TEKST: Marija Perić
DATUM OBJAVE: 5.10.2022.
Već pri prvom pogledu na kuhinju i biblioteku koju Lucija ima u svom novom domu znali smo da želimo saznati više detalja o uređenju.
Lucija Vukojević je dama koju na Instagramu pratimo na profilu @lushumashi, a njezin interijer izgleda poput fotografija s Pinteresta. Ona je sa svojim mužem i malenom djevojčicom nedavno uselila u novi dom koji još uređuju, a nas je posebno osvojila kuhinja, kao i dječja soba u kojima ćete brzo pronaći inspiraciju i za svoj dom.
Lucija Vukojević
U razgovoru s Lucijom saznali smo tko je sve sudjelovao u uređenju njihovog doma, kao i koji dio uređenja je bio najzahtjevniji. Otkrili smo i što im je bila inspiracija za uređenje, a Lucija nas je uvela u cijeli proces korak po korak o čemu više možete otkriti u nastavku. Uživajte!
Tko potpisuje uređenje vašeg doma?
Tijekom zadnjih cca 5 godina, kad sam počela razmišljati o obitelji, počela sam razmišljati i o uređenju tada budućeg doma pa sam tako na mobitelu kreirala album „Stan“. Svaki put kad bih negdje naletjela na fotografiju interijera koji mi se svidio, bilo na Instagramu, Pinterestu ili po raznim člancima, screenshot bih spremila u taj folder.
Kad smo napokon kupili stan i kad sam prolazila kroz te fotografije (a skupilo ih se skoro 500), shvatila sam da se zapravo radi o jednom te istom stilu. Nije da se meni drugi stilovi ne sviđaju, sviđa mi se i skandi stil i eklektični stil prepun boja i drugi stilovi, međutim svoj dom nisam zamišljala tako. Uvijek sam znala da će u stanu biti tip ormara s profilacijama, da će ormari biti od poda do stropa, da će biti neke lijepe podne lajsne, da će biti puno detalja, da će biti dekori i zavjese koji se vuku po podu...
I mislila sam da će stan biti uređen u klasičnom stilu, međutim prije nego što smo počeli uređivati stan izradila sam svoj moodboard na kojem je bilo jasno vidljivo da mi se sviđa zapravo moderan interijer s klasičnim elementima. Nekoliko sam stvari znala odmah – da želim biblioteku, da želim točno ovaj blagovaonski stol kakav sad imamo, da želim zlatne pipe, tapetu u WC-u ili kupaoni, da želim u dječjoj sobi ormar s integriranom bibliotekom, kamin, maske za radijatore i da želim zelenu kuhinju, a sve ostalo se onda vrtjelo oko toga. Odnosno prema tim elementima smo gradili sve ostalo.
Tko potpisuje uređenje našeg doma? Pa rekla bih da je ovo što vidite ono što i kako sam ja to zamislila. Imala sam i veliku pomoć svoje mame koja mi je beskrajno pomogla sa savjetima, ali i u biranju pojedinih komada namještaja, materijala, boja i slično. To je u praksi funkcioniralo tako da bih ja našla npr. nekoliko opcija za rasvjetu za svaku prostoriju, a ona mi je pomogla oko konačnog izbora, dimenzija i sl.
Osim toga, angažirali smo i dizajnericu interijera Ivu Pavičić (Eter Art dizajn) koja nam je također jako puno pomogla, ali više oko stvari koje se na prvu možda ne vide.
Naprimjer, ona nam je napravila nacrte elektroinstalacija, nacrte za soboslikara i ostale majstore, pomogla nam je oko koordinacije i redoslijeda izvođenja radova i sa svime onime u što se mi ne razumijemo. Zahvaljujući njenim rješenjima za indirektnu rasvjetu, nismo trebali spuštati stropove, a to jako puno znači za ukupan dojam stana. Dakle, izvedbeno nam je njena pomoć i stručnost bila neprocjenjiva. U startu je bila ideja da i idejno da veći doprinos, ali nije imala lak zadatak s obzirom da sam ja znala kako bih htjela da prostor izgleda i nisam dopuštala velika odstupanja od toga.
Mi smo birali svu rasvjetu, sve boje, tepih, blagovaonski stol, fotelje, kauč, materijal i dizajn zavjesa, ručkice, tapete i dr., ali uz odobravanje mame i dizajnerice tako da na ovo pitanje nisam mogla odgovoriti jednostavnije.
Našu pozornost je prvo ukrala kuhinja. Što je bila vaša inspiracija za odabir bijele boje i štukatura na ormarićima?
Zapravo je osnovna boja od početka bila zelena, iako sam isto tako od početka planirala negdje ubaciti i bijelu pa smo kombinirali što će biti bijelo, a što zeleno. Dizajnerica nam je napravila nekoliko opcija pa smo kad smo to vidjeli na papiru puno lakše izabrali.
