Već pri prvom pogledu na kuhinju i biblioteku koju Lucija ima u svom novom domu znali smo da želimo saznati više detalja o uređenju.

Lucija Vukojević je dama koju na Instagramu pratimo na profilu @lushumashi, a njezin interijer izgleda poput fotografija s Pinteresta. Ona je sa svojim mužem i malenom djevojčicom nedavno uselila u novi dom koji još uređuju, a nas je posebno osvojila kuhinja, kao i dječja soba u kojima ćete brzo pronaći inspiraciju i za svoj dom.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Lucija (@lushumashi)

Lucija Vukojević

U razgovoru s Lucijom saznali smo tko je sve sudjelovao u uređenju njihovog doma, kao i koji dio uređenja je bio najzahtjevniji. Otkrili smo i što im je bila inspiracija za uređenje, a Lucija nas je uvela u cijeli proces korak po korak o čemu više možete otkriti u nastavku. Uživajte!

 

Tko potpisuje uređenje vašeg doma?
 

Tijekom zadnjih cca 5 godina, kad sam počela razmišljati o obitelji, počela sam razmišljati i o uređenju tada budućeg doma pa sam tako na mobitelu kreirala album „Stan“. Svaki put kad bih negdje naletjela na fotografiju interijera koji mi se svidio, bilo na Instagramu, Pinterestu ili po raznim člancima, screenshot bih spremila u taj folder.

Kad smo napokon kupili stan i kad sam prolazila kroz te fotografije (a skupilo ih se skoro 500), shvatila sam da se zapravo radi o jednom te istom stilu. Nije da se meni drugi stilovi ne sviđaju, sviđa mi se i skandi stil i eklektični stil prepun boja i drugi stilovi, međutim svoj dom nisam zamišljala tako. Uvijek sam znala da će u stanu biti tip ormara s profilacijama, da će ormari biti od poda do stropa, da će biti neke lijepe podne lajsne, da će biti puno detalja, da će biti dekori i zavjese koji se vuku po podu...

 

I mislila sam da će stan biti uređen u klasičnom stilu, međutim prije nego što smo počeli uređivati stan izradila sam svoj moodboard na kojem je bilo jasno vidljivo da mi se sviđa zapravo moderan interijer s klasičnim elementima. Nekoliko sam stvari znala odmah – da želim biblioteku, da želim točno ovaj blagovaonski stol kakav sad imamo, da želim zlatne pipe, tapetu u WC-u ili kupaoni, da želim u dječjoj sobi ormar s integriranom bibliotekom, kamin, maske za radijatore i da želim zelenu kuhinju, a sve ostalo se onda vrtjelo oko toga. Odnosno prema tim elementima smo gradili sve ostalo.

 

Tko potpisuje uređenje našeg doma? Pa rekla bih da je ovo što vidite ono što i kako sam ja to zamislila. Imala sam i veliku pomoć svoje mame koja mi je beskrajno pomogla sa savjetima, ali i u biranju pojedinih komada namještaja, materijala, boja i slično. To je u praksi funkcioniralo tako da bih ja našla npr. nekoliko opcija za rasvjetu za svaku prostoriju, a ona mi je pomogla oko konačnog izbora, dimenzija i sl.

 

Osim toga, angažirali smo i dizajnericu interijera Ivu Pavičić (Eter Art dizajn) koja nam je također jako puno pomogla, ali više oko stvari koje se na prvu možda ne vide.

Naprimjer, ona nam je napravila nacrte elektroinstalacija, nacrte za soboslikara i ostale majstore, pomogla nam je oko koordinacije i redoslijeda izvođenja radova i sa svime onime u što se mi ne razumijemo. Zahvaljujući njenim rješenjima za indirektnu rasvjetu, nismo trebali spuštati stropove, a to jako puno znači za ukupan dojam stana. Dakle, izvedbeno nam je njena pomoć i stručnost bila neprocjenjiva. U startu je bila ideja da i idejno da veći doprinos, ali nije imala lak zadatak s obzirom da sam ja znala kako bih htjela da prostor izgleda i nisam dopuštala velika odstupanja od toga.

 

Mi smo birali svu rasvjetu, sve boje, tepih, blagovaonski stol, fotelje, kauč, materijal i dizajn zavjesa, ručkice, tapete i dr., ali uz odobravanje mame i dizajnerice tako da na ovo pitanje nisam mogla odgovoriti jednostavnije.

 

Našu pozornost je prvo ukrala kuhinja. Što je bila vaša inspiracija za odabir bijele boje i štukatura na ormarićima?
 

Zapravo je osnovna boja od početka bila zelena, iako sam isto tako od početka planirala negdje ubaciti i bijelu pa smo kombinirali što će biti bijelo, a što zeleno. Dizajnerica nam je napravila nekoliko opcija pa smo kad smo to vidjeli na papiru puno lakše izabrali.

