TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 4.7.2023.
Nije tajna da smo posebnu rubriku na Bonjour.ba posvetili upravo našim krznenim prijateljima, ali ono što vam možemo potvrditi iz prve ruke/šape jeste da posjedovanje ljubimaca u našem uredništvu tokom radnog dana donosi velike koristi, kako za naše mentalno zdravlje, tako i za kompaniju.
Jedan od uvjerljivih razloga je smanjenost zabrinutosti činjenicom da ga/ju ostavljamo samog/samu kod kuće zbog čega nam je i radno okruženje opuštenije. Također, uvjerili smo se da oni mogu povećati produktivnost, ali i pružiti više kreativnosti. Male pauze koje moramo napraviti bilo da ih mazimo ili prošetamo sa njima, često pomažu da se osvježi um i kreiraju nove ideje.
Upravo zbog toga smo odlučili upoznati vas sa našim krznenim prijateljima u uredništvu koji su postali neizostavni dio Bonjour.ba sastanaka i otkriti neke zanimljivosti o njima.
Emina, možeš li podijeliti sa nama priču o Flafiju?
Flaf je inače i moj pas već 3 godine, njemu je sada 11. Opisala bih ga kao jednog umiljatog za ukućane, a preplašenog za prolaznike psa. Kako su ga neki dan opisali sa 'neopravdano hrabar' to je zaista prikladan opis za Flafa. Inače je Shi Tzu pasmine za koju kažu da je najbliži srodnik vuka (što se ne vidi), ali se poklapa s opisom 'neopravdano hrabar'.
Foto: Privatna arhiva
Jesi uvijek bila dog person? Nikada nisi razmišljala o drugim kućnim ljubimcima?
Flafi je jedini kućni ljubimac kojeg sam ja imala tako da u ovom slučaju mogu reći da sam dog person, no, zaista volim sve životinje. Smatram da su mačke jako pametne i promišljene, naravno i jako 'mazne'.
Da li je bilo lako prilagoditi svoj tempo života, svoju profesionalnu karijeru i brigu o psu?
S obzirom da radim remote, nije bilo dodatnog prilagođavanja. No, putovanja i odmori su druga priča.
Foto: Privatna arhiva
Misliš li da živimo u društvu koje je sve više prijateljski nastrojeno prema psima ili bi mogla reći da je pred nama još dug put?
Hmm, smatram zaista da je sve veći broj onih koji imaju ljubav prema životinjama, no, iskoristila bih priliku i apelovala ugostiteljskim objektima da ublaže svoje restrikcione mjere kada su psi u pitanju. Hvala.
Na kraju, kako bi uvjerila osobu koja nema ili nikada nije imala psa da se predomisli i udomi/kupi jednog?
Ukoliko je osobi potrebno uvjeravanje, smatram da u tom slučaju nije dovoljno spremna imati psa, samim tim ne bih nikoga uvjeravala.
Ilda, ti imaš mačku. Možeš li nam otkriti kako si se odlučila za ime Katya?
Znala sam da će biti neko rusko ime jer volim rusku književnost pa sam slijedom toga istraživala na internetu neko posebno ime koje će imati nešto drugačije značenje. Katya je žensko ime ruskog porijekla i deminutivni oblik je od imena Ekaterina što znači "čista" i "savršena". Budući da smo Katyu udomili sa ulice, a ona uistinu izgleda kao rasna mačka mi smo odlučili da je ona za nas „savršena“, „čista“ i bez etikete da se radi o rasnoj.
Foto: Privatna arhiva
Kako bi ti svojim riječima opisala Katyu?
Velika maza, spavalica, umiljata, mnogo privržena…
Koje su prednosti udomljavanja odrasle mačke?
Prije svega ovdje bih naglasila činjenicu da je udomljavanje najbolja stvar koju možete uraditi. Svjesna sam da mnogi prilikom udomljavanja traže mačiće, a poslije kad odrastu veoma jednostavno odluče da im mačka više nije zanimljiva. Moj savjet je da, ukoliko razmišljate da udomite mačku, provedete više vremena sa nekom odraslom mačkom. Mi smo Katyu udomili kad je imala 7,8 mjeseci i ne žalimo. To je već odrasla, teen mačka sa kojom je slijedila faza upoznavanja i prilagođavanja.
Foto: Privatna arhiva
Jesi uvijek bila cat person? Nikada nisi razmišljala o drugim kućnim ljubimcima?
