TEKST: Emina Smaka
DATUM OBJAVE: 28.8.2024.
Ne svjedočimo često da jedan dizajn postane toliko prepoznatljiv da se s njim povezuje cijela estetska era.
Maison Margiela Tabi cipele su upravo jedan takav, neobičan primjer.
Kada kažemo Maison Margiela, u glavi možete odmah stvoriti sliku njegove estetike, no, možda svima neće pasti na pamet specifičan odjevni komad, no oni koji se zanimaju za modu sigurno će se sjetiti Tabi cipela.
Ove cipele, koje su mnogima na prvi pogled bile čudnovate, postale su važan element u historiji mode, ali i simbol inovacije u obući. Svoju debitantsku šetnju su imale na Margielovoj prvoj reviji 1989.
Martin Margiela, koji je započeo svoju karijeru radeći za Jean - Paul Gaultiera, uspostavio je svoj brend Maison Margiela s jasnim ciljem, da redefiniše konvencionalne norme mode. Tabi cipele, koje su postale ikona unutar njegovog dizajnerskog opusa, nikako nisu rezultat slučajnosti.
Inspiracija za ovaj dizajn dolazi iz japanskih tabi cipela, tradicionalne obuće koja se nosila u Japanu i koja se isticala odvojenim prstima, tj. jest odvojenim palcem (velikim prstom) od ostatka prstiju na stopalu. Ova inspiracija je daleko od očitih asocijacija na kopito konja, što nerijetko možemo čuti u prvobitnim reakcijama na ovaj dizajn.
Priče o dizajnu Tabi cipela često su prožete anegdotama o izazovima koje je Margiela suočavao tijekom razvoja. Naime, kada je Martin Margiela imao ideju za rekonstruisanje tradicionalnih tabi cipela u moderni kontekst, naišao je na poteškoće u pronalaženju obućara koji bi bio spreman realizirati njegov koncept. Ove prepreke nisu zaustavile njegovu viziju, već su dodatno potaknule inovativni pristup koji je oblikovao stil Maison Margiela, a cipele je konsturisao talijanski majstor Zagato.
U kontekstu iconic obuće kroz historiju mode, Tabi cipele Maison Margiela se nipošto ne smiju zanemariti. U istoj rečenici s Gucci loafericama, Manolo Blahnik plavim štiklama ili Christian Louboutin 'So Kate' modelom, Tabi cipele predstavljaju ključni moment u evoluciji modne obuće. Kao što su loaferice postali simbol sofisticiranosti, a Blahnikove štikle epitom luksuza, Tabi cipele su unijele jedinstvenu estetiku koja je uticala na mnoge dizajnere i stiliste.
Margiela je uspio pomaknuti granice i redefinisati šta obuća može biti. Tabi cipele, sa svojim prepoznatljivim razdvajanjem prstiju i neobičnim oblikom, postale su simbol revolucionarnog pristupa dizajnu i stila.
Kako se moda razvija, Tabi cipele Maison Margiela nastavljaju služiti kao podsjetnik na važnost kreativnosti i hrabrosti u dizajnu. Njihov put od kontraverznih do mainstream statusa pokazuje koliko moda može biti dinamična i koliko snažan utjecaj jedan dizajner može imati na cijelu industriju. Danas ih možemo vidjeti na celebritijima, kao i kroz street style izdanja, a uz društvene mreže, trenutno su i it model na Instagramu i Tik Toku.
* * *
Naslovna fotografija: @maisonmargiela
TEKST: Lamija Muratagić
Na Polimoda Graduate Showu, koji je otvorio sedmicu Pitti Uomo u Firenci, mladi italijanski dizajner Vincenzo Junior Marrazzo predstavio je kolekciju Il Latte delle Vergini i detalj koji izgleda kao modna greška, ali se čita kao vrlo precizna izjava.
Pitti Uomo modni događaj koji se ne prati samo zbog odjeće, nego zbog načina na koji Firenca nekoliko dana postaje laboratorij savremenog mensweara, mjesto na kojem se susreću kupci, urednici, dizajneri, stilisti, studenti, etablirani brendovi i nova imena koja tek pokušavaju objasniti vlastiti jezik.
