Projekti restauracije prepoznatljivih objekata i zgrada koje su polako postale kultni dijelovi određenih gradova unutar granica Bosne i Hercegovine nerijetko privuku pažnju našeg uredništva.

Dio jednog takvog projekta koji zahtijeva iznimnu stručnosti, ali i posvećenost bila je bh. arhitektica Mersiha Karić. Naime, riječ je o projektu pod nazivom Park Residence Sales Center koji je zahtijevao restauraciju objekta utkanog duboko u povijesti arhitekture grada Sarajeva. Pri našem upitu o ovom projektu Mersiha je na simpatičan način odgovorila da bi ga pisala kao nezaboravno iskustvo, prepuno izazova, a same detalje kao i prije i poslije fotografije donosimo u nastavku.





Možete li nam otkriti nešto više o projektu Park Residence Sales Center?

Stara Električna Centrala i Upravna zgrada o kojoj danas pišemo jedni su od najznačajnih objekata Sarajeva, stoga je odgovornost prema istoriji i arhitekturi bila ogromna. Prvi zahtjev je bio objekat tlocrtno i organizacijski vratiti u prvobitno stanje.

Iako je zatečena situacija na prvi pogled bila mnogo kompleksna, jasna vizija je bila od pomoći: približiti se što više onome što gledamo na starim fotografijama i zaštiti sve ono što je očuvano do tog trena.

Najteži i najzahtjevniji je bio građevinski dio koji je tražio mnogo prilagođavanja postojećem stanju. Dok je najinteresantniji naravno bio enterijersko uređenje. U tome smo svi uživali i konačno vidjeli rezultate i zgradu koja se od ruševine pretvara u pravu ljepoticu. I moram vam priznati mnogo smo ponosni na rezultate. :)



 

Restauracija zgrada često je izazovan projekt. Možete li nam otkriti neke o izazova s kojima ste se susreli?

Restauracija predstavlja proces koji zahtjeva mnogo istraživanja i posvećenosti. Tačnije, restauracija se bavi produženjem postojanja, te integriteta karaktera arhitektonske baštine. To se odnosi na očuvanje objekta u smislu oblika, stila, ali i materijala koji se nalaze u enterijeru i eksterijeru.

Na projektu, Upravne zgrade, poznatom danas kao Park Residence Sales Center imali smo mnogo toga za očuvati poput: stropova i zidova od cigle, kamena u lobiju, ograde na stepeništu, proporcija i detalja koje ovaj objekat čine posebnim...

Arhitektica Mersiha Karić

Cijeli proces je bio izazov i teško je izdvojiti bilo koji dio, od dizajna, preko izvođenja do finalnih odluka koje su morale biti donesene baš u tom trenutku kada je otvoreno pitanje bio pred nama.

Ali jedan dio projekta i samog izvođenja bio je specifičan i na njemu je bio najveći fokus, a to je fasada. Obnova i zaštita svega što je očuvano, ali i izrada novih detalja, boja i taj konačni dojam nešto je čemu smo svi težili da bude savršeno.

Restauracija se u praksi odnosi na profesionalno korištenje kombinacije znanosti, umjetnosti, zanatskog umijeća i tehnologije. Dakle, timski rad, konstantno prilagođavanje i mnogo, mnogo fokusiranosti na svaki detalj!

Koliko je trajao sam proces?

Proces obnavljanja trajao je oko godinu dana, a u tom zahtjevnom periodu, učestvovao je veliki broj stručnjaka iz različitih oblasti, koji su sa mnogo strpljenja i želje za svaki problem konsultovali jedni druge, te timski rješavali svaki detalj.

Što biste rekli, koji vam je bio omiljeni dio ovog projekta?

Budući da sam arhitektica po zanimanju, sa velikom strašću prema dizajnu entrijera, najinteresantniji dio mi je svakako bio onaj 'final touch' koji nam je pokazao da smo napravili pozitivan rezultat.

