Danas zavirujemo u (skromno i subjektivno) jednu od najljepše uređenih ljekarni u BiH.

Da, interijer ljekarne može biti zanimljiv, ugodan i fotogeničan. Nastavite čitati tekst ili barem bacite oko na fotografije, pa se i sami uvjerite u tvrdnju. Idemo u Međugorje i Cvit likarije.

Foto: Matea Mihaljević

Ono što sam s oduševljenjem dočekala su ideje investitora i velikim dijelom odriješene ruke. Radi se o mladoj ekipi koja prati trendove, putuje i želi suvremene i hrabre ideje. Da se ne lažemo, bilo je tu i puno ograničavajućih stavki: nezgodni i već definirani gabariti, stroge upute o poslovanju propisane različitim pravilnicima, kao i nezgodno vrijeme: sva priča se zahuktala točno početkom 2020., obilježene globalnom pandemijom.

Foto: Matea Mihaljević

Prva asocijacija na ljekarnu je sterilna bjelina. Ideja je bila postići toplinu i udobnost, eleganciju i atraktivnost. Kompletan prostor se nalazi uz glavnu prometnicu, pa je plan bio osmisliti izlog koji će postati zanimljiva scenografija. Kao u svakom kreativnom procesu, nakon početnih sastanaka i ideja, nastao je moodboard, koji je spojio elemente koje smo zamislili u budućem interijeru: boju zlata, prirodno zelenilo, toplo drvo i jedan šarmantni kutak za savjetovanje.

Osim reprezentativnog dijela u koji ulazimo s glavne prometnice, koji je tema teksta, dio ljekarne su i uredski prostori, skladište i laboratorij, koji se kriju tamo negdje iza. Radi se ukupno o više od  150 metara kvadratnih! Kroz ovaj projekt sam savladala i novu terminologiju: oficina i materijalkA te saznala da se prva tiskana medicinska knjiga na hrvatskom jeziku zove Flos medicinae - Cvit likarije.

Foto: Matea Mihaljević

Prostor je maksimalno iskorišten: prilagodili smo se zatečenim gabaritima, zacrtali čiste hodne linije, napravili praktičan i logičan raspored polica i proizvoda na njima, kako bi se svi posjetitelji i pacijenti jednostavno snašli.
Kombinacija zlatnih nosača i drvene ispune polica unose toplinu i razbijaju onaj klasični hladni dojam koji imaju ljekarne.   
Pomičnim komadima opreme, drvenim kockama, omogućeno je jednostavna i brza transformacija interijera. Na njima se smjeste reklamni letci, cvijeće ili proizvodi koji su trenutno na akciji.

Foto: Matea Mihaljević

Posebnu atmosferu interijeru daje zelenilo: masline u saksijama koje su stalna postavka u ljekarni, ili atraktivni buketi različitog svježeg bilja i cvijeća. Ono čini neizostavan dio izloga, ali i interijera. Svoje mjesto tako je našlo i u najšarmantnijem kutku ljekarne. Kutak je to kojeg smo svjesno smjestili u manje vidljiv dio, ali kad već uđete, nemoguće je ne primijetiti ga. Zid u nijansi eukaliptus zelene boje savršena je podloga za uokvirene isječke farmaceutskih savjeta i recepata. Fotogeničan kutak je zaokružen mramornim stolom i dvjema crnim stolicama. Iako izgleda kao dio pariškog cafea, zapravo je ovo prostor za povjerljive razgovore s pacijentima, stručno savjetovanje ili kratki predah od napornog dana.

Foto: Matea Mihaljević

Fotografije ovog kutka su već po otvaranju osvojile ljubitelje lijepih stvari i društvene mreže, naravno. Oni oštrijega oka u stolicama mogu prepoznati rad tvornice Ton, s tradicijom dugom više od 150 godina. Radi se o savijenoj parenoj bukvi, koja se uranja u vruće ljepilo i stavlja u posebne kalupe. Upravo su po toj tehnici proizvodnje prepoznatljive stolice proizvedene u tvornici koju je davne 1861. godine utemeljio Michael Thonet. Mi smo stolice s originalnim pečatom  pronašli u Kutchi u Sarajevu.

Foto: Martina Milićević privat

Uz zajedničko biranje rasvjetnih tijela, nijanse drveta za opremu i konačan broja pomoćnih kocki, razmijenile su se tu i neke beauty tajne. I nezaobilazne ideje za buduće suradnje! Do tada uživajte u fotografijama projekta i interijera kojim se pomiču granice uobičajenog.

