Danas zavirujemo u (skromno i subjektivno) jednu od najljepše uređenih ljekarni u BiH.

Da, interijer ljekarne može biti zanimljiv, ugodan i fotogeničan. Nastavite čitati tekst ili barem bacite oko na fotografije, pa se i sami uvjerite u tvrdnju. Idemo u Međugorje i Cvit likarije.

Foto: Matea Mihaljević

Ono što sam s oduševljenjem dočekala su ideje investitora i velikim dijelom odriješene ruke. Radi se o mladoj ekipi koja prati trendove, putuje i želi suvremene i hrabre ideje. Da se ne lažemo, bilo je tu i puno ograničavajućih stavki: nezgodni i već definirani gabariti, stroge upute o poslovanju propisane različitim pravilnicima, kao i nezgodno vrijeme: sva priča se zahuktala točno početkom 2020., obilježene globalnom pandemijom.

Foto: Matea Mihaljević

Prva asocijacija na ljekarnu je sterilna bjelina. Ideja je bila postići toplinu i udobnost, eleganciju i atraktivnost. Kompletan prostor se nalazi uz glavnu prometnicu, pa je plan bio osmisliti izlog koji će postati zanimljiva scenografija. Kao u svakom kreativnom procesu, nakon početnih sastanaka i ideja, nastao je moodboard, koji je spojio elemente koje smo zamislili u budućem interijeru: boju zlata, prirodno zelenilo, toplo drvo i jedan šarmantni kutak za savjetovanje.

Osim reprezentativnog dijela u koji ulazimo s glavne prometnice, koji je tema teksta, dio ljekarne su i uredski prostori, skladište i laboratorij, koji se kriju tamo negdje iza. Radi se ukupno o više od  150 metara kvadratnih! Kroz ovaj projekt sam savladala i novu terminologiju: oficina i materijalkA te saznala da se prva tiskana medicinska knjiga na hrvatskom jeziku zove Flos medicinae - Cvit likarije.

Foto: Matea Mihaljević

Prostor je maksimalno iskorišten: prilagodili smo se zatečenim gabaritima, zacrtali čiste hodne linije, napravili praktičan i logičan raspored polica i proizvoda na njima, kako bi se svi posjetitelji i pacijenti jednostavno snašli.
Kombinacija zlatnih nosača i drvene ispune polica unose toplinu i razbijaju onaj klasični hladni dojam koji imaju ljekarne.   
Pomičnim komadima opreme, drvenim kockama, omogućeno je jednostavna i brza transformacija interijera. Na njima se smjeste reklamni letci, cvijeće ili proizvodi koji su trenutno na akciji.

Foto: Matea Mihaljević

Posebnu atmosferu interijeru daje zelenilo: masline u saksijama koje su stalna postavka u ljekarni, ili atraktivni buketi različitog svježeg bilja i cvijeća. Ono čini neizostavan dio izloga, ali i interijera. Svoje mjesto tako je našlo i u najšarmantnijem kutku ljekarne. Kutak je to kojeg smo svjesno smjestili u manje vidljiv dio, ali kad već uđete, nemoguće je ne primijetiti ga. Zid u nijansi eukaliptus zelene boje savršena je podloga za uokvirene isječke farmaceutskih savjeta i recepata. Fotogeničan kutak je zaokružen mramornim stolom i dvjema crnim stolicama. Iako izgleda kao dio pariškog cafea, zapravo je ovo prostor za povjerljive razgovore s pacijentima, stručno savjetovanje ili kratki predah od napornog dana.

Foto: Matea Mihaljević

Fotografije ovog kutka su već po otvaranju osvojile ljubitelje lijepih stvari i društvene mreže, naravno. Oni oštrijega oka u stolicama mogu prepoznati rad tvornice Ton, s tradicijom dugom više od 150 godina. Radi se o savijenoj parenoj bukvi, koja se uranja u vruće ljepilo i stavlja u posebne kalupe. Upravo su po toj tehnici proizvodnje prepoznatljive stolice proizvedene u tvornici koju je davne 1861. godine utemeljio Michael Thonet. Mi smo stolice s originalnim pečatom  pronašli u Kutchi u Sarajevu.

Foto: Martina Milićević privat

Uz zajedničko biranje rasvjetnih tijela, nijanse drveta za opremu i konačan broja pomoćnih kocki, razmijenile su se tu i neke beauty tajne. I nezaobilazne ideje za buduće suradnje! Do tada uživajte u fotografijama projekta i interijera kojim se pomiču granice uobičajenog.

Foto: Matea Mihaljević

Za Bonjour.ba piše:

Od neorenesansnih stubova do secesijskih portala obišli smo osam zgrada koje i danas pričaju priču o vremenu kada se Sarajevo gradilo kao srednjoevropski grad.

Nakon brojnih tekstova o modi uz serijal Bonjour Picks, koje ste, sudeći po čitanosti voljeli jednako koliko smo ih mi voljeli pisati, The Bonjour List se ovoga puta okreće arhitekturi.

Krećemo u malu gradsku šetnju kroz prošla stoljeća, između neorenesansnih fasada, kupola i portala koji su oblikovali vizuelni identitet Sarajeva. U prvom arhitektonskom izdanju donosimo priču o dvojici arhitekata koji su doslovno ucrtali Sarajevo u evropsku mapu stila: Karlu Paržiku i Josipu Vančašu.

Njihove zgrade i danas čine DNK grada monumentalne, prepoznatljive i podjednako fotogenične koliko i značajne.



Paržik i Vančaš: 8 sarajevskih fasada koja su oblikovala lice grada  

Naša šetnja počinje na zapadnom rubu centra, kod Nacionalnog muzeja i Srednje tehničke škole dviju zgrada koje su Paržik projektovao s idejom obrazovanja i znanja kao temelja novog grada.

