Voditeljica Ines Mrenica je u svojoj emisiji 'Veliki ekran' kroz nekoliko sezona ugostila brojna poznata imena iz svijeta filma u regiji, a uskoro se bliži i dvjestota epizoda emisije kroz koju su gledatelji imali priliku saznati i naučiti puno toga. Zbog toga smo s Ines, koju smo često viđali i na crvenom tepihu Sarajevo Film Festivala, razgovarali o njenim poslovnim navikama, čarima voditeljskog

Zbog toga smo s Ines, koju smo često viđali i na crvenom tepihu Sarajevo Film Festivala, razgovarali o njenim poslovnim navikama, čarima voditeljskog posla, ali i o modi, inspiraciji i balansu između privatnog i poslovnog života.
 

Kako izgleda jedan tvoj radni dan?

Ovisno od toga šta kaže dispozicija produkcije. Snimanja i sati montaže se računaju kao pravi radni dani. Počinju toplom vodom i limunom, te šoljicom kave uz skrolanje po mailovima, Instagramu i Facebooku, koji mi omogućava da vijesti iz domena mog posla dolaze do mene odmah, a ne da tragam za njima. Potom se bude sin i kćer koje trebam pripremiti za školu i osigurati im zadaće, kvalitetan obrok i sate sportskih aktivnosti. Ne radim posao koji je limitiran 8-16h giljotinom i u principu svoj posao nikada ne prestajem raditi. Najviše napravim kada ne moram da radim, nedjeljom ili satima koje ukradem dok djeca spavaju.

 

 

Kako je započela tvoja karijera u novinarskom svijetu? Po struci si dramaturginja, a danas te mnogi prepoznaju kao prijatno lice iz emisije 'Veliki ekran' koja se prikazuje na BHRT televiziji.

Pa ja sam zapravo jako loš novinar, jer nemam osjećaj za taj protok informacija koje već sutradan nikome ništa ne znače. Dramaturzi nisu rijetkost na televizijama. Štoviše, svaka ozbiljna televizija ih želi imati u svom timu.

Uskoro će biti emitirana čak dvjestota epizoda emisija. Čestitamo na tome!
Što je po tebi ključno za uspjeh televizijske emisije? Kako zadržati pozornost gledatelja i njihovu vjernost?

Hvala! Morate gledatelje poštovati kao osobe i morate raditi emisije onako kako ih i sami želite gledati. Televizija danas nažalost funkcionira po zakonima neoliberalnog kapitalizma i sve se vrijednosti određuju upitnim metodama mjerenja gledanosti, jer se ogroman novac slijeva kroz reklame. Vi danas gledate beskonačan niz reklama, koje su isprekidane programom. Ljudi su pokazali tabloidne sklonosti i potrebu za kič programima, tako da je i pojam uspjeha relativiziran. Umrla bih kada bih u svojoj emisiji morala držati neku kutiju keksa ili reci kako pijem baš tu i tu vodu. Zato radim nešto što je za malo drugačije profiliranu publiku.

 

 

Najdraža emisija/gost Velikog ekrana?

Ciklus emisija o kino opusu Emira Kusturice. On je jedan od nekoliko redatelja na svijetu koji posjeduju dvije Zlatne palme. U tom ciklusu sam lebdjela kao nevjesta iz Doma za Vješanje i parafrazirala scenu Perhanovog sna s ćuranom u krilu.

Najneobičnije gostovanje i tema o kojoj si pričala u sklopu emisije je…?

Patologija na filmu i scene obdukcije. Pravi ljudski organi u formalinu na sceni uz vještaka sudske medicine… Imali smo jednom zaista neobičnu situaciju prilikom gostovanja odvjetnika koji je poznat po uspješno branjenim slučajevima najtežih krivičnih djela. Za vrijeme intervjua nazvao ga je odbjegli ubica i pitao da li da se preda policiji. Naravno, to smo snimili i emitirali.

A trema? Je li ona još uvijek aktualna tijekom snimanja? Kako se pripremaš za emisiju?

Tremu nemam i jako mi je žao što se nekako izgubila, jer mi se sviđala ta napetost pod kojom su nastajale emisije kada mislite da ćete umrijeti od pritiska. Te su mi emisije uvijek najbolje izgledale. Ja kamere uopće ne vidim, što zbog jakog svjetla, što zbog male dioptrije u minusu. Pripremam se tako što štreberski istražujem teme i onda se sve što govorim u studiju dotiče suštine. Kada sam radila emisiju o patologiji na filmu, zavirila sam u prostor mrtvačnice. Pričala sam o ovom u prethodnom pitanju.

Najizazovniji poslovni projekt s kojim si se susrela tijekom 15 godina karijere?

To je svakako režiranje dokumentarnog filma o otoku Visu i produkcija u kojoj se snimalo po plažama do kojih se može doći samo brodom; produkcija u kojoj ujutro odledite hobotnicu da biste je snimali pod morem kako je tobože vade ostima. Snimanje na terenu za kriket u srpnju u podne na 42 stupnja... Preživjeli smo. Upravo taj film otvorio mi je vrata karijere koju nastavljam van Bosne i Hercegovine i bila bih beskrajno sretna kada biste neku sličicu iz tog filma podijelili s čitateljima u ovom tekstu.

