TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 28.4.2020.
André Leon Talley je prvi afroamerički urednik u magazinu Vogue. Studirao je uz stipendiju na Sveučilištu Brown, radio je u magazinu Interview, zatim u Daily Wear Daily i W magazinu, volonterski je s Diane Vreeland radio na organizaciji MET izložbi, da bi svoj karijerni put nastavio u magazinu Vogue gdje je radio kao modni urednik, a zatim i kreativni direktor.
Postao je jedan od utjecajnijih glasova u svijetu mode i dobio uvod u glamurozni, ali i ne tako sjajni svijet mode.
U knjizi The Chiffon Trenches: A Memoir, osim o karijernim počecima, sasvim otvoreno i iskreno priča o tome kako je uspio u svijetu mode - usprkos rasizmu, raznim glasinama i zlobnim komentarima na račun izgleda. Govori i koje su njegove osobne borbe utjecale na njega tijekom desetljeća, kao i koje su ga inspirativne žene uvijek podržavale - Diana Vreeland, Diane von Fürstenberg, Lee Radziwill samo su neka od imena s liste.
Stekao je bogato iskustvo u modi kroz pedeset godina rada i surađivao s brojnim dizajnerima, modelima, fotografima, umjetnicima...
MEMOARI KOJI DAJU JOŠ INTIMNIJI I BOLJI UVID U MODNU INDUSTRIJU
Uz zanimljivu karijernu pozadinu, ono što je posebice privuklo pozornost javnosti upravo je njegov odnos s Annom Wintour o kojem također priča u knjizi.
Naime, Anna je, kao i za brojne druge modne insajdere, odigrala važnu ulogu u njegovom razvoju i rastu na modnoj sceni.
Često je isticao da je upravo ona bila važna za izgradnju njegove karijere, a imali su i prijateljski odnos.
No, cijela stvar se mijenja kada je unazad nekoliko godina Vogue počeo smanjivati broj projekata, kao i pozicije na kojima je radio.
"Čim su otpustili Dianu Vreeland, morali su zaključati vrata ureda. Nisu joj htjeli reći da je otpuštena. Samo su joj rekli da mora ići. Zatim je došla na posao, vrata su bila zaključena i promijenili su boju ureda iz crvenog u bež. Oni su okrutni. To je okrutan svijet. Valjda nije okrutniji od bilo kojeg drugog svijeta, ali nije humani svijet. To nije svijet dobrote. " - prokomentirao je.
Naveo je i da od Anne nije dobio nikakvo objašnjenje, a da je njihovo prijateljstvo završeno shvatio je kada mu nije čestitala rođendan niti mu se više javila.
"Imuna je na svakog tko nije moćan ili poznat poput ljudi koji krase stranice američkog Voguea” - napisao je.
André je naveo i da su njegove godine također uvelike utjecale na odnos prema njemu. Postao je, kako sam piše "prestar, predebeo i nimalo cool" za svijet modnog izdavalaštva.
Veselimo se saznati još više detalja o prekidu ovog modnog prijateljstva, kao i njegove inside komentare o cijelokupnoj industriji.
Knjiga izlazi u 9. mjesecu i sigurni smo da će biti modno štivo koje će brzo naći put do polica ljubitelja mode.
TEKST: Lamija Muratagić
Na Polimoda Graduate Showu, koji je otvorio sedmicu Pitti Uomo u Firenci, mladi italijanski dizajner Vincenzo Junior Marrazzo predstavio je kolekciju Il Latte delle Vergini i detalj koji izgleda kao modna greška, ali se čita kao vrlo precizna izjava.
Pitti Uomo modni događaj koji se ne prati samo zbog odjeće, nego zbog načina na koji Firenca nekoliko dana postaje laboratorij savremenog mensweara, mjesto na kojem se susreću kupci, urednici, dizajneri, stilisti, studenti, etablirani brendovi i nova imena koja tek pokušavaju objasniti vlastiti jezik.
16. juna počelo je 110. izdanje sajma Pitti Uomo, koje je i ove sezone okupilo najvažnija imena muške mode i postavilo ton za dane koji slijede. Paralelno je na prvi dan održan i Polimoda Graduate Show, studentska revija koja uz Pitti Uomo ne funkcioniše kao prateći program, nego kao jedan od najvažnijih trenutaka sedmice za čitanje onoga što dolazi nakon već formiranih modnih sistema.
