Osmišljavanje prostora od nule može biti zastrašujuć proces, od mnoštva ideja do konačnih odluka.

Magdalena Paradžik, bh. lifestyle influenserica, prepoznatljiva je po sofisticiranoj estetici koja objedinjuje modu, interijer i putovanja.

No, ono što je nedavno privuklo najveću pažnju jeste proces dizajniranja njenog novog doma – od ideje do realizacije. Na svom Instagramu dijelila je isječke procesa koji su oduševili pratioce ali i nas, a sada za Bonjour.ba otkriva detalje svog doma i iskustva uređenja.




Magdalenin prostor odiše smirenošću i toplinom. Neutralne nijanse, prirodni materijali i bezvremenska elegancija definišu svaki kutak. Posebno će vas osvojiti pažljivo birani detalji koji interijeru daju autentičnost. Kroz ovaj razgovor, otkrit ćete šta je Magdalenin dom učinilo istinski posebnim i sigurno pronaći inspiraciju za vlastiti prostor. 

Mi smo uzbuđeni da zavirimo, a vi?




Magdalena, tvoj dom odiše smirenošću i sofisticiranošću kroz nježne tonove, prirodne materijale i suptilne detalje. Koji je bio tvoj početni koncept pri osmišljavanju prostora? Da li si imala jasnu viziju od samog početka ili je dizajn evoluirao kroz proces?  

Inicijalna ideja bila je stvoriti minimalistički prostor u skandinavskom stilu, i to je bila nit vodilja kojom sam se vodila od samog početka. Ipak, kroz proces sam shvatila da to nije uvijek lako ostvariti – često ti se svidi mnogo detalja i komada namještaja, ali važno je zadržati ravnotežu i ne prenatrpati prostor.

Bilo je izazova i prilagođavanja, ali cilj je uvijek bio stvoriti skladno i prozračno okruženje koje odiše jednostavnošću i toplinom.

Uređenje doma često zahtijeva balans između ličnih želja i praktičnih rješenja. Kako si pronašla tu ravnotežu? Jesu li određeni aspekti dizajna bili kompromis između estetike i funkcionalnosti?  

Definitivno sam se i ja našla u toj dilemi – estetika mi je izuzetno bitna, ali ponekad funkcionalnost jednostavno mora prevagnuti. To se posebno pokazalo kod dizajna i realizacije kupaonice, gdje sam shvatila koliko različiti faktori, poput instalacija i prostora, diktiraju konačan izgled.

Tu sam morala napraviti kompromise i dati prednost praktičnim rješenjima. No, kod ostatka stana uspjeli smo postići savršen balans između estetike i funkcionalnosti, tako da prostor ne samo da izgleda lijepo, već je i ugodan za svakodnevni život.

 

Saradnja s dizajnerima interijera je ključna u realizaciji ideja. Jesi li radila s studiom ili si sama donosila većinu odluka? Kako je izgledao taj kreativni proces?  

Iako sam imala jasnu ideju što i kako želim, brzo sam shvatila koliko je važno imati stručnu osobu koja ti može pomoći da te ideje pretočiš u stvarnost. Uređenje interijera je složen proces, i bez obzira na jasnu viziju, potrebno je iskustvo i znanje da bi se sve realiziralo na pravi način.

Tu mi je ogromnu pomoć pružila Sumeja Zukić iz S design-a – ne samo da je ubrzala i pojednostavila cijeli proces, već mi je pomogla da izbjegnem moguće greške i pronađem najbolje rješenje za svaki detalj. Suradnja s dizajnerom interijera donosi toliko prednosti – od optimizacije prostora, odabira pravih materijala i boja, pa do usklađivanja estetike i funkcionalnosti.

Koliko god znaš što želiš, profesionalac ti pomaže da to postigneš na način koji je izvediv, skladan i dugoročno održiv.

