TEKST: Emina Smaka
DATUM OBJAVE: 28.8.2024.
Ne svjedočimo često da jedan dizajn postane toliko prepoznatljiv da se s njim povezuje cijela estetska era.
Maison Margiela Tabi cipele su upravo jedan takav, neobičan primjer.
Kada kažemo Maison Margiela, u glavi možete odmah stvoriti sliku njegove estetike, no, možda svima neće pasti na pamet specifičan odjevni komad, no oni koji se zanimaju za modu sigurno će se sjetiti Tabi cipela.
Ove cipele, koje su mnogima na prvi pogled bile čudnovate, postale su važan element u historiji mode, ali i simbol inovacije u obući. Svoju debitantsku šetnju su imale na Margielovoj prvoj reviji 1989.
Martin Margiela, koji je započeo svoju karijeru radeći za Jean - Paul Gaultiera, uspostavio je svoj brend Maison Margiela s jasnim ciljem, da redefiniše konvencionalne norme mode. Tabi cipele, koje su postale ikona unutar njegovog dizajnerskog opusa, nikako nisu rezultat slučajnosti.
Inspiracija za ovaj dizajn dolazi iz japanskih tabi cipela, tradicionalne obuće koja se nosila u Japanu i koja se isticala odvojenim prstima, tj. jest odvojenim palcem (velikim prstom) od ostatka prstiju na stopalu. Ova inspiracija je daleko od očitih asocijacija na kopito konja, što nerijetko možemo čuti u prvobitnim reakcijama na ovaj dizajn.
Priče o dizajnu Tabi cipela često su prožete anegdotama o izazovima koje je Margiela suočavao tijekom razvoja. Naime, kada je Martin Margiela imao ideju za rekonstruisanje tradicionalnih tabi cipela u moderni kontekst, naišao je na poteškoće u pronalaženju obućara koji bi bio spreman realizirati njegov koncept. Ove prepreke nisu zaustavile njegovu viziju, već su dodatno potaknule inovativni pristup koji je oblikovao stil Maison Margiela, a cipele je konsturisao talijanski majstor Zagato.
U kontekstu iconic obuće kroz historiju mode, Tabi cipele Maison Margiela se nipošto ne smiju zanemariti. U istoj rečenici s Gucci loafericama, Manolo Blahnik plavim štiklama ili Christian Louboutin 'So Kate' modelom, Tabi cipele predstavljaju ključni moment u evoluciji modne obuće. Kao što su loaferice postali simbol sofisticiranosti, a Blahnikove štikle epitom luksuza, Tabi cipele su unijele jedinstvenu estetiku koja je uticala na mnoge dizajnere i stiliste.
Margiela je uspio pomaknuti granice i redefinisati šta obuća može biti. Tabi cipele, sa svojim prepoznatljivim razdvajanjem prstiju i neobičnim oblikom, postale su simbol revolucionarnog pristupa dizajnu i stila.
Kako se moda razvija, Tabi cipele Maison Margiela nastavljaju služiti kao podsjetnik na važnost kreativnosti i hrabrosti u dizajnu. Njihov put od kontraverznih do mainstream statusa pokazuje koliko moda može biti dinamična i koliko snažan utjecaj jedan dizajner može imati na cijelu industriju. Danas ih možemo vidjeti na celebritijima, kao i kroz street style izdanja, a uz društvene mreže, trenutno su i it model na Instagramu i Tik Toku.
* * *
Naslovna fotografija: @maisonmargiela
TEKST: Lamija Muratagić
Alisa Čajić za Bonjour.Lookback govori o festivalskim izdanjima, saradnjama s domaćim dizajnericama i lookovima koji su oblikovali njen stil.
Bonjour.Lookback vraća poznata lica pred njihovu modnu arhivu, ali ne kako bi tek pobrojao haljine i godine. Zanimaju nas odluke prije crvenog tepiha, saradnje koje su oblikovale pojedina izdanja i način na koji se vlastiti stil mijenja kada ga posmatramo s vremenske distance.
U novom izdanju, snimljenom u prostoru Ateljea 71 i M Rasvjete, svoju festivalsku arhivu otvorila nam je bh. glumica Alisa Čajić. 
Alisa Čajić, bh. glumica
Njezini lookovi sa Sarajevo Film Festivala godinama nastaju kroz saradnje s domaćim autoricama, ali i kroz vrlo instinktivan odnos prema odijevanju. Pojedine haljine prvi put je obukla svega nekoliko minuta prije izlaska, frizuru najčešće radi sama, a iza spontanosti uvijek ostaje jasan ukus.
Alisu privlače snažna grafika, izražene siluete i odjeća koja već u sebi nosi ideju. Upravo zato se njezina modna arhiva ne čita kao niz odvojenih crvenih tepiha, nego kao priča o povjerenju između glumice i dizajnerica koje je godinama poznaju.
