Nezavisna, višejezična, nepredvidiva. Macha Ravel ponovo mijenja pravila dok uvodi vlastiti alt-pop u novu dimenziju.

Nakon zapaženog singla “Ako smo isti”, kojim je početkom godine zacrtala svoj povratak na scenu, Macha Ravel nastavlja istraživati granice osobnog i žanrovskog izraza. 

Novi singl “Lutkica”, otpjevan na francuskom i hrvatskom jeziku, donosi elektro-pop ekspresiju isprepletenu s hipnotičkim ritmom. Kinematografski spot koji prati pjesmu zamišljen je kao simboličko oslobađanje, koreografiran kao pokret iznutra, a isproduciran uz njen kreativni tim.





Prvi put, Macha ne stoji samo iza riječi i melodije već i produkcije, ideje, slike. Sve je pod njenom rukom. Razgovarali smo s Machom o novom singlu, njenom kreativnom putu i zvuku. Zaronimo u detalje koji stoje iza njene najosobnije faze do sada.

"Lutkica" je pjesma koju opisuješ kao svoj najoslobađajući projekt do sada. Šta ti je bilo najizazovnije u tom prelasku iz kompozitorice i tekstopisca u ulogu producentice?

Desilo se prirodno zapravo, godinama već želim da se bacim u produkciju, ali kao mnogi nisam znala odakle da krenem. Kako sam upoznala producenticu Endži Dolores, tako sam počela producirati, jer sam gledala kako je ona radila te me je bodrila da sjednem ja za programom i radim. 

Tako malo po malo dok se nije desila Lutkica – koju sam ja započela te smo je Endži i ja završile uz beogradskog producenta A.N.D.R. 







U spotu vidimo kako se ‘’lutkica'' oslobađa i stvara novi svijet po vlastitim pravilima. Šta je bio ključni simbol ili osjećaj koji si željela prenijeti kroz taj vizualni narativ?

Od početka sam znala da u spotu želim periku — električno plavi paž. Paž je bio moj potpis kao Muha, a spot prikazuje kao što ste rekli “oslobađanje i stvaranje svijeta po vlastitim pravilima”. Od momenata kada u spotu više nisam na tavanu, perika nestaje. 

Htjela sam da se razumije da je meni moja umjetnička i kreativna sloboda jedina suština bavljenja ovim poslom, i da mi je moja muzička transformacija iz repa u pop, iz Muhe u Machu Ravel, bila izuzetno bitna i prirodna. 







Oslobodila me. Kroz Muhu sam samo počela da se upoznajem sa samom sobom, a danas sve više i više znam ko sam. U svojoj karijeri trenutnoj, iako sam jako usamljena i neshvaćena zasad, izuzetno sam slobodna. 

Moja nova publika slavi sa mnom moj razvoj, ne stavlja me u kutiju, ne osuđuje me, ne govori mi da “dobro repam/pjevam za žensko”. 





Nisam rođena da budem reperica na Balkanu, rođena sam da budem pop lice na internacionalnom tržištu i ja to znam od kako sam dijete i radit ću na tome dok sam živa. 

Nije mi nikada bilo u planu da se zaključam i smanjujem u svom stvaralaštvu i identitetu da bi se svidjela nekoliko ljudi kada znam da imam potencijal i snagu da postanem ono što želim. 





Tvoje pjesme sve češće uključuju i francuski jezik, koliko ti je važno da kroz muziku očuvaš tu dvojezičnost i kako publika reagira na to?

Publiku svoju, koju god, sam već od svojeg samog početaka navikla na višejezičnost. Moja sadašnja publika me već neko vrijeme tražila da napravim opet nešto na francuskom te sam to i uradila za Lutkicu. 





Mislim da je višejezičnost kod mene adut koji nisam dosada koristila dovoljno, ali je to sada itekako u planu. Moj sljedeći album će imati pjesme na hrvatskom/bosanskom, francuskom, engleskom i španjolskom jeziku, kao moj prvi EP Identitet. 



 

Kako izgleda tvoje idealno jutro kada ne radiš na muzici? Imamo osjećaj da tvoj dan počinje uz dobru kafu, knjigu ili možda šetnju gradom?