Što se tiče štukatura na ormarićima, meni su one odraz stila koji volim. Svi ormari, uključujući kuhinjske ormariće sa profilacijama su mi nekako posebniji. Meni je jedino bilo teško odlučiti se za tip uklada pa sam se oduševila kad je dizajnerica predložila kombinaciju uklada. U zelenom dijelu smo se odlučili za klasične uklade kakve se mogu vidjeti na mnogim kuhinjama danas, a što se tiče bijelih ormarića, oni su veći od nekih standardnih dimenzija gornjih kuhinjskih ormarića pa je ideja bila da oponašaju zid sa štukaturama, da nemaju ručkice i da se istaknu od ostatka kuhinje.

 

Mislim da je na kraju sve jako lijepo ispalo i da smo dobro odabrali. Alternativa je bila više manjih ormarića, takve su najčešće kuhinje po Pinterestu, ali ja sam od početka inzistirala na manje većih ormarića. Prva opcija je bila nekako preklasična jer puno malih ormarića = puno uklada, sveukupno previše za moj ukus odnosno preklasičan stil uređenja.

 

Ideja za vitrinu je od moje mame i mislim da je ta vitrina također pun pogodak. S obzirom da se uz zelenu boju jako lijepo slaže drvo, od početka smo htjeli ubaciti drvene/furnir elemente u kuhinju, a nismo htjeli da to bude radna ploča jer smo htjeli neki otporniji materijal, tako da smo furnir uklopili u vitrinu za čaše i vitrinu za vina.

 

Soba za djevojčicu prava je malena dječja oaza. Zašto ste birali upravo ovakvo uređenje?
 

Njezina soba je ujedno i moja omiljena prostorija u stanu iako moram napomenuti da nije još gotova. Ne volim tipične dječje sobice s puno detalja koji u konačnici samo skupljaju prašinu. Draža mi je varijanta s velikim ormarom gdje sve ima svoje mjesto pa soba djeluje prozračno, čisto i uredno.

 

Stil uređenja je kao i u cijelom stanu, a što se tiče boja, prvo smo izabrali tapetu, a onda smo prema tapeti birali ostale boje. Opcije za boju ormara su bile i zelena i roza, ali smo se ipak odlučili za bijelu s malom, zelenom integriranom bibliotekom. Dobila je i svoju malu, nježno rozu nišu u kojoj je sad kinderbet, ali uskoro stiže i krevet. Što se tiče rasvjete i tepiha, svaki put kad bih gledala na raznim online shopovima u kategoriji, npr. „dječja rasvjeta“ ili „dječji tepisi“ nailazila bih samo na sve ono što ne želim. Nisam zamislila njen luster sa šarenim slikama zečeva, leptirića, cvijeća i sl., niti stolnu lampu u obliku sove, psa ili mačke.

 

Što se tiče dekora i zavjesa, moja mama se bavi šivanjem, između ostalog dekora i zavjesa i kad sam prvi put vidjela uzorak svile i predivne nijanse boja, znala sam da će jednog dana upravo od takve svile biti dekor u dječjoj sobi. Sve u svemu, zahvaljujući razigranoj tapeti, živahnim bojama, slažem se da smo stvorili pravu malu dječju oazu, usprkos tome što su svi ostali elementi takvi da bi se mogli uklopiti i u bilo koji drugi dio stana, a ne tipični dječji.

 

Koja prostorija je bila najizazovnija u ovom procesu i zašto?
 

WC, kupaona i kuhinja. Iz razloga što smo stan pronašli kad su već bile postavljene podne i zidne pločice, montirana ogledala u kupaoni, kupaonski ormarići u WC-u i kupaoni, sanitarije i sl., a željeli smo mijenjati. Tako da smo prvo rušili postojeće podne pločice i demontirali namještaj, a onda krenuli ispočetka s uređenjem.

 

I zato što je izazov bio pronaći keramičara koji će nam postaviti pločice kakve smo mi zamislili, na način koji smo mi zamislili, po donekle prihvatljivoj cijeni. Za kupaonu i WC smo odabrali mramorni mozaik koji očito nije omiljen za postavljanje. U kuhinji smo uz veliku dimenziju pločica, 120 x 60, odlučili i slagati „sliku“ od kombinacije pločica na podu. Razgovarala sam s nekoliko keramičara (6 ili 7) i svakome je pao mrak na oči kad je to vidio (iako su pločice prethodno izrezane na CNC stroju i trebalo ih je samo postaviti).

 

Vaš najdraži kutak?
 