Par kadrova iz prve epizode serijala 'S riječi na jela' koja je snimana na otoku Visu.

Koji je domaći film ili serija na tebe ostavila najviše utiska?

Predpostavljam da mislite na ovo naše jezično govorno područje, tj. kinematografiju i produkciju zemalja bivše Jugoslavije. To je svakako «Dom za vješanje». Za serije nemam vremena, ali sam nekad prije svog zahtjevnog majčinstva gledala «Vratiće se rode». Jedna od rijetkih serija koje su se odmakle od površnosti malih ekrana i koja je pokazala surovu realnost posttranzicijskih zemalja. Čini mi se da je to jedina serija u kojoj likovi govore kao u realnosti, za razliku od velikog broja kič sapunica, koje se proizvode možda čak iz nekog neoliberalnog koncepta po kojem potrošača treba držati u stanju žudnje za stvarima koje ne može imati. Tržište najviše voli nesretnog kupca i nesretne ljubavi. :-)
Odgovaram vam na ovo pitanje u trenutku dok se emitira emisija o Paolu Sorrentinu u Velikom ekranu. Njegova serija «Mladi papa», emitirana na HBO-u prošle jeseni je nešto potpuno revolucionarno kada je u pitanju televizija.

Kako pronalaziš inspiraciju za rad? Koji su tvoji hobiji i na koji način se odmaraš od svih obveza?

Sve je inspirativno. Romani. Filmovi. Život. Kič. Aerodromi. Jako puno čitam, a po inerciji posla gledam jako puno filmova. Ljeto je moje doba. Ronjenje, daska za jedrenje i sve što uključuje buljenje u horizont preko nožnih prstiju.

Što se nalazi u ormaru jedne voditeljice?

Jako puno ne-nosive odjeće, tj. one koja se kupuje na pristupačnim sniženjima prilikom putovanja, koja je ekstravagantna, a efektna samo u studiju. Tu su i vrtoglavo visoke i neudobne cipele, koje su uvijek nove jer se nose samo na snimanjima. To je onaj ženski paradoks o krpama koje ispadaju iz ormara i koje morate dobro zgurati da biste zatvorili njihova vrata, uz konstataciju «nemam što obući». A onda šest dana u tjednu hodam u farmericama i Uggsicama. Mislim da sam racionalna samo s torbama. LV neverfull i shopper nosim 10 godina. Jednom me je majka pitala zašto nosim te torbe, jer su preskupe, pa sam joj probala izračunati koliko je ona kupila torbi u desetogodišnjem periodu, a koje je odbacila ili koje u joj završile u podrumu, pa je shvatila da ipak za 10 godina potrošila više od mene.

3 stvari koje te najbolje opisuju su?
Horoskopski znak škorpion, pjege i jedan lijep tekst na MODAMO.info.

 

 

Fotografije: Marko Jovančić i Jelena Nišić
Koncept: 2AM marketing & advertising agency
Uz zahvalu: Antik Shop Sarajevo

U poslovnom svijetu često se od žena liderica očekuje mnogo: da budu odlučne, ali ne preoštre, empatične, ali ne preemotivne, uspješne na poslu, ali i prisutne kod kuće. U toj tišini između očekivanja i stvarnosti, upravo njihove priče postaju najvrijedniji izvor znanja i inspiracije.

Bonjour.ba, zajedno s ASA Bankom, kroz serijal razgovora sa ženama koje vode važne sektore unutar banke, želi približiti stvarno lice bankarstva… ono koje ne oblikuju samo brojke, već i ljudi.
 

Alma Tahunić, direktorica Sektora za podršku i razvoj proizvoda za fizička lica i poduzetnike ASA Banke  
 

U središtu priče nalaze se liderice koje svojim znanjem, iskustvom i posvećenošću kreiraju konkretna rješenja za klijente i timove. Kroz njihove uvide, otvaramo teme koje su dugo ostajale po strani: kako izgleda razvoj proizvoda u savremenom bankarstvu, šta znači biti liderica te kako balansirati strateške ciljeve i stvarne potrebe ljudi.
 

 

5 lekcija koje smo naučili iz razgovora s Almom Tahunić

U trećem razgovoru, predstavljamo Almu Tahunić, direktoricu Sektora za podršku i razvoj proizvoda za fizička lica i poduzetnike. Kroz konkretna pitanja i njene odgovore, donosimo 5 lekcija koje vrijede i za one koje vode timove i za one koje tek traže svoj put.
 

Neće uvijek biti lako. I to je u redu.

 

Da Vas danas pita mlađa kolegica iz poslovnice "kako do Vaše pozicije" šta biste joj rekli bez filtera?

Almin odgovor počinje iskrenošću: “Zasigurno bih joj rekla da će biti puno teških trenutaka i da neće uvijek biti lako. Treba da bude spremna na puno rada, ali i na to da ne dobije uvijek i odmah zasluženo priznanje koje joj pripada.”
 