Ovogodišnji Graduate Show okupio je 19 odabranih završnih kolekcija studenata Polimode, firentinske modne škole koja ima posebno mjesto u razgovoru o novoj generaciji dizajnera. Među njima se izdvojio Vincenzo Junior Marrazzo, italijanski dizajner koji je predstavio kolekciju Il Latte delle Vergini i pokazao jedan od onih detalja zbog kojih se revija ne završava kada se ugase svjetla: štiklu koja na prvi pogled izgleda kao da se slomila.
Virtuozno izveden aksesoar nikada ne završava look samo dekorativno. Njegova moć je u tome da poremeti očekivanu siluetu, uvede napetost i cijelo izdanje prevede u potpuno drugačiji vizuelni registar. Marrazzova štikla upravo to radi. Ona ne djeluje kao aksesoar koji mirno završava siluetu, nego kao mali poremećaj u sistemu odijevanja i trenutak nestabilnosti koji tijelo, hod i odjeću odjednom uvodi u isti dramaturški prostor.
To je posebno snažno jer se ne radi o spektakularnom efektu koji pokušava nadglasati kolekciju, nego o detalju koji izgleda gotovo incidentno, kao greška koju je neko odlučio pokazati. Upravo smo nedavno pisali o tome kako moda sve češće napušta ideju besprijekornosti i okreće se detaljima koji djeluju nesavršeno, ali nose snažnu priču. Moda je dugo gradila autoritet kroz savršenstvo izrade, čistu završnicu i kontrolisanu liniju, ali nova generacija dizajnera sve češće najpreciznije govori upravo kroz napuknuće, trag, asimetriju, trošenje i ono što izgleda kao da je već preživjelo neku priču prije nego što je došlo na pistu.
Vincenzo Junior Marrazzo dolazi iz Italije, a njegova kolekcija Il Latte delle Vergini već samim naslovom otvara prostor između nevinosti, rituala, tijela i nečega što nije sasvim čisto ni udobno. Kolekcija se gradi oko tenzije između čistoće i kontaminacije, kroz namjerno istrošene komade inspirisane Pasolinijem i Batailleom, što objašnjava zašto slomljena štikla ovdje ne djeluje kao izolovan trik, nego kao vizuelni produžetak cijelog koncepta.
Pasolini i Bataille nisu reference koje u modi služe samo da kolekciji dodaju intelektualni sloj. Obojica otvaraju pitanja tijela, svetog, profanog, želje, krhkosti i društvenih granica, pa se u tom svjetlu Marrazzov rad može čitati kao pokušaj da odjeća ne bude površina za uljepšavanje, nego prostor konflikta. Zato štikla koja izgleda slomljeno postaje više od obuće: ona je mala arhitektura nestabilnosti, predmet koji odbija ideju da ženstvenost, elegancija ili ljepota moraju stajati ravno da bi bile uvjerljive.
Najbolji dio graduate revija je upravo to što se u njima moda još uvijek ne mora ponašati kao proizvod spreman za policu. Ona smije biti neugodna, nedovršena, previše lična, konceptualna, riskantna i ponekad neodmah razumljiva. Takav prostor često proizvede detalje koji kasnije izgledaju kao najtačniji signal smjera u kojem se moda pomjera.
Marrazzova slomljena štikla zato ne privlači pažnju samo zato što je neobična, nego zato što pogađa širi trenutak u modi. Nakon godina u kojima se luksuz često prevodio kroz tišinu, uglađenost i kontrolisanu neutralnost, sve je vidljivija potreba za predmetima koji nose trag, napetost i narativ. Ne savršen look, nego look koji ima unutrašnji konflikt.
Dok veliki brendovi često definišu šta će industrija kupovati, mladi dizajneri ponekad mnogo preciznije pokažu šta industrija osjeća A ako je suditi po ovoj štikli, Vincenzo Junior Marrazzo razumije da jedan mali pomak u konstrukciji može imati veću težinu od cijelog savršeno ispoliranog izlaza.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Naslovna fotografija: @vimarrazzo
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
