TEKST: Bonjour.kolumnistica
DATUM OBJAVE: 24.5.2021.
Danas zavirujemo u (skromno i subjektivno) jednu od najljepše uređenih ljekarni u BiH.
Da, interijer ljekarne može biti zanimljiv, ugodan i fotogeničan. Nastavite čitati tekst ili barem bacite oko na fotografije, pa se i sami uvjerite u tvrdnju. Idemo u Međugorje i Cvit likarije.
Foto: Matea Mihaljević
Ono što sam s oduševljenjem dočekala su ideje investitora i velikim dijelom odriješene ruke. Radi se o mladoj ekipi koja prati trendove, putuje i želi suvremene i hrabre ideje. Da se ne lažemo, bilo je tu i puno ograničavajućih stavki: nezgodni i već definirani gabariti, stroge upute o poslovanju propisane različitim pravilnicima, kao i nezgodno vrijeme: sva priča se zahuktala točno početkom 2020., obilježene globalnom pandemijom.
Foto: Matea Mihaljević
Prva asocijacija na ljekarnu je sterilna bjelina. Ideja je bila postići toplinu i udobnost, eleganciju i atraktivnost. Kompletan prostor se nalazi uz glavnu prometnicu, pa je plan bio osmisliti izlog koji će postati zanimljiva scenografija. Kao u svakom kreativnom procesu, nakon početnih sastanaka i ideja, nastao je moodboard, koji je spojio elemente koje smo zamislili u budućem interijeru: boju zlata, prirodno zelenilo, toplo drvo i jedan šarmantni kutak za savjetovanje.
Osim reprezentativnog dijela u koji ulazimo s glavne prometnice, koji je tema teksta, dio ljekarne su i uredski prostori, skladište i laboratorij, koji se kriju tamo negdje iza. Radi se ukupno o više od 150 metara kvadratnih! Kroz ovaj projekt sam savladala i novu terminologiju: oficina i materijalkA te saznala da se prva tiskana medicinska knjiga na hrvatskom jeziku zove Flos medicinae - Cvit likarije.
Foto: Matea Mihaljević
Prostor je maksimalno iskorišten: prilagodili smo se zatečenim gabaritima, zacrtali čiste hodne linije, napravili praktičan i logičan raspored polica i proizvoda na njima, kako bi se svi posjetitelji i pacijenti jednostavno snašli.
Kombinacija zlatnih nosača i drvene ispune polica unose toplinu i razbijaju onaj klasični hladni dojam koji imaju ljekarne.
Pomičnim komadima opreme, drvenim kockama, omogućeno je jednostavna i brza transformacija interijera. Na njima se smjeste reklamni letci, cvijeće ili proizvodi koji su trenutno na akciji.
Foto: Matea Mihaljević
Posebnu atmosferu interijeru daje zelenilo: masline u saksijama koje su stalna postavka u ljekarni, ili atraktivni buketi različitog svježeg bilja i cvijeća. Ono čini neizostavan dio izloga, ali i interijera. Svoje mjesto tako je našlo i u najšarmantnijem kutku ljekarne. Kutak je to kojeg smo svjesno smjestili u manje vidljiv dio, ali kad već uđete, nemoguće je ne primijetiti ga. Zid u nijansi eukaliptus zelene boje savršena je podloga za uokvirene isječke farmaceutskih savjeta i recepata. Fotogeničan kutak je zaokružen mramornim stolom i dvjema crnim stolicama. Iako izgleda kao dio pariškog cafea, zapravo je ovo prostor za povjerljive razgovore s pacijentima, stručno savjetovanje ili kratki predah od napornog dana.