Tako i počinje definitivno najčešće. Ustanem, popijem zeleni čaj, te pišem u dnevniku kada imam disciplinu za to, volim sada kako je ljeto izaći odmah u šetnju na tašte, sa knjigom u ruci ili crnom kavom.

Hodam i pijem kavu/čitam kroz park ili, kada sam u Sarajevu, Aleju Ambasadora.





Macha Ravel gradi svijet u kojem ima prostora za sve verzije sebe, a “Lutkica” nosi tu intimnu arhitekturu. Njen glas dolazi iz mjesta gdje su sumnje pretvorene u odluke, a estetika u jasan stav. 

Svaka nova pjesma djeluje kao dokument jedne verzije nje same, a prostora, čini se, ima još mnogo.

 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba     
Foto: Alexander Baptiste Keiser i Mara Prpić

Kada kažemo Sarajevo Film Festival, prvo pomislimo na filmove koji osvajaju publiku i slave umjetnost, a među onima koji festivalu daju poseban šarm nalazi se i Maja Čengić Miralem kao prepoznatljivo lice i osmijeh crvenog tepiha.

Godinama publiku pozdravlja u zanimljivim izdanjima i vodi program s elegancijom zbog koje je njen izlazak pred kamere postao drag i upečatljiv trenutak festivalskih večeri.

Zato je upravo ona prva osoba s kojom je Bonjour.ba želio napraviti festivalski throwback i to u saradnji s Perwollom, brendom koji već drugu godinu zaredom podržava Sarajevo Film Festival i vjeruje da odjeća ima priče vrijedne čuvanja. 
 

Njihova zajednička nit? Ljubav prema trenucima koji traju, bilo da su u pitanju besprijekorne haljine na crvenom tepihu ili sjećanja koja se prepričavaju i godinama kasnije. 
 

Kroz šest pažljivo odabranih lookova, Maja nam je otkrila anegdote, emocije i male modne tajne koje su obilježile njene festivalske noći, a mi ćemo ih, baš poput njenih haljina, sačuvati od zaborava. 

Kada smo Maju pitali kada je nosila ovaj outfit i kakva su joj prva sjećanja na tu noć, odgovorila je bez razmišljanja prošle godine.

 “Raznježi me svaki put kad ga vidim i i dalje mi izmami osmijeh na lice”, priznala nam je. Otkrila je i da su ovaj look birali oko dva mjeseca, a posebna atmosfera te večeri ostala joj je urezana u sjećanje.

Bijela odjeća na crvenom tepihu uvijek nosi dozu glamura, ali i izazova. Kada smo je pitali za ovaj look Maja nam je rekla da: “I sada sam oduševljena dizajnom ovog look-a.” 

Dodala je da je imala samo jednu probu za njega i da je, naravno, zahtijevao posebnu brigu i njegu.

Tada smo je pitali da nam otkrije trik koji koristi da odjeća izgleda besprijekorno i godinama nakon. “Meni je jako važna kvaliteta tkanine i samim tim ta tkanina zahtijeva posebnu njegu i brigu, pogotovo ljeti… Perwoll je moj vječni saveznik, deterdžent koji čuva boju, što je ljeti posebno važno s obzirom na češće nošenje svijetle i bijele tkanine.”

Ova izdanja su mali podsjetnik na to kako moda i sjećanja idu ruku pod ruku. Svaka haljina nosi trenutke iza kojih se kriju osmijesi, aplauzi i ona uzbuđenja tik prije izlaska na crveni tepih. Maja ih čuva s pažnjom, a uz njegu koja traje, ti komadi ostaju spremni za nove priče i neke buduće posebne prilike. 

Upravo tu ljubav prema trenucima koji traju dijeli i Perwoll jer odjeća vrijedi onoliko koliko vrijedi priča koju nosi. Ostatak priča kako su nastali ostali lookovi, koje anegdote Maja do sada nikada nije podijelila pogledajte u našem video formatu.
 

Ovaj sadržaj je nastao u suradnji sa Perwollom

Produkcija: Bonjour.ba  
Fotografije/Video: Marko Jovančić za Bonjour.ba