TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 3.5.2019.
Istražujući opciju 'search' na društvenim mrežama, 'svratili' smo i na Instagram profil @mako.hr i blog sjajne Martine koja je svoj dom u Zagrebu uredila koristeći filozofiju 'Do not buy, DIY'. Pregledavajući svaki kutak njenog stana pronaći ćete komodu s obiteljskog tavana, 'gallery wall' upotpunjen obiteljskim fotografijama, komodu za posuđe koja je dobila nov izgled uz malo boje, šarmantne teglice za začine upotpunjene personaliziranim etiketama…
Fotelja i komoda su preuređeni uz DIY projekte o kojima sve možete saznati klikom ovdje.
Naravno, njeni stilski trikovi za uređenje doma, ali i brojni DIY projekti bili su nam povod da zavirimo u njen dom i razgovaramo o svim 'interior' projektima na kojima radi.
Kako bi svoj dom opisala u tri riječi?
Neusklađen i šaren, ali naš.
A sebe?
Slično kao i stan, smotana pravnica kojoj pola glave radi organizirano pravnički, a u drugoj polovici vlada kreativni nered.
Tvoj moto je 'Do not buy, DIY'. Koje se avanture kriju iza istoga i što ti je bila inspiracija da se odvažiš na izradu ukrasa i namještaja za dom?
Inspiracija je bila useljenje u stan koji nije u našem vlasništvu pa velike investicije u „tuđe“, nisu bile opcija. Željela sam nam stvoriti dom po našim mjerama bez velikih ulaganja, a to bez truda i malo mašte ne bi bilo moguće. Avanture su na svakom koraku, zalijepljeni prsti, zidovi zašpricani bojom, tkanine izblijeđene razrjeđivačem... Ali sve to čini projekte još zabavnijim i edukativnijima.
Polica s knjigama je također dio DIY projekta o kojem više možete čitati ovdje.
Gdje ti pronalaziš inspiraciju za vlastite DIY projekte?
Inspiraciju tražim prvenstveno na Pinterestu, ali se u zadnje vrijeme često izgubim u fotkama stanova na Instagramu iz kojih izvučem ideje za neke buduće projekte. U pravilu uvijek krenem s nekim predmetom koji imam, a htjela bih ga urediti pa onda tražim ideje za finalni proizvod.
Vitrina je dobila makeover uz DIY trikove o kojima možete čitati ovdje.
Koji je najveći izazov s kojim si se susrela prilikom preuređenja tvog obiteljskog doma? Koliko je zapravo jednostavno, odnosno teško uređivati dom iz snova uz određeni budžet?
Zapravo je lakše kad imaš točan budžet jer nema mjesta za razmišljanje, ja se ponekad zaletim u neke skuplje varijante pa se moram vratiti na neku povoljniju varijantu. Povoljno uređenje doma nije teško ako imaš volje i mašte, sve ostalo se već nekako u hodu uspije. Bitno je ozbiljnije zahvate ipak ostaviti stručnim rukama. Meni je utoliko lakše što sve radim zajedno s mužem i mamom koji se odlično služe s alatima pa kompleksnije korake prepustim njima.
Sve detalje i savjete o preuređenju Martinine kuhinje saznajte klikom ovdje.
Najdraži kutak u stanu?
Uvijek najteže pitanje na koje je svaki put drugi odgovor. Mislim da nema kutka u stanu koji mi nije najdraži, ali trenutno nekako posebno guštam uz našu DIY biblioteku u dnevnom boravku i glazbenom kutku kojeg slažem zadnjih par dana. Puno vremena provodimo i u kuhinji oko otoka pa bi i to mogao biti trenutni najdraži kutak.
Koje nam DIY izazove još pripremaš?
Da vam budem iskrena, najčešće ne znam što ću raditi sutra, a kamoli što dalje. Već neko vrijeme se pripremam na neke DIY akcije za balkon, smišljam mali makeover blagovaonskih stolaca, DIY za ljetne partije pošto pripremam i svoj rođendanski...
Kako kreirati neodoljivi 'gallery wall' saznajte klikom ovdje.
Kakav je feedback tvojih pratilaca na DIY projekte koje dijeliš s njima?
Do sada je feedback bio fenomenalan, a ono što me posebno veseli je što se ljudi najviše oduševe najjednostavnijim projektima. Lijepo je vidjeti da se svi i dalje veselimo sitnicama. Želja mi je stvoriti mjesto na kojem će ljudi naći jednostavne i povoljne ideje zajedno s rješenjima koje mogu naći u našim lokalnim trgovinama, a što, čini se, žele i mnogi moji pratitelji.
TEKST: Ada Ćeremida
Kada je 29. novembra 1969. godine, tačno u 18 sati, Sarajevo dobilo svoj potpuno novi Kulturno-sportski centar, događaj nije ličio ni na šta što je grad do tada vidio.
Upravo zato danas, 56 godina kasnije, o Skenderiji ne govorimo samo kao o zgradi, govorimo o mitologiji grada Sarajeva. Postoje zgrade koje postanu orijentiri, a postoje one koje postanu dio kolektivnog pamćenja. Skenderija je u Sarajevu oduvijek bila oboje.