Što se tiče štukatura na ormarićima, meni su one odraz stila koji volim. Svi ormari, uključujući kuhinjske ormariće sa profilacijama su mi nekako posebniji. Meni je jedino bilo teško odlučiti se za tip uklada pa sam se oduševila kad je dizajnerica predložila kombinaciju uklada. U zelenom dijelu smo se odlučili za klasične uklade kakve se mogu vidjeti na mnogim kuhinjama danas, a što se tiče bijelih ormarića, oni su veći od nekih standardnih dimenzija gornjih kuhinjskih ormarića pa je ideja bila da oponašaju zid sa štukaturama, da nemaju ručkice i da se istaknu od ostatka kuhinje.
Mislim da je na kraju sve jako lijepo ispalo i da smo dobro odabrali. Alternativa je bila više manjih ormarića, takve su najčešće kuhinje po Pinterestu, ali ja sam od početka inzistirala na manje većih ormarića. Prva opcija je bila nekako preklasična jer puno malih ormarića = puno uklada, sveukupno previše za moj ukus odnosno preklasičan stil uređenja.
Ideja za vitrinu je od moje mame i mislim da je ta vitrina također pun pogodak. S obzirom da se uz zelenu boju jako lijepo slaže drvo, od početka smo htjeli ubaciti drvene/furnir elemente u kuhinju, a nismo htjeli da to bude radna ploča jer smo htjeli neki otporniji materijal, tako da smo furnir uklopili u vitrinu za čaše i vitrinu za vina.
Soba za djevojčicu prava je malena dječja oaza. Zašto ste birali upravo ovakvo uređenje?
Njezina soba je ujedno i moja omiljena prostorija u stanu iako moram napomenuti da nije još gotova. Ne volim tipične dječje sobice s puno detalja koji u konačnici samo skupljaju prašinu. Draža mi je varijanta s velikim ormarom gdje sve ima svoje mjesto pa soba djeluje prozračno, čisto i uredno.
Stil uređenja je kao i u cijelom stanu, a što se tiče boja, prvo smo izabrali tapetu, a onda smo prema tapeti birali ostale boje. Opcije za boju ormara su bile i zelena i roza, ali smo se ipak odlučili za bijelu s malom, zelenom integriranom bibliotekom. Dobila je i svoju malu, nježno rozu nišu u kojoj je sad kinderbet, ali uskoro stiže i krevet. Što se tiče rasvjete i tepiha, svaki put kad bih gledala na raznim online shopovima u kategoriji, npr. „dječja rasvjeta“ ili „dječji tepisi“ nailazila bih samo na sve ono što ne želim. Nisam zamislila njen luster sa šarenim slikama zečeva, leptirića, cvijeća i sl., niti stolnu lampu u obliku sove, psa ili mačke.
Što se tiče dekora i zavjesa, moja mama se bavi šivanjem, između ostalog dekora i zavjesa i kad sam prvi put vidjela uzorak svile i predivne nijanse boja, znala sam da će jednog dana upravo od takve svile biti dekor u dječjoj sobi. Sve u svemu, zahvaljujući razigranoj tapeti, živahnim bojama, slažem se da smo stvorili pravu malu dječju oazu, usprkos tome što su svi ostali elementi takvi da bi se mogli uklopiti i u bilo koji drugi dio stana, a ne tipični dječji.
Koja prostorija je bila najizazovnija u ovom procesu i zašto?
WC, kupaona i kuhinja. Iz razloga što smo stan pronašli kad su već bile postavljene podne i zidne pločice, montirana ogledala u kupaoni, kupaonski ormarići u WC-u i kupaoni, sanitarije i sl., a željeli smo mijenjati. Tako da smo prvo rušili postojeće podne pločice i demontirali namještaj, a onda krenuli ispočetka s uređenjem.
I zato što je izazov bio pronaći keramičara koji će nam postaviti pločice kakve smo mi zamislili, na način koji smo mi zamislili, po donekle prihvatljivoj cijeni. Za kupaonu i WC smo odabrali mramorni mozaik koji očito nije omiljen za postavljanje. U kuhinji smo uz veliku dimenziju pločica, 120 x 60, odlučili i slagati „sliku“ od kombinacije pločica na podu. Razgovarala sam s nekoliko keramičara (6 ili 7) i svakome je pao mrak na oči kad je to vidio (iako su pločice prethodno izrezane na CNC stroju i trebalo ih je samo postaviti).
Vaš najdraži kutak?
