Projekti restauracije prepoznatljivih objekata i zgrada koje su polako postale kultni dijelovi određenih gradova unutar granica Bosne i Hercegovine nerijetko privuku pažnju našeg uredništva.

Dio jednog takvog projekta koji zahtijeva iznimnu stručnosti, ali i posvećenost bila je bh. arhitektica Mersiha Karić. Naime, riječ je o projektu pod nazivom Park Residence Sales Center koji je zahtijevao restauraciju objekta utkanog duboko u povijesti arhitekture grada Sarajeva. Pri našem upitu o ovom projektu Mersiha je na simpatičan način odgovorila da bi ga pisala kao nezaboravno iskustvo, prepuno izazova, a same detalje kao i prije i poslije fotografije donosimo u nastavku.





Možete li nam otkriti nešto više o projektu Park Residence Sales Center?

Stara Električna Centrala i Upravna zgrada o kojoj danas pišemo jedni su od najznačajnih objekata Sarajeva, stoga je odgovornost prema istoriji i arhitekturi bila ogromna. Prvi zahtjev je bio objekat tlocrtno i organizacijski vratiti u prvobitno stanje.

Iako je zatečena situacija na prvi pogled bila mnogo kompleksna, jasna vizija je bila od pomoći: približiti se što više onome što gledamo na starim fotografijama i zaštiti sve ono što je očuvano do tog trena.

Najteži i najzahtjevniji je bio građevinski dio koji je tražio mnogo prilagođavanja postojećem stanju. Dok je najinteresantniji naravno bio enterijersko uređenje. U tome smo svi uživali i konačno vidjeli rezultate i zgradu koja se od ruševine pretvara u pravu ljepoticu. I moram vam priznati mnogo smo ponosni na rezultate. :)



 

Restauracija zgrada često je izazovan projekt. Možete li nam otkriti neke o izazova s kojima ste se susreli?

Restauracija predstavlja proces koji zahtjeva mnogo istraživanja i posvećenosti. Tačnije, restauracija se bavi produženjem postojanja, te integriteta karaktera arhitektonske baštine. To se odnosi na očuvanje objekta u smislu oblika, stila, ali i materijala koji se nalaze u enterijeru i eksterijeru.

Na projektu, Upravne zgrade, poznatom danas kao Park Residence Sales Center imali smo mnogo toga za očuvati poput: stropova i zidova od cigle, kamena u lobiju, ograde na stepeništu, proporcija i detalja koje ovaj objekat čine posebnim...

Arhitektica Mersiha Karić

Cijeli proces je bio izazov i teško je izdvojiti bilo koji dio, od dizajna, preko izvođenja do finalnih odluka koje su morale biti donesene baš u tom trenutku kada je otvoreno pitanje bio pred nama.

Ali jedan dio projekta i samog izvođenja bio je specifičan i na njemu je bio najveći fokus, a to je fasada. Obnova i zaštita svega što je očuvano, ali i izrada novih detalja, boja i taj konačni dojam nešto je čemu smo svi težili da bude savršeno.

Restauracija se u praksi odnosi na profesionalno korištenje kombinacije znanosti, umjetnosti, zanatskog umijeća i tehnologije. Dakle, timski rad, konstantno prilagođavanje i mnogo, mnogo fokusiranosti na svaki detalj!

Koliko je trajao sam proces?

Proces obnavljanja trajao je oko godinu dana, a u tom zahtjevnom periodu, učestvovao je veliki broj stručnjaka iz različitih oblasti, koji su sa mnogo strpljenja i želje za svaki problem konsultovali jedni druge, te timski rješavali svaki detalj.

Što biste rekli, koji vam je bio omiljeni dio ovog projekta?

Budući da sam arhitektica po zanimanju, sa velikom strašću prema dizajnu entrijera, najinteresantniji dio mi je svakako bio onaj 'final touch' koji nam je pokazao da smo napravili pozitivan rezultat.

Drveni podovi, štukature, zidne tehnike, draperije, lusteri, tepisi i još poneki detalj bili su sasvim dovoljni da enterijer zablista u klasičnom duhu sa primjesom minimalističkih komada poput dizajnerskih talijanskih sofa i fotelja iz multibrand store-a Finest Selection.

