TEKST: Ana Rotim
DATUM OBJAVE: 24.4.2023.
Projekti restauracije prepoznatljivih objekata i zgrada koje su polako postale kultni dijelovi određenih gradova unutar granica Bosne i Hercegovine nerijetko privuku pažnju našeg uredništva.
Dio jednog takvog projekta koji zahtijeva iznimnu stručnosti, ali i posvećenost bila je bh. arhitektica Mersiha Karić. Naime, riječ je o projektu pod nazivom Park Residence Sales Center koji je zahtijevao restauraciju objekta utkanog duboko u povijesti arhitekture grada Sarajeva. Pri našem upitu o ovom projektu Mersiha je na simpatičan način odgovorila da bi ga pisala kao nezaboravno iskustvo, prepuno izazova, a same detalje kao i prije i poslije fotografije donosimo u nastavku.
Možete li nam otkriti nešto više o projektu Park Residence Sales Center?
Stara Električna Centrala i Upravna zgrada o kojoj danas pišemo jedni su od najznačajnih objekata Sarajeva, stoga je odgovornost prema istoriji i arhitekturi bila ogromna. Prvi zahtjev je bio objekat tlocrtno i organizacijski vratiti u prvobitno stanje.
Iako je zatečena situacija na prvi pogled bila mnogo kompleksna, jasna vizija je bila od pomoći: približiti se što više onome što gledamo na starim fotografijama i zaštiti sve ono što je očuvano do tog trena.
Najteži i najzahtjevniji je bio građevinski dio koji je tražio mnogo prilagođavanja postojećem stanju. Dok je najinteresantniji naravno bio enterijersko uređenje. U tome smo svi uživali i konačno vidjeli rezultate i zgradu koja se od ruševine pretvara u pravu ljepoticu. I moram vam priznati mnogo smo ponosni na rezultate. :)
Restauracija zgrada često je izazovan projekt. Možete li nam otkriti neke o izazova s kojima ste se susreli?
Restauracija predstavlja proces koji zahtjeva mnogo istraživanja i posvećenosti. Tačnije, restauracija se bavi produženjem postojanja, te integriteta karaktera arhitektonske baštine. To se odnosi na očuvanje objekta u smislu oblika, stila, ali i materijala koji se nalaze u enterijeru i eksterijeru.
Na projektu, Upravne zgrade, poznatom danas kao Park Residence Sales Center imali smo mnogo toga za očuvati poput: stropova i zidova od cigle, kamena u lobiju, ograde na stepeništu, proporcija i detalja koje ovaj objekat čine posebnim...
Arhitektica Mersiha Karić
Cijeli proces je bio izazov i teško je izdvojiti bilo koji dio, od dizajna, preko izvođenja do finalnih odluka koje su morale biti donesene baš u tom trenutku kada je otvoreno pitanje bio pred nama.
Ali jedan dio projekta i samog izvođenja bio je specifičan i na njemu je bio najveći fokus, a to je fasada. Obnova i zaštita svega što je očuvano, ali i izrada novih detalja, boja i taj konačni dojam nešto je čemu smo svi težili da bude savršeno.
Restauracija se u praksi odnosi na profesionalno korištenje kombinacije znanosti, umjetnosti, zanatskog umijeća i tehnologije. Dakle, timski rad, konstantno prilagođavanje i mnogo, mnogo fokusiranosti na svaki detalj!
Koliko je trajao sam proces?
Proces obnavljanja trajao je oko godinu dana, a u tom zahtjevnom periodu, učestvovao je veliki broj stručnjaka iz različitih oblasti, koji su sa mnogo strpljenja i želje za svaki problem konsultovali jedni druge, te timski rješavali svaki detalj.
Što biste rekli, koji vam je bio omiljeni dio ovog projekta?
Budući da sam arhitektica po zanimanju, sa velikom strašću prema dizajnu entrijera, najinteresantniji dio mi je svakako bio onaj 'final touch' koji nam je pokazao da smo napravili pozitivan rezultat.