Saradnja s brendom Plusminus, iza kojeg stoji Ena Dujmović, provlači se kroz nekoliko važnih poglavlja Alisine festivalske garderobe.
Za fluorescentnozelenu haljinu bio je dovoljan Enin poziv i prva proba. Duga, gotovo sasvim ravna silueta presječena je asimetričnim dekolteom, dok crni crtež na intenzivnoj podlozi preuzima ulogu nakita. Boja je bila jedan od glavnih razloga zbog kojih se Alisa odmah prepoznala u kreaciji.
U drugom izdanju bijela haljina postaje podloga za grafiku u hladnim plavim tonovima. Sprijeda je zatvorenija i vizualno snažna, dok potpuno otvorena leđa otkrivaju njezinu mekšu stranu.
Upravo je taj dio haljine predložila Ajla Pustahija, a jednostavna punđa ostavila je kroju dovoljno prostora. Alisa se za izlazak spremila za desetak minuta i nije pokušavala dodatno stilizirati kreaciju koja je već imala jasan ritam.
Najstarija Plusminus fotografija vraća je bijeloj haljini s crnim linearnim crtežom, strukturiranim gornjim dijelom i visokim prorezom. Danas je zanimljiva jer u njoj već prepoznajemo motive koji će se vraćati i kasnije: crno-bijeli kontrast, grafiku velikog formata i konstrukciju koja prati sliku, umjesto da joj služi kao neutralna pozadina. 
Za ovo izdanje crveni tepih uopće nije bio dio prvobitnog plana. Alisa je namjeravala pogledati film, pa se odjenula kao za večernji izlazak.
Alisa je čipkani top visokog ovratnika spojila sa širokim crnim hlačama i sandalama s tankim remenjem. Budući da izlazak na crveni tepih nije bio planiran, look je ostao jednostavan i nenametljiv.
Crno odijelo Belme Tvico obilježilo je izdanje Sarajevo Film Festivala 2020. godine.
Sako vezan u struku i široke hlače stvaraju dugu, preciznu siluetu, dok duboki izrez pomjera odijelo iz dnevnog registra prema večernjem. Alisa je tada upravo skratila šiške, pa su čiste linije frizure dodatno naglasile ramena i strogoću kroja.
Odijelo nije tražilo mnogo dodataka. Crna boja, naglašen struk i širina nogavica bili su dovoljni da klasični tailoring dobije izrazito osoban karakter.
Saradnja s umjetnicom i prijateljicom Vildanom Brkić, koja stvara pod imenom Moon Drip by Vildana Brkić, donijela je dva potpuno različita izdanja.
Vildana je Alisu željela vidjeti izvan njezine uobičajene crne palete, dok je Alisa imala samo jedan uvjet: bez ružičaste. Završna kreacija spojila je upravo ružičastu i crvenu, ali ih je autorskim printom i odvažnim krojem potpuno oslobodila očekivane romantike.
Vildanina slika prenesena je na tkaninu, a izrezi, otvorena leđa i naglašeni bokovi razvijeni su zajedno s printom. Haljina je dovršena približno sat prije izlaska, dok ju je Alisa prvi put obukla desetak minuta prije crvenog tepiha. Uprkos toj vremenskoj stisci, konstrukcija izgleda promišljeno do posljednjeg detalja, posebno u načinu na koji se obojene plohe susreću s kožom.
Drugi look koji je Vildana osmislila za Alisu krenuo je u sasvim drugom smjeru. Nakon slikarskog printa i otvorene konstrukcije ružičasto-crvene haljine, uslijedila je metalizirana kreacija zamišljena kao futuristička interpretacija. 
Metalizirana tkanina prati tijelo u mekim, nepravilnim linijama, dok duga pletenica prelazi preko dekoltea i postaje produžetak same haljine. Umjesto klasičnog futurizma zasnovanog na oštrim formama, ovdje se sve kreće, presijava i mijenja s tijelom.
Kroz Plusminus, Belmu Tvico i Moon Drip by Vildana Brkić, Alisina modna arhiva otkriva koliko snažan look često počinje mnogo prije crvenog tepiha. U razgovoru, povjerenju i spremnosti da se ideja odvede do kraja.
Haljina može biti završena sat prije izlaska, a priprema trajati deset minuta. Ono što se ne može improvizirati jeste osjećaj za odjeću u kojoj se osoba zaista prepoznaje.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Bonjour.ba produkcija
Foto: Bonjour.ba / @alisacajic
Social Media foto i video: Marija Perić i Tesnim Ališah
Lokacija: Atelje 71 I M Rasvjeta
Autorica članka: Lamija Muratagić
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