Izbor boja, materijala i tekstura može u potpunosti promijeniti atmosferu prostora. Kako si pristupila tom segmentu dizajna? Jesi li se vodila određenom paletom ili si dopuštala sebi slobodu eksperimentisanja?  

U svom stanu uvijek sam željela postići osjećaj prozračnosti i smirenosti, pa sam se od početka držala toplih krem i bijelih tonova. Takve boje unose svježinu i lakoću u prostor, bez da ga vizualno opterećuju. Nisam ljubitelj jakih i upadljivih nijansi u interijeru – volim kada prostor diše i djeluje skladno.

Kod materijala sam znala da želim isključivo prirodne, pa su kamen i drvo bili moj prvi izbor. Kamen donosi dozu elegancije i stabilnosti, dok drvo prostoru daje toplinu i ugodnost. Upravo ta kombinacija stvorila mi je dom u kojem se osjećam opušteno, a istovremeno je sve jednostavno i bezvremensko, baš onako kako sam zamišljala.

Prostor u kojem živimo često odražava našu ličnost i stil. Ako bi morala izdvojiti jedan kutak doma koji ti je najdraži, koji bi to bio i zašto? Da li postoji neki detalj koji nosi posebnu priču ili sentimentalnu vrijednost?  

Moj najdraži kutak doma definitivno je spavaća soba – moja mala oaza mira. Tu sam uspjela stvoriti prostor u kojem se potpuno opuštam, od kutka za šminkanje koji mi pruža onaj trenutak za sebe, do ormara koji je baš onakav kakav sam oduvijek željela. Sve je uređeno tako da mi daje osjećaj udobnosti i smirenosti, a istovremeno mi pruža funkcionalnost koja mi je bitna.

Osim toga, svaki dio našeg doma ispunjen je sitnicama koje za mene imaju posebnu vrijednost. Puno detalja nosi sentimentalnu priču jer smo muž i ja prostor ispunili uspomenama s putovanja, poklonima koji imaju posebno značenje i stvarima koje su vezane uz naše zajedničke trenutke.

Svaki predmet podsjeća nas na neki lijep period ili mjesto koje smo posjetili, zbog čega naš dom nije samo lijepo uređen, već ima i onu toplinu i priču koju samo mi znamo.

Ormari u garderobi nisu samo praktično rješenje, već i elegantan vizuelni element. Kako si osmislila ovaj segment doma i koliko ti je bilo važno da prostor za odjeću odražava stil ostatka enterijera?  

Krenula sam od toga da želim da prostor za odjeću bude u skladu s ostatkom interijera, jer smatram da svaki kutak doma treba biti usklađen. Odabrala sam jednostavne linije i prirodne materijale koji se lijepo uklapaju u ostatak prostora, a boje koje sam koristila u garderobi provlače se i kroz kuhinju, blagovaonicu i dnevni boravak.

Na taj način, garderoba postaje prirodan nastavak drugih prostora u domu. Kroz cijeli interijer sam željela postići povezanost, ne samo kroz materijale, nego i kroz stil, kako bi cijeli prostor bio ujedinjen i skladan.

Mnogi ljudi žele transformisati svoj prostor, ali često ne znaju odakle da počnu. Tvoj dom je savršen primjer sofisticirane estetike uz zadržavanje topline i funkcionalnosti. Koji bi bio tvoj savjet nekome ko želi postići sličan balans u svom prostoru?  

Moj savjet bi bio da je najvažnije krenuti od jasne ideje koja ti se sviđa i da se držiš nje kroz cijeli proces. U početku ćeš možda imati mnogo inspiracija i ideja, ali tokom realizacije često ćeš naići na stvari koje ne odgovaraju tvojoj početnoj viziji i koje mogu poremetiti balans.

Ključ je da se stalno vraćaš na tu početnu ideju, da ne dozvoliš da te odvedu stvari koje nisu u skladu s njom. Lakše je nego što misliš izgubiti fokus, posebno kada se pojave mnoge opcije koje ti se sviđaju, ali mogu poremetiti sklad i estetiku koju želiš postići.