Cilj je bio napraviti impresivan enterijerski prostor, ali njime nikako ne umanjiti vrijednost samog objekta i njegov značaj staviti u drugi plan.

Odgovornost prema naslijeđu dovela nas je sve zajedno do ovakvih rezultata kakvim danas svjedočimo. Od ruine do predivne male poslovne zgrade koja je ponovo zablistala i Skenderiji vratila dio starog šarma.

* * *
Foto: Larisa Hadžić, Adi Šehić, Nihad Mujačić

Nazvan po poznatoj balkanskoj priči Čardak ni na nebu ni na zemlji, ovaj penthouse u Torontu već u samom imenu nosi ideju prostora koji lebdi između svjetova.

Dizajniran prije 15 godina od strane studija Studio Pyramid, isti tim koji potpisuje i transformaciju viktorijanske kuće u torontskom naselju Summerhill, ovaj interijer danas djeluje gotovo jednako relevantno kao i u trenutku nastanka. 

Pod kreativnim vodstvom Alexandera Sashe Josipovića, Studio Pyramid i ovdje gradi prostor koji ne zavisi od trenda, već od jasnoće ideje. Smješten visoko iznad grada, s panoramskim pogledima i obiljem dnevnog svjetla, penthouse je zamišljen kao savremeni čardak prostor izdvojen od zemlje, ali duboko ukorijenjen u simbolici doma. 

Ovo nije priča o prolaznoj estetici, već o konceptu koji traje i dizajnu koji razumije vrijeme.




Riječ čardak označava prostor koji postoji između, uzdignut, izdvojen i otvoren prema pogledu, često smješten između tla i krova. Njeno porijeklo vezuje se za osmansku arhitektonsku tradiciju, gdje je čardak bio mjesto prelaza, posmatranja i privremenog zadržavanja, prostor koji nije bio ni sasvim unutra ni potpuno vani. 

Upravo tu ideju Studio Pyramid prevodi u savremeni arhitektonski jezik: penthouse koji lebdi iznad grada, ali ostaje duboko povezan sa životom ispod. On funkcioniše istovremeno kao zaklon i kao osmatračnica mjesto tišine, ali i snažnog vizuelnog kontakta s urbanim pejzažom.




Penthouse kao savremeni čardak

Arhitektura penthouse-a oslanja se na otvorene planove, jasne osi kretanja i velike staklene površine koje brišu granicu između unutrašnjeg prostora i skyline-a Toronta. 

Dnevne zone se nižu bez rigidnih podjela, dok promjene u nivou, materijalima i svjetlu suptilno definišu funkcije. Baš kao tradicionalni čardak, ovaj prostor nije statičan on se mijenja tokom dana, reaguje na sunce, sjene i pogled. Grad postaje kulisa, ali nikada nametljiva.






Interijer između racionalnog i emotivnog

Iako je dizajniran prije deceniju i po, interijer ne djeluje zastarjelo jer se ne oslanja na tadašnje trendove. Neutralna baza, prirodni materijali i pažljivo dozirani kolor-akcenti stvaraju atmosferu koja je i danas aktuelna, dok perzijski tepisi unose sloj dubine i vremena u savremeni okvir prostora.

Umjetnost i namještaj birani su kao snažni, ali kontrolisani momenti svaki komad ima svoju ulogu, ali nijedan ne preuzima prostor. Ovo je interijer koji razumije mjeru i ne boji se praznine.






Zašto ovaj interijer i danas ima smisla?

Petnaest godina nakon nastanka, ovaj penthouse pokazuje zašto dobar dizajn ne stari. Ne zato što je neutralan, već zato što je konceptualno jasan. 

‘’Čardak ni na nebu ni na zemlji'' u torontoškoj interpretaciji nije nostalgična referenca, već savremena ideja doma kao prostora povlačenja, promišljanja i distance. U vremenu brzih promjena, ovakvi interijeri podsjećaju da trajnost dolazi iz značenja, a ne iz trenda.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Hans Fonk