TEKST: Emina Smaka
DATUM OBJAVE: 3.9.2024.
U našem prethodnom razgovoru, 15 minuta prije revije, Marko Feher je podijelio svoje emocije samo tik pred izlazak na pistu u Budimpešti.
Sada, nakon što je revija završena, Marko nam priča kako su se te emocije transformirale u osjećaj ispunjenosti. Njegova kolekcija "My Digital Legacy," koja je već tada nosila lične i emotivne slojeve, sada dobiva dublje značenje dok Marko otkriva kako je preispitao svoje stavove i dao prednost emotivnoj snazi dizajna nad intelektualnim promišljanjem.
Kroz ovaj intervju, Marko nas vodi kroz izazove i uspjehe koje je doživio nakon revije te govori o tome kako je publika reagovala na njegovu posvećenost društvenim porukama, održivosti i inovaciji u modi. Posebno nas je raznježio kada nam je otkrio ko mu je zapravo inspiracija i na koji način je tu ljubav prenio u dizajn.
Marko, 15 minuta prije revije si s nama podijelio svoje emocije i utiske. Kako bi tu izjavu prokomentarisao sada kada je revija prošla?
Nakon što je revija prošla, osjećam se zaista ispunjeno. Iako sam prije same revije bio pomalo nervozan i uzbuđen, sada kada sam doživio reakcije publike i čujem povratne informacije, osjećam da sav trud nije bio uzaludan. :) Revija je prošla bolje nego što sam očekivao, a to uvijek daje ogromnu motivaciju za dalje.
Koje svoje stavove 'neću nikad' si u ovoj kolekciji morao preispitati ili čak odbaciti?
Pa često sam sebi govorio da neću dopustiti da mi emocija preoblikuje kolekciju, ovaj put se to desilo. Daisy cvijet koji je glavni motiv kolekcije, predstavlja simboliku meni najznačajnijeg bića koje me je napustilo nakon 15 godina zajedničkog života, a to je moja DeeDee. Ona je po rođenju nosila ime Daisy što znači cvijet, tratinčicu. I tako nisam mogao odoljeti da je ne uključim u ovu kolekciju, morao sam, bilo je jače od mene, sada sam ipak srećan što jesam, jer da nisam, mislim da bih osjećao ogromnu prazninu.
S obzirom na to da je tvoj rad prepoznat po snažnim društvenim porukama, koliko je za tebe važno da publika zaista razumije i prepozna te poruke?
Za mene je izuzetno važno da publika razumije i prepozna poruke koje šaljem kroz svoje kolekcije. Moda je za mene više od estetske vrijednosti; to je medij putem kojeg mogu komunicirati važne društvene teme. Ako publika ne prepozna te poruke, onda moj rad gubi dio svoje svrhe. Možda najvažnija poruka ove revije je: Moda ne treba biti prljavi biznis, trebamo je učiniti čistijom, a to možemo svojim ispravnim izborima.
Da li ti je važnije da kolekcija izazove emotivnu reakciju ili intelektualno promišljanje?
Oboje mi je važno, ali ako moram birati, možda bih ipak dao prednost emotivnoj reakciji. Mislim da moda, kao i umjetnost, treba prije svega da dodirne srce ljudi, a zatim da ih navede na razmišljanje. Emotivna reakcija je prvi korak ka dubljem razumijevanju poruka koje želim prenijeti pa nakon emotivnog dolazi i intelektualno razmišljanje, jer mislim da obrnuto ne funkcioniše.
Kada bi morao povući paralelu između 'My Digital Legacy' i svoje posljednje kolekcije koja bi to bila?
Uvijek preispitivanje i pomjeranje sopstvenih granica.
Šta te natjeralo na neke promjene estetskih aspekata vašeg rada koje su možda ranije za tebe bile nezamislive?
Vjerovatno mislite na cvjetove i boje. Recikliranje je uvijek bilo moja šoljica čaja, ali na nešto drugačiji način, a kolorit i ovi cvjetovi nisu baš. Međutim, ovu kolekciju je obojila DeeDee, baš kao što sam rekao. Postoji priča o tome kako psi vide žutu i plavu pa je ovo bilo moje mahanje njoj, a ova kolekcija njena ostavština meni. <3
Da li su reakcije publike na 'My Digital Legacy' uticale na tvoju percepciju o budućem smjeru tvog dizajna?
