U Mostaru svi putevi vode na Rondo. Bilo da putujete, pa ste samo u prolazu, bilo da lijeno šetate pa ćete „krug po gradu“. I na redovnih +45°C i izvanrednih 80 centimetara snijega 2012. godine, Rondo je uvijek usput.

U početku je Rondo bio tek kružni cvijetnjak La Rondelle, a tadašnji stanovnici su ovo mjesto godinama kolokvijalno nazivali starim imenom lokacije - Gumno. Izgrađen je 1897. godine na pola puta dužine 1,5 kilometar, koji je povezivao Veliku gimnaziju i Balinovac. Priču o dolasku prestolonasljednika i njegove supruge, o sadnji platana i pretvaranju puta u šetalište sigurno već znate.

Šetnica, hlad ispod stoljetnih platana i popularni HETMOS-ov buffet Rondo motiv su svih starih fotografija Mostara, i razlog popularnosti Rondoa. Od 1959. razlog popularnosti, ali i motiv fotografija je i Dom kulture, današnji HD Herceg Stjepan Kosača.

Objekt je projektirao arhitekt Reuf Kadić. Rođen je u Sarajevu 1908. godine, a 1927. godine upisuje Arhitektonski fakultet u Pragu. Uz brata Muhameda, Dušana Simića, Dušana Grabrijana i Juraja Neidhardta pripadao je grupi prvih arhitekata s naših prostora školovanih u Pragu, Beču, Ljubljani i Zagrebu. To su imena uz koja se veže jezik modernog funkcionalizma u arhitekturi Bosne i Hercegovine.

Radovi na zgradi su započeli 1959. godine, na zemljištu koje je bez naknade oduzeto od Mostarsko-duvanjske biskupije. Građevinski materijal od kojeg je građen objekt HD Herceg Stjepan Kosača, ali i zgrada tzv. Kamenog MUP-a, trebao je biti upotrijebljen upravo za katedralu, koja se trebala naći na ovoj lokaciji. Prvo krilo zgrade je izgrađeno u srpnju 1959. godine, a drugo u rujnu iste godine. Kompletna zgrada je dovršena 1960. godine. Izmjene i korekcije na zgradi objekta je vršio arhitekt Romeo Tiberio i ing. Izudin Mahmutspahić.

Izgledom i položajem bočnih krila zgrada dodatno naglašava kružni oblik Rondoa, stvara pješački trg i zelene površine na kojima su smještene umjetničke skulpture i spomenik. Otvara se prema parku pročeljem dužine cca 90 metara i formom stvara najveću slobodnu površinu na Rondou.  

Na južnom krilu zgrade postavljen je sat promjera 2,5 metra, s kazaljkom dugom čak 1,2 metra, identičan onom na Ćerekovića dućanu u Starom gradu, u kojem je smješten Interpretacijski centar MuM Mostar.

Pod nazivima Radnički dom, Dom kulture, Dom omladine, Dom mladih i konačno, Hrvatski dom Herceg Stjepan Kosača dao je neizbrisiv trag duhovnom, kulturnom, glazbenom i umjetničkom razvoju grada. Sa 726 mjesta u velikoj koncertnoj dvorani, 120 mjesta u maloj dvorani, umjetničkom galerijom i višenamjenskim predvorjem zgrada gotovo svakodnevno ugosti koncert, izložbu, promociju, predavanje ili neki drugi kulturni događaj.

U iščekivanju prve hrvatske opere u BiH, koncerta Massima Savića ili izraelske etno grupe „Oud in the middle west“ svratite barem u caffe Kosača i zavirite u stare fotografije Mostara.

Za MODAMO.info piše: Martina Penava

_{Izvor: www.kosaca-mostar.com, www.hercegovina.info, www.facebook.com/tibor.vrancic, www.terracon-news.com, Martina Penava privat}

U stanu od svega 40 kvadrata, nekoliko pažljivo oblikovanih krivina i organskih linija potpuno mijenja način na koji doživljavamo prostor u centru Sarajeva.

Na svega nekoliko koraka od Narodnog pozorišta, iza fasade tipične gradske zgrade, krije se interijer u Sarajevu koji funkcioniše kao studija proporcije i balansa. Umjesto da naglašava svoju kvadraturu, ovaj stan je suptilno razgrađuje kroz oble forme, meke prijelaze i pažljivo kadrirane poglede između zona. 

Zid nije samo zid, već element kompozicije, boja nije akcenat, već arhitektonska odluka. Paleta maslinasto zelene, toplog drveta i zagasitih tonova terakote djeluje kontrolisano, ali nikada hladno. Rezultat je prostor koji se ne nameće veličinom, nego jasnoćom ideje.







Arhitektonska pregrada kao centralni element

Najintrigantniji momenat ovog stana je zidna pregrada koja istovremeno dijeli i povezuje. Postavljena između dnevnog boravka i spavaće zone, ona funkcioniše kao TV zid, ali i kao vizuelni okvir cijelog prostora. Uokvirena maslinasto zelenom bojom i blagim profilacijama, djeluje gotovo scenografski kao pozadina koja definira ritam interijera.

Umjesto klasičnog hodničkog razdvajanja, prostor ostaje protočan. Pogled klizi iz jedne zone u drugu, ali svaka ima vlastiti identitet. Upravo ta balansirana transparentnost daje stanu osjećaj većeg volumena.







Krivine kao odgovor na malu kvadraturu

U interijerima manjih dimenzija oštre linije često dodatno naglašavaju skučenost. Ovdje je pristup suprotan. Uzglavlje kreveta izvedeno je u zaobljenoj, organskoj formi, gotovo poput skulpturalnog elementa. Kuhinjski gornji ormarići imaju mekano zaobljene ivice, a i trpezarijske stolice prate istu fluidnu logiku.

Te krivine nisu samo estetski detalj. One omekšavaju prijelaze između zona, ublažavaju kontraste i stvaraju osjećaj protočnosti. Prostor se ne doživljava kroz uglove, nego kroz kretanje.





Maslinasto zelena kao tiha konstanta

Duboka zelena nijansa pojavljuje se na nekoliko ključnih tačaka: centralni zid, kuhinjski elementi, ugradbeni ormari. Umjesto da dominira, ona utemeljuje prostor. U kombinaciji sa svijetlim hrastovim podom i bijelim zidovima, djeluje smirujuće i sofisticirano.

Zelena ovdje nije trendovski izbor, već strateški potez. Ona povezuje dnevnu zonu, trpezariju i kuhinju u jednu kontinuiranu cjelinu, bez potrebe za dodatnim dekorativnim intervencijama.






Slojevitost kroz drvo i teksture

Toplina drveta prisutna je kroz podove, kuhinjske fronte i vertikalne obloge koje diskretno razdvajaju prostor. Posebno je zanimljiv drveni volumen koji skriva dio skladišnog prostora i istovremeno definira prelaz između dnevnog i spavaćeg dijela.

Teksture su pažljivo dozirane rebrasto staklo na dekorativnim elementima, tapacirani kauč neutralne boje, meki tepih ispod staklenog klub stola. Sve je svedeno, ali nikada monotono.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Airbnb