Drveni podovi, štukature, zidne tehnike, draperije, lusteri, tepisi i još poneki detalj bili su sasvim dovoljni da enterijer zablista u klasičnom duhu sa primjesom minimalističkih komada poput dizajnerskih talijanskih sofa i fotelja iz multibrand store-a Finest Selection.
Cilj je bio napraviti impresivan enterijerski prostor, ali njime nikako ne umanjiti vrijednost samog objekta i njegov značaj staviti u drugi plan.
Odgovornost prema naslijeđu dovela nas je sve zajedno do ovakvih rezultata kakvim danas svjedočimo. Od ruine do predivne male poslovne zgrade koja je ponovo zablistala i Skenderiji vratila dio starog šarma.
* * *
Foto: Larisa Hadžić, Adi Šehić, Nihad Mujačić
TEKST: Ada Ćeremida
Kada razmišljamo o interijerima koji nas istinski inspirišu, uvijek su to oni u kojima se osjeti život ritam, navike i lični tragovi onih koji u njima borave.
Bonjour.zaviruje nastao je iz potrebe da interijere posmatramo izvan klasičnih okvira estetike i trendova kao stvarne prostore u kojima se živi.
Kroz ovaj format, u okviru rubrike Interijer & dizajn, zavirujemo u domove ljudi sa scene i kreativne zajednice, fokusirajući se na način na koji prostor odgovara njihovom svakodnevnom ritmu, navikama i životnim fazama.
U prethodnim izdanjima zavirili smo u domove Ensara Dervišbegovića i Sabine Željo, a zajednička tačka ostaje ista: to su interijeri koji nisu zamišljeni kao kulise, već kao funkcionalni, promišljeni i duboko lični prostori.
U ovoj godini planiramo redovna izdanja Bonjour.zaviruje formata, i upravo zato danas zavirujemo u dom Nadine Mičić, glumice čiji su stil i prisustvo jednako prepoznatljivi na sceni kao i van nje, savršen početak ove nove faze. Ako znate njen stil eklektičan, efektan, intuitivan znate da vas ovdje čeka mnogo više od “lijepog stana”.
A čak i ako niste skloni maksimalizmu, u ovom prostoru postoje brojni funkcionalni i emocionalni momenti koje ćete poželjeti prepisati.
Nadine Mičić, glumica sa Eminom Smakom glavnom urednicom Bonjour.ba
Dnevni boravak kao srce doma
Prvi utisak je jasan: ovo je prostor koji se ne pazi previše i baš zato djeluje toplo. Dnevni boravak je ispunjen knjigama od poda do plafona, umjetninama, lampama različitih karaktera i sofom u kojoj želite provesti čitav dan.
Nadine nam je rekla da, kada se zaista živi, ovdje vlada “haos” i to onaj zdravi, svakodnevni, u kojem se miješaju dječije igračke, figurice životinja i tragovi običnog dana.
Maksimalizam ovdje nije estetska poza nego rezultat slojevitog života. Ništa ne djeluje slučajno, ali ništa nije ni previše ispolirano.
Biblioteka funkcioniše kao scenografija, ali i kao stvarni arhiv interesovanja, dok rasvjeta od podnih lampi do ambijentalnog svjetla prostoru daje mekoću čak i u najpunijim kompozicijama.
Nadine sa psom Duškom
Kuhinja kao opsesija i radni alat
Kuhinja je jedna od onih prostorija u kojoj se jasno vidi koliko je funkcija bila jednako važna kao i estetika. Velika radna ploha diktira raspored, a svaki element ima svoju ulogu u svakodnevnom ritmu.
Terrazzo zid, masivne fronte u maslinasto zelenoj nijansi i topli drveni tonovi čine da prostor ostane vizualno bogat, ali nenametljiv.
Nadine nam je ispričala da nije planirala sve detalje koje danas smatra ključnima, poput dualne rerne koja omogućava pripremu više jela istovremeno.
