TEKST: Emina Smaka
DATUM OBJAVE: 28.8.2024.
Ne svjedočimo često da jedan dizajn postane toliko prepoznatljiv da se s njim povezuje cijela estetska era.
Maison Margiela Tabi cipele su upravo jedan takav, neobičan primjer.
Kada kažemo Maison Margiela, u glavi možete odmah stvoriti sliku njegove estetike, no, možda svima neće pasti na pamet specifičan odjevni komad, no oni koji se zanimaju za modu sigurno će se sjetiti Tabi cipela.
Ove cipele, koje su mnogima na prvi pogled bile čudnovate, postale su važan element u historiji mode, ali i simbol inovacije u obući. Svoju debitantsku šetnju su imale na Margielovoj prvoj reviji 1989.
Martin Margiela, koji je započeo svoju karijeru radeći za Jean - Paul Gaultiera, uspostavio je svoj brend Maison Margiela s jasnim ciljem, da redefiniše konvencionalne norme mode. Tabi cipele, koje su postale ikona unutar njegovog dizajnerskog opusa, nikako nisu rezultat slučajnosti.
Inspiracija za ovaj dizajn dolazi iz japanskih tabi cipela, tradicionalne obuće koja se nosila u Japanu i koja se isticala odvojenim prstima, tj. jest odvojenim palcem (velikim prstom) od ostatka prstiju na stopalu. Ova inspiracija je daleko od očitih asocijacija na kopito konja, što nerijetko možemo čuti u prvobitnim reakcijama na ovaj dizajn.
Priče o dizajnu Tabi cipela često su prožete anegdotama o izazovima koje je Margiela suočavao tijekom razvoja. Naime, kada je Martin Margiela imao ideju za rekonstruisanje tradicionalnih tabi cipela u moderni kontekst, naišao je na poteškoće u pronalaženju obućara koji bi bio spreman realizirati njegov koncept. Ove prepreke nisu zaustavile njegovu viziju, već su dodatno potaknule inovativni pristup koji je oblikovao stil Maison Margiela, a cipele je konsturisao talijanski majstor Zagato.
U kontekstu iconic obuće kroz historiju mode, Tabi cipele Maison Margiela se nipošto ne smiju zanemariti. U istoj rečenici s Gucci loafericama, Manolo Blahnik plavim štiklama ili Christian Louboutin 'So Kate' modelom, Tabi cipele predstavljaju ključni moment u evoluciji modne obuće. Kao što su loaferice postali simbol sofisticiranosti, a Blahnikove štikle epitom luksuza, Tabi cipele su unijele jedinstvenu estetiku koja je uticala na mnoge dizajnere i stiliste.
Margiela je uspio pomaknuti granice i redefinisati šta obuća može biti. Tabi cipele, sa svojim prepoznatljivim razdvajanjem prstiju i neobičnim oblikom, postale su simbol revolucionarnog pristupa dizajnu i stila.
Kako se moda razvija, Tabi cipele Maison Margiela nastavljaju služiti kao podsjetnik na važnost kreativnosti i hrabrosti u dizajnu. Njihov put od kontraverznih do mainstream statusa pokazuje koliko moda može biti dinamična i koliko snažan utjecaj jedan dizajner može imati na cijelu industriju. Danas ih možemo vidjeti na celebritijima, kao i kroz street style izdanja, a uz društvene mreže, trenutno su i it model na Instagramu i Tik Toku.
* * *
Naslovna fotografija: @maisonmargiela
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Na prvi pogled, Dior SS27 djeluje nježno i poznato. Pogledate li malo bliže, gotovo ništa nije sasvim tamo gdje biste očekivali.
Diorova SS27 priča počela je s dva wénwán oraha.
U kineskoj tradiciji oni se godinama okreću u dlanu, poliraju dodirom i s vremenom dobijaju dublju boju i patinu, a posebno se cijene parovi koji izgledaju što sličnije. Potpuno isti, međutim, ne postoje.
Upravo je ta mala razlika između dva naizgled podudarna oblika postala Andersonovo polazište za kolekciju u kojoj se ravnoteža stalno blago pomjera: kroz asimetriju, detalje koji ostaju bez para i siluete koje rijetko završavaju tačno tamo gdje ih oko očekuje.
Ta ideja nastavila se i na pisti. Jedan rever može ostati podignut, čvor završiti sa strane, duga floralna naušnica ostati sama, dok transparentni slojevi otkrivaju pattern ispod sebe. Anderson asimetriju ne koristi kao veliki statement; zanimljivija mu je kada se pojavi kao sitna smetnja u inače vrlo sofisticiranom looku.