Pa ne mogu reći da imam najdraži kutak. Mislim da smo sveukupno postigli jednu skladnu cjelinu, ugodan i topao dom u kojem uživamo. Nije još sve gotovo, fali nam i puno detalja, slike, pomoćni stolići, zavjese, uzglavlje kreveta u spavaćoj sobi, noćni ormarići, nekim elementima nismo potpuno zadovoljni pa ćemo mijenjati. Ni lusteri još nisu namješteni na idealnu visinu pa vise žice na sve strane, terase tek čekaju da ih se uredi, ali imamo sve potrebno i sad kad smo tu, nekako nam se ne žuri završiti sve odmah sad. Sad mi je to u redu, ali baš zbog toga mi je drago da smo jako puno stvari napravili prije preseljenja.
Više fotografija interijera otkrijte u nastavku.
***
Naslovna fotografija: Lucija Vuković
TEKST: Ada Ćeremida
U Gileriji se jasno vidi da dobar interijer ne nastaje iz kopiranja, već iz povjerenja, konteksta i hrabrih odluka.
Kada smo prvi put posjetili Gileriu, nedjeljno otvaranje imalo je gotovo ceremonijalni karakter kao prirodan nastavak priče koja je u Sarajevu počela puno ranije, izvan klasičnih ugostiteljskih okvira.
O toj fazi već smo pisali u našem ranijem tekstu, kada je Gileria tek otvorila vrata i potvrdila da iza nje stoji jasna ideja, a ne brzopleta ambicija. Ono što se tada tek naslućivalo, danas je jasno čitljivo i kroz prostor.
Upravo zato ovaj put gledamo Gileriju iz ugla interijera, kroz razgovor s Adnom Ahmedić Kadić, arhitekticom i dizajnericom koja potpisuje uređenje prostora kako je izgledao prije, kako se razvijao i zašto danas djeluje toliko prirodno u svom okruženju.
Od improvizacije do povjerenja u proces
Priča o dizajnu Gilerie nije započela klasičnim briefom. Kako nam je ispričala Adna, sve je krenulo spontano, gotovo usputno, nakon što je investitoru Adnanu ponudila pomoć. U početku je bio siguran da tačno zna šta želi, ali je vrlo brzo shvatio da je pametnije u proces ući zajedno s arhitektom.
Taj trenutak povjerenja bio je ključan jer su Adni su prepuštene gotovo sve odluke, bez miješanja i kočenja, što je omogućilo fluidan i brz razvoj koncepta.
Foto: Privatna arhiva
Jedna od najdražih faza bila je potraga za polovnom, vintage rasvjetom, s idejom da upravo ona postane vizuelni potpis prostora. Umjesto instant rješenja, birani su komadi s karakterom i istorijom, koji danas dominiraju interijerom.
Mali gabarit sa velikim zadatkom
Na raspolaganju je bilo svega 22 m² polusuterenskog prostora, sa portalima na jednoj strani i stepenicama unutar gabarita. U tako ograničenoj kvadraturi trebalo je smjestiti kuhinju, peć za pizzu, sjedenje, skladišni prostor i toalet arhitektonski izazov koji nije ostavljao mnogo prostora za greške.
Ideja da pizza peć bude fokus interijera postojala je od početka, ali kada je peć konačno stigla, postalo je jasno da njena prvobitno planirana pozicija ne funkcioniše.
Plan se morao mijenjati u hodu, što je unijelo nervozu kod investitora, ali i dovelo do boljeg rješenja. Danas je crvena peć ne samo tehnički element, već centralni vizuelni akcenat koji definiše prostor.
Neutralna baza kao prostor za karakter
Konceptualno, Gileria je zamišljena kao “očišćen” prostor bijeli zidovi, crno-bijele podne pločice i neutralna osnova koja dopušta slobodu u građenju identiteta.
Upravo ta minimalistička baza omogućila je slojevito dodavanje detalja: šank obložen zelenim pločicama s roza fugom, grubo izmaltani plafon, plavi skladišni moduli, diskretni drveni elementi i stolice u kombinaciji roza boje i pepito uzorka.
Posebno mjesto zauzimaju dizajnerski lusteri, među kojima su i Meblo Guzzini modeli, danas vrlo cijenjeni na tržištu, ali ovdje kupljeni kao polovni komadi i vraćeni u punu funkciju.
Kao završni sloj, umjetnička djela Hanne Dujmović prostoru su dala emotivnu dimenziju, zbog koje Gileria nije samo mjesto za jelo, već prostor koji se pamti.
Gileria pokazuje da dobar dizajn ne zavisi od kvadrature, već od jasne ideje, hrabrosti u odlukama i razumijevanja konteksta. Ovdje je interijer ravnopravan dio iskustva, jednako važan kao i pizza koja se u njemu priprema.
A možda je upravo zato Gileria danas jedno od onih mjesta u Sarajevu koja se ne zaboravljaju nakon prve posjete.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
