TEKST: Emina Smaka
DATUM OBJAVE: 3.9.2024.
U našem prethodnom razgovoru, 15 minuta prije revije, Marko Feher je podijelio svoje emocije samo tik pred izlazak na pistu u Budimpešti.
Sada, nakon što je revija završena, Marko nam priča kako su se te emocije transformirale u osjećaj ispunjenosti. Njegova kolekcija "My Digital Legacy," koja je već tada nosila lične i emotivne slojeve, sada dobiva dublje značenje dok Marko otkriva kako je preispitao svoje stavove i dao prednost emotivnoj snazi dizajna nad intelektualnim promišljanjem.
Kroz ovaj intervju, Marko nas vodi kroz izazove i uspjehe koje je doživio nakon revije te govori o tome kako je publika reagovala na njegovu posvećenost društvenim porukama, održivosti i inovaciji u modi. Posebno nas je raznježio kada nam je otkrio ko mu je zapravo inspiracija i na koji način je tu ljubav prenio u dizajn.
Marko, 15 minuta prije revije si s nama podijelio svoje emocije i utiske. Kako bi tu izjavu prokomentarisao sada kada je revija prošla?
Nakon što je revija prošla, osjećam se zaista ispunjeno. Iako sam prije same revije bio pomalo nervozan i uzbuđen, sada kada sam doživio reakcije publike i čujem povratne informacije, osjećam da sav trud nije bio uzaludan. :) Revija je prošla bolje nego što sam očekivao, a to uvijek daje ogromnu motivaciju za dalje.
Koje svoje stavove 'neću nikad' si u ovoj kolekciji morao preispitati ili čak odbaciti?
Pa često sam sebi govorio da neću dopustiti da mi emocija preoblikuje kolekciju, ovaj put se to desilo. Daisy cvijet koji je glavni motiv kolekcije, predstavlja simboliku meni najznačajnijeg bića koje me je napustilo nakon 15 godina zajedničkog života, a to je moja DeeDee. Ona je po rođenju nosila ime Daisy što znači cvijet, tratinčicu. I tako nisam mogao odoljeti da je ne uključim u ovu kolekciju, morao sam, bilo je jače od mene, sada sam ipak srećan što jesam, jer da nisam, mislim da bih osjećao ogromnu prazninu.
S obzirom na to da je tvoj rad prepoznat po snažnim društvenim porukama, koliko je za tebe važno da publika zaista razumije i prepozna te poruke?
Za mene je izuzetno važno da publika razumije i prepozna poruke koje šaljem kroz svoje kolekcije. Moda je za mene više od estetske vrijednosti; to je medij putem kojeg mogu komunicirati važne društvene teme. Ako publika ne prepozna te poruke, onda moj rad gubi dio svoje svrhe. Možda najvažnija poruka ove revije je: Moda ne treba biti prljavi biznis, trebamo je učiniti čistijom, a to možemo svojim ispravnim izborima.
Da li ti je važnije da kolekcija izazove emotivnu reakciju ili intelektualno promišljanje?
Oboje mi je važno, ali ako moram birati, možda bih ipak dao prednost emotivnoj reakciji. Mislim da moda, kao i umjetnost, treba prije svega da dodirne srce ljudi, a zatim da ih navede na razmišljanje. Emotivna reakcija je prvi korak ka dubljem razumijevanju poruka koje želim prenijeti pa nakon emotivnog dolazi i intelektualno razmišljanje, jer mislim da obrnuto ne funkcioniše.
Kada bi morao povući paralelu između 'My Digital Legacy' i svoje posljednje kolekcije koja bi to bila?
Uvijek preispitivanje i pomjeranje sopstvenih granica.
Šta te natjeralo na neke promjene estetskih aspekata vašeg rada koje su možda ranije za tebe bile nezamislive?
Vjerovatno mislite na cvjetove i boje. Recikliranje je uvijek bilo moja šoljica čaja, ali na nešto drugačiji način, a kolorit i ovi cvjetovi nisu baš. Međutim, ovu kolekciju je obojila DeeDee, baš kao što sam rekao. Postoji priča o tome kako psi vide žutu i plavu pa je ovo bilo moje mahanje njoj, a ova kolekcija njena ostavština meni. <3
Da li su reakcije publike na 'My Digital Legacy' uticale na tvoju percepciju o budućem smjeru tvog dizajna?
Reakcije publike na 'My Digital Legacy' su mi pokazale da ljudi cijene kada se moda spoji s odgovornošću i inovacijom. To me ohrabruje da nastavim istraživati održive prakse i da još više eksperimentišem s recikliranim materijalima u budućim kolekcijama. Mene je uglavnom u recikliranju kada to dizajneri rade, smetalo što mnogo kolekcija izgledaju kao da su reciklirane, bez uvrede, ali za neke se vidi da su nastale od smeća, ja sam to htio izbjeći i postići jedan drugačiji osjećaj, da prva pomisao ne bude, hej vidi ovo, ovo je reciklirano...
Kako vidiš uticaj svojih društvenih poruka kroz dizajn? Da li osjećaš da si uspio u svojoj misiji do sada?
Mislim da su moje društvene poruke imale veliki uticaj kroz moj dizajn, jer su mnogi ljudi prepoznali i cijenili taj aspekt mog rada. Osjećam da sam uspio do sada da prenesem neke meni bitne poruke, ali također mislim da uvijek ima prostora za dalji rast i unapređenje. Važno mi je da nastavim edukovati prije svega sebe pa onda i svoju publiku o mnogim temama ali i o možda gorućoj, održivosti, koja nije bitna i važna samo nama trenutno nego i svim naraštajima kojima ostavljamo ovu našu Planetu Zemlju.