Odavde, nekoliko koraka dalje, Marijin Dvor uvodi nas u prvi planirani gradski kvart, svojevrsni most između monumentalnog i svakodnevnog Sarajeva.

Nacionalni muzej BiH monumentalna simetrija znanja

Karlo Paržik je ovim zdanjem (1888–1913) postavio temelj za monumentalni urbanizam Sarajeva.
Kompleks u neorenesansnom stilu, inspirisan bečkim muzejima, građen je kao sistem od četiri paviljona povezanih peristilom.

Elegantne arkade, ritmični niz stubova i detaljna ornamentika svjedoče o Paržikovoj viziji Sarajeva kao kulturnog centra Monarhije.
Čak i danas, ulazak u Muzej djeluje kao prolazak kroz vremenski portal znanja.





Srednja tehnička škola klasika koja odgaja stvaraoce

Masivna, ozbiljna i geometrijski stroga, ova Paržikova škola odražava duh industrijskog optimizma s kraja 19. stoljeća.
Figura radnika i učenika na vrhu fasade simboliziraju vezu između teorije i prakse znanja i zanata.

Iako građena u neoklasičnom duhu, njena proporcija i svjetlo nagovještavaju prelazak u modernu epohu obrazovanja.




Prateći obalu Miljacke, stižemo do Akademije likovnih umjetnosti, Pravnog fakulteta i Glavne pošte, tri zgrade koje čine možda najimpresivniji arhitektonski niz uz rijeku.

Tu, u jednom pogledu, možete vidjeti gotovo cijelu stilsku hronologiju austrougarskog perioda: od neorenesansnih proporcija, preko suptilnih baroknih obrisa, do secesijskih detalja koji su tada nagovještavali modernizam.

Marijin Dvor: Kvart koji je najavio moderno Sarajevo

Paržikov i Butschev projekat iz 1880-ih bio je prvi planirani stambeno-poslovni kompleks u gradu.
Smješten na zapadnom ulazu u centar, ovaj ansambl objedinjuje neorenesansne i barokne motive, sa simetričnim fasadama i mansardnim krovovima.

Danas je Marijin Dvor urbani znak, vizuelna granica između starog i novog Sarajeva.




Akademija likovnih umjetnosti od crkve do ateljea

Nekada evangelistička crkva, a danas Akademija, jedno je od najpoznatijih Paržikovih djela (1899). Njena kupola, vitki prozori i kontrastni krov podsjećaju na bečke i praške romaničke revival crkve, dok današnja funkcija unosi savremeni sloj kreativnosti.

Ironično, zgrada koja je izvorno simbolizirala vjeru sada simbolizira umjetnost.






Pravni fakultet ozbiljnost u kamenu

Fasada Pravnog fakulteta odiše disciplinom i redom upravo onim osobinama koje njeguje i sama struka.

Paržikov neorenesansni izraz ovdje se spaja s baroknim ritmom stubova i gornjom lođom koja podsjeća na javne palate Venecije. To je zgrada koja ne pokušava biti spektakularna, već autoritativna.



Glavna pošta komunikacija kao imperijalni simbol

Jedno od najpoznatijih djela Josipa Vančaša (1913), Pošta Sarajevo kombinira neorenesansne i neobarokne elemente.
Grandiozno pročelje s masivnim stubovima i simetričnim prozorima govori o moći komunikacije u doba telegrafa.

Zgrada je do danas ostala jedno od najfotografiranijih mjesta u gradu spoj funkcionalnosti i reprezentacije.



Završavamo kod Narodnog pozorišta i Umjetničke galerije BiH, dvije zgrade koje i danas nose simboliku kulture i okupljanja.
I dok su monumentalne fasade Paržikovih i Vančaševih javnih zdanja stvarale ritam grada, stotine manjih secesijskih portala u okolnim ulicama dodavale su mu šarm i intimnost.

Narodno pozorište teatar monumentalnosti

Kada je Paržik projektovao Narodno pozorište (1897–1899), zamislio ga je kao scenu grada, ne samo umjetnosti.
Njegova fasada, slična bečkim teatarskim zdanjima, odlikuje se skladom između klasične kompozicije i suzdržane dekoracije.

To je zgrada koja i danas, pri svakom ulasku, stvara osjećaj ceremonije jer arhitektura ovdje igra prvu ulogu.




Umjetnička galerija BiH: Bankarski luksuz pretvoren u galerijski mir

Iako danas umjetnička institucija, ova zgrada je izvorno sagrađena kao banka (1906–1908).
Vančaš je spojio monumentalnost s profinjenošću: visoki prozori i fasadna plastika sugeriraju sigurnost i bogatstvo.

Njena unutrašnjost danas zrači tihom elegancijom baš kao i nekadašnji klijenti koji su tu dolazili s povjerenjem.




Sarajevski portali: Secesijski detalji svakodnevice

Kućni ulazi iz 1900-ih godina često su prava mala remek-djela.

Valovite linije, cvjetni ornamenti i kovano željezo odražavaju duh bečke secesije i novu estetiku urbanog života.
Iako manje poznati od monumentalnih zdanja, upravo ti portali čuvaju intimniju, ljudsku stranu arhitektonskog nasljeđa.





Sarajevo, ako ga gledamo kroz Paržikove i Vančaševe fasade, postaje galerija na otvorenom.

Zato, sljedeći put kada prođete pored žute fasade Muzeja, ispod kupole Akademije ili kraj vrata s godinom 1906, sjetite se da svaki kamen u ovom gradu nosi potpis i priču.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Bonjour.ba