TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 15.3.2016.
U Mostaru svi putevi vode na Rondo. Bilo da putujete, pa ste samo u prolazu, bilo da lijeno šetate pa ćete „krug po gradu“. I na redovnih +45°C i izvanrednih 80 centimetara snijega 2012. godine, Rondo je uvijek usput.
U početku je Rondo bio tek kružni cvijetnjak La Rondelle, a tadašnji stanovnici su ovo mjesto godinama kolokvijalno nazivali starim imenom lokacije - Gumno. Izgrađen je 1897. godine na pola puta dužine 1,5 kilometar, koji je povezivao Veliku gimnaziju i Balinovac. Priču o dolasku prestolonasljednika i njegove supruge, o sadnji platana i pretvaranju puta u šetalište sigurno već znate.
Šetnica, hlad ispod stoljetnih platana i popularni HETMOS-ov buffet Rondo motiv su svih starih fotografija Mostara, i razlog popularnosti Rondoa. Od 1959. razlog popularnosti, ali i motiv fotografija je i Dom kulture, današnji HD Herceg Stjepan Kosača.
Objekt je projektirao arhitekt Reuf Kadić. Rođen je u Sarajevu 1908. godine, a 1927. godine upisuje Arhitektonski fakultet u Pragu. Uz brata Muhameda, Dušana Simića, Dušana Grabrijana i Juraja Neidhardta pripadao je grupi prvih arhitekata s naših prostora školovanih u Pragu, Beču, Ljubljani i Zagrebu. To su imena uz koja se veže jezik modernog funkcionalizma u arhitekturi Bosne i Hercegovine.
Radovi na zgradi su započeli 1959. godine, na zemljištu koje je bez naknade oduzeto od Mostarsko-duvanjske biskupije. Građevinski materijal od kojeg je građen objekt HD Herceg Stjepan Kosača, ali i zgrada tzv. Kamenog MUP-a, trebao je biti upotrijebljen upravo za katedralu, koja se trebala naći na ovoj lokaciji. Prvo krilo zgrade je izgrađeno u srpnju 1959. godine, a drugo u rujnu iste godine. Kompletna zgrada je dovršena 1960. godine. Izmjene i korekcije na zgradi objekta je vršio arhitekt Romeo Tiberio i ing. Izudin Mahmutspahić.
Izgledom i položajem bočnih krila zgrada dodatno naglašava kružni oblik Rondoa, stvara pješački trg i zelene površine na kojima su smještene umjetničke skulpture i spomenik. Otvara se prema parku pročeljem dužine cca 90 metara i formom stvara najveću slobodnu površinu na Rondou.
Na južnom krilu zgrade postavljen je sat promjera 2,5 metra, s kazaljkom dugom čak 1,2 metra, identičan onom na Ćerekovića dućanu u Starom gradu, u kojem je smješten Interpretacijski centar MuM Mostar.
Pod nazivima Radnički dom, Dom kulture, Dom omladine, Dom mladih i konačno, Hrvatski dom Herceg Stjepan Kosača dao je neizbrisiv trag duhovnom, kulturnom, glazbenom i umjetničkom razvoju grada. Sa 726 mjesta u velikoj koncertnoj dvorani, 120 mjesta u maloj dvorani, umjetničkom galerijom i višenamjenskim predvorjem zgrada gotovo svakodnevno ugosti koncert, izložbu, promociju, predavanje ili neki drugi kulturni događaj.
U iščekivanju prve hrvatske opere u BiH, koncerta Massima Savića ili izraelske etno grupe „Oud in the middle west“ svratite barem u caffe Kosača i zavirite u stare fotografije Mostara.
Za MODAMO.info piše: Martina Penava
Izvor: www.kosaca-mostar.com, www.hercegovina.info, www.facebook.com/tibor.vrancic, www.terracon-news.com, Martina Penava privat
TEKST: Ada Ćeremida
Kada razmišljamo o interijerima koji nas istinski inspirišu, uvijek su to oni u kojima se osjeti život ritam, navike i lični tragovi onih koji u njima borave.
Bonjour.zaviruje nastao je iz potrebe da interijere posmatramo izvan klasičnih okvira estetike i trendova kao stvarne prostore u kojima se živi.
Kroz ovaj format, u okviru rubrike Interijer & dizajn, zavirujemo u domove ljudi sa scene i kreativne zajednice, fokusirajući se na način na koji prostor odgovara njihovom svakodnevnom ritmu, navikama i životnim fazama.
U prethodnim izdanjima zavirili smo u domove Ensara Dervišbegovića i Sabine Željo, a zajednička tačka ostaje ista: to su interijeri koji nisu zamišljeni kao kulise, već kao funkcionalni, promišljeni i duboko lični prostori.
U ovoj godini planiramo redovna izdanja Bonjour.zaviruje formata, i upravo zato danas zavirujemo u dom Nadine Mičić, glumice čiji su stil i prisustvo jednako prepoznatljivi na sceni kao i van nje, savršen početak ove nove faze. Ako znate njen stil eklektičan, efektan, intuitivan znate da vas ovdje čeka mnogo više od “lijepog stana”.
A čak i ako niste skloni maksimalizmu, u ovom prostoru postoje brojni funkcionalni i emocionalni momenti koje ćete poželjeti prepisati.
Nadine Mičić, glumica sa Eminom Smakom glavnom urednicom Bonjour.ba
Dnevni boravak kao srce doma
Prvi utisak je jasan: ovo je prostor koji se ne pazi previše i baš zato djeluje toplo. Dnevni boravak je ispunjen knjigama od poda do plafona, umjetninama, lampama različitih karaktera i sofom u kojoj želite provesti čitav dan.