Kuhinja ovdje nije samo mjesto za kuhanje, nego produžetak porodičnog života sa šankom koji poziva na zadržavanje i razgovor. Posebnu pažnju privlače mali, promišljeni momenti: mesingani nosač za kuhinjske krpe iznad šporeta koji prostoru daje karakter, ali i vrlo praktičnu funkciju.
A ono što je prvobitno djelovalo kao ograničenje noseći stub koji nije bilo moguće ukloniti, pretvoreno je u prednost postavljanjem ogledala, čime je prostor vizualno otvoren i učinjen većim. Jedno od onih pametnih rješenja koja nastaju iz potrebe, ali završe kao dizajnerski potez.
Spavaća soba: Mir u okviru maksimalizma
U spavaćoj sobi maksimalizam postaje kontrolisaniji, ali ne nestaje. Uzglavlje s retro motivom i pažljivo birana posteljina daju prostoru karakter, dok zidovi ostaju relativno mirni kako bi naglasili teksture i boje.
Ovdje se osjeća potreba za balansom između snažnog vizuelnog identiteta i potrebe za odmorom.
Detalji poput umjetnina, malih lampi i ličnih predmeta podsjećaju da je ovo i dalje prostor koji pripada osobi čiji stil “vrišti” i ne boji se toga.
Kutak za spremanje funkcioniše gotovo kao mini-galerija. Ogledalo u bogatom okviru, šeširi na zidu, fotografije i knjige stvaraju vizuelni dnevnik.
Ovdje se jasno vidi koliko je stil Nadine intuitivan, ali i koliko svjesno gradi prostor oko sebe. Nema straha od kombinovanja ni boja, ni tekstura, ni referenci.
Kajina soba: Prostor koji raste s djetetom
Dječija soba je možda najslađi dio stana. Krevet uvučen u nišu, police pune slikovnica i igračke raspoređene tako da su stalno dostupne, govore o prostoru koji se koristi svaki dan. Ovo nije “dizajnerska” dječija soba, nego soba koja raste zajedno s djetetom.
Nadine nam je rekla da je nered ovdje konstantan ali i očekivan. Upravo taj pristup, bez potrebe da sve bude pod kontrolom, čini prostor živim i toplim.
Toalet u ovom stanu nastavak je iste filozofije: funkcionalan, ali karakteran. Tamnozelene pločice u uzorku riblje kosti, mesingane slavine i tuš stvaraju snažan, gotovo hotelski osjećaj, dok drveni element ispod umivaonika unosi toplinu i balans.
Ogledalo sa zaobljenom formom omekšava prostor i reflektuje svjetlo, čineći ga vizuelno većim i svjetlijim. Ovo je primjer kako i mali prostor može imati jasan identitet bez odricanja od svakodnevne praktičnosti.
Terasa kao produžetak dnevnog boravka
Na kraju, terasa djeluje kao još jedna soba doma. Zimi pretvorena u malo “selo Deda Mraza”, ljeti poprima boho karakter i postaje produžetak dnevnog boravka. Palete kao sofa, mnoštvo jastuka, lampe i sezonski detalji čine ga mjestom za izležavanje, razgovore i kratke bjegove iz svakodnevice.
Nadine nam je ispričala da je važno da se ovdje može ispružiti, sjesti bez razmišljanja i ostati koliko god treba. Sunce brzo zađe, nikad nije previše vruće, a atmosfera je uvijek opuštena baš kao i cijeli stan.
Dom Nadine Mičić podsjeća nas da interijer ne mora biti tih da bi bio lijep. Ovdje maksimalizam nije odluka donesena zbog trenda, nego prirodan nastavak života kakav jeste pomalo haotičan, slojevit i iskren.
Ovo je prostor u kojem se svakodnevno živi, gomila, mijenja i ponovo slaže, i baš zato ostaje inspiracija svima koji dom vide kao proces, a ne kao gotovu sliku.
A s Nadine se ovdje ne opraštamo zavirili smo i u njen ormar, pa vrlo brzo donosimo i priču o modnim momentima koji jednako glasno govore o njenom stilu.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