Foto: Matea Mihaljević

Za Bonjour.ba piše:

Ako pratite našu rubriku Interijer i dizajn, onda vam je rad interior dizajnerice Lejle Barakocić već poznat od Backyarda, koji je postao jedan od najfotografisanijih caffe interijera u gradu, do njenih pažljivo promišljenih interijera  koji uvijek otkriju neki novi pristup teksturi, svjetlu ili proporciji.

Zato nam je bilo posebno zanimljivo zaviriti u njen najnoviji projekt: stan u Tuzli u kojem se mekoća tonova, precizna rasvjeta i savršena smirenost linija stapaju u prostor koji djeluje gotovo scenski.

 

U ovom interijeru sve je nenametljivo, ali ništa nije slučajno. Zidovi su čisti, oblici zaobljeni, materijali tihi; baš ona vrsta estetike koja dozvoljava da se arhitektura diše, a stan djeluje veći, skladniji i topliji nego što kvadratura sugeriše.

Svjetlo se kreće kroz prostor kao arhitektonski alat presijeca kuhinju, mekša granice između boravka i trpezarije i naglašava najljepši detalj ovog doma: odnos pastelnih tonova i geometrijski čistih linija.



 
Kako je postavljen ritam prostora

Prvo što primijetite u ovom stanu jeste koliko je njegov otvoreni koncept zapravo dobro organizovan. Dnevni boravak, kuhinja i trpezarija dišu zajedno, ali svaka zona ima svoj identitet. Granice nisu postavljene zidovima, nego logikom svjetla, pogledima i materijalima. 

Rasvjeta ovdje ne služi samo da obasja prostorona crta novi tlocrt. Dugački linearni visilac nad kuhinjskim ostrvom vodi vas prema najtoplijem dijelu doma, dok okrugli luster u boravku sabira sve linije u jednu meku kompoziciju. Tu su i ogledala, strateški postavljena, koja unose dodatnu dubinu i refleksiju, baš onaj rafinirani trik koji čini da prostor djeluje prozračnije, plemenitije i mirnije.





Kuhinja kao centralna osa

U srcu stana nalazi se kuhinja oblikovana kao arhitektonska smirenost boje su prigušene, prelazi nježni, a svaki element izgleda kao da je tačno tu gdje treba biti. Zaobljeni luk koji uokviruje policu uvodi u prostor toplinu i mekoću, pravi kontrast modernim linijama ostrva i vertikalama ormarića. 

Tople bež nijanse stapaju se s teksturom drveta, dok diskretni zlatni akcenti rasvjete daju dozu profinjenosti bez dramatike. Sve je jednostavno, ali nijedan detalj nije slučajan: kuhinja funkcioniše kao osovina cijelog doma, mjesto gdje se ritam prostora prelama i gdje minimalizam prestaje biti estetika, a postaje način života.






Trpezarija i boravak: Lekcija o proporciji

Kada pogled krene iz kuhinje prema trpezariji, primjećujete kako je proporcija ovdje ključna. Skulpturalni crni sto stoji na podu kao komad galerijske umjetnosti, ali zahvaljujući mekim, zaobljenim stolicama, zadržava pristupačnost i toplinu. To je prostor u kojem želite sjediti satima, upravo zato što je ravnoteža između taktilnog i vizualnog tako dobro uhvaćena. 

Dnevni boravak nastavlja tu logiku: modularna sofa koja ne preuzima prostor, stolovi jednostavnih linija i zidovi bez viška dekora stvaraju jednu laganu, profinjenu pozadinu. Rasvjeta se ovdje ponovo javlja kao statement dva dominantna lustera koja definišu karakter doma i daju mu gotovo scenografski potpis.





Zašto ovaj stan funkcioniše tako dobro?  

Zato što u njemu funkcija i estetika nikada nisu u sukobu. Svaki detalj je promišljen: od proporcija namještaja do ritma svjetla, od tekstura koje unose toplinu do geometrije linija koja unosi mir. 

To je stan koji pokazuje kako se savremeni minimalizam može osjećati toplo, a ne sterilno kako prostor može biti čist, ali i dalje pun života. Ova ravnoteža čini da interijer djeluje skladno i cjelovito kao da je zamišljen u jednom dahu.



Ovo je interijer koji dokazuje da dobar dizajn nema potrebu da bude glasan da bi bio upečatljiv. Na ovoj adresi u Tuzli vidi se jasna filozofija: manje elemenata, više namjene; manje vizualnog šuma, više smirenosti; manje improvizacije, više namjernosti. 

Primjer je to lokalnog projekta koji podiže standarde i koji inspiriše sve koji žele topao, elegantan i suvremen dom bez gubitka intime.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Lejla Baraković