U Mostaru svi putevi vode na Rondo. Bilo da putujete, pa ste samo u prolazu, bilo da lijeno šetate pa ćete „krug po gradu“. I na redovnih +45°C i izvanrednih 80 centimetara snijega 2012. godine, Rondo je uvijek usput.

U početku je Rondo bio tek kružni cvijetnjak La Rondelle, a tadašnji stanovnici su ovo mjesto godinama kolokvijalno nazivali starim imenom lokacije - Gumno. Izgrađen je 1897. godine na pola puta dužine 1,5 kilometar, koji je povezivao Veliku gimnaziju i Balinovac. Priču o dolasku prestolonasljednika i njegove supruge, o sadnji platana i pretvaranju puta u šetalište sigurno već znate.

Šetnica, hlad ispod stoljetnih platana i popularni HETMOS-ov buffet Rondo motiv su svih starih fotografija Mostara, i razlog popularnosti Rondoa. Od 1959. razlog popularnosti, ali i motiv fotografija je i Dom kulture, današnji HD Herceg Stjepan Kosača.

Objekt je projektirao arhitekt Reuf Kadić. Rođen je u Sarajevu 1908. godine, a 1927. godine upisuje Arhitektonski fakultet u Pragu. Uz brata Muhameda, Dušana Simića, Dušana Grabrijana i Juraja Neidhardta pripadao je grupi prvih arhitekata s naših prostora školovanih u Pragu, Beču, Ljubljani i Zagrebu. To su imena uz koja se veže jezik modernog funkcionalizma u arhitekturi Bosne i Hercegovine.

Radovi na zgradi su započeli 1959. godine, na zemljištu koje je bez naknade oduzeto od Mostarsko-duvanjske biskupije. Građevinski materijal od kojeg je građen objekt HD Herceg Stjepan Kosača, ali i zgrada tzv. Kamenog MUP-a, trebao je biti upotrijebljen upravo za katedralu, koja se trebala naći na ovoj lokaciji. Prvo krilo zgrade je izgrađeno u srpnju 1959. godine, a drugo u rujnu iste godine. Kompletna zgrada je dovršena 1960. godine. Izmjene i korekcije na zgradi objekta je vršio arhitekt Romeo Tiberio i ing. Izudin Mahmutspahić.

Izgledom i položajem bočnih krila zgrada dodatno naglašava kružni oblik Rondoa, stvara pješački trg i zelene površine na kojima su smještene umjetničke skulpture i spomenik. Otvara se prema parku pročeljem dužine cca 90 metara i formom stvara najveću slobodnu površinu na Rondou.  

Na južnom krilu zgrade postavljen je sat promjera 2,5 metra, s kazaljkom dugom čak 1,2 metra, identičan onom na Ćerekovića dućanu u Starom gradu, u kojem je smješten Interpretacijski centar MuM Mostar.

Pod nazivima Radnički dom, Dom kulture, Dom omladine, Dom mladih i konačno, Hrvatski dom Herceg Stjepan Kosača dao je neizbrisiv trag duhovnom, kulturnom, glazbenom i umjetničkom razvoju grada. Sa 726 mjesta u velikoj koncertnoj dvorani, 120 mjesta u maloj dvorani, umjetničkom galerijom i višenamjenskim predvorjem zgrada gotovo svakodnevno ugosti koncert, izložbu, promociju, predavanje ili neki drugi kulturni događaj.

U iščekivanju prve hrvatske opere u BiH, koncerta Massima Savića ili izraelske etno grupe „Oud in the middle west“ svratite barem u caffe Kosača i zavirite u stare fotografije Mostara.

Za MODAMO.info piše: Martina Penava

_{Izvor: www.kosaca-mostar.com, www.hercegovina.info, www.facebook.com/tibor.vrancic, www.terracon-news.com, Martina Penava privat}

Pronašli smo garsonjeru koja je studija o tome kako mali prostori postaju veliki kada im date dobru logiku.

U mirnom makovskom naselju Zenice, u blizini Bosanske piramide, smješten je studio stan od svega 40 m² koji postavlja pitanje koje mnogi imaju: “Može li garsonjera izgledati kao pravi stan i ostati funkcionalna?”

Ovaj prostor kaže: apsolutno da. Najveći uspjeh ovog interijera je njegovo nevidljivo zoniranje. Dnevni boravak, spavaći dio, micro-kuhinja i ulazna zona nisu fizički odvojeni, ali djeluju kao cjeline sa svojom funkcijom.

Mali prostori ne trebaju zidove, nego pravilno raspoređene fokuse. Rezultat? Prostor se ne čita kao jedna soba, nego kao mali, fluidni dom.




Dnevni boravak i kuhinja: prostor koji diše zahvaljujući materijalima

Ono što odmah postaje jasno jeste da se ovdje sve oslanja na tople materijale i meke forme. Bouclé sofa i tabure, mali drveni sto i visoke bijele zavjese stvaraju dnevni dio koji izgleda odvojeno iako se fizički naslanja na krevet. 

Kuhinja od drveta i bijelih fronti, sa lampama od ratana i šankom koji služi kao dodatna radna ploha, postaje vizuelni centar stana. I upravo tu se vidi prva lekcija ovog prostora: mali stan ne zahtijeva više namještaja nego više logike. Kada kuhinja i boravak dijele istu toplu paletu, prostor se povezuje, smiruje i djeluje veće nego što jeste.







Krevetni dio: mirna zona u jednoj liniji svjetla

Spavaći dio je pozicioniran uz najveći izvor prirodnog svjetla, čime se krevet “otapa” u prostoru umjesto da dominira njime. Neutralna posteljina, suptilne nijanse bež boje i minimalni detalji održavaju spavaću zonu tihom i laganom. 

Ovo je dio koji pokazuje da se privatnost u garsonjeri ne stvara zidovima nego atmosferom mekim svjetlom, laganim prekrivačima i vizuelnim tišinama koje oko prepoznaje kao odmor. Tako prostor ostaje funkcionalno otvoren, ali emotivno podijeljen.






Odlaganje, rasvjeta i ogledala: mali trikovi koji mijenjaju sve

Najbolji dio ove garsonjere je način na koji je sakrivena funkcija. Veliki bijeli ormar duž zida nestaje jer se spaja sa zidnom površinom, dok tamniji ormar u ulazu preuzima vizuelnu težinu i usmjerava pogled dalje u prostor. 

Tri okrugla ogledala na zidu dodaju dubinu i visinu, reflektirajući svjetlo i stvarajući iluziju još jedne prostorije. Rasvjeta je topla i strateški postavljena: pletene lampe iznad šanka, podna lampa u dnevnom dijelu i difuzno svjetlo kroz zavjese čine da stan djeluje kao da ima više slojeva nego što zapravo ima. 




Tu leži najveća vrijednost ovog interijera on ne pokušava sakriti da je 40 m², nego pokazuje kako se tih 40 m² može koristiti pametno i sa stilom.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Airbnb