Drveni podovi, štukature, zidne tehnike, draperije, lusteri, tepisi i još poneki detalj bili su sasvim dovoljni da enterijer zablista u klasičnom duhu sa primjesom minimalističkih komada poput dizajnerskih talijanskih sofa i fotelja iz multibrand store-a Finest Selection.

Cilj je bio napraviti impresivan enterijerski prostor, ali njime nikako ne umanjiti vrijednost samog objekta i njegov značaj staviti u drugi plan.

Odgovornost prema naslijeđu dovela nas je sve zajedno do ovakvih rezultata kakvim danas svjedočimo. Od ruine do predivne male poslovne zgrade koja je ponovo zablistala i Skenderiji vratila dio starog šarma.

* * *
Foto: Larisa Hadžić, Adi Šehić, Nihad Mujačić

U Tuzli je izgrađena kuća koja dokazuje da arhitektura može biti i utočište i nada, a sada je prepoznata i na svjetskoj sceni.

Roditeljska kuća u Tuzli, projekat studija Normal Laboratorija, našla se na ovogodišnjoj longlisti Dezeen Awards za 2025. godinu, jednom od najutjecajnijih međunarodnih priznanja u arhitekturi i dizajnu. 

U konkurenciji od preko 4.300 prijava iz 89 zemalja, upravo je ovaj bh. projekat izdvojen među najbolje u kategoriji leisure & wellness. Ovaj uspjeh ne predstavlja samo arhitektonsko priznanje, već i potvrdu da ideja nastala iz empatije i potrebe zajednice ima univerzalnu snagu.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by normal laboratorija (@normal_laboratorija)

Roditeljska kuća u Tuzli nastala je na inicijativu udruženja Srce za djecu oboljelu od raka, s ciljem da pruži dostojanstven i siguran smještaj mališanima na liječenju i njihovim porodicama tokom terapija na Univerzitetskom kliničkom centru u Tuzli.





Arhitektonski zadatak bio je istovremeno zahtjevan i dirljiv: osmisliti prostor koji neće biti hladan institucionalni objekt, već mjesto nalik domu. 

Rezultat je objekat koji gotovo lebdi iznad prirodnog terena i time čuva postojeću vegetaciju. Takvo rješenje podsjeća na tradicionalnu bosansku sojenicu, dok istovremeno unosi savremenu prostornu dinamiku.

Kuća je koncipirana kroz četiri volumena sa prepoznatljivim kosim krovovima, čime se razbija masivnost građevine i stvara osjećaj intimne, domaće atmosfere. 

U njoj se nalazi pet stambenih jedinica, zajednička kuhinja i trpezarija, igraonica za djecu te prostori za podršku porodicama.

Velika pažnja posvećena je i energijskoj efikasnosti: orijentacija prema jugoistoku omogućava maksimalno korištenje prirodne svjetlosti i pasivnog grijanja, dok zeleni krov i ventilirana fasada doprinose održivosti objekta. 

Prozori i otvori pažljivo su raspoređeni kako bi omogućili povezanost s okolinom i pružili osjećaj mira i otvorenosti.




 Materijali korišteni u izgradnji birani su zbog svoje izdržljivosti, prirodnosti i ljudske mjerljivosti, stvarajući prostor koji nije samo funkcionalan, nego i topao.



Roditeljska kuća u Tuzli već je ispunila svoju najveću svrh pružila je utočište, toplinu i dostojanstvo porodicama u najtežim trenucima.

 Sada, prizananje i na međunarodnoj arhitektonskoj sceni potvrđuje vrijednost projekta i njegovu snagu da inspiriše i izvan granica Bosne i Hercegovine. Nakon objave longliste u septembru, shortlist će biti poznat u oktobru, dok će pobjednici ovogodišnjih nagrada biti proglašeni krajem novembra.
 

Foto: Normal Laboratorija