TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 28.8.2025.
Na pola puta između mora i domaće trpeze, Veranda je mjesto koje će vas osvojiti svim osjetilima.
U malom mjestu Orašac, na presimpatičnoj adresi Na moru 1, svega 15ak minuta vožnje od Dubrovnika, smjestio se restoran Veranda, porodični biser koji svojom kuhinjom i toplinom svakodnevno osvaja goste iz cijelog svijeta.
Ovo nije još jedno mjesto s pogledom na more, već prostor u kojem se kulinarska tradicija regije pretače u tanjire s dušom, a gosti u prijatelje.
Iza Verande stoji obitelj koja je gastronomiju pretvorila u životnu filozofiju: Maja u kuhinji, Mirko u sali, brat Luka u podršci, a svi zajedno u misiji da slavlje domaće kuhinje podignu na novu razinu.
Razgovarali smo s njima o počecima, o tome kako se raštika pretvara u juhu s karakterom i zašto baš deserti, kako kažu, zaokružuju iskustvo koje u Verandi nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Kako je nastala Veranda? Šta vas je inspirisalo da otvorite ovaj restoran i da ga vodite zajedno kao obitelj?
Veranda je oduvijek živjela kao tihi san, jedna želja koju nosiš ispod srca u nadi da će jednog dana oživjeti i ostvariti se. To se nama dogodilo.
Suprug Mirko je oduvijek u ugostiteljstvu te je sanjao o svom mjestu ispod sunca, mjesto gdje će ljudi dolaziti kao gosti, a odlaziti kao prijatelji. Oboje smo jako povezani sa svojim obiteljima pa je nekako prirodno bilo otvoriti „mali obiteljski restoran“.
Obitelj smatramo temeljem svega. Obitelj je naš početak i kraj. Radne navike naših roditelja, odnos prema poslu, zaposlenicima, iskustvo koje su nam prenijeli, sve nas je to obilježilo da danas vodimo obiteljski posao u kojem radi obitelj uz podršku obitelji, za obitelj.
Krenuli smo kao dvojac, Mirko I Maja. A prije tri godine nam se kao partner pridružio i Luka. Moj brat. Obitelj ponovo. 
Mnogo pažnje posvećujete regijama i tradiciji. Kako birate koja će regija „gostovati” na vašem meniju i kako istražujete te recepte?
Sve ono prije nas, je razlog zbog kojeg smo mi danas kakvi jesmo. Tradicija je poštivanje samog sebe, svoje prošlosti, svoga porijekla, uspomena, priča koje ste slušali od bake, pradjeda, sve naše iz prošlosti smo mi u današnjici.
Zato poštujemo gastronomsku tradiciju Hercegovine i Hrvatske. Iz Hercegovine nosimo svoje uspomene, život, rođenje, prve ljubavi, a u Hrvatskoj smo našli svoj dom, zasnovali obitelj i ostvarujemo se kao poslovni ljudi.
Zato smo izabrali Hrvatsku i Hercegovinu. Zbog svoje prošlosti i sadašnjosti. Recepte i inspiraciju pronalazimo u svojim putovanjima kroz Hrvatsku, Hercegovinu ali i kroz ostatak svijeta.
Treba vidjeti ponekad gdje su drugi, kako bi sebe mogao postaviti na pravo mjesto. Majka i baka su uvijek broj jedan. Ali savjeti koje dobijemo na našim putovanjima su neprocjenjivi. 
Vaša raštika juha za regiju Hercegovinu posebno nas je zaintrigirala. Možete li nam reći nešto više o tom jelu i kako ste ga osmislili?
Raštiku obožavamo. Sadimo je sami. Odajemo počast biljci koja je tolike ljude othranila, koja može preživjeti visoke i niske temperature, suše i led.
Baš kao naši ljudi s kamena. A ujedno je jelo oko kojeg se toliki svađaju za stolom. Ponajviše djeca i roditelji. Iskreno kao djetetu i nije ti neki favorit, a što si stariji više je cijeniš.
A juha je neki kompromis. Između novog i starog. Htjeli smo predstaviti tri elementa Hercegovine. Orah kao gordog Hercegovca, čvrstog i jakog, pa koristimo ulje od oraha i radimo okruglice od oraha, kajmak kao nešto najukusnije na svijetu te samu raštiku. To je naš ponos kuće.
Kad bismo vas pitali što biste nam preporučili za desert, koji su to vaši slatkiši koji goste uvijek razvesele?
Ovisi koga pitate, ako pitate Luku to je ImoCka torta i kolač od jabuke, ako pitate Mirka onda je to smokva, odnosno ravioli punjeni domaćim džemom od smokve u bijeloj čokoladi.
