TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 2.3.2025.
Osmišljavanje prostora od nule može biti zastrašujuć proces, od mnoštva ideja do konačnih odluka.
Magdalena Paradžik, bh. lifestyle influenserica, prepoznatljiva je po sofisticiranoj estetici koja objedinjuje modu, interijer i putovanja.
No, ono što je nedavno privuklo najveću pažnju jeste proces dizajniranja njenog novog doma – od ideje do realizacije. Na svom Instagramu dijelila je isječke procesa koji su oduševili pratioce ali i nas, a sada za Bonjour.ba otkriva detalje svog doma i iskustva uređenja.
Magdalenin prostor odiše smirenošću i toplinom. Neutralne nijanse, prirodni materijali i bezvremenska elegancija definišu svaki kutak. Posebno će vas osvojiti pažljivo birani detalji koji interijeru daju autentičnost. Kroz ovaj razgovor, otkrit ćete šta je Magdalenin dom učinilo istinski posebnim i sigurno pronaći inspiraciju za vlastiti prostor.
Mi smo uzbuđeni da zavirimo, a vi?
Magdalena, tvoj dom odiše smirenošću i sofisticiranošću kroz nježne tonove, prirodne materijale i suptilne detalje. Koji je bio tvoj početni koncept pri osmišljavanju prostora? Da li si imala jasnu viziju od samog početka ili je dizajn evoluirao kroz proces?
Inicijalna ideja bila je stvoriti minimalistički prostor u skandinavskom stilu, i to je bila nit vodilja kojom sam se vodila od samog početka. Ipak, kroz proces sam shvatila da to nije uvijek lako ostvariti – često ti se svidi mnogo detalja i komada namještaja, ali važno je zadržati ravnotežu i ne prenatrpati prostor.
Bilo je izazova i prilagođavanja, ali cilj je uvijek bio stvoriti skladno i prozračno okruženje koje odiše jednostavnošću i toplinom.
Uređenje doma često zahtijeva balans između ličnih želja i praktičnih rješenja. Kako si pronašla tu ravnotežu? Jesu li određeni aspekti dizajna bili kompromis između estetike i funkcionalnosti?
Definitivno sam se i ja našla u toj dilemi – estetika mi je izuzetno bitna, ali ponekad funkcionalnost jednostavno mora prevagnuti. To se posebno pokazalo kod dizajna i realizacije kupaonice, gdje sam shvatila koliko različiti faktori, poput instalacija i prostora, diktiraju konačan izgled.
Tu sam morala napraviti kompromise i dati prednost praktičnim rješenjima. No, kod ostatka stana uspjeli smo postići savršen balans između estetike i funkcionalnosti, tako da prostor ne samo da izgleda lijepo, već je i ugodan za svakodnevni život.
Saradnja s dizajnerima interijera je ključna u realizaciji ideja. Jesi li radila s studiom ili si sama donosila većinu odluka? Kako je izgledao taj kreativni proces?
Iako sam imala jasnu ideju što i kako želim, brzo sam shvatila koliko je važno imati stručnu osobu koja ti može pomoći da te ideje pretočiš u stvarnost. Uređenje interijera je složen proces, i bez obzira na jasnu viziju, potrebno je iskustvo i znanje da bi se sve realiziralo na pravi način.
Tu mi je ogromnu pomoć pružila Sumeja Zukić iz S design-a – ne samo da je ubrzala i pojednostavila cijeli proces, već mi je pomogla da izbjegnem moguće greške i pronađem najbolje rješenje za svaki detalj. Suradnja s dizajnerom interijera donosi toliko prednosti – od optimizacije prostora, odabira pravih materijala i boja, pa do usklađivanja estetike i funkcionalnosti.
Koliko god znaš što želiš, profesionalac ti pomaže da to postigneš na način koji je izvediv, skladan i dugoročno održiv.
Izbor boja, materijala i tekstura može u potpunosti promijeniti atmosferu prostora. Kako si pristupila tom segmentu dizajna? Jesi li se vodila određenom paletom ili si dopuštala sebi slobodu eksperimentisanja?
U svom stanu uvijek sam željela postići osjećaj prozračnosti i smirenosti, pa sam se od početka držala toplih krem i bijelih tonova. Takve boje unose svježinu i lakoću u prostor, bez da ga vizualno opterećuju. Nisam ljubitelj jakih i upadljivih nijansi u interijeru – volim kada prostor diše i djeluje skladno.
Kod materijala sam znala da želim isključivo prirodne, pa su kamen i drvo bili moj prvi izbor. Kamen donosi dozu elegancije i stabilnosti, dok drvo prostoru daje toplinu i ugodnost. Upravo ta kombinacija stvorila mi je dom u kojem se osjećam opušteno, a istovremeno je sve jednostavno i bezvremensko, baš onako kako sam zamišljala.
Prostor u kojem živimo često odražava našu ličnost i stil. Ako bi morala izdvojiti jedan kutak doma koji ti je najdraži, koji bi to bio i zašto? Da li postoji neki detalj koji nosi posebnu priču ili sentimentalnu vrijednost?