Sve je počelo 1969. godine, kada je grad pod Trebevićem otvorio vrata monumentalnog Kulturno-sportskog centra, zdanja koje će narednih pola stoljeća oblikovati kulturni, umjetnički i društveni život Sarajeva kao malo koji drugi prostor. Tog dana Sarajevo je dobilo scenu, ritam, ambiciju i osjećaj pripadanja vremenu koje je tek dolazilo.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Nastanak Skenderije bio je trenutak modernističke hrabrosti. Kompleks su projektovali arhitekti Živorad Janković, Halid Muhasinović i Ognjen Malkin, stvarajući zdanje koje je radikalno odbacilo dekorativnost i tradicionalna rješenja, nudeći umjesto toga arhitekturu koja je izgledala kao da je stigla iz budućnosti.
Masivni betonski volumeni, ogromne plohe, lepezasto krovno rješenje i široki plato koji se prirodno stapao s gradskim tkivom činili su da Skenderija ne bude samo jedan kompleks, nego urbana topografija.
Da je hrabrost bila ispravna, potvrdila je i godina njenog otvaranja: Skenderija je tada osvojila godišnju nagradu za najbolje arhitektonsko djelo u Jugoslaviji.
Sve oko nje djelovalo je kao pozornica, kao da je Sarajevo dobilo svoj otvoreni forum, prostor koji je živio s gradom, u ritmu koraka, događaja i generacija koje će tek sazrijeti uz nju.
Kada je stigao dan svečanog otvaranja, Skenderija je odisala ceremonijalnošću. Premijera filma Bitka na Neretvi, jedne od najskupljih jugoslavenskih filmskih produkcija, okupila je šest hiljada pažljivo odabranih uzvanika.
Pozivnice su, gotovo nestvarno, nosile Picassov pečat u vidu skice potopljenog broda kao vizuelni potpis.
Foto: @centar_skenderija
Na ulazu su hostese prodavale simbolične kartonske cigle za Dom mladih, podsjećajući svakoga da ova zgrada nije samo prostor predstave, nego mjesto koje ulaže u buduće generacije umjetnika.
Tribine u dvorani, monumentalne i precizno konstruisane, izradila je njemačka firma Telembach, čiji je vlasnik, fasciniran viđenim, izjavio da je Skenderija najljepša i najimpresivnija dvorana koju je ikada vidio.
Njegove riječi nisu bile pretjerivanje. Skenderija je zaista bila arhitektonski šok, struktura koja je spajala brutalistički izraz s iznenađujućom mekoćom javnog prostora.
Bila je moderna, ali nije bila hladna. Bila je monumentalna, ali nikada nepristupačna. A u vremenu kada su gradovi širom Evrope tragali za novim urbanim identitetima, Sarajevo ga je te večeri dobilo.
Dio te priče je i Dom mladih, zamišljen kao kreativno središte grada, mjesto gdje počinju karijere, gdje se pronalaze interesi, gdje generacije uče šta znači biti dio kulturne scene. 
Među ljudima koji su ostavili neizbrisiv trag u njegovoj historiji bila je i Gordana Magaš, balerina, glumica i pedagoginja, koja je u periodu od 1987. do 1991. vodila Baletni studio u Domu mladih.
Njeni treninzi oblikovali su čitave generacije plesača i unijeli u ovaj modernistički prostor nešto što ga je uvijek činilo posebnim: disciplinu, eleganciju i posvećenost.
Foto: @centar_skenderija
Dok se u Domu mladih stvarala nova urbana kultura, u Ledenoj dvorani stvarala su se potpuno drugačija, ali podjednako dragocjena sjećanja. Za mnoge građane, Ledena dvorana je bila prvi dodir s klizanjem, prvi pad, prvi stisak ruke, prvi izlazak s društvom, prvo takmičenje, prva revija Holiday on Ice.
U arhitekturi koja je spolja djelovala masivno i hladno, unutra se odvijao jedan od najtoplijih dijelova života grada: ritual zimskih druženja.
Skenderija je ubrzo postala mjesto za koje se zna daleko izvan Sarajeva. Veliki međunarodni događaji stizali su jedan za drugim, a kompleks je samo nekoliko mjeseci nakon otvaranja zvanično prepoznat kao jedno od najvažnijih arhitektonskih ostvarenja u Jugoslaviji.
Moglo bi se reći da je funkcionalnost pratila ambiciju, a ambicija grad i to je možda najveća tajna njene dugovječnosti.
Danas, 56 godina kasnije, Skenderija i dalje živi. U njenim dvoranama održavaju se koncerti, predstave, sajmovi, sportska takmičenja i festivalski programi.
Hiljade ljudi prelaze preko njenog platoa svakog dana, često nesvjesne činjenice da hodaju po prostoru koji je decenijama bio kulturni puls grada. Iako je vrijeme donijelo nove izazove, Skenderija je ostala dosljedna sebi: javna, otvorena, živa.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Možda je zato svaki njen rođendan više od pukog jubileja jer je podsjetnik na čitavu zajednicu, arhitekturu, navike, generacije, uspomene…
Podsjetnik da ponekad jedan kompleks može postati cijeli svijet koji traje već 56 godina i koji danas, uprkos svemu, uporno raste i diše u ritmu grada koji ga je izgradio.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