Foto: Matea Mihaljević
Fotografije ovog kutka su već po otvaranju osvojile ljubitelje lijepih stvari i društvene mreže, naravno. Oni oštrijega oka u stolicama mogu prepoznati rad tvornice Ton, s tradicijom dugom više od 150 godina. Radi se o savijenoj parenoj bukvi, koja se uranja u vruće ljepilo i stavlja u posebne kalupe. Upravo su po toj tehnici proizvodnje prepoznatljive stolice proizvedene u tvornici koju je davne 1861. godine utemeljio Michael Thonet. Mi smo stolice s originalnim pečatom pronašli u Kutchi u Sarajevu.
Foto: Martina Milićević privat
Uz zajedničko biranje rasvjetnih tijela, nijanse drveta za opremu i konačan broja pomoćnih kocki, razmijenile su se tu i neke beauty tajne. I nezaobilazne ideje za buduće suradnje! Do tada uživajte u fotografijama projekta i interijera kojim se pomiču granice uobičajenog.
Foto: Matea Mihaljević
Za Bonjour.ba piše:
TEKST: Ada Ćeremida
Ova viktorijanska kuća a u Torontu nije samo još jedan primjer savremenog interijera u sjevernoameričkom kontekstu.
Ona je i priča o regionalnom znanju koje se prirodno pretače u globalni okvir. Iza projekta stoji Studio Pyramid, arhitektonsko-dizajnerski studio s više od četiri decenije iskustva, čiji su osnivači i kreativni direktor Alexander Sasha Josipović i Miloš Pavlović izgradili karijeru između umjetnosti, arhitekture i uredničkog rada u međunarodnim publikacijama.
Ako ste se ikada pitali kako izgleda dom koji ne prati trendove, već gradi vlastiti ritam, ovo je prostor koji vrijedi pogledati. Kuća nazvana ‘’The Prince of Summerhill'' u torontskom naselju Summerhill pokazuje kako se viktorijanska arhitektura može reinterpretirati bez nostalgije i kako interijer može biti istovremeno discipliniran, topao i ličan.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
Na prvi pogled, ova viktorijanska kuća ne otkriva razmjere svoje transformacije. Upravo u toj suzdržanosti leži njena snaga. Umjesto arhitektonske teatralnosti, projekat se oslanja na jasnoću proporcija, precizno vođene poglede i interijer koji prostor gradi kroz slojeve, a ne kroz efekte.
Arhitektonska intervencija zadržava poštovanje prema originalnoj strukturi, ali je proširuje i redefiniše u savremeni životni okvir. Kuća danas funkcioniše kao niz pažljivo povezanih zona koje se nadovezuju jedna na drugu, stvarajući kontinuitet između unutrašnjeg i vanjskog prostora, formalnog i opuštenog, dnevnog i intimnog.
Ulaz u interijer gdje arhitektura postavlja ritam
Prostori otkrivaju jednu od ključnih kvaliteta kuće: sposobnost da bude istovremeno strukturirana i mekana. Hodnik nije zamišljen kao prolaz, već kao uvod u ritam interijera sa reflektivnim zidovima, pažljivo biranim umjetničkim akcentima i staklenom pregradom koja filtrira svjetlo i pogled, umjesto da ih prekida.
U dnevnom boravku, kompozicija je svedena, ali bogata u slojevima: kamin postaje tiha osovina prostora, dok namještaj niskog profila i organskih linija omekšava arhitektonsku preciznost. U sobi nalazi se custom made tepih baziran na mapi Toronta. On funkcioniše kao povezno tkivo između arhitekture, namještaja i lokacije kuće. Ovo je jedan od najljepših “skrivenih” detalja projekta i vrijedi ga spomenuti jer veže prostor za grad.
Svjetlo igra ključnu ulogu lomljeno kroz teksture, staklo i umjetničke površine stvarajući atmosferu koja se mijenja tokom dana, ali nikada ne gubi osjećaj smirenosti i kontrole. Ovo su prostori koji ne traže pažnju, ali je zadržavaju.