16. juna počelo je 110. izdanje sajma Pitti Uomo, koje je i ove sezone okupilo najvažnija imena muške mode i postavilo ton za dane koji slijede. Paralelno je na prvi dan održan i Polimoda Graduate Show, studentska revija koja uz Pitti Uomo ne funkcioniše kao prateći program, nego kao jedan od najvažnijih trenutaka sedmice za čitanje onoga što dolazi nakon već formiranih modnih sistema.
Ovogodišnji Graduate Show okupio je 19 odabranih završnih kolekcija studenata Polimode, firentinske modne škole koja ima posebno mjesto u razgovoru o novoj generaciji dizajnera. Među njima se izdvojio Vincenzo Junior Marrazzo, italijanski dizajner koji je predstavio kolekciju Il Latte delle Vergini i pokazao jedan od onih detalja zbog kojih se revija ne završava kada se ugase svjetla: štiklu koja na prvi pogled izgleda kao da se slomila.
Virtuozno izveden aksesoar nikada ne završava look samo dekorativno. Njegova moć je u tome da poremeti očekivanu siluetu, uvede napetost i cijelo izdanje prevede u potpuno drugačiji vizuelni registar. Marrazzova štikla upravo to radi. Ona ne djeluje kao aksesoar koji mirno završava siluetu, nego kao mali poremećaj u sistemu odijevanja i trenutak nestabilnosti koji tijelo, hod i odjeću odjednom uvodi u isti dramaturški prostor.
To je posebno snažno jer se ne radi o spektakularnom efektu koji pokušava nadglasati kolekciju, nego o detalju koji izgleda gotovo incidentno, kao greška koju je neko odlučio pokazati. Upravo smo nedavno pisali o tome kako moda sve češće napušta ideju besprijekornosti i okreće se detaljima koji djeluju nesavršeno, ali nose snažnu priču. Moda je dugo gradila autoritet kroz savršenstvo izrade, čistu završnicu i kontrolisanu liniju, ali nova generacija dizajnera sve češće najpreciznije govori upravo kroz napuknuće, trag, asimetriju, trošenje i ono što izgleda kao da je već preživjelo neku priču prije nego što je došlo na pistu.
Vincenzo Junior Marrazzo dolazi iz Italije, a njegova kolekcija Il Latte delle Vergini već samim naslovom otvara prostor između nevinosti, rituala, tijela i nečega što nije sasvim čisto ni udobno. Kolekcija se gradi oko tenzije između čistoće i kontaminacije, kroz namjerno istrošene komade inspirisane Pasolinijem i Batailleom, što objašnjava zašto slomljena štikla ovdje ne djeluje kao izolovan trik, nego kao vizuelni produžetak cijelog koncepta.
Pasolini i Bataille nisu reference koje u modi služe samo da kolekciji dodaju intelektualni sloj. Obojica otvaraju pitanja tijela, svetog, profanog, želje, krhkosti i društvenih granica, pa se u tom svjetlu Marrazzov rad može čitati kao pokušaj da odjeća ne bude površina za uljepšavanje, nego prostor konflikta. Zato štikla koja izgleda slomljeno postaje više od obuće: ona je mala arhitektura nestabilnosti, predmet koji odbija ideju da ženstvenost, elegancija ili ljepota moraju stajati ravno da bi bile uvjerljive.
Najbolji dio graduate revija je upravo to što se u njima moda još uvijek ne mora ponašati kao proizvod spreman za policu. Ona smije biti neugodna, nedovršena, previše lična, konceptualna, riskantna i ponekad neodmah razumljiva. Takav prostor često proizvede detalje koji kasnije izgledaju kao najtačniji signal smjera u kojem se moda pomjera.
Marrazzova slomljena štikla zato ne privlači pažnju samo zato što je neobična, nego zato što pogađa širi trenutak u modi. Nakon godina u kojima se luksuz često prevodio kroz tišinu, uglađenost i kontrolisanu neutralnost, sve je vidljivija potreba za predmetima koji nose trag, napetost i narativ. Ne savršen look, nego look koji ima unutrašnji konflikt.
Dok veliki brendovi često definišu šta će industrija kupovati, mladi dizajneri ponekad mnogo preciznije pokažu šta industrija osjeća A ako je suditi po ovoj štikli, Vincenzo Junior Marrazzo razumije da jedan mali pomak u konstrukciji može imati veću težinu od cijelog savršeno ispoliranog izlaza.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Naslovna fotografija: @vimarrazzo
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