Alma Tahunić na fotografiji nosi odjeću Gema   

Ona dalje ističe da će biti trenutaka u kojima će biti nesigurna i sumnjati u sebe, ali baš u takvim situacijama treba da skupi posebnu hrabrost i snagu da nastavi dalje. 

A kad govori o karijeri, ne zaboravlja ono što često ostane neizrečeno: "Nije samo znanje i rad ono što vas vodi do uspjeha, nego i vaš stav i odnos prema ljudima, ali isto tako, što je vrlo važno, i prema sebi samima."

 

 

Dobar proizvod ne nastaje u Excel tabeli već u slušanju klijenata

 

Šta je najvažnije kod razvoja novog bankarskog proizvoda ili ponude za klijente?

Kao neko ko svakodnevno balansira između inovacije i realnih potreba tržišta, Alma nas podsjeća na suštinu: „Najvažnije je da razumijete stvarne potrebe klijenata. Mi u ASA Banci ne pravimo proizvode tek toliko da bismo imali nešto novo, nego da bismo ponudili konkretna rješenja našim klijentima."
 

Inovacija, kaže, ne mora biti neka tehnološka revolucija. Nekad je to promjena koja daje osjećaj sigurnosti, kako ona ističe “pojednostavljenje koje će našim klijentima uštediti vrijeme, resurse i stvoriti veći osjećaj sigurnosti. Naš cilj je da klijenti ASA Banke prepoznaju proizvod kao proizvod koji je osmišljen za njih vrlo jednostavno, jasno i korisno.”
 

Stručnjakinja zna posao. Liderica zna ljude.

 

Šta razlikuje dobru stručnjakinju od liderice koja za sobom povuče tim?

"Dobra stručnjakinja zna svoj posao. Ona ima znanje, vještine i kompetencije i ljudi je, po pravilu, cijene i vjeruju joj kada je u pitanju njena struka.” objašnjava Alma.

Ključna razlika, ističe, događa se u trenutku kada prelazimo iz ‘ja to znam najbolje’ u ‘mi znamo i možemo’: “Liderica ipak ide korak dalje, ona zna da podijeli svoje znanje, inspiriše i motiviše svoj tim, posebno u trenucima kada stvari ne idu nekim željenim tokom ili kako je to zamišljeno.”

I upravo tu leži najveća lekcija: liderica ne gradi autoritet kontrolom, nego zajedništvom.
 

Od liderice se tiho očekuje sve.

 

Šta se od žene liderice tiho očekuje, ali joj se nikad ne kaže direktno?

“Danas se od žena liderica nesumnjivo očekuje jako mnogo,” započinje Alma. "Ja bih rekla da postoje neka standardna očekivanja kao što su odgovornost, profesionalizam, vještine, upravljanje timovima i upravljanje u nekim nesvakidašnjim situacijama. I to su ona očekivanja koja se vrlo transparentno komuniciraju, da li kroz ugovore, opise radnih zadataka, organizacionu kulturu i slično. 

 

No, dodaje, postoje i ona mnogo suptilnija, tiha očekivanja i upravo ona mogu biti najopasnija: “Ta očekivanja očekuju od žene liderice da bude odlučna, ali ne preoštra, da bude empatična, ali ne preemotivna i da uspješno balansira svoj privatni i poslovni život bez ikakvih problema ili barem da ne prikazuje izazove sa kojima se susreće u tom dijelu. Iako joj to danas niko glasno i jasno ne kaže, od žene liderce se očekuje da bude besprijekorna na više frontova istovremeno.”
 

Ne postoje prečice. Samo verzije nas koje ne odustaju.

 

Ako biste danas počinjali karijeru ispočetka, šta biste radili isto, bez dileme?

“Bez dileme bih zadržala svoj odnos prema poslu i ljudima,” kaže Alma. “Vjerujem da bih bila jednako hrabra, požrtvovana i radna. Možda bih u nekim trenucima bila manje emotivna, više racionalna, ali to govorim sada iz ove današnje perspektive.”

Dodaje da bi, i da može sve ispočetka, zadržala istu vjeru da trud ima smisla. Njen put, kaže, nikada nije bio linija ni prečica, češće duži, strmiji i zahtjevniji, ali uvijek njen. Upravo ti trenuci, oni kada je bilo najlakše odustati, a ona nije, oblikovali su je kao lidericu kakva je danas.

 

 

I upravo u toj rečenici završavamo razgovor jer bolje zaključne misli od te nema.

Ove priče ne mijenjaju samo percepciju bankarstva. One pokazuju da je liderstvo danas dostupno ženama koje se ne boje biti svoje.

Upravo takve žene mijenjaju sistem iznutra i o njima vrijedi pisati. U nastavku serijala, donosimo priče drugih žena, liderica ASA Banke. Pratite nas jer liderstvo, kada je stvarno, zaslužuje da se vidi.

 

Ovaj sadržaj je nastao u suradnji sa ASA Bankom

Bonjour.ba produkcija  
Foto i video za Bonjour.ba: Marko Jovančić