Održavanje tog balansa je izazov, ali je moguće ako ostaneš dosljedan svojoj prvobitnoj viziji i ne dopustiš da te nešto odvlači s puta.

*** 
Foto:  Anna Lukenda

Postoji nešto gotovo meditativno u ritmu ruku koje oblikuju drvo.

U Bosni i Hercegovini riječ zanat nije samo vještina ona je kultura, način postojanja, veza između prošlog i sadašnjeg. Prije deset godina, jedan brend je odlučio upravo to naslijeđe pretvoriti u savremeni jezik dizajna. Danas, Zanat je sinonim za spoj tradicije i inovacije, prepoznat širom svijeta, ali duboko ukorijenjen u bosansku stvarnost.

Povodom desete godišnjice, Zanat je u Bosni i Hercegovini okupio sve svoje saradnike i prijatelje u događaju simboličnog naziva The Zanat Ten, trodnevnom susretu koji je spojio prošlost, sadašnjost i ono što tek dolazi.




Tri dana posvećena dizajnu, kulturi i budućnosti  

Događaj “The Zanat Ten” je slavio jubilej kroz kulturno putovanje kroz slojeve bosanskohercegovačkog identiteta i zajedničko promišljanje budućnosti dizajna. Od ateljea Safeta Zeca u Počitelju, do sarajevskih muzeja i galerija, gosti su otkrivali kulturu koja je inspirisala brend od samog početka. 

Među zvanicama su bila i neka od najpoznatijih imena svjetskog dizajna: Ilse Crawford, Yves Béhar, Naoto Fukasawa, Monica Förster, Sebastian Herkner, Michele De Lucchi, Harri Koskinen, Jasna Mujkić, Patrick Norguet, Jean-Marie Massaud, te Ludovica i Roberto Palomba.




Deset godina kasnije: Razgovor s Orhanom Nikšićem  

Nakon događaja The Zanat Ten, koji je okupio dizajnere i saradnike iz cijelog svijeta, razgovarali smo s Orhanom Nikšićem o trenucima koji su obilježili proteklu deceniju, o naslijeđu koje Zanat čuva i o izazovu da tradiciju zadrži autentičnom, a istovremeno savremenom.

Foto: Irfan  Redžović 

Od Počitelja do Sarajeva, događaj je gostima pokazao slojeve bosanskog naslijeđa.   

Zašto vam je bilo važno da ovu godišnjicu ugradite u prostor i kulturu iz koje je sve krenulo?  

To je dobro pitanje. Zanat se gradi na temeljima bosansko-hercegovačkog kulturno-istorijskog naslijeđa. Konjičko drvorezbarstvo je prvi element nematerijale baštine iz Federacije BiH koji je uvršten na UNESCO listu nematerijalne baštine čovječanstva, a taj element nije nastao u izolaciji od ostatka bosansko-hercegovačke kulture, odnosno kulturnog naslijeđa.

Mislimo da će naši partneri bolje razumjeti Zanat ako bolje upoznaju našu kulturu. Pored toga, od prvog trenutka kad smo krenuli u projekat zvani Zanat, naša ideja bila je da Zanat pored toga što koristi tehniku tradicionalnog konjičkog drvorezbarstva kao metod izrade svojih proizvoda, postane i sinonim za instituciju, brend ili poslovni model čija je misija između ostalog da promoviše različite elemente kulture našeg prostora. Obilježavanje godišnjice je samo jedan od načina na koji to radimo. 




Ove godine smo u Londonu bili koorganizator eventa sa arhitekticom Aidom Bratović, gdje smo britanskoj publici htjeli predstaviti bosansko-hercegovačko arhitektonsko kulturno naslijeđe kroz prezentaciju profesorice Nermine Zagore i rad Aide Bratović, tradicionalnu muziku Bosne i Hercegovine kroz nastup Damira Imamovića... 