Reakcije publike na 'My Digital Legacy' su mi pokazale da ljudi cijene kada se moda spoji s odgovornošću i inovacijom. To me ohrabruje da nastavim istraživati održive prakse i da još više eksperimentišem s recikliranim materijalima u budućim kolekcijama. Mene je uglavnom u recikliranju kada to dizajneri rade, smetalo što mnogo kolekcija izgledaju kao da su reciklirane, bez uvrede, ali za neke se vidi da su nastale od smeća, ja sam to htio izbjeći i postići jedan drugačiji osjećaj, da prva pomisao ne bude, hej vidi ovo, ovo je reciklirano...
Kako vidiš uticaj svojih društvenih poruka kroz dizajn? Da li osjećaš da si uspio u svojoj misiji do sada?
Mislim da su moje društvene poruke imale veliki uticaj kroz moj dizajn, jer su mnogi ljudi prepoznali i cijenili taj aspekt mog rada. Osjećam da sam uspio do sada da prenesem neke meni bitne poruke, ali također mislim da uvijek ima prostora za dalji rast i unapređenje. Važno mi je da nastavim edukovati prije svega sebe pa onda i svoju publiku o mnogim temama ali i o možda gorućoj, održivosti, koja nije bitna i važna samo nama trenutno nego i svim naraštajima kojima ostavljamo ovu našu Planetu Zemlju.
Aaaa, kada možemo očekivati narednu reviju u BiH? :D
Hahah, to se zapravo i ja pitam... Na kraju ipak osjetim kao da zemlje iz okruženja više razumiju i više žele prikazati i vidjeti moj rad, nego što je to slučaj kod nas. Jako bih volio da griješim, ali čini se pak da je tako, gomila sjajnih prilika mi se nudi, uglavnom van BiH. Međutim svi dobro znate koliko sam vezan za BiH i da je to jedan od razloga zašto sam tu, barem još uvijek!
* * *
Fotografije: HFDA / The Sparkle Content
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Fashion Week je završio, ali ostale su priče koje se ne vide na livestreamu. Od ulica ispred revija do Costesa nakon showa, donosimo Pariz iz prve ruke.
Paris Fashion Week završio je posljednjim revijama, ali grad se tek sada polako vraća svom uobičajenom ritmu. Nestaju kolone crnih automobila ispred privremenih lokacija, fotografi se sele na sljedeću adresu, a mjesta koja su proteklih dana funkcionisala kao produžetak front rowa ponovo postaju samo pariški hoteli, restorani i barovi.
Nina Marić ima 19 godina, dolazi iz Mostara i prije nešto više od mjesec dana preselila je u Pariz, gdje je započela studij na ESCP Business School. Fashion Week joj je zato stigao gotovo odmah na početku novog pariškog poglavlja.
Umjesto još jednog klasičnog runway recapa, zanimalo nas je ono što se ne vidi tako lako na livestreamu: kako grad izgleda dok se modna industrija seli s jedne adrese na drugu i kako sve to izgleda iz ugla nekoga ko Pariz tek počinje upoznavati iznutra.
Još prije početka sedmice Nina nam je najavila upravo takav plan.
“Budući da sam već mjesec dana ovdje, znam dosta mjesta koja će biti atraktivna žarišta”, napisala nam je, izdvojivši Hotel Costes i L’Arc. Planirala je obilaziti lokacije revija, pratiti gužvu i pokušati uhvatiti atmosferu koja se tih nekoliko dana širi puno dalje od same piste.
Nakon završetka Fashion Weeka, iz njenih bilješki ostalo nam je nekoliko vrlo dobrih razloga da vjerujemo da se najzanimljiviji dio sedmice ponekad događa upravo između dvije revije.
Na rasporedu sve izgleda savršeno organizirano. Revije se smjenjuju svakih 30 do 60 minuta, sam show traje petnaestak ili dvadesetak, a gosti na lokaciju dolaze puno ranije.
U stvarnosti, veliki dio Fashion Weeka događa se upravo prije nego što se ugase svjetla.
