Nataša Križanović, arhitektica i vlasnica studija za uređenje interijera sa sjedištem u Vitezu, posvećena je stvaranju jedinstvenih prostora koji odišu elegancijom i funkcionalnošću.

Kroz višegodišnje iskustvo u različitim arhitektonskim uredima i vlastitim studiom, te međunarodne sajmove i aktivno usavršavanje pod vodstvom stručnjaka iz industrije kroz masterclass coaching, Nataša je kreirala mnoštvo projekata u kojima pokazuje posvećenost detaljima koji definiraju čitav interijer. 

Natašin posljednji projekt je Beauty centar "Andrea Babić" u Novom Travniku. Ovaj prostor od 35 m2 predstavlja spoj funkcionalnosti i modernizma, s naglaskom na unikatne detalje poput lustera koji su u ovom prostoru dokaz o tome koliko mali interijer može dobiti na karakternosti uz pomno odabrane komade.

Arhitektica Nataša Križanović i vlasnica salona Andrea Babić

„Pri uređenju ovog predivnog salona birali smo akcentualne i unikatne elemente, kako bismo svima koji u salon dolaze ponudi nevjerojatan osjećaj luksuza, posebnosti, ali i profinjenosti prostora. Također, iskoristili smo moć zaobljenih linija u interijeru i napravili savršeno sparene forme u cjelokupnom ambijentu“. - Rekla je za Bonjour.ba arhitektica Nataša Križanović.

U ovom interijeru, lusteri koji naizgled lebde u interijeru, igraju ključnu ulogu u oblikovanju atmosfere prostora. Svojom neobičnom strukturom kreiraju prozračan ambijent i daju malom interijeru dinamičnost i karakternost.

„Luceplan Illan suspenzija" je dizajnerski rasvjetni proizvod koji je kreirala poznata dizajnerica Zsuzsanna Horvath. Ovu visilicu karakterizira lagano tijelo izrađeno od šperploče breze, koje je laserski izrezano duž jednakih linija. Gravitacija, zahvaljujući genijalnom učinku, daje lampi jedinstven volumen i oblik koji kao da lebdi u zraku.“ – rekla nam je Nataša.




Prostor s karakterom

Uzimajući u obzir da se salon prostire na dvije etaže, svaki detalj je pažljivo osmišljen. Drvene stepenice sa staklenom ogradom pružaju osjećaj prozračnosti i dodatno otvaraju prostor. "Lebdeći" efekt stepenica spaja dvije etaže u kohezivan prostor, čineći interijer dinamičnim i privlačnim.

Uz jedinstvene lustere, jedan od najzanimljivijih elemenata interijera je zrcalo u brončanoj boji koje prekriva jedan zid u potpunosti. Ugrađena LED rasvjeta dodatno naglašava njegovu sofisticiranost i stvara optičku iluziju većeg prostora. Zrcala ne samo da reflektiraju svjetlost, već i vizualno otvaraju prostor, čineći ga svjetlijim i prozračnijim.




Unikatnost kroz funkcionalne detalje

Pult upečatljive forme daje pečat unikatnosti ovom interijeru. Njegove čiste i zaobljene linije, u kontrastu s pravolinijskim elementima, unose teksturalnost i dinamiku u prostor. Tako pult na savršen način upotpunjava estetiku interijera i prati priču o suptilnoj i unikatnoj eleganciji.

U malom prostoru, svaka odluka ima veliki utjecaj. Natašin pristup dizajnu, koji uključuje upečatljiva rasvjetna tijela i velika zrcala kao središnje elemente, pokazuje kako se smjelost i karakter mogu postići i u ograničenim kvadratima. Ovaj beauty studio nije samo prostor za uljepšavanje, već odraz moderne estetike koja slavi ljepotu, eleganciju i posvećenost detaljima. 

* * *
Foto: Kruno Radoš

Od neorenesansnih stubova do secesijskih portala obišli smo osam zgrada koje i danas pričaju priču o vremenu kada se Sarajevo gradilo kao srednjoevropski grad.

Nakon brojnih tekstova o modi uz serijal Bonjour Picks, koje ste, sudeći po čitanosti voljeli jednako koliko smo ih mi voljeli pisati, The Bonjour List se ovoga puta okreće arhitekturi.

Krećemo u malu gradsku šetnju kroz prošla stoljeća, između neorenesansnih fasada, kupola i portala koji su oblikovali vizuelni identitet Sarajeva. U prvom arhitektonskom izdanju donosimo priču o dvojici arhitekata koji su doslovno ucrtali Sarajevo u evropsku mapu stila: Karlu Paržiku i Josipu Vančašu.

Njihove zgrade i danas čine DNK grada monumentalne, prepoznatljive i podjednako fotogenične koliko i značajne.



Paržik i Vančaš: 8 sarajevskih fasada koja su oblikovala lice grada  

Naša šetnja počinje na zapadnom rubu centra, kod Nacionalnog muzeja i Srednje tehničke škole dviju zgrada koje su Paržik projektovao s idejom obrazovanja i znanja kao temelja novog grada.

Odavde, nekoliko koraka dalje, Marijin Dvor uvodi nas u prvi planirani gradski kvart, svojevrsni most između monumentalnog i svakodnevnog Sarajeva.