Pa ne mogu reći da imam najdraži kutak. Mislim da smo sveukupno postigli jednu skladnu cjelinu, ugodan i topao dom u kojem uživamo. Nije još sve gotovo, fali nam i puno detalja, slike, pomoćni stolići, zavjese, uzglavlje kreveta u spavaćoj sobi, noćni ormarići, nekim elementima nismo potpuno zadovoljni pa ćemo mijenjati. Ni lusteri još nisu namješteni na idealnu visinu pa vise žice na sve strane, terase tek čekaju da ih se uredi, ali imamo sve potrebno i sad kad smo tu, nekako nam se ne žuri završiti sve odmah sad. Sad mi je to u redu, ali baš zbog toga mi je drago da smo jako puno stvari napravili prije preseljenja.

 

Više fotografija interijera otkrijte u nastavku.

 

 ***
Naslovna fotografija: Lucija Vuković

U ovom stanu u Starom gradu toplina nije dekoracija, nego pažljivo izgrađena atmosfera koja počinje od poda i završava u svjetlu.

Stan u Sarajevu smješten nekoliko minuta hoda od Baščaršije mogao je vrlo lako krenuti u smjeru neutralnog, sigurnog rješenja. Umjesto toga, ovaj interijer bira toplinu kao centralni koncept. 

Drvo, zemljani tonovi, slojevita rasvjeta i taktilne teksture grade prostor koji ne djeluje “uređeno”, nego nastanjeno. Upravo ta nenametljiva koherentnost čini ovaj stan primjerom kako se toplina planira, a ne improvizira.




Drvo kao temelj atmosfere

Prva stvar koju primijetite jeste kontinuitet drveta od parketa, preko kuhinjskih radnih ploha, do polica i ormara u spavaćoj sobi. Topli tonovi hrasta i prirodnih furnira uvode stabilnost i vizualnu povezanost između zona. 

Čak i kada su zidovi bijeli, drvo preuzima ulogu nosioca karaktera. U dnevnom boravku ono balansira narandžaste i smeđe tonove sofe i tepiha, dok u kuhinji omekšava čiste linije elemenata. Ovo je primjer kako materijal može biti snažniji od boje u stvaranju topline.

Inspiracija: Ako želite topliji dom, krenite od podova i većih komada namještaja u prirodnim tonovima prije nego dodate dekor.





Rasvjeta koja imitira zalazak sunca

Toplina u ovom stanu dolazi i iz pažljivo birane rasvjete. Nema hladnog, bijelog svjetla koje “pere” zidove. Umjesto toga, tu su ambijentalne lampe, podne svjetiljke i kuglaste noćne lampe koje stvaraju meke svjetlosne zone. 

U dnevnom boravku kombinacija visilice i ambijentalne lampe stvara osjećaj intime, dok u spavaćoj sobi difuzno svjetlo briše oštre sjene.

Rasvjeta ovdje nije samo funkcionalna, ona je emocionalni alat. Upravo to čini razliku između stana i doma.

Savjet: Uvedite barem tri izvora svjetla po prostoriji centralni, ambijentalni i dekorativni.





Teksture koje brišu sterilnost

Kravlja koža kao tepih, taktilne jastučnice, ratan fotelja, mekana sofa i slojevitost materijala daje prostoru dubinu. Iako je tlocrt jednostavan i otvoren, teksture razbijaju monotoniju. Kombinacija glatkog staklenog stolića, meke tkanine i grubog drveta stvara balans koji je vizualno zanimljiv, ali ne napadan.

Toplina se često krije upravo u tim kontrastima glatko naspram hrapavog, sjajno naspram mat. Ovdje je to postignuto bez viška detalja, samo kroz promišljen odabir.





Boje koje ostaju u spektru zemlje

Paleta ovog stana kreće se od bijele, preko medenih tonova drveta, do zagasitih narandžastih i smeđih nijansi. Čak i akcenti poput jastuka ili dekorativnih elemenata ostaju u toplom spektru. To znači da prostor nema vizualne “hladne prekide” koji bi narušili atmosferu.

U kuhinji i trpezariji bijeli elementi služe kao podloga, dok drvo i toplo svjetlo preuzimaju glavnu riječ. U dnevnoj zoni narandžasta sofa postaje fokus, ali bez agresije. Ova dosljednost u boji čini da stan djeluje skladno i povezano.





Ovaj stan u Starom gradu pokazuje da toplina nije rezultat jednog komada namještaja ili jedne boje. Ona nastaje iz kontinuiteta materijala, pažljivo planirane rasvjete i tekstura koje uvode osjećaj prisutnosti.

Ako razmišljate o osvježavanju vlastitog doma, možda rješenje nije u većim promjenama, nego u suptilnim slojevima koji zajedno grade atmosferu. Jer toplina se, kao i dobar dizajn, uvijek osjeti prije nego što se objasni.

 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Airbnb