TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 15.3.2016.
U Mostaru svi putevi vode na Rondo. Bilo da putujete, pa ste samo u prolazu, bilo da lijeno šetate pa ćete „krug po gradu“. I na redovnih +45°C i izvanrednih 80 centimetara snijega 2012. godine, Rondo je uvijek usput.
U početku je Rondo bio tek kružni cvijetnjak La Rondelle, a tadašnji stanovnici su ovo mjesto godinama kolokvijalno nazivali starim imenom lokacije - Gumno. Izgrađen je 1897. godine na pola puta dužine 1,5 kilometar, koji je povezivao Veliku gimnaziju i Balinovac. Priču o dolasku prestolonasljednika i njegove supruge, o sadnji platana i pretvaranju puta u šetalište sigurno već znate.
Šetnica, hlad ispod stoljetnih platana i popularni HETMOS-ov buffet Rondo motiv su svih starih fotografija Mostara, i razlog popularnosti Rondoa. Od 1959. razlog popularnosti, ali i motiv fotografija je i Dom kulture, današnji HD Herceg Stjepan Kosača.
Objekt je projektirao arhitekt Reuf Kadić. Rođen je u Sarajevu 1908. godine, a 1927. godine upisuje Arhitektonski fakultet u Pragu. Uz brata Muhameda, Dušana Simića, Dušana Grabrijana i Juraja Neidhardta pripadao je grupi prvih arhitekata s naših prostora školovanih u Pragu, Beču, Ljubljani i Zagrebu. To su imena uz koja se veže jezik modernog funkcionalizma u arhitekturi Bosne i Hercegovine.
Radovi na zgradi su započeli 1959. godine, na zemljištu koje je bez naknade oduzeto od Mostarsko-duvanjske biskupije. Građevinski materijal od kojeg je građen objekt HD Herceg Stjepan Kosača, ali i zgrada tzv. Kamenog MUP-a, trebao je biti upotrijebljen upravo za katedralu, koja se trebala naći na ovoj lokaciji. Prvo krilo zgrade je izgrađeno u srpnju 1959. godine, a drugo u rujnu iste godine. Kompletna zgrada je dovršena 1960. godine. Izmjene i korekcije na zgradi objekta je vršio arhitekt Romeo Tiberio i ing. Izudin Mahmutspahić.
Izgledom i položajem bočnih krila zgrada dodatno naglašava kružni oblik Rondoa, stvara pješački trg i zelene površine na kojima su smještene umjetničke skulpture i spomenik. Otvara se prema parku pročeljem dužine cca 90 metara i formom stvara najveću slobodnu površinu na Rondou.
Na južnom krilu zgrade postavljen je sat promjera 2,5 metra, s kazaljkom dugom čak 1,2 metra, identičan onom na Ćerekovića dućanu u Starom gradu, u kojem je smješten Interpretacijski centar MuM Mostar.
Pod nazivima Radnički dom, Dom kulture, Dom omladine, Dom mladih i konačno, Hrvatski dom Herceg Stjepan Kosača dao je neizbrisiv trag duhovnom, kulturnom, glazbenom i umjetničkom razvoju grada. Sa 726 mjesta u velikoj koncertnoj dvorani, 120 mjesta u maloj dvorani, umjetničkom galerijom i višenamjenskim predvorjem zgrada gotovo svakodnevno ugosti koncert, izložbu, promociju, predavanje ili neki drugi kulturni događaj.
U iščekivanju prve hrvatske opere u BiH, koncerta Massima Savića ili izraelske etno grupe „Oud in the middle west“ svratite barem u caffe Kosača i zavirite u stare fotografije Mostara.
Za MODAMO.info piše: Martina Penava
Izvor: www.kosaca-mostar.com, www.hercegovina.info, www.facebook.com/tibor.vrancic, www.terracon-news.com, Martina Penava privat
TEKST: Ada Ćeremida
Ova viktorijanska kuća a u Torontu nije samo još jedan primjer savremenog interijera u sjevernoameričkom kontekstu.
Ona je i priča o regionalnom znanju koje se prirodno pretače u globalni okvir. Iza projekta stoji Studio Pyramid, arhitektonsko-dizajnerski studio s više od četiri decenije iskustva, čiji su osnivači i kreativni direktor Alexander Sasha Josipović i Miloš Pavlović izgradili karijeru između umjetnosti, arhitekture i uredničkog rada u međunarodnim publikacijama.
Ako ste se ikada pitali kako izgleda dom koji ne prati trendove, već gradi vlastiti ritam, ovo je prostor koji vrijedi pogledati. Kuća nazvana ‘’The Prince of Summerhill'' u torontskom naselju Summerhill pokazuje kako se viktorijanska arhitektura može reinterpretirati bez nostalgije i kako interijer može biti istovremeno discipliniran, topao i ličan.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
Na prvi pogled, ova viktorijanska kuća ne otkriva razmjere svoje transformacije. Upravo u toj suzdržanosti leži njena snaga. Umjesto arhitektonske teatralnosti, projekat se oslanja na jasnoću proporcija, precizno vođene poglede i interijer koji prostor gradi kroz slojeve, a ne kroz efekte.
Arhitektonska intervencija zadržava poštovanje prema originalnoj strukturi, ali je proširuje i redefiniše u savremeni životni okvir. Kuća danas funkcioniše kao niz pažljivo povezanih zona koje se nadovezuju jedna na drugu, stvarajući kontinuitet između unutrašnjeg i vanjskog prostora, formalnog i opuštenog, dnevnog i intimnog.