Moj najdraži kutak doma definitivno je spavaća soba – moja mala oaza mira. Tu sam uspjela stvoriti prostor u kojem se potpuno opuštam, od kutka za šminkanje koji mi pruža onaj trenutak za sebe, do ormara koji je baš onakav kakav sam oduvijek željela. Sve je uređeno tako da mi daje osjećaj udobnosti i smirenosti, a istovremeno mi pruža funkcionalnost koja mi je bitna.
Osim toga, svaki dio našeg doma ispunjen je sitnicama koje za mene imaju posebnu vrijednost. Puno detalja nosi sentimentalnu priču jer smo muž i ja prostor ispunili uspomenama s putovanja, poklonima koji imaju posebno značenje i stvarima koje su vezane uz naše zajedničke trenutke.
Svaki predmet podsjeća nas na neki lijep period ili mjesto koje smo posjetili, zbog čega naš dom nije samo lijepo uređen, već ima i onu toplinu i priču koju samo mi znamo.
Ormari u garderobi nisu samo praktično rješenje, već i elegantan vizuelni element. Kako si osmislila ovaj segment doma i koliko ti je bilo važno da prostor za odjeću odražava stil ostatka enterijera?
Krenula sam od toga da želim da prostor za odjeću bude u skladu s ostatkom interijera, jer smatram da svaki kutak doma treba biti usklađen. Odabrala sam jednostavne linije i prirodne materijale koji se lijepo uklapaju u ostatak prostora, a boje koje sam koristila u garderobi provlače se i kroz kuhinju, blagovaonicu i dnevni boravak.
Na taj način, garderoba postaje prirodan nastavak drugih prostora u domu. Kroz cijeli interijer sam željela postići povezanost, ne samo kroz materijale, nego i kroz stil, kako bi cijeli prostor bio ujedinjen i skladan.
Mnogi ljudi žele transformisati svoj prostor, ali često ne znaju odakle da počnu. Tvoj dom je savršen primjer sofisticirane estetike uz zadržavanje topline i funkcionalnosti. Koji bi bio tvoj savjet nekome ko želi postići sličan balans u svom prostoru?
Moj savjet bi bio da je najvažnije krenuti od jasne ideje koja ti se sviđa i da se držiš nje kroz cijeli proces. U početku ćeš možda imati mnogo inspiracija i ideja, ali tokom realizacije često ćeš naići na stvari koje ne odgovaraju tvojoj početnoj viziji i koje mogu poremetiti balans.
Ključ je da se stalno vraćaš na tu početnu ideju, da ne dozvoliš da te odvedu stvari koje nisu u skladu s njom. Lakše je nego što misliš izgubiti fokus, posebno kada se pojave mnoge opcije koje ti se sviđaju, ali mogu poremetiti sklad i estetiku koju želiš postići.
Održavanje tog balansa je izazov, ali je moguće ako ostaneš dosljedan svojoj prvobitnoj viziji i ne dopustiš da te nešto odvlači s puta.
***
Foto: Anna Lukenda
TEKST: Ada Ćeremida
Ova viktorijanska kuća a u Torontu nije samo još jedan primjer savremenog interijera u sjevernoameričkom kontekstu.
Ona je i priča o regionalnom znanju koje se prirodno pretače u globalni okvir. Iza projekta stoji Studio Pyramid, arhitektonsko-dizajnerski studio s više od četiri decenije iskustva, čiji su osnivači i kreativni direktor Alexander Sasha Josipović i Miloš Pavlović izgradili karijeru između umjetnosti, arhitekture i uredničkog rada u međunarodnim publikacijama.
Ako ste se ikada pitali kako izgleda dom koji ne prati trendove, već gradi vlastiti ritam, ovo je prostor koji vrijedi pogledati. Kuća nazvana ‘’The Prince of Summerhill'' u torontskom naselju Summerhill pokazuje kako se viktorijanska arhitektura može reinterpretirati bez nostalgije i kako interijer može biti istovremeno discipliniran, topao i ličan.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
Na prvi pogled, ova viktorijanska kuća ne otkriva razmjere svoje transformacije. Upravo u toj suzdržanosti leži njena snaga. Umjesto arhitektonske teatralnosti, projekat se oslanja na jasnoću proporcija, precizno vođene poglede i interijer koji prostor gradi kroz slojeve, a ne kroz efekte.
Arhitektonska intervencija zadržava poštovanje prema originalnoj strukturi, ali je proširuje i redefiniše u savremeni životni okvir. Kuća danas funkcioniše kao niz pažljivo povezanih zona koje se nadovezuju jedna na drugu, stvarajući kontinuitet između unutrašnjeg i vanjskog prostora, formalnog i opuštenog, dnevnog i intimnog.
Ulaz u interijer gdje arhitektura postavlja ritam
Prostori otkrivaju jednu od ključnih kvaliteta kuće: sposobnost da bude istovremeno strukturirana i mekana. Hodnik nije zamišljen kao prolaz, već kao uvod u ritam interijera sa reflektivnim zidovima, pažljivo biranim umjetničkim akcentima i staklenom pregradom koja filtrira svjetlo i pogled, umjesto da ih prekida.
