidovima, danas je dio šireg dizajnerskog diskursa.




Tri godine kasnije: Zašto nam je ovaj stan i dalje referenca?  

Ovdje se industrijski elementi susreću s maksimalističkim koloritom, dok tradicionalni bosanski detalji suptilno podsjećaju gdje se nalazimo. Izložena cigla, betonski kamin, grafičke zidne kompozicije i snažne boje ne takmiče se međusobno, one vode dijalog. 

Prostor je istovremeno hrabar i razigran, ali i strukturiran i u toj napetosti između previše i baš dovoljno leži karakter prostora.

Ulazni hodnik obojen u intenzivnu žutu nijansu odmah definiše atmosferu stana i stvara snažan kontrast koji nas priprema na ono što slijedi. Već na prvim koracima jasno je da je riječ o prostoru koji ima karakter.




Dnevni boravak kao kontrolisani sudar boja i uzoraka

Pod kosinama krova i između vidljivih drvenih greda, dnevni boravak postaje centralna pozornica stana. Crvena sofa, senf žuta garnitura, tirkizna i narandžasta fotelja paleta boja djeluje gotovo teatralno, ali zahvaljujući svjetlosti iz krovnih prozora prostor ostaje prozračan. 

Betonski kamin s nišama za drva unosi industrijski ton, dok grafički oslikani zidovi podsjećaju na savremenu mural estetiku. Metalne police i mješavina tekstura drvo, beton, tekstil stvaraju slojevitost tipičnu za eklektični maksimalizam. 

Glasno je, razigrano i gotovo haotično, ali sve je povezano zajedničkom energijom.









Kuhinja s grafičkim identitetom

Kuhinja je kompaktna, ali vizualno snažna. Zelene fronte ormarića unose svježinu i kontrast prema bijelim zidnim pločicama, dok crno-bijeli grafički uzorak na šanku dodaje dozu urbanog šarma.

 Drvene radne ploče omekšavaju kompoziciju i povezuju je s vidljivim gredama u ostatku stana. Otvorene police i viseći kuhinjski pribor daju funkcionalnu iskrenost prostoru ništa se ne skriva, sve je dio estetike. Iako mala, kuhinja uspijeva biti jednako izražajna kao i dnevni boravak.







Spavaća soba kao vizuelni predah

Za razliku od ostatka stana, spavaća soba donosi smireniji ton. Kosi plafon i krovni prozor stvaraju intimnu atmosferu, dok jednostavan namještaj i svedenija paleta boja dopuštaju odmoru da bude prioritet. 

Plava fotelja i klasična komoda unose lagani retro moment bez vizualnog opterećenja. Ovdje maksimalizam ustupa mjesto jednostavnosti. Nakon eksplozije boja u dnevnoj zoni, ova prostorija djeluje kao svjesno dizajnersko povlačenje.





Terazzo moment u kupatilu

Kupatilo je mali, ali snažan estetski moment. Terrazzo uzorak na zidovima i umivaoniku unosi igru boja i tekstura u inače kompaktnu zonu. Minimalističke sanitarije i jednostavne linije dopuštaju uzorku da dominira bez vizualnog zagušenja. 

Kosi plafon dodatno naglašava potkrovni karakter i daje prostoru posebnu dimenziju. Ovo je primjer kako hrabar uzorak može funkcionisati čak i na maloj površini.





Privatna terasa s pogledom na Sarajevo  

Privatna terasa od 15 m² predstavlja kontrast unutrašnjoj energiji stana. Jednostavne linije namještaja i drvena podna obloga dopuštaju panoramskom pogledu na Sarajevo da bude glavna scena.

Poseban šarm daje mali lučni prozor na fasadi gotovo mediteranski detalj koji prostoru dodaje karakter i romantičnu notu. Nakon intenzivnih boja interijera, terasa djeluje smirujuće i prozračno. To je mjesto gdje maksimalizam ostaje iza vas, a grad postaje dekor.




 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Airbnb