Ulaz u interijer gdje arhitektura postavlja ritam
Prostori otkrivaju jednu od ključnih kvaliteta kuće: sposobnost da bude istovremeno strukturirana i mekana. Hodnik nije zamišljen kao prolaz, već kao uvod u ritam interijera sa reflektivnim zidovima, pažljivo biranim umjetničkim akcentima i staklenom pregradom koja filtrira svjetlo i pogled, umjesto da ih prekida.
U dnevnom boravku, kompozicija je svedena, ali bogata u slojevima: kamin postaje tiha osovina prostora, dok namještaj niskog profila i organskih linija omekšava arhitektonsku preciznost. U sobi nalazi se custom made tepih baziran na mapi Toronta. On funkcioniše kao povezno tkivo između arhitekture, namještaja i lokacije kuće. Ovo je jedan od najljepših “skrivenih” detalja projekta i vrijedi ga spomenuti jer veže prostor za grad.
Svjetlo igra ključnu ulogu lomljeno kroz teksture, staklo i umjetničke površine stvarajući atmosferu koja se mijenja tokom dana, ali nikada ne gubi osjećaj smirenosti i kontrole. Ovo su prostori koji ne traže pažnju, ali je zadržavaju.
Staklena pregrada s kružnim izrezima nije zamišljena kao čisto dekorativni element, već kao suptilan alat za oblikovanje atmosfere. U večernjim satima ona diskretno filtrira svjetlo i prostor, prilagođavajući se načinu na koji se kuća koristi, posebno tokom ljetnih okupljanja, kada interijer i eksterijer postaju jedno.
Interijer kao dijalog umjetnosti i arhitekture
Interijeri su osmišljeni kao neutralna, ali topla podloga za umjetnost. Bijela paleta, prirodni kamen, terrazzo i drvo ne pokušavaju dominirati, već smiruju prostor i dopuštaju da umjetnička djela preuzmu ulogu fokalnih tačaka. Svaka prostorija ima svoj vizualni akcenat sliku, skulpturu ili teksturu ali nikada više od onoga što prostor može nositi.
Dnevna zona povezuje kuhinju, trpezariju i boravak u jedinstvenu cjelinu, gdje se arhitektonska linija ne prekida namještajem, već se kroz njega nastavlja.
Kamin u dnevnoj sobi oblikovan je kao arhitektonska osovina prostora, obložen tapetom s geometrijskim uzorkom koja mu daje teksturalnu dubinu.
Ostakljene površine s obje strane, klizna vrata i fiksni prozor, pretvaraju ga u suptilan razdjelnik između unutrašnjeg i vanjskog prostora, odluku koja podsjeća na modernističke principe, ali je prilagođena savremenom načinu života.
Dnevna zona u ravnoteži funkcije i umjetnosti
Kuhinja i trpezarija osmišljene su kao produžetak arhitektonske logike kuće čiste linije, mirna paleta i precizno balansirani akcenti. Svijetlo drvo, bijele radne plohe i kamene obloge s izraženim, gotovo grafičkim žilama stvaraju osjećaj taktilne elegancije bez dekorativnog opterećenja. Kuhinja je u potpunosti integrisana u prostor, s ugradbenim elementima koji ne dominiraju, već se povlače u pozadinu svakodnevnog života.
Trpezarijski dio donosi suptilan kontrapunkt: skulpturalni luster, pažljivo birana umjetnička djela i mekše forme namještaja uvode toplinu i karakter, pretvarajući ovaj dio doma u mjesto susreta, a ne samo funkcije. Sve djeluje povezano, promišljeno i vremenski postojano prostor koji jednako dobro funkcioniše u tišini jutra i u večernjim okupljanjima.
Materijali koji ne traže pažnju, ali je zadržavaju
Posebna vrijednost ovog projekta leži u načinu na koji su materijali korišteni. Terrazzo podovi, kamene obloge i diskretno drvo stvaraju osjećaj trajnosti, dok pažljivo birani detalji unose toplinu i karakter. Ništa ovdje nije slučajno, ali ništa nije ni nametnuto.
U spavaćim zonama pristup ostaje dosljedan mir, slojevitost i suzdržan luksuz. Glavna spavaća soba, smještena na cijelom gornjem spratu, osmišljena je kao povlačenje iz gradske dinamike. Tapete s motivom oblaka i filtrirano dnevno svjetlo stvaraju atmosferu lakoće, gotovo lebdećeg mira.
Zid iza uzglavlja u master spavaćoj sobi obložen je tapetom s motivom oblaka, kao metafora klijentove želje da “živi u oblacima”. To je suptilan, gotovo poetski detalj nije vizualno nametljiv, ali nosi koncept.
Ono što ovaj interijer čini posebnim nije količina umjetnosti, kvadratura ili luksuznih elemenata, već osjećaj mjere. Ovo je kuća koja ne pokušava impresionirati na prvu, ali ostaje zapamćena. Prostor koji pokazuje da savremeni interijer može biti bogat bez pretjerivanja, topao bez dekorativnog viška i luksuzan bez potrebe da to naglašava.
U vremenu brzih estetskih promjena, ovakvi projekti podsjećaju da prava vrijednost leži u jasnoći koncepta i dugotrajnosti prostora.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
