TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 15.3.2016.
U Mostaru svi putevi vode na Rondo. Bilo da putujete, pa ste samo u prolazu, bilo da lijeno šetate pa ćete „krug po gradu“. I na redovnih +45°C i izvanrednih 80 centimetara snijega 2012. godine, Rondo je uvijek usput.
U početku je Rondo bio tek kružni cvijetnjak La Rondelle, a tadašnji stanovnici su ovo mjesto godinama kolokvijalno nazivali starim imenom lokacije - Gumno. Izgrađen je 1897. godine na pola puta dužine 1,5 kilometar, koji je povezivao Veliku gimnaziju i Balinovac. Priču o dolasku prestolonasljednika i njegove supruge, o sadnji platana i pretvaranju puta u šetalište sigurno već znate.
Šetnica, hlad ispod stoljetnih platana i popularni HETMOS-ov buffet Rondo motiv su svih starih fotografija Mostara, i razlog popularnosti Rondoa. Od 1959. razlog popularnosti, ali i motiv fotografija je i Dom kulture, današnji HD Herceg Stjepan Kosača.
Objekt je projektirao arhitekt Reuf Kadić. Rođen je u Sarajevu 1908. godine, a 1927. godine upisuje Arhitektonski fakultet u Pragu. Uz brata Muhameda, Dušana Simića, Dušana Grabrijana i Juraja Neidhardta pripadao je grupi prvih arhitekata s naših prostora školovanih u Pragu, Beču, Ljubljani i Zagrebu. To su imena uz koja se veže jezik modernog funkcionalizma u arhitekturi Bosne i Hercegovine.
Radovi na zgradi su započeli 1959. godine, na zemljištu koje je bez naknade oduzeto od Mostarsko-duvanjske biskupije. Građevinski materijal od kojeg je građen objekt HD Herceg Stjepan Kosača, ali i zgrada tzv. Kamenog MUP-a, trebao je biti upotrijebljen upravo za katedralu, koja se trebala naći na ovoj lokaciji. Prvo krilo zgrade je izgrađeno u srpnju 1959. godine, a drugo u rujnu iste godine. Kompletna zgrada je dovršena 1960. godine. Izmjene i korekcije na zgradi objekta je vršio arhitekt Romeo Tiberio i ing. Izudin Mahmutspahić.
Izgledom i položajem bočnih krila zgrada dodatno naglašava kružni oblik Rondoa, stvara pješački trg i zelene površine na kojima su smještene umjetničke skulpture i spomenik. Otvara se prema parku pročeljem dužine cca 90 metara i formom stvara najveću slobodnu površinu na Rondou.
Na južnom krilu zgrade postavljen je sat promjera 2,5 metra, s kazaljkom dugom čak 1,2 metra, identičan onom na Ćerekovića dućanu u Starom gradu, u kojem je smješten Interpretacijski centar MuM Mostar.
Pod nazivima Radnički dom, Dom kulture, Dom omladine, Dom mladih i konačno, Hrvatski dom Herceg Stjepan Kosača dao je neizbrisiv trag duhovnom, kulturnom, glazbenom i umjetničkom razvoju grada. Sa 726 mjesta u velikoj koncertnoj dvorani, 120 mjesta u maloj dvorani, umjetničkom galerijom i višenamjenskim predvorjem zgrada gotovo svakodnevno ugosti koncert, izložbu, promociju, predavanje ili neki drugi kulturni događaj.
U iščekivanju prve hrvatske opere u BiH, koncerta Massima Savića ili izraelske etno grupe „Oud in the middle west“ svratite barem u caffe Kosača i zavirite u stare fotografije Mostara.
Za MODAMO.info piše: Martina Penava
Izvor: www.kosaca-mostar.com, www.hercegovina.info, www.facebook.com/tibor.vrancic, www.terracon-news.com, Martina Penava privat
TEKST: Ada Ćeremida
U trenutku kada se interijeri sve jasnije udaljavaju od hladnog minimalizma i sigurnih neutralnih rješenja, ovakvi prostori postaju nova referenca.
Stanovi koji ne pokušavaju impresionirati na prvu, nego vas polako uvlače u svoj ritam. Upravo takav je ovaj austrougarski stan u Ferhadiji, u kojem je FO4A Architecture studio pokazao kako se historijski okvir može čitati savremeno, precizno i vrlo hrabro.
Tamni zidovi, color drenched zidovi i stolarija, naglašeni detalji i povratak teksture više nisu hrabar izuzetak, nego promišljen odgovor na način na koji danas želimo živjeti.