Nina piše da se ulice ispred lokacija pretvaraju u „prave modne piste na otvorenom“, dok adrese pojedinih revija ostaju nepoznate gotovo do posljednjeg trenutka.
Oko njih se ipak okupljaju oni koji vrlo dobro znaju gdje treba gledati. Informacije kruže internetom, pamte se lokacije iz prethodnih sezona i čeka se dolazak prvih automobila kao potvrda da ste pogodili adresu.
Ako je plan bio nekako se neprimjetno provući unutra, tu romantiku možemo odmah završiti. Nina navodi da svaki gost prolazi nekoliko nivoa provjere valjanosti pozivnice.
Tajne lokacije, dakle, da. Tajni ulazak baš i ne.
Ono što se na fotografijama iz prvog reda rijetko vidi jeste jednostavno pitanje: kako nekoliko hiljada ljudi pokušava stići na različite krajeve Pariza gotovo istovremeno?
„Dolazak do lokacija glavni je izazov“, piše Nina.
Tokom Fashion Weeka ulice oko revija pune su privatnih vozača i luksuznih limuzina sa zatamnjenim staklima koje pokušavaju prići što bliže ulazu. Kada se nekoliko velikih događaja smjesti u isti dio dana, grad vrlo brzo prestane sarađivati.
A moda pronađe drugo rješenje.
Stilisti, urednici i modeli napuštaju automobile i prema sljedećoj reviji nastavljaju električnim skuterima ili Vespama. Da, ponekad i u večernjim haljinama i precizno krojenim odijelima.
Teško je zamisliti bolju sliku Paris Fashion Weeka od savršenog looka, kacige u ruci i vrlo realnog straha da ćete zakasniti na sljedeći show.
„Pariška atmosfera tokom Fashion Weeka ne ostaje samo unutar dvorana za revije“, zapisala je Nina.
Jedna sasvim obična pariška adresa može u nekoliko sati dobiti kolonu automobila, osiguranje na ulazu, fotografe koji već znaju gdje trebaju stati i desetine ljudi koji pokušavaju shvatiti ko upravo stiže.
Nakon revije sve se seli dalje.
Nekoliko kilometara, novi ulaz, nova gužva.
Fashion Week ima službeni raspored, ali tih dana i sam grad počinje funkcionisati prema njemu.
Moda se, naravno, ne završava izlaskom s revije.
Ispred Ritza na Place Vendôme tokom Fashion Weeka okupljaju se fotografi i fanovi koji čekaju modele, dizajnere i poznate goste, dok sam hotel funkcioniše uz znatno strožiji režim ulaska.
Costes ima drugačiju energiju.
Nina nam ga je još prije početka sedmice spomenula kao jedno od mjesta na kojima očekuje da će se Fashion Week posebno osjetiti.
I opis je vrlo Costes.
Barokno-dramatičan interijer, karakterističan parfemski miris koji vas dočeka čim zakoračite u dvorište i popodnevni café crème koji tih dana prestaje biti samo kafa.
Nina ga opisuje kao neslužbeni, ali gotovo obavezni after-party svakog dana Paris Fashion Weeka.
Nema tačnog početka, nema piste i nema potrebe da gledate prema ulazu. Dovoljno je sjediti dovoljno dugo i velika je šansa da će Fashion Week sam proći pored vašeg stola.
Kolekcije ćemo gledati još mjesecima. Analizirat ćemo revije, vraćati se određenim lookovima i čekati da ono što smo vidjeli na pisti stigne u narednu sezonu.
Grad ima nešto kraći rok trajanja.
Kolone automobila nestanu. Tajne lokacije ponovo postanu obične pariške adrese. Fotografima više nema razloga da satima stoje ispred hotelskog ulaza, a Vespa ponovo postane samo Vespa, ne rezervni Fashion Week transfer.
Možda je upravo zato ova priča iz Nininog ugla najzanimljivija sada kada je sve završilo.
Prije početka sedmice rekla nam je da želi “uhvatiti atmosferu”.
Na kraju je uhvatila upravo onaj dio Paris Fashion Weeka koji se najbrže izgubi: grad dok je moda nakratko preuzela njegov raspored.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Privatna arhiva
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
