Projekti restauracije prepoznatljivih objekata i zgrada koje su polako postale kultni dijelovi određenih gradova unutar granica Bosne i Hercegovine nerijetko privuku pažnju našeg uredništva.

Dio jednog takvog projekta koji zahtijeva iznimnu stručnosti, ali i posvećenost bila je bh. arhitektica Mersiha Karić. Naime, riječ je o projektu pod nazivom Park Residence Sales Center koji je zahtijevao restauraciju objekta utkanog duboko u povijesti arhitekture grada Sarajeva. Pri našem upitu o ovom projektu Mersiha je na simpatičan način odgovorila da bi ga pisala kao nezaboravno iskustvo, prepuno izazova, a same detalje kao i prije i poslije fotografije donosimo u nastavku.





Možete li nam otkriti nešto više o projektu Park Residence Sales Center?

Stara Električna Centrala i Upravna zgrada o kojoj danas pišemo jedni su od najznačajnih objekata Sarajeva, stoga je odgovornost prema istoriji i arhitekturi bila ogromna. Prvi zahtjev je bio objekat tlocrtno i organizacijski vratiti u prvobitno stanje.

Iako je zatečena situacija na prvi pogled bila mnogo kompleksna, jasna vizija je bila od pomoći: približiti se što više onome što gledamo na starim fotografijama i zaštiti sve ono što je očuvano do tog trena.

Najteži i najzahtjevniji je bio građevinski dio koji je tražio mnogo prilagođavanja postojećem stanju. Dok je najinteresantniji naravno bio enterijersko uređenje. U tome smo svi uživali i konačno vidjeli rezultate i zgradu koja se od ruševine pretvara u pravu ljepoticu. I moram vam priznati mnogo smo ponosni na rezultate. :)



 

Restauracija zgrada često je izazovan projekt. Možete li nam otkriti neke o izazova s kojima ste se susreli?

Restauracija predstavlja proces koji zahtjeva mnogo istraživanja i posvećenosti. Tačnije, restauracija se bavi produženjem postojanja, te integriteta karaktera arhitektonske baštine. To se odnosi na očuvanje objekta u smislu oblika, stila, ali i materijala koji se nalaze u enterijeru i eksterijeru.

Na projektu, Upravne zgrade, poznatom danas kao Park Residence Sales Center imali smo mnogo toga za očuvati poput: stropova i zidova od cigle, kamena u lobiju, ograde na stepeništu, proporcija i detalja koje ovaj objekat čine posebnim...

Arhitektica Mersiha Karić

Cijeli proces je bio izazov i teško je izdvojiti bilo koji dio, od dizajna, preko izvođenja do finalnih odluka koje su morale biti donesene baš u tom trenutku kada je otvoreno pitanje bio pred nama.

Ali jedan dio projekta i samog izvođenja bio je specifičan i na njemu je bio najveći fokus, a to je fasada. Obnova i zaštita svega što je očuvano, ali i izrada novih detalja, boja i taj konačni dojam nešto je čemu smo svi težili da bude savršeno.

Restauracija se u praksi odnosi na profesionalno korištenje kombinacije znanosti, umjetnosti, zanatskog umijeća i tehnologije. Dakle, timski rad, konstantno prilagođavanje i mnogo, mnogo fokusiranosti na svaki detalj!

Koliko je trajao sam proces?

Proces obnavljanja trajao je oko godinu dana, a u tom zahtjevnom periodu, učestvovao je veliki broj stručnjaka iz različitih oblasti, koji su sa mnogo strpljenja i želje za svaki problem konsultovali jedni druge, te timski rješavali svaki detalj.

Što biste rekli, koji vam je bio omiljeni dio ovog projekta?

Budući da sam arhitektica po zanimanju, sa velikom strašću prema dizajnu entrijera, najinteresantniji dio mi je svakako bio onaj 'final touch' koji nam je pokazao da smo napravili pozitivan rezultat.

