TEKST: Emina Smaka
DATUM OBJAVE: 3.9.2024.
U našem prethodnom razgovoru, 15 minuta prije revije, Marko Feher je podijelio svoje emocije samo tik pred izlazak na pistu u Budimpešti.
Sada, nakon što je revija završena, Marko nam priča kako su se te emocije transformirale u osjećaj ispunjenosti. Njegova kolekcija "My Digital Legacy," koja je već tada nosila lične i emotivne slojeve, sada dobiva dublje značenje dok Marko otkriva kako je preispitao svoje stavove i dao prednost emotivnoj snazi dizajna nad intelektualnim promišljanjem.
Kroz ovaj intervju, Marko nas vodi kroz izazove i uspjehe koje je doživio nakon revije te govori o tome kako je publika reagovala na njegovu posvećenost društvenim porukama, održivosti i inovaciji u modi. Posebno nas je raznježio kada nam je otkrio ko mu je zapravo inspiracija i na koji način je tu ljubav prenio u dizajn.
Marko, 15 minuta prije revije si s nama podijelio svoje emocije i utiske. Kako bi tu izjavu prokomentarisao sada kada je revija prošla?
Nakon što je revija prošla, osjećam se zaista ispunjeno. Iako sam prije same revije bio pomalo nervozan i uzbuđen, sada kada sam doživio reakcije publike i čujem povratne informacije, osjećam da sav trud nije bio uzaludan. :) Revija je prošla bolje nego što sam očekivao, a to uvijek daje ogromnu motivaciju za dalje.
Koje svoje stavove 'neću nikad' si u ovoj kolekciji morao preispitati ili čak odbaciti?
Pa često sam sebi govorio da neću dopustiti da mi emocija preoblikuje kolekciju, ovaj put se to desilo. Daisy cvijet koji je glavni motiv kolekcije, predstavlja simboliku meni najznačajnijeg bića koje me je napustilo nakon 15 godina zajedničkog života, a to je moja DeeDee. Ona je po rođenju nosila ime Daisy što znači cvijet, tratinčicu. I tako nisam mogao odoljeti da je ne uključim u ovu kolekciju, morao sam, bilo je jače od mene, sada sam ipak srećan što jesam, jer da nisam, mislim da bih osjećao ogromnu prazninu.
S obzirom na to da je tvoj rad prepoznat po snažnim društvenim porukama, koliko je za tebe važno da publika zaista razumije i prepozna te poruke?
Za mene je izuzetno važno da publika razumije i prepozna poruke koje šaljem kroz svoje kolekcije. Moda je za mene više od estetske vrijednosti; to je medij putem kojeg mogu komunicirati važne društvene teme. Ako publika ne prepozna te poruke, onda moj rad gubi dio svoje svrhe. Možda najvažnija poruka ove revije je: Moda ne treba biti prljavi biznis, trebamo je učiniti čistijom, a to možemo svojim ispravnim izborima.
Da li ti je važnije da kolekcija izazove emotivnu reakciju ili intelektualno promišljanje?
Oboje mi je važno, ali ako moram birati, možda bih ipak dao prednost emotivnoj reakciji. Mislim da moda, kao i umjetnost, treba prije svega da dodirne srce ljudi, a zatim da ih navede na razmišljanje. Emotivna reakcija je prvi korak ka dubljem razumijevanju poruka koje želim prenijeti pa nakon emotivnog dolazi i intelektualno razmišljanje, jer mislim da obrnuto ne funkcioniše.
Kada bi morao povući paralelu između 'My Digital Legacy' i svoje posljednje kolekcije koja bi to bila?
Uvijek preispitivanje i pomjeranje sopstvenih granica.
Šta te natjeralo na neke promjene estetskih aspekata vašeg rada koje su možda ranije za tebe bile nezamislive?
Vjerovatno mislite na cvjetove i boje. Recikliranje je uvijek bilo moja šoljica čaja, ali na nešto drugačiji način, a kolorit i ovi cvjetovi nisu baš. Međutim, ovu kolekciju je obojila DeeDee, baš kao što sam rekao. Postoji priča o tome kako psi vide žutu i plavu pa je ovo bilo moje mahanje njoj, a ova kolekcija njena ostavština meni. <3
Da li su reakcije publike na 'My Digital Legacy' uticale na tvoju percepciju o budućem smjeru tvog dizajna?