Baš i ne. Uvijek sam bila dog person dok sestra nije udomila mačku i tad kreće transformacija u ljubav prema mačijem svijetu.
Na kraju, kad je došla beba kako je Katya reagovala na dolazak novog društva?
Moram priznati da sam se mrvicu brinula kako će proći sve, ali bilo mi je važno da čitav proces ide onako kako Katya želi. Bez pritiska i nametanja da priđe bebi. Kada je ona bila spremna prišla je i tako je nastala jedna simbioza koja čini mi se već sada funkcioniše kao mali tim koji ima plan u budućnosti praviti neke zanimljive, smjele poduhvate, da ne kažem nestašluke.
Foto: Privatna arhiva
***
Naslovna fotografija: Privatna arhiva
TEKST: Adelisa Mašić
U našem serijalu Bonjour Love Tales nastavljamo donositi priče inspirativnih parova koji kroz svoj odnos pokazuju kako ljubav izgleda kada je iskrena, izgrađena kroz vrijeme i svakodnevne izbore.
Irina i Nikola Zelenković upoznali su se na jednoj žurci u Beogradu, sasvim neočekivano. Nije bilo velikog uvoda, ali već nakon nekoliko rečenica bilo je jasno da dijele sličan pogled na ljude i situacije oko sebe, što ih je odmah povezalo.
Foto: Nikola Morača
Između njih se od početka osjetila neka bliska, poznata energija, ona koju je teško objasniti, ali je odmah prepoznaš. ‘Kao da smo se već ranije sreli, samo u nekom drugom trenutku’, prisjećaju se.
Možda je upravo ta lakoća bila razlog zašto se njihova priča nastavila bez pritiska i bez potrebe da se stvari ubrzavaju, prirodno, kroz razgovore, zajedničko vrijeme i osjećaj da su na istoj strani.
Danas njihov odnos ima više uloga koje se ne mogu uvijek jasno razdvojiti. Oni su partneri, roditelji i poslovni saradnici koji zajedno grade vlastiti biznis, a sve to u svakodnevici koja traži stalno prilagođavanje.
Kao fotografi, ne dijele samo radni prostor, nego i cijeli kreativni proces, od prve ideje do finalne fotografije.
‘Raditi zajedno za nas znači dijeliti i lijepe i zahtjevne trenutke, kao i one manje instagramične’, kažu, naglašavajući da ih upravo to iskustvo dodatno povezuje.
U tom zajedničkom stvaranju prepoznaju najveću vrijednost svog odnosa, jer svaki projekat prolaze zajedno, kao tim.
Ipak, takav način života nosi i izazove. Granica između posla i privatnog lako se zamagli, posebno uz dvoje djece i svakodnevne obaveze koje ne staju.
Upravo tu dolazi do izražaja ono što su vremenom naučili; kada treba napraviti korak nazad. „Vremenom smo naučili kada treba ‘isključiti posao’ i vratiti se u ulogu životnog partnera“, objašnjavaju, svjesni koliko je važno sačuvati prostor koji nije vezan za posao.
Kroz svoj posao svjedoče brojnim ljubavnim pričama, ali upravo su ih ti trenuci naučili da se suština odnosa ne nalazi u velikim gestama, nego u svakodnevnim, tihim momentima, u podršci, razumijevanju i prisutnosti.
Jedan prizor posebno im je ostao urezan, pradjed koji se rano ujutro, potpuno sređen, pojavio na vjenčanju svoje praunuke i nenametljivo čekao trenutak koji mu očigledno mnogo znači.
„To su lijepe stvari koje te podsjete na činjenicu da smo jako kratko na ovoj planeti i da trebamo više uživati u malim momentima“, kažu.
Sve što su vidjeli kroz objektiv oblikovalo je i njihov pogled na ljubav. Danas ne teže savršenstvu, nego iskrenosti, ne prate trendove po svaku cijenu, nego ostaju vjerni svom izrazu.
Ta autentičnost postala je i njihov prepoznatljiv potpis, jer kako često čuju od drugih, dovoljno je vidjeti fotografiju da bi se znalo da je njihova.
Njihova priča danas nije samo priča o ljubavi, nego o partnerstvu koje se svakodnevno gradi, između posla, porodice i vremena koje biraju da provedu zajedno.
I dok prate i bilježe tuđe početke, njihova priča traje kroz ono što se ne vidi uvijek na fotografijama, ali se jasno osjeti. 
Naslovna fotografija: Nikola Morača
Foto: Irina Zelenković i Nikola Zelenković
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