Ako pitate mene kao šefa kuhinje to je čokoladna torta s džemom od naranče, arancinima i bobičastim voćem, a tu je još i kolač od sira s medom i tartufima. Koji kod odaberete nećete pogriješiti.
Koliko su vam važna vina u kreiranju doživljaja i imate li neka vina koja rado preporučujete gostima?
Cijela vinska karte se bazira na lokalnim vinima. Odnosno kako karta hrane tako i karta vina prati regije Hrvatske i Hercegovine. Vina su nam jako važna. Hrana i vino se moraju ljubiti, pratiti. Ne ide jedno bez drugoga.
Pokušavamo pronaći male vinare, česti smo gosti vinskih prezentacija i sajmova. Čovjek uči dok je živ. A vino je živo biće koje traži dozrijevanje, njegovanje, ljubav, pažnju i na kraju i samo uživanje u njemu. Divno je biti u mogućnosti probati toliki broj vina, susreti se s vinarima i slušati njihove priče o nastanku ove plemenite tekućine koja prati čovjeka otkada je svijet i nastao.
To su lokalne sorte poput Dingača, Postupa, Malvasije dubrovačke. Ili Blatine i Žilavke. Crljenka iz Dalmacije ili divne Graševine iz Kontinentalne Hrvatske. Vino je radost. A u radosti treba što češće uživati.
Kako ste željeli da se gosti osjećaju kada prvi put uđu u Verandu i kojim ste elementima to postigli?
Kao da su dio nas. Naše obitelji. Da se osjećaju dobrodošlo i sigurno. Kao da su za obiteljskim stolom u nedjelju popodne. Tada je sve u redu i ništa se ne može loše dogoditi.
Dobra hrana, otvara se najbolja butelja vina, priče su sve glasnije i smješnije, uživa se u životu. To je naša nit vodilja i vječna inspiracija. Obiteljski stol. Kada bi svi malo više vremena tome posvetili. Razgovoru za obiteljskim stolom.
Kada bi se život vratimo krojenima i rastao u mnogim smjerovima. Preko cijeloga svijeta da ideš, ali da se obitelji uvijek vratiš. Tako i naši gosti. Da nam se vrate po još ukusnih zalogaja i nove uspomene da im poslužimo. 
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Fabian Drnas
TEKST: Adelisa Mašić
Povrće iz rerne zvuči kao nešto potpuno jednostavno, ali razlika između 'okej priloga' i onog povrća koje izgleda i miriše kao iz restorana često je u detaljima koje većina preskoči.
Nije stvar samo u začinima, već u načinu pripreme, temperaturi i malim trikovima koji naprave veliku razliku.
Sve počinje prije nego što povrće uopšte uđe u rernu
Jedna od najčešćih grešaka je pretrpavanje pleha…
Kada je povrće nagurano jedno preko drugog, ono se zapravo pari umjesto da dobije onu zlatnu, karameliziranu površinu koju svi volimo. Savršen rezultat dolazi kada svaki komad ima dovoljno prostora da se ispeče ravnomjerno i dobije blago hrskave ivice.
Temperatura pravi veću razliku nego što mislite
Ako želite onaj bogat okus i boju, rerna mora biti dovoljno zagrijana.
Visoka temperatura pomaže da povrće dobije laganu hrskavost izvana, dok unutra ostaje mekano. Upravo taj kontrast tekstura daje osjećaj da jedete nešto mnogo “skuplje” od običnog priloga.
Malo ulja, ali na pravi način
Nije poenta u velikoj količini ulja, nego u tome da svaki komad bude lagano premazan.
Najbolji trik je da povrće prvo promiješate u većoj zdjeli s uljem i začinima prije pečenja, umjesto da sve prelijete direktno na plehu. Tako se okusi ravnomjernije rasporede, a povrće izgleda mnogo bolje nakon pečenja.
Završni detalji koje restorani uvijek koriste
Tek nakon pečenja dolaze stvari koje podignu cijelo jelo.
Malo limunovog soka, parmezan, svježe začinsko bilje, feta sir ili čak nekoliko kapi meda na pečenoj mrkvi mogu potpuno promijeniti dojam. Upravo ti mali kontrasti okusa daju onaj “restaurant at home” efekat.
I da, način serviranja je bitan!
Povrće servirano na velikom tanjiru ili u plitkoj zdjeli, uz malo dodatnog začinskog bilja i dobru rasvjetu na stolu, odmah izgleda privlačnije. Nekad je pola dojma upravo u tome kako je sve složeno…
Jednom kada isprobate ove male trikove, povrće iz rerne vrlo lako postane glavni dio tanjira, a ne samo nešto ‘sa strane’.
Foto: @labelle.wish
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