Drveni podovi, štukature, zidne tehnike, draperije, lusteri, tepisi i još poneki detalj bili su sasvim dovoljni da enterijer zablista u klasičnom duhu sa primjesom minimalističkih komada poput dizajnerskih talijanskih sofa i fotelja iz multibrand store-a Finest Selection.

Cilj je bio napraviti impresivan enterijerski prostor, ali njime nikako ne umanjiti vrijednost samog objekta i njegov značaj staviti u drugi plan.

Odgovornost prema naslijeđu dovela nas je sve zajedno do ovakvih rezultata kakvim danas svjedočimo. Od ruine do predivne male poslovne zgrade koja je ponovo zablistala i Skenderiji vratila dio starog šarma.

* * *
Foto: Larisa Hadžić, Adi Šehić, Nihad Mujačić

Unutra vas čeka prostor koji se transformiše, igra sa svjetlom i podsjeća na pozorišnu scenu.

Nekad je dovoljno samo 39 kvadrata da se ispriča velika arhitektonska priča. “Parazit Habitat” u Novom Sadu projektovao je Cherry Art Hub studio, a riječ je o prostoru koji briše granice između privatnog i zajedničkog, statičnog i pokretnog. Sve je u pokretu i ništa nije slučajno.



 

Prije nego što je dobio svoj sadašnji oblik, stan je bio zatvoren klasičnim zidovima. Oni su uklonjeni, a funkcionalne cjeline premještene kako bi se otvorio prostor koji nudi maksimalnu slobodu u dizajnu.

Dnevni boravak, kuhinja i trpezarija sada dijele jednu otvorenu scenu, s precizno osmišljenim elementima koji služe više funkcija.






Kuhinja kao pozadina, žute police kao akcent

Kompaktna bijela kuhinja smještena je uz terasu i s njom povezana velikim prozorima. Elegantna i minimalistička, sadrži skriveni frižider i uređaje, a centralno mjesto zauzima malo ostrvo koje funkcioniše kao radna ili trpezarijska površina. 

Jarko žute police sa začinima razbijaju bijelu kulisu i unose dozu razigranosti.









Dnevni boravak koji se prilagođava

Dnevni boravak je osmišljen kao fleksibilna jedinica sa modularnim sofama koje se lako transformišu, sklopivim stolom koji se širi za večere ili povlači kada treba prostor, i niskim bibliotekama koje ne narušavaju vizualni tok. 

Ormar sa ogledalima kod ulaza dodatno proširuje prostor refleksijama i svjetlom.





Kada spavaća soba postane kabina u sceni

Glavni prostor ovog stana čini nepravilno oblikovana kabina, izdignuta na drvenu platformu, koja u sebi skriva bračni krevet, poput pozorišne kutije. Zidovi kabine sežu do plafona i povezani su otvorima s ostatkom stana, što omogućava kružno kretanje i prirodan protok svjetla i zraka.

Veliki kružni prozor povezuje je s kuhinjom i terasom, a prema dnevnom boravku otvara se širokim prolazom zatvorenim teškom plišanom zelenom zavjesom koja donosi scenski efekat. Rezultat? Vizualno prostranstvo i osjećaj protočnosti.
 








Monohromnost + boja = balans

Osnovu stana čine bijeli zidovi, mikrocementni podovi i jednostavan namještaj, ali cijeli prostor je oživljen jastucima, zavjesama, tepisima i biljkama u jarkim bojama. Vizualni mir nije narušen, ali se ne gubi ni toplina.






Scenografija svakodnevice

Zavjesa, platforma, otvori sve djeluje kao kulisa pozornice. No, u ovom stanu, pozornica nije namijenjena publici, već svakodnevnom životu dvoje ljudi. Prostor koji se prilagođava trenutku.

Ako ste u potrazi za idejama kako stan male kvadrature može postati velika inspiracija “Parazit Habitat” će vas oduševiti.
 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Relja Ivanić