TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 28.4.2020.
André Leon Talley je prvi afroamerički urednik u magazinu Vogue. Studirao je uz stipendiju na Sveučilištu Brown, radio je u magazinu Interview, zatim u Daily Wear Daily i W magazinu, volonterski je s Diane Vreeland radio na organizaciji MET izložbi, da bi svoj karijerni put nastavio u magazinu Vogue gdje je radio kao modni urednik, a zatim i kreativni direktor.
Postao je jedan od utjecajnijih glasova u svijetu mode i dobio uvod u glamurozni, ali i ne tako sjajni svijet mode.
U knjizi The Chiffon Trenches: A Memoir, osim o karijernim počecima, sasvim otvoreno i iskreno priča o tome kako je uspio u svijetu mode - usprkos rasizmu, raznim glasinama i zlobnim komentarima na račun izgleda. Govori i koje su njegove osobne borbe utjecale na njega tijekom desetljeća, kao i koje su ga inspirativne žene uvijek podržavale - Diana Vreeland, Diane von Fürstenberg, Lee Radziwill samo su neka od imena s liste.
Stekao je bogato iskustvo u modi kroz pedeset godina rada i surađivao s brojnim dizajnerima, modelima, fotografima, umjetnicima...
MEMOARI KOJI DAJU JOŠ INTIMNIJI I BOLJI UVID U MODNU INDUSTRIJU
Uz zanimljivu karijernu pozadinu, ono što je posebice privuklo pozornost javnosti upravo je njegov odnos s Annom Wintour o kojem također priča u knjizi.
Naime, Anna je, kao i za brojne druge modne insajdere, odigrala važnu ulogu u njegovom razvoju i rastu na modnoj sceni.
Često je isticao da je upravo ona bila važna za izgradnju njegove karijere, a imali su i prijateljski odnos.
No, cijela stvar se mijenja kada je unazad nekoliko godina Vogue počeo smanjivati broj projekata, kao i pozicije na kojima je radio.
"Čim su otpustili Dianu Vreeland, morali su zaključati vrata ureda. Nisu joj htjeli reći da je otpuštena. Samo su joj rekli da mora ići. Zatim je došla na posao, vrata su bila zaključena i promijenili su boju ureda iz crvenog u bež. Oni su okrutni. To je okrutan svijet. Valjda nije okrutniji od bilo kojeg drugog svijeta, ali nije humani svijet. To nije svijet dobrote. " - prokomentirao je.
Naveo je i da od Anne nije dobio nikakvo objašnjenje, a da je njihovo prijateljstvo završeno shvatio je kada mu nije čestitala rođendan niti mu se više javila.
"Imuna je na svakog tko nije moćan ili poznat poput ljudi koji krase stranice američkog Voguea” - napisao je.
André je naveo i da su njegove godine također uvelike utjecale na odnos prema njemu. Postao je, kako sam piše "prestar, predebeo i nimalo cool" za svijet modnog izdavalaštva.
Veselimo se saznati još više detalja o prekidu ovog modnog prijateljstva, kao i njegove inside komentare o cijelokupnoj industriji.
Knjiga izlazi u 9. mjesecu i sigurni smo da će biti modno štivo koje će brzo naći put do polica ljubitelja mode.
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Bob Mackie napustio nas je u 87. godini. Iza njega ostaju Cher, Tina Turner i cijela jedna škola spektakla koju moda i danas pokušava dostići.
U 87. godini, u Palm Springsu, napustio nas je Bob Mackie, jedan od najodlikovanijih američkih kostimografa i dizajner čijih je više od šest desetljeća rada utkano u historiju televizije, Hollywooda i pop kulture. Iza njega ostaje devet Emmy nagrada, 32 Emmy nominacije, Tony za kostimografiju mjuzikla The Cher Show, tri nominacije za Oscara, mjesto u Television Academy Hall of Fameu i CFDA nagrada za životno djelo.
Foto: @bobmackie
Bob Mackie nikada nije imao problem s previše. Previše perja, previše kristala, previše kože ili previše pažnje bili su, u njegovom svijetu, tek početna tačka. Desetljećima prije nego što su arhivske haljine postale valuta crvenog tepiha, a naked dress dobila vlastiti trend cycle, Mackie je razumio nešto što moda danas iznova pokušava dokazati: dobar look treba proizvesti trenutak.
I proizvodio ih je mnogo.