Aaaa, kada možemo očekivati narednu reviju u BiH? :D
Hahah, to se zapravo i ja pitam... Na kraju ipak osjetim kao da zemlje iz okruženja više razumiju i više žele prikazati i vidjeti moj rad, nego što je to slučaj kod nas. Jako bih volio da griješim, ali čini se pak da je tako, gomila sjajnih prilika mi se nudi, uglavnom van BiH. Međutim svi dobro znate koliko sam vezan za BiH i da je to jedan od razloga zašto sam tu, barem još uvijek!
* * *
Fotografije: HFDA / The Sparkle Content
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Koliko košta imati stav u modnoj industriji? Marko Feher ne bira uvijek isplativiji odgovor. U prvom Front Row govori o pravilima koja rado krši.
Postoji mnogo načina da započnete razgovor s modnim dizajnerom. Možete ga pitati o posljednjoj kolekciji, uspjehu ili planovima za budućnost. Naša glavna urednica i Bonjour.Front Row voditeljica, Emina Smaka, odlučila je početi pitanjem koje naizgled ne može biti jednostavnije: Ko je Marko Feher?
Odgovor nije stigao u obliku profesionalne biografije. Marko je priznao da na to pitanje pokušava odgovoriti cijeli život. 
Kod Fehera identitet nije nešto što se jednom definiše i ostavlja po strani. Njegove kolekcije pokazuju koliko se toga može otkriti njegovim preispitivanjem. Bio je to početak razgovora koji je Emina odvela od odrastanja i školovanja na Central Saint Martinsu do rodnih normi, kreativne slobode i poslovnih odluka iza jednog od najprepoznatljivih autorskih izraza domaće modne scene. 
Marko sebe iz djetinjstva opisuje kao buntovnog dječaka iz manje sredine, zainteresovanog za pravdu, aktivizam i propitivanje ustaljenih pravila. Prije mode razmišljao je čak i o studiju prava.
Dizajn je kao profesionalni izbor prepoznao tek oko dvadesete godine. Slijedili su studij u Banjoj Luci i odlazak na Central Saint Martins u Londonu, instituciju kroz koju su prošla neka od najutjecajnijih imena modne industrije.
Jedna od zanimljivijih anegdota iz tog perioda tiče se zadatka koji je ozbiljno uzdrmao njegovu tadašnju estetiku. 
Na studij je stigao uvjeren da se želi baviti isključivo monohromatskom paletom. Zatim je dobio zadatak da napravi 100 skica bez korištenja crne, bijele i sivih tonova.
Za dizajnera koji je već imao prilično jasnu ideju o svom vizuelnom izrazu, bio je to izazov. Danas upravo to iskustvo povezuje sa slobodom koju mu je obrazovanje donijelo. 
Za Marka Fehera estetika nikada nije bila dovoljan razlog za stvaranje.
„Ja se zaista ne mogu natjerati da uradim nešto lijepo, da bi bilo lijepo.“
Od prve kolekcije Virdžina , inspirisane balkanskim fenomenom žena koje su prema tradicionalnim društvenim pravilima preuzimale muške uloge, njegov rad istražuje identitet, rodne norme i kontradikcije društva.
S Eminom je razgovarao i o reakcijama koje je ta kolekcija izazvala, uključujući kontroverzu oko haljine koju je nosio muškarac, te o tome zašto publika ne mora uvijek odmah razumjeti poruku dizajnera.
Otvorili su i pitanje mora li svaka kolekcija imati društveni stav. Markov odgovor ostavlja prostor različitim estetikama, ali istovremeno insistira na odgovornosti ljudi koji rade u modnoj industriji. 
Razgovor o dizajnu imao je i odgovarajuću scenografiju. U ambijentu GAZZDA flagship store , Marko je sjedio u Dedo Lounge fotelji od crnog lakiranog hrasta s crnom Dunes kožom, dok je Emina sjedila u Aska fotelji od oraha sa SILK nougat kožom. Set su upotpunili Mushroom pomoćni stolovi u završnoj obradi tamnim uljem. 
A onda dolazimo do pitanja o kojem kreativne industrije često govore mnogo tiše: šta se događa kada vlastita uvjerenja nisu najisplativiji poslovni potez?
Marko otvoreno govori o ponudama i saradnjama koje odbija, odnosu kreativnosti i biznisa te činjenici da njegov brend ne mora imati univerzalnu publiku.
„Ja ni ne uživam u tome da bi svi voljeli moj brand.“
Razgovor se dotiče i domaće modne scene, nedostatka sistemske podrške, potrebe za kvalitetnijim platformama i navike da domaće autore ozbiljno shvatimo tek nakon što dobiju priznanje izvan Bosne i Hercegovine. 
Marko ima prilično jasan stav i o pritisku društvenih mreža, instant uspjehu i savjetima koje bi dao mlađim dizajnerima. A kada ga Emina pita šta bi promijenio da danas ponovo kreće od nule, njegov odgovor vrijedi čuti.
Bi li ponovo izabrao isti put? Koliko kompromisa kreativnost može podnijeti? I kome moda zapravo treba polagati račune?
Za odgovore vam ovog puta ne treba pozivnica za reviju. Vi ste u prvom redu.
Pretplatite se na Bonjour.ba YouTube kanal i uključite obavijesti. Svakog mjeseca donosimo novi razgovor s ljudima koji oblikuju kreativne industrije, a pitanja se nastavljaju i kada se ugase kamere. 
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