Reakcije publike na 'My Digital Legacy' su mi pokazale da ljudi cijene kada se moda spoji s odgovornošću i inovacijom. To me ohrabruje da nastavim istraživati održive prakse i da još više eksperimentišem s recikliranim materijalima u budućim kolekcijama. Mene je uglavnom u recikliranju kada to dizajneri rade, smetalo što mnogo kolekcija izgledaju kao da su reciklirane, bez uvrede, ali za neke se vidi da su nastale od smeća, ja sam to htio izbjeći i postići jedan drugačiji osjećaj, da prva pomisao ne bude, hej vidi ovo, ovo je reciklirano...
Kako vidiš uticaj svojih društvenih poruka kroz dizajn? Da li osjećaš da si uspio u svojoj misiji do sada?
Mislim da su moje društvene poruke imale veliki uticaj kroz moj dizajn, jer su mnogi ljudi prepoznali i cijenili taj aspekt mog rada. Osjećam da sam uspio do sada da prenesem neke meni bitne poruke, ali također mislim da uvijek ima prostora za dalji rast i unapređenje. Važno mi je da nastavim edukovati prije svega sebe pa onda i svoju publiku o mnogim temama ali i o možda gorućoj, održivosti, koja nije bitna i važna samo nama trenutno nego i svim naraštajima kojima ostavljamo ovu našu Planetu Zemlju.
Aaaa, kada možemo očekivati narednu reviju u BiH? :D
Hahah, to se zapravo i ja pitam... Na kraju ipak osjetim kao da zemlje iz okruženja više razumiju i više žele prikazati i vidjeti moj rad, nego što je to slučaj kod nas. Jako bih volio da griješim, ali čini se pak da je tako, gomila sjajnih prilika mi se nudi, uglavnom van BiH. Međutim svi dobro znate koliko sam vezan za BiH i da je to jedan od razloga zašto sam tu, barem još uvijek!
* * *
Fotografije: HFDA / The Sparkle Content
TEKST: Emina Smaka
Ok, na prvu djeluju kao da je neko na pola posla u izradi cipele jednostavno rekao:,, Znaš šta, bit će ovo dovoljno!''.
A onda se sjetimo da se nalazimo na Cruise 2026/27 pisti kuće Chanel, pod vodstvom Matthieu Blazy, i da nedovoljno u modi često znači upravo suprotno.
Ove sandale, koje su u suštini svedene na petu i ornamentalni okvir oko stopala, otvaraju jedno staro pitanje: gdje završava funkcija, a gdje počinje ideja? Ako cipela više ne štiti stopalo, nego ga gotovo u potpunosti izlaže, da li je ona i dalje cipela ili performativni objekt koji nosimo?
Ovo, naravno, nije prvi put da moda koketira s idejom redukcije do apsurda. Još 1999. Jeremy Scott je kroz svoje rane kolekcije ponudio sličan moment ironije i pomjeranja granica, igrajući se s formom obuće kao vizuelnim znakom, a ne nužno funkcionalnim predmetom. Njegov pristup je bio otvoreno duhovit, gotovo karikaturalan, dok Chanel danas bira suzdržaniju, ali ništa manje provokativnu verziju istog pitanja.
S druge strane, nedavni spoj Maison Margiela i Christian Louboutin iz 2024. godine također je istraživao granice konstrukcije i percepcije obuće, gdje forma postaje fragmentirana, a cipela više nalikuje ideji nego predmetu. U tom kontekstu, Chanelove polu-cipele djeluju kao nastavak tog dijaloga, ali kroz prizmu luksuza koji nikada ne gubi svoju estetsku disciplinu.
Ono što je ovdje posebno zanimljivo jeste kontrast između historijskog konteksta i radikalnosti dizajna. Povratak u Biarritz, gdje je Gabrielle Chanel 1915. otvorila svoju kuću, priziva ideju oslobođenog tijela, jednostavnosti i funkcionalne elegancije, vrijednosti koje su tada redefinisale žensku modu. I sada, više od stoljeća kasnije, Chanel ponovo govori o slobodi... samo ovaj put kroz gotovo potpuno odbacivanje zaštite koju cipela pruža.
Teško je ne osjetiti blagi sarkazam u svemu ovome.
No, jasno je da se vrijednost komada ne mjeri isključivo njegovom funkcijom. Naprotiv, često se mjeri njegovom sposobnošću da izazove reakciju, bilo da je to divljenje, zbunjenost ili blagi otpor.
U tom smislu i ove Chanel sandale funkcionišu kao komentar o tijelu, o luksuzu, o granicama između potrebe i želje. Možda nisu stvorene da postanu svakodnevni izbor, ali jesu da pomaknu perspektivu i da nas podsjete da moda, u svom najuzbudljivijem obliku, nikada nije bila potpuno racionalna.
Naslovna fotografija: @sourcewhere
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