Nadine nam je rekla da, kada se zaista živi, ovdje vlada “haos” i to onaj zdravi, svakodnevni, u kojem se miješaju dječije igračke, figurice životinja i tragovi običnog dana.
Maksimalizam ovdje nije estetska poza nego rezultat slojevitog života. Ništa ne djeluje slučajno, ali ništa nije ni previše ispolirano.
Biblioteka funkcioniše kao scenografija, ali i kao stvarni arhiv interesovanja, dok rasvjeta od podnih lampi do ambijentalnog svjetla prostoru daje mekoću čak i u najpunijim kompozicijama.
Nadine sa psom Duškom
Kuhinja kao opsesija i radni alat
Kuhinja je jedna od onih prostorija u kojoj se jasno vidi koliko je funkcija bila jednako važna kao i estetika. Velika radna ploha diktira raspored, a svaki element ima svoju ulogu u svakodnevnom ritmu.
Terrazzo zid, masivne fronte u maslinasto zelenoj nijansi i topli drveni tonovi čine da prostor ostane vizualno bogat, ali nenametljiv.
Nadine nam je ispričala da nije planirala sve detalje koje danas smatra ključnima, poput dualne rerne koja omogućava pripremu više jela istovremeno.
Kuhinja ovdje nije samo mjesto za kuhanje, nego produžetak porodičnog života sa šankom koji poziva na zadržavanje i razgovor. Posebnu pažnju privlače mali, promišljeni momenti: mesingani nosač za kuhinjske krpe iznad šporeta koji prostoru daje karakter, ali i vrlo praktičnu funkciju.
A ono što je prvobitno djelovalo kao ograničenje noseći stub koji nije bilo moguće ukloniti, pretvoreno je u prednost postavljanjem ogledala, čime je prostor vizualno otvoren i učinjen većim. Jedno od onih pametnih rješenja koja nastaju iz potrebe, ali završe kao dizajnerski potez.
Spavaća soba: Mir u okviru maksimalizma
U spavaćoj sobi maksimalizam postaje kontrolisaniji, ali ne nestaje. Uzglavlje s retro motivom i pažljivo birana posteljina daju prostoru karakter, dok zidovi ostaju relativno mirni kako bi naglasili teksture i boje.
Ovdje se osjeća potreba za balansom između snažnog vizuelnog identiteta i potrebe za odmorom.
Detalji poput umjetnina, malih lampi i ličnih predmeta podsjećaju da je ovo i dalje prostor koji pripada osobi čiji stil “vrišti” i ne boji se toga.
Kutak za spremanje funkcioniše gotovo kao mini-galerija. Ogledalo u bogatom okviru, šeširi na zidu, fotografije i knjige stvaraju vizuelni dnevnik.
Ovdje se jasno vidi koliko je stil Nadine intuitivan, ali i koliko svjesno gradi prostor oko sebe. Nema straha od kombinovanja ni boja, ni tekstura, ni referenci.
Kajina soba: Prostor koji raste s djetetom
Dječija soba je možda najslađi dio stana. Krevet uvučen u nišu, police pune slikovnica i igračke raspoređene tako da su stalno dostupne, govore o prostoru koji se koristi svaki dan. Ovo nije “dizajnerska” dječija soba, nego soba koja raste zajedno s djetetom.
Nadine nam je rekla da je nered ovdje konstantan ali i očekivan. Upravo taj pristup, bez potrebe da sve bude pod kontrolom, čini prostor živim i toplim.
Toalet u ovom stanu nastavak je iste filozofije: funkcionalan, ali karakteran. Tamnozelene pločice u uzorku riblje kosti, mesingane slavine i tuš stvaraju snažan, gotovo hotelski osjećaj, dok drveni element ispod umivaonika unosi toplinu i balans.
Ogledalo sa zaobljenom formom omekšava prostor i reflektuje svjetlo, čineći ga vizuelno većim i svjetlijim. Ovo je primjer kako i mali prostor može imati jasan identitet bez odricanja od svakodnevne praktičnosti.
Terasa kao produžetak dnevnog boravka
Na kraju, terasa djeluje kao još jedna soba doma. Zimi pretvorena u malo “selo Deda Mraza”, ljeti poprima boho karakter i postaje produžetak dnevnog boravka. Palete kao sofa, mnoštvo jastuka, lampe i sezonski detalji čine ga mjestom za izležavanje, razgovore i kratke bjegove iz svakodnevice.
Nadine nam je ispričala da je važno da se ovdje može ispružiti, sjesti bez razmišljanja i ostati koliko god treba. Sunce brzo zađe, nikad nije previše vruće, a atmosfera je uvijek opuštena baš kao i cijeli stan.
Dom Nadine Mičić podsjeća nas da interijer ne mora biti tih da bi bio lijep. Ovdje maksimalizam nije odluka donesena zbog trenda, nego prirodan nastavak života kakav jeste pomalo haotičan, slojevit i iskren.
Ovo je prostor u kojem se svakodnevno živi, gomila, mijenja i ponovo slaže, i baš zato ostaje inspiracija svima koji dom vide kao proces, a ne kao gotovu sliku.
A s Nadine se ovdje ne opraštamo zavirili smo i u njen ormar, pa vrlo brzo donosimo i priču o modnim momentima koji jednako glasno govore o njenom stilu.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
