U Mostaru svi putevi vode na Rondo. Bilo da putujete, pa ste samo u prolazu, bilo da lijeno šetate pa ćete „krug po gradu“. I na redovnih +45°C i izvanrednih 80 centimetara snijega 2012. godine, Rondo je uvijek usput.

U početku je Rondo bio tek kružni cvijetnjak La Rondelle, a tadašnji stanovnici su ovo mjesto godinama kolokvijalno nazivali starim imenom lokacije - Gumno. Izgrađen je 1897. godine na pola puta dužine 1,5 kilometar, koji je povezivao Veliku gimnaziju i Balinovac. Priču o dolasku prestolonasljednika i njegove supruge, o sadnji platana i pretvaranju puta u šetalište sigurno već znate.

Šetnica, hlad ispod stoljetnih platana i popularni HETMOS-ov buffet Rondo motiv su svih starih fotografija Mostara, i razlog popularnosti Rondoa. Od 1959. razlog popularnosti, ali i motiv fotografija je i Dom kulture, današnji HD Herceg Stjepan Kosača.

Objekt je projektirao arhitekt Reuf Kadić. Rođen je u Sarajevu 1908. godine, a 1927. godine upisuje Arhitektonski fakultet u Pragu. Uz brata Muhameda, Dušana Simića, Dušana Grabrijana i Juraja Neidhardta pripadao je grupi prvih arhitekata s naših prostora školovanih u Pragu, Beču, Ljubljani i Zagrebu. To su imena uz koja se veže jezik modernog funkcionalizma u arhitekturi Bosne i Hercegovine.

Radovi na zgradi su započeli 1959. godine, na zemljištu koje je bez naknade oduzeto od Mostarsko-duvanjske biskupije. Građevinski materijal od kojeg je građen objekt HD Herceg Stjepan Kosača, ali i zgrada tzv. Kamenog MUP-a, trebao je biti upotrijebljen upravo za katedralu, koja se trebala naći na ovoj lokaciji. Prvo krilo zgrade je izgrađeno u srpnju 1959. godine, a drugo u rujnu iste godine. Kompletna zgrada je dovršena 1960. godine. Izmjene i korekcije na zgradi objekta je vršio arhitekt Romeo Tiberio i ing. Izudin Mahmutspahić.

Izgledom i položajem bočnih krila zgrada dodatno naglašava kružni oblik Rondoa, stvara pješački trg i zelene površine na kojima su smještene umjetničke skulpture i spomenik. Otvara se prema parku pročeljem dužine cca 90 metara i formom stvara najveću slobodnu površinu na Rondou.  

Na južnom krilu zgrade postavljen je sat promjera 2,5 metra, s kazaljkom dugom čak 1,2 metra, identičan onom na Ćerekovića dućanu u Starom gradu, u kojem je smješten Interpretacijski centar MuM Mostar.

Pod nazivima Radnički dom, Dom kulture, Dom omladine, Dom mladih i konačno, Hrvatski dom Herceg Stjepan Kosača dao je neizbrisiv trag duhovnom, kulturnom, glazbenom i umjetničkom razvoju grada. Sa 726 mjesta u velikoj koncertnoj dvorani, 120 mjesta u maloj dvorani, umjetničkom galerijom i višenamjenskim predvorjem zgrada gotovo svakodnevno ugosti koncert, izložbu, promociju, predavanje ili neki drugi kulturni događaj.

U iščekivanju prve hrvatske opere u BiH, koncerta Massima Savića ili izraelske etno grupe „Oud in the middle west“ svratite barem u caffe Kosača i zavirite u stare fotografije Mostara.

Za MODAMO.info piše: Martina Penava

_{Izvor: www.kosaca-mostar.com, www.hercegovina.info, www.facebook.com/tibor.vrancic, www.terracon-news.com, Martina Penava privat}

Baš kao što volimo pronaći outfite koji na prvi pogled djeluju neobično, ali u stvarnosti savršeno funkcionišu, isto važi i za interijere.

Ovaj stan u Sarajevu ističe se suptilnom dozom ekscentričnosti koja se ne nameće, već polako otkriva kroz boju, svjetlo i detalje.

Kombinacija svijetlog drveta, toplih tonova i pažljivo doziranih kolor-akcenata stvara prostor koji djeluje prozračno, ali nikako hladno. Posebno je zanimljivo kako elementi koji često znaju izgledati previše “čisto” ovdje dobijaju karakter i toplinu. 

Rezultat je dom koji je istovremeno smiren, živ i izuzetno primjenjiv kao inspiracija za vlastiti prostor.





Kada svijetlo drvo prestaje biti sterilno

Svijetlo drvo često ima reputaciju neutralnog, pa čak i dosadnog materijala, ali u ovom stanu ono je baza koja nosi cijeli interijer. Korišteno na podovima, namještaju i stolariji, stvara kontinuitet i vizuelni mir.

Ključ je u teksturi i kombinaciji s toplim tonovima, zbog čega prostor nikada ne djeluje prazno. Parket u ribljoj kosti dodatno unosi dinamiku i osjećaj zanatske vrijednosti. Upravo ta nenametljiva slojevitost čini da drvo ovdje izgleda savremeno i svježe.

Trpezarija kao srce doma

Trpezarijski prostor je jedan od najjačih aduta ovog stana i pravi primjer kako funkcionalnost može biti estetski privlačna. Umjesto klasičnog seta stolica, klupa uz sto stvara osjećaj zajedništva i otvorenosti. Ona omogućava da se za sto smjesti više ljudi, ali i da se prostor lako prilagodi drugim potrebama. 

Drveni sto jednostavne forme dodatno naglašava toplinu prostora, dok zavjese omekšavaju cijelu kompoziciju i filtriraju svjetlo. Ovo je rješenje koje se lako može primijeniti i u manjim stanovima, koristeći namještaj koji već imamo, ali na pametniji način.
 




Boja kao detalj, a ne dominacija

Najzanimljiviji momenti u stanu dolaze kroz boju, ali uvijek na neočekivanim mjestima. Žuti plafon u jednoj od prostorija i žuti akcenat iza kreveta unose dozu optimizma i razbijaju monotoniju, bez da preuzmu prostor. Zeleni tonovi na sofi i biljkama dodatno balansiraju paletu, stvarajući osjećaj smirenosti. 

Čak i keramičke pločice u svijetlim zonama djeluju kao produžetak ove ideje. Sve je pažljivo odmjereno, zbog čega boja ovdje djeluje kao naglasak, a ne kao glavna tema.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Airbnb