André Leon Talley je prvi afroamerički urednik u magazinu Vogue. Studirao je uz stipendiju na Sveučilištu Brown, radio je u magazinu Interview, zatim u Daily Wear Daily i W magazinu, volonterski je s Diane Vreeland radio na organizaciji MET izložbi, da bi svoj karijerni put nastavio u magazinu Vogue gdje je radio kao modni urednik, a zatim i kreativni direktor.

Postao je jedan od utjecajnijih glasova u svijetu mode i dobio uvod u glamurozni, ali i ne tako sjajni svijet mode.  

U knjizi The Chiffon Trenches: A Memoir, osim o karijernim počecima, sasvim otvoreno i iskreno priča o tome kako je uspio u svijetu mode - usprkos rasizmu, raznim glasinama i zlobnim komentarima na račun izgleda. Govori i koje su njegove osobne borbe utjecale na njega tijekom desetljeća, kao i koje su ga inspirativne žene uvijek podržavale - Diana Vreeland, Diane von Fürstenberg, Lee Radziwill samo su neka od imena s liste.

Stekao je bogato iskustvo u modi kroz pedeset godina rada i surađivao s brojnim dizajnerima, modelima, fotografima, umjetnicima...

MEMOARI KOJI DAJU JOŠ INTIMNIJI I BOLJI UVID U MODNU INDUSTRIJU

Uz zanimljivu karijernu pozadinu, ono što je posebice privuklo pozornost javnosti upravo je njegov odnos s Annom Wintour o kojem također priča u knjizi. 
Naime, Anna je, kao i za brojne druge modne insajdere, odigrala važnu ulogu u njegovom razvoju i rastu na modnoj sceni.
Često je isticao da je upravo ona bila važna za izgradnju njegove karijere, a imali su i prijateljski odnos.
No, cijela stvar se mijenja kada je unazad nekoliko godina Vogue počeo smanjivati broj projekata, kao i pozicije na kojima je radio.
"Čim su otpustili Dianu Vreeland, morali su zaključati vrata ureda. Nisu joj htjeli reći da je otpuštena. Samo su joj rekli da mora ići. Zatim je došla na posao, vrata su bila zaključena i promijenili su boju ureda iz crvenog u bež. Oni su okrutni. To je okrutan svijet. Valjda nije okrutniji od bilo kojeg drugog svijeta, ali nije humani svijet. To nije svijet dobrote. " - prokomentirao je.
Naveo je i da od Anne nije dobio nikakvo objašnjenje, a da je njihovo prijateljstvo završeno shvatio je kada mu nije čestitala rođendan niti mu se više javila. 
"Imuna je na svakog tko nije moćan ili poznat poput ljudi koji krase stranice američkog Voguea” - napisao je.

André je naveo i da su njegove godine također uvelike utjecale na odnos prema njemu. Postao je, kako sam piše "prestar, predebeo i nimalo cool" za svijet modnog izdavalaštva. 
Veselimo se saznati još više detalja o prekidu ovog modnog prijateljstva, kao i njegove inside komentare o cijelokupnoj industriji.
Knjiga izlazi u 9. mjesecu i sigurni smo da će biti modno štivo koje će brzo naći put do polica ljubitelja mode.

Radove dizajnera često pratite s profesionalnim interesom, no, postoje i oni drugi, rjeđi, čiji proces razumijete gotovo intuitivno.

Marko Feher pripada ovoj drugoj kategoriji. Njegov dizajnerski rukopis već godinama prepoznajemo po jasnoj strukturi, promišljenim narativima i hrabrosti da kroz modu kaže ono što mnogi zaobilaze.

 

Casa Mediterráneo, Alicante 
 

Zato nas je posebno obradovala vijest da večeras, u okviru međunarodnog MedModa Fashion Showa, u Španiji, predstavlja novu kolekciju. Naravno da i sam naziv kolekcije nosi važan i snažan emotivni naboj: “We Are Living in the World of Striped Pajamas”. 

Imali smo priliku zaviriti iza kulisa u Casa Mediterráneo, prije makeupa i frizure, i ono što smo tamo vidjeli je upravo ono što od Fehera očekujemo, ali kao i uvijek, korak dalje. Njegova prepoznatljiva igra kroja i strukture sada dolazi u dijalogu s grafičkim, gotovo pulsirajućim linijama u crvenoj i bijeloj boji, koje razbijaju tamnu bazu odijela. To linije koje pričaju. Osjetite taj puls. 

 

Kolekcija je, kako i sam kaže, njegov lični komentar vremena: “Danas često imam osjećaj da ljudi žive unutar nevidljivih, ali i vidljivih granica, podjela, strahova i sistema koji nas udaljavaju jedne od drugih.” Upravo zato “striped pajamas” u njegovoj interpretaciji nisu referenca na historiju, nego snažna metafora sadašnjosti: 

 

I to je ono što kod Fehera cijenimo... nikada ne ostaje na površini. Njegove kolekcije uvijek imaju jasno uporište u stvarnosti, ali i potrebu da tu stvarnost preispitaju. Ovdje to radi kroz kontrast: strogi tailoring nasuprot emotivnoj poruci, kontrolisana silueta nasuprot unutrašnjem nemiru koji linije sugerišu. 

Komadi koje vidimo u backstageu jesu statement, ali i garderoba koja može živjeti van piste, što je rijetka ravnoteža koju Feher već godinama uspješno održava.

 

“Moda za mene nikada nije samo odjeća, oduvijek je način da izrazim stav, emociju i poruku,” govori nam, i upravo se kroz ovu kolekciju taj stav dodatno produbljuje. Ovo je njegov poziv na empatiju, slobodu i povezivanje.

 

Poseban sloj cijeloj priči daje i kontekst u kojem se kolekcija predstavlja. Mediteran kao prostor susreta kultura čini savršenu pozornicu za ovakvu poruku, a kako Feher ističe, iako Bosna i Hercegovina ima malu obalu, itekako ima glas koji vrijedi čuti.

 

Ova kolekcija nas podsjeća na ono što kod Fehera već znamo, da moda može biti estetski precizna, ali i emotivno neugodna na najbolji mogući način.