Ovaj stan u Ferhadiji ne govori o trendovima direktno, ali ih precizno utjelovljuje: interijeri u kojima se boja koristi kao arhitektonski alat, svjetlo kao kompozicija, a detalj kao nosilac identiteta. Upravo takvi prostori najavljuju estetiku koju ćemo u 2026. godini viđati sve češće: zreliju, slojevitiju i mnogo ličniju.
Ulaskom u dnevni boravak, atmosfera se dodatno smekšava. Zidne obloge i biblioteke sa zaobljenim lukovima uvode osjećaj kontinuiteta i topline, dok pažljivo birana rasvjeta definiše zone bez potrebe za vizualnim preopterećenjem.
Namještaj je odmjeren, taktilan i nenametljiv. Ovdje nema potrebe za naglašenim akcentima jer prostor sam po sebi nosi karakter. Upravo ta suzdržanost čini boravak mjestom u kojem se želi ostati duže bez buke, bez viška.
Radni sto smješten uz prozor djeluje kao prirodni nastavak boravka. Drvo, jednostavne linije i pogled prema vani stvaraju osjećaj fokusa bez izolacije. Ovo je primjer kako se funkcija može uklopiti u dnevni ritam doma, bez da prostor izgubi svoju smirenost ili estetiku.
Prvi kadar vodi nas kroz dugi, svijetli hodnik. Naizgled jednostavan, ali pažljivo slojevit. Bijeli zidovi sa zadržanom klasičnom profilacijom, diskretna podna rasvjeta koja prati liniju kretanja i komadi namještaja koji djeluju gotovo skulpturalno.
Konzolna polica od tamnog drveta, svedena i precizno oblikovana, nije tu da popuni zid, nego da uspostavi ton cijelog stana. Ovo je prostor koji se čita polako i u kojem hodnik prestaje biti prolaz postaje arhitektonska sekvenca.
Kuhinja je jedan od ključnih trenutaka ovog stana. Color drenched stolarija u nježnoj plavoj nijansi, vertikalni ritam fronti i otvorene police od toplog drveta stvaraju snažan vizualni identitet, ali bez težine.
Svjetlo se ovdje ne oslanja na bjelinu, nego na refleksiju materijala, dubinu nijansi i precizno postavljenu rasvjetu. Ovo je odličan primjer kako tamni tonovi, pravilno balansirani, mogu djelovati izuzetno svijetlo i prozračno.
Mini trpezarijski dio nastavlja istu logiku: jednostavan drveni sto, lagane stolice i podne pločice s diskretnim ornamentom koji povezuje savremeni dizajn s historijskim slojevima stana.
U trpezariji i dalje, FO4A studio se ne boji tamnih zidova. Duboki, topli tonovi ovdje nisu dekorativni trik, nego alat za stvaranje intime. Uz klasične zidne profile i pažljivo odabrane komade namještaja, prostor dobija karakter koji djeluje gotovo bezvremenski.
Ovo je estetika koja se udaljava od sigurnih neutralnih rješenja i pokazuje kako se boja može koristiti promišljeno, zrelo i dugoročno, upravo ono što sve više prepoznajemo kao smjer savremenih interijera.
Spavaća soba donosi još jedan važan sloj ovog projekta. Tapete bogate teksture, tamni zidovi i mekana rasvjeta stvaraju prostor koji djeluje intimno i zaštićeno. Ovo nije minimalistička praznina, nego prostor pun atmosfere.
Tapete ovdje nisu statement same po sebi, već pozadina koja nosi emociju. Upravo ovakav povratak ornamenta i taktilnosti sve češće viđamo u savremenim interijerima kao odgovor na predugo insistiranje na sterilnosti.
Kupatilo zatvara priču jednako snažno. Vidljivi piping, metalne armature i jednostavne linije daju prostoru industrijsku notu, ali u vrlo suptilnom, kontrolisanom obliku. Ništa ovdje nije slučajno, čak i tehnički elementi postaju dio dizajna.
Posebno upečatljiv detalj su svijeće koje se vizualno stapaju s cijevima i armaturom, gotovo kao da su se “otopile” u tehnički sklop. Taj mali, gotovo neočekivani trenutak savršeno sažima filozofiju cijelog stana: funkcionalni elementi ne moraju nestati da bi prostor bio lijep, već mogu postati njegov najzanimljiviji dio.
Ovo je prostor koji pokazuje kako funkcionalni detalji mogu biti estetski, ako su promišljeno integrisani.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
