Voditeljica Ines Mrenica je u svojoj emisiji 'Veliki ekran' kroz nekoliko sezona ugostila brojna poznata imena iz svijeta filma u regiji, a uskoro se bliži i dvjestota epizoda emisije kroz koju su gledatelji imali priliku saznati i naučiti puno toga. Zbog toga smo s Ines, koju smo često viđali i na crvenom tepihu Sarajevo Film Festivala, razgovarali o njenim poslovnim navikama, čarima voditeljskog

Zbog toga smo s Ines, koju smo često viđali i na crvenom tepihu Sarajevo Film Festivala, razgovarali o njenim poslovnim navikama, čarima voditeljskog posla, ali i o modi, inspiraciji i balansu između privatnog i poslovnog života.
 

Kako izgleda jedan tvoj radni dan?

Ovisno od toga šta kaže dispozicija produkcije. Snimanja i sati montaže se računaju kao pravi radni dani. Počinju toplom vodom i limunom, te šoljicom kave uz skrolanje po mailovima, Instagramu i Facebooku, koji mi omogućava da vijesti iz domena mog posla dolaze do mene odmah, a ne da tragam za njima. Potom se bude sin i kćer koje trebam pripremiti za školu i osigurati im zadaće, kvalitetan obrok i sate sportskih aktivnosti. Ne radim posao koji je limitiran 8-16h giljotinom i u principu svoj posao nikada ne prestajem raditi. Najviše napravim kada ne moram da radim, nedjeljom ili satima koje ukradem dok djeca spavaju.

 

 

Kako je započela tvoja karijera u novinarskom svijetu? Po struci si dramaturginja, a danas te mnogi prepoznaju kao prijatno lice iz emisije 'Veliki ekran' koja se prikazuje na BHRT televiziji.

Pa ja sam zapravo jako loš novinar, jer nemam osjećaj za taj protok informacija koje već sutradan nikome ništa ne znače. Dramaturzi nisu rijetkost na televizijama. Štoviše, svaka ozbiljna televizija ih želi imati u svom timu.

Uskoro će biti emitirana čak dvjestota epizoda emisija. Čestitamo na tome!
Što je po tebi ključno za uspjeh televizijske emisije? Kako zadržati pozornost gledatelja i njihovu vjernost?

Hvala! Morate gledatelje poštovati kao osobe i morate raditi emisije onako kako ih i sami želite gledati. Televizija danas nažalost funkcionira po zakonima neoliberalnog kapitalizma i sve se vrijednosti određuju upitnim metodama mjerenja gledanosti, jer se ogroman novac slijeva kroz reklame. Vi danas gledate beskonačan niz reklama, koje su isprekidane programom. Ljudi su pokazali tabloidne sklonosti i potrebu za kič programima, tako da je i pojam uspjeha relativiziran. Umrla bih kada bih u svojoj emisiji morala držati neku kutiju keksa ili reci kako pijem baš tu i tu vodu. Zato radim nešto što je za malo drugačije profiliranu publiku.

 

 

Najdraža emisija/gost Velikog ekrana?

Ciklus emisija o kino opusu Emira Kusturice. On je jedan od nekoliko redatelja na svijetu koji posjeduju dvije Zlatne palme. U tom ciklusu sam lebdjela kao nevjesta iz Doma za Vješanje i parafrazirala scenu Perhanovog sna s ćuranom u krilu.

Najneobičnije gostovanje i tema o kojoj si pričala u sklopu emisije je…?

Patologija na filmu i scene obdukcije. Pravi ljudski organi u formalinu na sceni uz vještaka sudske medicine… Imali smo jednom zaista neobičnu situaciju prilikom gostovanja odvjetnika koji je poznat po uspješno branjenim slučajevima najtežih krivičnih djela. Za vrijeme intervjua nazvao ga je odbjegli ubica i pitao da li da se preda policiji. Naravno, to smo snimili i emitirali.

A trema? Je li ona još uvijek aktualna tijekom snimanja? Kako se pripremaš za emisiju?

Tremu nemam i jako mi je žao što se nekako izgubila, jer mi se sviđala ta napetost pod kojom su nastajale emisije kada mislite da ćete umrijeti od pritiska. Te su mi emisije uvijek najbolje izgledale. Ja kamere uopće ne vidim, što zbog jakog svjetla, što zbog male dioptrije u minusu. Pripremam se tako što štreberski istražujem teme i onda se sve što govorim u studiju dotiče suštine. Kada sam radila emisiju o patologiji na filmu, zavirila sam u prostor mrtvačnice. Pričala sam o ovom u prethodnom pitanju.

Najizazovniji poslovni projekt s kojim si se susrela tijekom 15 godina karijere?

To je svakako režiranje dokumentarnog filma o otoku Visu i produkcija u kojoj se snimalo po plažama do kojih se može doći samo brodom; produkcija u kojoj ujutro odledite hobotnicu da biste je snimali pod morem kako je tobože vade ostima. Snimanje na terenu za kriket u srpnju u podne na 42 stupnja... Preživjeli smo. Upravo taj film otvorio mi je vrata karijere koju nastavljam van Bosne i Hercegovine i bila bih beskrajno sretna kada biste neku sličicu iz tog filma podijelili s čitateljima u ovom tekstu.

Par kadrova iz prve epizode serijala 'S riječi na jela' koja je snimana na otoku Visu.

Koji je domaći film ili serija na tebe ostavila najviše utiska?