Zanat za nas nije samo firma, nego i platforma koja promoviše određene vrijednosti.   



Vidjeti sve dizajnere zajedno u Bosni i Hercegovini po prvi put mora da je bio poseban trenutak.   

Da li je bio neki momenat u tom susretu, možda razgovor ili reakcija, što vam je ostalo posebno u sjećanju?  

U Bosni i Hercegovini, a siguran sam i u našoj široj regiji nikad se nije okupio ovoliki broj vodećih imena u svijetu dizajna.  Veliko je to ne samo za Zanat nego i za Bosnu i Hercegovinu i na to smo ponosni. Bilo je zaista puno divnih momenata, emotivnih i dirljivih trenutaka. Više njih ću sigurno dugo pamititi.

Dvije stvari koje su me posebno dojmile mi sad padaju na pamet.  Nakon obilaska ateljea Safeta Zeca u Poćitelju, novinarka New York Times-a koja piše o arhitekturi, dizajnu i naravno enterijeru, mi je rekla da je njegov dom i atelje u Počitelju najljepši enterijer u kojem je ikad bila. Kako je rekla, „ovdje je sve savršeno“.



Druga stvar, Michele de Lucchi, koji je ikona talijanskog dizajna, arhitekture i umjetnosti me pozvao da popijemo kafu prije njegovog samog odlaska. Htio je da mi kaže koliko je za njega značajajan event koji smo organizovali. Veli, a ja parafraziram, ovakve stvari se trenutno ne dešavaju ni u  Italiji, a ni šire u Evropi.

Mi smo se ovdje sastali da govorimo o bitnim stvarima kao što je budučnost dizajna kao profesije i naučne dicipline, da govorimo o široj društvenoj ulozi dizajna. Za mene lično je logično da dizajneri govore o široj društvenoj ulozi dizajna, jer dizajn ima moč da utiče na društvene procese. 



Kako uspijevate sačuvati autentičnost tradicionalnog zanata, a istovremeno ostati dio globalnog dizajnerskog dijaloga koji stalno traži nešto novo?  

Prije svega treba postaviti pitanje šta je to što neko smatra autentičnim? Kad smo radili na procesu uvrštenja konjičkog drvorezbarstva na UNESCO listu nematerijalne baštine čovječanstva, zanimljivo mi je bilo otkriti da UNESCO nikako ne voli riječ autentičnost.   

Kad čovjek bolje razmisli, zapita se sljedeće: šta je zaista autentično. Tradicija konjičkog drvorezbastva razvijala se pod različitim uticajima.  Konjičko drvorezbarstvo je jedna mikro slika pluralizma u našem društvu, ako i slika istorije kroz koju je Zanat prošao.  




Mi u Zanatu imamo otvoren pristup u načinu na koji doživljavamo tradiciju. Čuvati tradiciju za nas ne znači slijepo kopirati određene paterne ili oblike koji su nastali u određenom trenutku kao dio te tradicije.   

Za nas je vrijednost konjičkog drvorezbarstva sadržana u njegovom nematerijalnom dijelu, u vještini izrade i emotivnoj vezi stvaraoca, kupaca i svih onih koji dolaze u dodir s konjičim drvorezbarstvom upravo prema tom načinu rada, posvečenosti kvalitetu.  

Kada na ovaj način shvatamo tradiciju, onda dizajn postaje metod za stalno inoviranje, učenje i svježinu zanata.     



Zanat kao priča o kontinuitetu

Kroz deset godina rada, Zanat je pokazao da dizajn može biti i čuvar kulture i pokretač promjene. Njihov uspjeh leži u sposobnosti da svijet podsjete da ručni rad nije nostalgičan čin, već savremeni izraz identiteta. 

Svaki komad koji izađe iz njihove radionice nosi tu priču o vremenu, o pažnji i o vjerovanju da naslijeđe može imati budućnost.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Monika Andrić