Karijeru je započeo kao crtač kostima u Hollywoodu, radeći uz Jeana Louisa i Edith Head. Kao mladi sketch artist izradio je skicu za Jean Louisovu čuvenu haljinu koju je Marilyn Monroe nosila dok je 1962. pjevala “Happy Birthday, Mr. President”.
Foto: @keyonmonte
Foto: @gettyarchive
Kasnije su kroz njegov studio prolazila gotovo sva imena koja danas čine historiju show businessa: Diana Ross, Tina Turner, Liza Minnelli, Elton John, Bette Midler, Barbra Streisand, RuPaul i Carol Burnett. Za The Carol Burnett Show radio je svih 11 sezona, a njegova famozna haljina od zavjese iz parodije na Gone with the Wind danas se nalazi u Smithsonianu.
Foto: @julia.bennet.writes
Ipak, jedna saradnja postala je gotovo sinonim za njegovo ime.
Cher i Bob Mackie zajedno su oblikovali vizuelni idiom zbog kojeg se o njenim outfitima govori i pola stoljeća kasnije. Prozirne konstrukcije, strateški postavljeni kristali, ogromno perje i siluete napravljene za pozornicu pretvorili su odijevanje u dio performansa.
Mackiejeve kreacije teško je posmatrati odvojeno od ljudi za koje su nastajale. Nisu bile zamišljene da mirno postoje na vješalici. Trebale su uhvatiti svjetlo, pratiti tijelo u pokretu i izgledati jednako efektno pred kamerom kao iz posljednjeg reda dvorane.
Kod Cher je upravo tijelo često postajalo dio dizajna. Za njen čuveni Met Gala look iz 1974. prozirna mrežasta baza gotovo je nestajala na koži, ostavljajući perlice, kristale i bijelo perje da definiraju siluetu. Rezultat nije djelovao poput klasične večernje haljine, već kao iluzija odjeće, ideja koju je Mackie razvijao još od prve naked dress koju je 1968. napravio za Mitzi Gaynor.
Foto: @howtonewyorker
Dvanaest godina nakon Met Gale, za Oscare 1986., odnos prema tijelu ostao je sličan, ali je silueta postala gotovo arhitektonska. Crni dvodijelni look s kristalima i otkrivenim stomakom završavao je ogromnim pernatim ukrasom za glavu. Nije pokušavao biti suptilan. Bio je napravljen da promijeni energiju prostorije u trenutku kada Cher uđe u nju.
Foto: @bobmackie
S Tinom Turner Mackiejeva estetika dobila je pokret. Kratke siluete, resice, perle i perje reagirali su na njenu izvedbu, pa kostim više nije bio nešto što se samo nosi na pozornici nego dio same koreografije. Upravo je to jedna od stvari koje Mackiejeve kreacije razlikuju od pukog maksimalizma: dekoracija je gotovo uvijek imala funkciju.
Perje, kristali, prozirnost i resice kod Mackieja zato nisu bili samo potpis. Bili su alati. Jedni su hvatali svjetlo, drugi naglašavali pokret, treći stvarali iluziju tijela, ali svi su imali isti zadatak: učiniti da osoba koju gledamo izgleda veće od samog trenutka.
Mackie je eksperimentirao s iluzijom nagog tijela još krajem šezdesetih, koristeći mrežaste podloge, ručno postavljene perle i kristale kako bi odjeća na pozornici gotovo nestala. Danas tu estetiku redovno gledamo na crvenim tepisima, ali njegova verzija uvijek je bila vezana za pokret, izvođača i spektakl.
Možda upravo zato njegove kreacije nisu ostale zaključane u arhivi.
Zendaya, Miley Cyrus, Sabrina Carpenter i druge zvijezde nove generacije posljednjih su godina ponovo posezale za Mackiejevim vintage komadima. Ono što je nekad dizajnirao za televizijske specijale, koncerte i dodjele nagrada danas se pojavljuje na novim tijelima, pred novim kamerama i ponovo djeluje potpuno relevantno.
Foto: @bobmackie
Bob Mackie proveo je više od šest desetljeća podsjećajući modnu industriju na nešto što povremeno zaboravi: odjeća može biti spektakl. Njegove kreacije nikada nisu ulazile u prostoriju tiho, niti su trebale.
Zato ga je teško smjestiti u prošlost. Svaki put kada kristali uhvate reflektor, tijelo postane dio kostima, a jedan look zasjeni sve ostalo što se te večeri dogodilo, Mackiejev modni jezik ponovo progovara.
Maestro spektakla Bob Mackie više nije ovdje. Ali show koji je započeo još traje.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Naslovna fotografija: @bobmackie
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