Anderson se u bilješkama kolekcije vraća pitanju koliko lagan jedan odjevni predmet može postati, a SS27 odgovara tako što i ono što je tradicionalno strukturirano tjera da se kreće.
Lakoća ovdje nema mnogo veze s jednostavnošću. Sheer tailoring otkriva pattern ispod sebe, metalik pantalone ulaze među chiffon i čipku, nježne suknje završavaju uz strožije jakne, a print, transparentnost, floralni detalji i nakit često dijele isti look bez potrebe da se međusobno smiruju.
Foto: Dior SS27 Show
Foto: @patricksawaya
Anderson siluetu gradi upravo iz tih malih neslaganja, pa ona djeluje uvjerljivije što je manje uredna. Asimetrija se zato rijetko nameće kao veliki dizajnerski gest; pojavljuje se u jednom podignutom reveru, čvoru pomjerenom u stranu ili dugoj floralnoj naušnici koja ostaje bez para.
Foto: @patricksawaya
Priroda se pritom ne zaustavlja na proljetnom printu. Latice prelaze preko površine odjeće, ulaze u jakne i torbe, mijenjaju rubove i ožive tek u pokretu, pa botanical motiv više djeluje kao princip konstrukcije nego kao dekoracija.
Upravo tu wénwán orasi s početka priče dobijaju puni smisao: Andersona zanima forma koja se ponavlja, ali nikada potpuno isto, ravnoteža koja postoji bez savršene simetrije i detalj koji cijelu siluetu pomjeri taman toliko da oko poželi ostati na njoj još nekoliko sekundi.
Foto: Dior SS27 Show
Još zanimljivije postaje u stylingu, gdje se sva ta preciznost vrlo uvjerljivo pretvara da je nema. Košulje ostaju otvorene, grudnjaci vidljivi ispod slojeva, rubovi djeluju pohabano, a nakit pada preko revera kao da je dodan u posljednjoj minuti.
I upravo tu se vidi koliko je taj nehaj zapravo skup: Chantilly čipka, ručno rezane latice, Murano staklo i vrlo precizan tailoring stoje iza lookova koji žele ostaviti utisak da ništa nije previše promišljeno. Andersonu trenutno posebno dobro ide ta vrsta kontrolisane nonšalancije, u kojoj se savoir-faire otkrije tek na drugom pogledu.
Foto: @decodetherunway
I asesoari i arhiva slijede istu logiku. Casual torba ili jednostavnija cipela mogu vrlo delikatnom looku skinuti dio ceremonije, dok se Saddle bag, houndstooth i reference na Gallianovu eru pojavljuju bez velike najave. 
Foto: @dior
Foto: @jonathan.anderson
Anderson više nema potrebu pokazivati koliko dobro poznaje Diorovu historiju; mnogo bolje mu je šta s njom može uraditi kada prestane tretirati arhivu kao obavezno gradivo. To je možda i najveći pomak njegovog Diora dosad. Reference ostaju prepoznatljive, ali konačno djeluju slobodno.
Foto: @suzymenkes
Pred publikom u kojoj su sjedili Rihanna, Jennifer Lawrence, Rosalía, Anya Taylor-Joy, Cynthia Erivo, Greta Lee, Mia Goth i Jisoo, Dior SS27 imao je front row kakav se od kuće tog kalibra i očekuje.
Ipak, najvažnije ime večeri nije bilo u prvom redu. Kolekcija je bila posvećena Mathilde Favier, dugogodišnjoj direktorici odnosa s javnošću Christian Dior Couture
Mathilde Favier - direktorica odnosa s javnošću Christian Dior Couture.
Foto: @dior
Nakon njene smrti u augustu, Jonathan Anderson opisao ju je kao osobu koja je predstavljala duh Haute Couturea. Zato završna posveta nije djelovala kao formalnost, nego kao omaž nekome ko je godinama oblikovao Dior i izvan piste.
Nema potrebe svaku laticu ili asimetriju čitati kao metaforu gubitka, ali kolekcija koja govori o vremenu, dodiru i nepravilnosti dobija drugačiju težinu kada se zna kome je posvećena.
Foto: @patricksawaya
Dior i dalje zna tačno ko je. Samo je zanimljivije kad nešto malo pobjegne kontroli.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Naslovna fotografija: @decodetherunway
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