U dnevnom boravku, kompozicija je svedena, ali bogata u slojevima: kamin postaje tiha osovina prostora, dok namještaj niskog profila i organskih linija omekšava arhitektonsku preciznost. U sobi nalazi se custom made tepih baziran na mapi Toronta. On funkcioniše kao povezno tkivo između arhitekture, namještaja i lokacije kuće. Ovo je jedan od najljepših “skrivenih” detalja projekta i vrijedi ga spomenuti jer veže prostor za grad.
Svjetlo igra ključnu ulogu lomljeno kroz teksture, staklo i umjetničke površine stvarajući atmosferu koja se mijenja tokom dana, ali nikada ne gubi osjećaj smirenosti i kontrole. Ovo su prostori koji ne traže pažnju, ali je zadržavaju.
Staklena pregrada s kružnim izrezima nije zamišljena kao čisto dekorativni element, već kao suptilan alat za oblikovanje atmosfere. U večernjim satima ona diskretno filtrira svjetlo i prostor, prilagođavajući se načinu na koji se kuća koristi, posebno tokom ljetnih okupljanja, kada interijer i eksterijer postaju jedno.
Interijer kao dijalog umjetnosti i arhitekture
Interijeri su osmišljeni kao neutralna, ali topla podloga za umjetnost. Bijela paleta, prirodni kamen, terrazzo i drvo ne pokušavaju dominirati, već smiruju prostor i dopuštaju da umjetnička djela preuzmu ulogu fokalnih tačaka. Svaka prostorija ima svoj vizualni akcenat sliku, skulpturu ili teksturu ali nikada više od onoga što prostor može nositi.
Dnevna zona povezuje kuhinju, trpezariju i boravak u jedinstvenu cjelinu, gdje se arhitektonska linija ne prekida namještajem, već se kroz njega nastavlja.
Kamin u dnevnoj sobi oblikovan je kao arhitektonska osovina prostora, obložen tapetom s geometrijskim uzorkom koja mu daje teksturalnu dubinu.
Ostakljene površine s obje strane, klizna vrata i fiksni prozor, pretvaraju ga u suptilan razdjelnik između unutrašnjeg i vanjskog prostora, odluku koja podsjeća na modernističke principe, ali je prilagođena savremenom načinu života.
Dnevna zona u ravnoteži funkcije i umjetnosti
Kuhinja i trpezarija osmišljene su kao produžetak arhitektonske logike kuće čiste linije, mirna paleta i precizno balansirani akcenti. Svijetlo drvo, bijele radne plohe i kamene obloge s izraženim, gotovo grafičkim žilama stvaraju osjećaj taktilne elegancije bez dekorativnog opterećenja. Kuhinja je u potpunosti integrisana u prostor, s ugradbenim elementima koji ne dominiraju, već se povlače u pozadinu svakodnevnog života.
Trpezarijski dio donosi suptilan kontrapunkt: skulpturalni luster, pažljivo birana umjetnička djela i mekše forme namještaja uvode toplinu i karakter, pretvarajući ovaj dio doma u mjesto susreta, a ne samo funkcije. Sve djeluje povezano, promišljeno i vremenski postojano prostor koji jednako dobro funkcioniše u tišini jutra i u večernjim okupljanjima.
Materijali koji ne traže pažnju, ali je zadržavaju
Posebna vrijednost ovog projekta leži u načinu na koji su materijali korišteni. Terrazzo podovi, kamene obloge i diskretno drvo stvaraju osjećaj trajnosti, dok pažljivo birani detalji unose toplinu i karakter. Ništa ovdje nije slučajno, ali ništa nije ni nametnuto.
U spavaćim zonama pristup ostaje dosljedan mir, slojevitost i suzdržan luksuz. Glavna spavaća soba, smještena na cijelom gornjem spratu, osmišljena je kao povlačenje iz gradske dinamike. Tapete s motivom oblaka i filtrirano dnevno svjetlo stvaraju atmosferu lakoće, gotovo lebdećeg mira.
Zid iza uzglavlja u master spavaćoj sobi obložen je tapetom s motivom oblaka, kao metafora klijentove želje da “živi u oblacima”. To je suptilan, gotovo poetski detalj nije vizualno nametljiv, ali nosi koncept.
Ono što ovaj interijer čini posebnim nije količina umjetnosti, kvadratura ili luksuznih elemenata, već osjećaj mjere. Ovo je kuća koja ne pokušava impresionirati na prvu, ali ostaje zapamćena. Prostor koji pokazuje da savremeni interijer može biti bogat bez pretjerivanja, topao bez dekorativnog viška i luksuzan bez potrebe da to naglašava.
U vremenu brzih estetskih promjena, ovakvi projekti podsjećaju da prava vrijednost leži u jasnoći koncepta i dugotrajnosti prostora.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
