André Leon Talley je prvi afroamerički urednik u magazinu Vogue. Studirao je uz stipendiju na Sveučilištu Brown, radio je u magazinu Interview, zatim u Daily Wear Daily i W magazinu, volonterski je s Diane Vreeland radio na organizaciji MET izložbi, da bi svoj karijerni put nastavio u magazinu Vogue gdje je radio kao modni urednik, a zatim i kreativni direktor.

Postao je jedan od utjecajnijih glasova u svijetu mode i dobio uvod u glamurozni, ali i ne tako sjajni svijet mode.  

U knjizi The Chiffon Trenches: A Memoir, osim o karijernim počecima, sasvim otvoreno i iskreno priča o tome kako je uspio u svijetu mode - usprkos rasizmu, raznim glasinama i zlobnim komentarima na račun izgleda. Govori i koje su njegove osobne borbe utjecale na njega tijekom desetljeća, kao i koje su ga inspirativne žene uvijek podržavale - Diana Vreeland, Diane von Fürstenberg, Lee Radziwill samo su neka od imena s liste.

Stekao je bogato iskustvo u modi kroz pedeset godina rada i surađivao s brojnim dizajnerima, modelima, fotografima, umjetnicima...

MEMOARI KOJI DAJU JOŠ INTIMNIJI I BOLJI UVID U MODNU INDUSTRIJU

Uz zanimljivu karijernu pozadinu, ono što je posebice privuklo pozornost javnosti upravo je njegov odnos s Annom Wintour o kojem također priča u knjizi. 
Naime, Anna je, kao i za brojne druge modne insajdere, odigrala važnu ulogu u njegovom razvoju i rastu na modnoj sceni.
Često je isticao da je upravo ona bila važna za izgradnju njegove karijere, a imali su i prijateljski odnos.
No, cijela stvar se mijenja kada je unazad nekoliko godina Vogue počeo smanjivati broj projekata, kao i pozicije na kojima je radio.
"Čim su otpustili Dianu Vreeland, morali su zaključati vrata ureda. Nisu joj htjeli reći da je otpuštena. Samo su joj rekli da mora ići. Zatim je došla na posao, vrata su bila zaključena i promijenili su boju ureda iz crvenog u bež. Oni su okrutni. To je okrutan svijet. Valjda nije okrutniji od bilo kojeg drugog svijeta, ali nije humani svijet. To nije svijet dobrote. " - prokomentirao je.
Naveo je i da od Anne nije dobio nikakvo objašnjenje, a da je njihovo prijateljstvo završeno shvatio je kada mu nije čestitala rođendan niti mu se više javila. 
"Imuna je na svakog tko nije moćan ili poznat poput ljudi koji krase stranice američkog Voguea” - napisao je.

André je naveo i da su njegove godine također uvelike utjecale na odnos prema njemu. Postao je, kako sam piše "prestar, predebeo i nimalo cool" za svijet modnog izdavalaštva. 
Veselimo se saznati još više detalja o prekidu ovog modnog prijateljstva, kao i njegove inside komentare o cijelokupnoj industriji.
Knjiga izlazi u 9. mjesecu i sigurni smo da će biti modno štivo koje će brzo naći put do polica ljubitelja mode.

Neka mjesta nastavljamo nositi dugo nakon što ih napustimo. Ostanu u bojama koje pamtimo, u zraku poslije kiše, u zvuku jezika i prizorima koji se vrate bez najave. Dom ponekad nije adresa, već osjećaj koji se seli s nama.

Bosna i Hercegovina ima svoje nijanse. Plavu koja se otvori nad planinama nakon proljetnog pljuska. Bijelu koja nosi svjetlost hercegovačkog kamena i mir stećaka. Zatim žutu, boju ljiljana, cvijeta koji u novoj priči Belme Tvico donosi ljeto. 

Iz susreta boja neba, kamena, ljiljana i osjećaja pripadnosti nastaje Lilium Bosniacum, nova kapsulna kolekcija Belme Tvico . Posvećena je identitetu, naslijeđu i osjećaju doma koji ostaje u nama bez obzira na to gdje se nalazimo.    





 

Predstavljena u trenutku kada se s posebnom pažnjom prati nastup bh nogometaša na Svjetskom prvenstvu, Lilium Bosniacum dolazi kao elegantan način da se govori o pripadnosti. Kroz tkaninu, boju i pokret. Kroz odjeću koja ne traži da se emocija objašnjava, već da se prepozna.  




 

Kolekcija počinje slikom neba i ptice koja ga presijeca. U lakoći tog pokreta ptica postaje tačka, tačka linija, a linija ljiljan. Iz tog motiva nastaje vizualni jezik kolekcije u kojem ljiljan ne djeluje kao ukras, već kao čuvar sjećanja i simbol trajanja.

Belma Tvico upravo tu pronalazi prostor za svoj modni rukopis. Ljiljan se pojavljuje kroz apstraktne printeve, prozračne tkanine i forme koje dopuštaju pokret. Nekada je jasan, nekada tek naslućen, ali uvijek dovoljno snažan da nosi priču bez velike geste.  






 

Lilium Bosniacum nastaje u saradnji s umjetnicom Taidom Jašarević, čiji printovi kolekciji daju dodatnu slojevitost. U apstraktnim oblicima pokret, emocija i pripadnost prelaze u vizualni ritam između sjećanja i savremenosti.

Na tkaninama se pojavljuju i fragmenti bosančice , srednjovjekovnog bosanskog pisma koje Belma Tvico već više od jedne decenije njeguje kroz svoj dizajnerski izraz. U ovoj kolekciji bosančica djeluje poput tihe poruke prošlosti, upisane u sadašnji trenutak. Uz ljiljan, otvara priču o vrijednostima koje traju jer ne zavise od jednog vremena.  




 

To je oduvijek bila snaga Belme Tvico. Ona razumije da kulturno-historijsko naslijeđe gubi svoju moć onog trenutka kada postane kostim. Umjesto pukog reproduciranja simbola, Tvico istražuje njihovu suštinu. U Lilium Bosniacum ta ideja dobija najčišći oblik: osjećaj pripadnosti. Komadić doma koji nosimo u sebi. Sigurnost da dom ne postoji samo kao geografsko mjesto, nego i kao sjećanje, emocija, jezik i ljubav.





 

 

Kolekciju nose žene koje ovoj priči daju dodatnu snagu: Hanka Paldum, diva bosanskohercegovačkog sevdaha, Amra Džeko , jedna od najprepoznatljivijih ambasadorica Bosne i Hercegovine u svijetu, te talentovana pijanistica Lamija Tipura.

Glas Bosne i Hercegovine ovoj priči daje vokalna umjetnica Nikolina Vujić, dok kreativni tim iza kamere predvodi Marko Jovančić, uz podršku Ammara Marića i Lejle Vražalice.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba  
Foto: Belma Tvico/PR