Predpostavljam da mislite na ovo naše jezično govorno područje, tj. kinematografiju i produkciju zemalja bivše Jugoslavije. To je svakako «Dom za vješanje». Za serije nemam vremena, ali sam nekad prije svog zahtjevnog majčinstva gledala «Vratiće se rode». Jedna od rijetkih serija koje su se odmakle od površnosti malih ekrana i koja je pokazala surovu realnost posttranzicijskih zemalja. Čini mi se da je to jedina serija u kojoj likovi govore kao u realnosti, za razliku od velikog broja kič sapunica, koje se proizvode možda čak iz nekog neoliberalnog koncepta po kojem potrošača treba držati u stanju žudnje za stvarima koje ne može imati. Tržište najviše voli nesretnog kupca i nesretne ljubavi. :-)
Odgovaram vam na ovo pitanje u trenutku dok se emitira emisija o Paolu Sorrentinu u Velikom ekranu. Njegova serija «Mladi papa», emitirana na HBO-u prošle jeseni je nešto potpuno revolucionarno kada je u pitanju televizija.

Kako pronalaziš inspiraciju za rad? Koji su tvoji hobiji i na koji način se odmaraš od svih obveza?

Sve je inspirativno. Romani. Filmovi. Život. Kič. Aerodromi. Jako puno čitam, a po inerciji posla gledam jako puno filmova. Ljeto je moje doba. Ronjenje, daska za jedrenje i sve što uključuje buljenje u horizont preko nožnih prstiju.

Što se nalazi u ormaru jedne voditeljice?

Jako puno ne-nosive odjeće, tj. one koja se kupuje na pristupačnim sniženjima prilikom putovanja, koja je ekstravagantna, a efektna samo u studiju. Tu su i vrtoglavo visoke i neudobne cipele, koje su uvijek nove jer se nose samo na snimanjima. To je onaj ženski paradoks o krpama koje ispadaju iz ormara i koje morate dobro zgurati da biste zatvorili njihova vrata, uz konstataciju «nemam što obući». A onda šest dana u tjednu hodam u farmericama i Uggsicama. Mislim da sam racionalna samo s torbama. LV neverfull i shopper nosim 10 godina. Jednom me je majka pitala zašto nosim te torbe, jer su preskupe, pa sam joj probala izračunati koliko je ona kupila torbi u desetogodišnjem periodu, a koje je odbacila ili koje u joj završile u podrumu, pa je shvatila da ipak za 10 godina potrošila više od mene.

3 stvari koje te najbolje opisuju su?
Horoskopski znak škorpion, pjege i jedan lijep tekst na MODAMO.info.

 

 

Fotografije: Marko Jovančić i Jelena Nišić
Koncept: 2AM marketing & advertising agency
Uz zahvalu: Antik Shop Sarajevo

Sarajevske festivalske večeri često blistaju glamuroznim sjajem, jednako važan dio tog mozaika su i intimnija okupljanja, baš poput ove zabave.

Za nju je bila zaslužna Anila Gajević, žena koja stoji iza mnogih glumačkih talenata, otvorila je vrata intimne, ali prepoznatljive večeri koja već tradicionalno prati Sarajevo Film Festival, okupljajući glumce i filmske profesionalce da proslave svoje projekte i uspjehe.

Mi smo imali priliku razgovarati s Anilom na samom događaju o njenim aktuelnim projektima i ulogama glumaca u okviru Sarajevo Film Festivala i slavljenju skorog punoljetstva ZONA Talents Agencije.

Anila Gajević, agentica i vlasnica ZONA Talents Agency sa Marijom Perić, brand specialist Bonjour.ba portala

Od svog osnivanja 2008. godine, Zona Talent Agency postala je mjesto gdje se susreću ambicija, talenat i prilike za međunarodne projekte. Anila Gajević vodi ovu agenciju s istim osjećajem za detalj i ljubavlju prema glumcima kao kada je, prije 17 godina, prvi put stajala na filmskom setu Mission Impossible i gledala scene Toma Cruisea i Miraja Grbića. ‘

„Zona je jedna sarajevska tinejdžerka koja će iduće godine biti punoljetna i koja se od samog početka trudi biti kosmopolita. Ja mislim da to potvrđuje i ovaj event večeras.“ 

Ta misao odražava kako i sama večer nosi energiju, mladost i međunarodnu dimenziju koju Anila njeguje kroz svaki projekt.





’Uzbuđenje kad glumac dobije ulogu u velikom projektu i dalje postoji. Nije to samo kada vidimo odjavnu špicu, nego i samo saznanje da će prvo izaći na casting, a potom dobiti ulogu i biti dio neke velike priče.“, rekla nam je Anila.

Upravo ta strast i osjećaj za profesionalni razvoj glumaca odveli su njene talente na premijere širom regije i svijeta. 

Ove godine, u okviru 31. Sarajevo Film Festivala, njen tim bio je posebno vidljiv sa šesnaest glumaca iz ZONE koji su radili na švedskoj seriji A Life’s Worth sa Lazarom Dragojevićem, Alban Ukajem i Alenom Džebo kao i sa sinoćnjom premijerom filma Surviving Earth sa Slavkom Sobinom u glavnoj ulozi, uz Tonija Gojanovića i Anicu Dobru.



 

Večer se završila uz smijeh, razgovore i osjećaj zajedništva koji čini da svaki talent i svaki projekt dobije svoj trenutak sjaja. 

Sarajevo Film Festival svake godine donosi premijere, ali upravo ovakvi intimni trenuci, u kojima Anila Gajević i njeni glumci dijele uzbuđenje i radost postignuća, pokazuju koliko je važna posvećenost i bliskost unutar filmske zajednice. 

ZONA Talent Agencija, sa svojstvenom energijom koja stalno pokreće nove priče i projekte, sljedeće godine slavi svoju 18. godišnjicu postojanja, a mi s nestrpljenjem iščekujemo sve što dolazi sljedeće na velika platna.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Bonjour.ba (@bonjour.ba)

 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba 

Produkcija: Bonjour.ba   
Foto: Monika Andrić za Bonjour.ba