Nacionalni muzej BiH monumentalna simetrija znanja

Karlo Paržik je ovim zdanjem (1888–1913) postavio temelj za monumentalni urbanizam Sarajeva.
Kompleks u neorenesansnom stilu, inspirisan bečkim muzejima, građen je kao sistem od četiri paviljona povezanih peristilom.

Elegantne arkade, ritmični niz stubova i detaljna ornamentika svjedoče o Paržikovoj viziji Sarajeva kao kulturnog centra Monarhije.
Čak i danas, ulazak u Muzej djeluje kao prolazak kroz vremenski portal znanja.





Srednja tehnička škola klasika koja odgaja stvaraoce

Masivna, ozbiljna i geometrijski stroga, ova Paržikova škola odražava duh industrijskog optimizma s kraja 19. stoljeća.
Figura radnika i učenika na vrhu fasade simboliziraju vezu između teorije i prakse znanja i zanata.

Iako građena u neoklasičnom duhu, njena proporcija i svjetlo nagovještavaju prelazak u modernu epohu obrazovanja.




Prateći obalu Miljacke, stižemo do Akademije likovnih umjetnosti, Pravnog fakulteta i Glavne pošte, tri zgrade koje čine možda najimpresivniji arhitektonski niz uz rijeku.

Tu, u jednom pogledu, možete vidjeti gotovo cijelu stilsku hronologiju austrougarskog perioda: od neorenesansnih proporcija, preko suptilnih baroknih obrisa, do secesijskih detalja koji su tada nagovještavali modernizam.

Marijin Dvor: Kvart koji je najavio moderno Sarajevo

Paržikov i Butschev projekat iz 1880-ih bio je prvi planirani stambeno-poslovni kompleks u gradu.
Smješten na zapadnom ulazu u centar, ovaj ansambl objedinjuje neorenesansne i barokne motive, sa simetričnim fasadama i mansardnim krovovima.

Danas je Marijin Dvor urbani znak, vizuelna granica između starog i novog Sarajeva.




Akademija likovnih umjetnosti od crkve do ateljea

Nekada evangelistička crkva, a danas Akademija, jedno je od najpoznatijih Paržikovih djela (1899). Njena kupola, vitki prozori i kontrastni krov podsjećaju na bečke i praške romaničke revival crkve, dok današnja funkcija unosi savremeni sloj kreativnosti.

Ironično, zgrada koja je izvorno simbolizirala vjeru sada simbolizira umjetnost.






Pravni fakultet ozbiljnost u kamenu

Fasada Pravnog fakulteta odiše disciplinom i redom upravo onim osobinama koje njeguje i sama struka.

Paržikov neorenesansni izraz ovdje se spaja s baroknim ritmom stubova i gornjom lođom koja podsjeća na javne palate Venecije. To je zgrada koja ne pokušava biti spektakularna, već autoritativna.



Glavna pošta komunikacija kao imperijalni simbol

Jedno od najpoznatijih djela Josipa Vančaša (1913), Pošta Sarajevo kombinira neorenesansne i neobarokne elemente.
Grandiozno pročelje s masivnim stubovima i simetričnim prozorima govori o moći komunikacije u doba telegrafa.

Zgrada je do danas ostala jedno od najfotografiranijih mjesta u gradu spoj funkcionalnosti i reprezentacije.



Završavamo kod Narodnog pozorišta i Umjetničke galerije BiH, dvije zgrade koje i danas nose simboliku kulture i okupljanja.
I dok su monumentalne fasade Paržikovih i Vančaševih javnih zdanja stvarale ritam grada, stotine manjih secesijskih portala u okolnim ulicama dodavale su mu šarm i intimnost.

Narodno pozorište teatar monumentalnosti

Kada je Paržik projektovao Narodno pozorište (1897–1899), zamislio ga je kao scenu grada, ne samo umjetnosti.
Njegova fasada, slična bečkim teatarskim zdanjima, odlikuje se skladom između klasične kompozicije i suzdržane dekoracije.

To je zgrada koja i danas, pri svakom ulasku, stvara osjećaj ceremonije jer arhitektura ovdje igra prvu ulogu.




Umjetnička galerija BiH: Bankarski luksuz pretvoren u galerijski mir

Iako danas umjetnička institucija, ova zgrada je izvorno sagrađena kao banka (1906–1908).
Vančaš je spojio monumentalnost s profinjenošću: visoki prozori i fasadna plastika sugeriraju sigurnost i bogatstvo.

Njena unutrašnjost danas zrači tihom elegancijom baš kao i nekadašnji klijenti koji su tu dolazili s povjerenjem.




Sarajevski portali: Secesijski detalji svakodnevice

Kućni ulazi iz 1900-ih godina često su prava mala remek-djela.

Valovite linije, cvjetni ornamenti i kovano željezo odražavaju duh bečke secesije i novu estetiku urbanog života.
Iako manje poznati od monumentalnih zdanja, upravo ti portali čuvaju intimniju, ljudsku stranu arhitektonskog nasljeđa.





Sarajevo, ako ga gledamo kroz Paržikove i Vančaševe fasade, postaje galerija na otvorenom.

Zato, sljedeći put kada prođete pored žute fasade Muzeja, ispod kupole Akademije ili kraj vrata s godinom 1906, sjetite se da svaki kamen u ovom gradu nosi potpis i priču.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Bonjour.ba