Staklena pregrada s kružnim izrezima nije zamišljena kao čisto dekorativni element, već kao suptilan alat za oblikovanje atmosfere. U večernjim satima ona diskretno filtrira svjetlo i prostor, prilagođavajući se načinu na koji se kuća koristi, posebno tokom ljetnih okupljanja, kada interijer i eksterijer postaju jedno.
Interijer kao dijalog umjetnosti i arhitekture
Interijeri su osmišljeni kao neutralna, ali topla podloga za umjetnost. Bijela paleta, prirodni kamen, terrazzo i drvo ne pokušavaju dominirati, već smiruju prostor i dopuštaju da umjetnička djela preuzmu ulogu fokalnih tačaka. Svaka prostorija ima svoj vizualni akcenat sliku, skulpturu ili teksturu ali nikada više od onoga što prostor može nositi.
Dnevna zona povezuje kuhinju, trpezariju i boravak u jedinstvenu cjelinu, gdje se arhitektonska linija ne prekida namještajem, već se kroz njega nastavlja.
Kamin u dnevnoj sobi oblikovan je kao arhitektonska osovina prostora, obložen tapetom s geometrijskim uzorkom koja mu daje teksturalnu dubinu.
Ostakljene površine s obje strane, klizna vrata i fiksni prozor, pretvaraju ga u suptilan razdjelnik između unutrašnjeg i vanjskog prostora, odluku koja podsjeća na modernističke principe, ali je prilagođena savremenom načinu života.
Dnevna zona u ravnoteži funkcije i umjetnosti
Kuhinja i trpezarija osmišljene su kao produžetak arhitektonske logike kuće čiste linije, mirna paleta i precizno balansirani akcenti. Svijetlo drvo, bijele radne plohe i kamene obloge s izraženim, gotovo grafičkim žilama stvaraju osjećaj taktilne elegancije bez dekorativnog opterećenja. Kuhinja je u potpunosti integrisana u prostor, s ugradbenim elementima koji ne dominiraju, već se povlače u pozadinu svakodnevnog života.
Trpezarijski dio donosi suptilan kontrapunkt: skulpturalni luster, pažljivo birana umjetnička djela i mekše forme namještaja uvode toplinu i karakter, pretvarajući ovaj dio doma u mjesto susreta, a ne samo funkcije. Sve djeluje povezano, promišljeno i vremenski postojano prostor koji jednako dobro funkcioniše u tišini jutra i u večernjim okupljanjima.
Materijali koji ne traže pažnju, ali je zadržavaju
Posebna vrijednost ovog projekta leži u načinu na koji su materijali korišteni. Terrazzo podovi, kamene obloge i diskretno drvo stvaraju osjećaj trajnosti, dok pažljivo birani detalji unose toplinu i karakter. Ništa ovdje nije slučajno, ali ništa nije ni nametnuto.
U spavaćim zonama pristup ostaje dosljedan mir, slojevitost i suzdržan luksuz. Glavna spavaća soba, smještena na cijelom gornjem spratu, osmišljena je kao povlačenje iz gradske dinamike. Tapete s motivom oblaka i filtrirano dnevno svjetlo stvaraju atmosferu lakoće, gotovo lebdećeg mira.
Zid iza uzglavlja u master spavaćoj sobi obložen je tapetom s motivom oblaka, kao metafora klijentove želje da “živi u oblacima”. To je suptilan, gotovo poetski detalj nije vizualno nametljiv, ali nosi koncept.
Ono što ovaj interijer čini posebnim nije količina umjetnosti, kvadratura ili luksuznih elemenata, već osjećaj mjere. Ovo je kuća koja ne pokušava impresionirati na prvu, ali ostaje zapamćena. Prostor koji pokazuje da savremeni interijer može biti bogat bez pretjerivanja, topao bez dekorativnog viška i luksuzan bez potrebe da to naglašava.
U vremenu brzih estetskih promjena, ovakvi projekti podsjećaju da prava vrijednost leži u jasnoći koncepta i dugotrajnosti prostora.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
