Voditeljica Ines Mrenica je u svojoj emisiji 'Veliki ekran' kroz nekoliko sezona ugostila brojna poznata imena iz svijeta filma u regiji, a uskoro se bliži i dvjestota epizoda emisije kroz koju su gledatelji imali priliku saznati i naučiti puno toga. Zbog toga smo s Ines, koju smo često viđali i na crvenom tepihu Sarajevo Film Festivala, razgovarali o njenim poslovnim navikama, čarima voditeljskog

Zbog toga smo s Ines, koju smo često viđali i na crvenom tepihu Sarajevo Film Festivala, razgovarali o njenim poslovnim navikama, čarima voditeljskog posla, ali i o modi, inspiraciji i balansu između privatnog i poslovnog života.
 

Kako izgleda jedan tvoj radni dan?

Ovisno od toga šta kaže dispozicija produkcije. Snimanja i sati montaže se računaju kao pravi radni dani. Počinju toplom vodom i limunom, te šoljicom kave uz skrolanje po mailovima, Instagramu i Facebooku, koji mi omogućava da vijesti iz domena mog posla dolaze do mene odmah, a ne da tragam za njima. Potom se bude sin i kćer koje trebam pripremiti za školu i osigurati im zadaće, kvalitetan obrok i sate sportskih aktivnosti. Ne radim posao koji je limitiran 8-16h giljotinom i u principu svoj posao nikada ne prestajem raditi. Najviše napravim kada ne moram da radim, nedjeljom ili satima koje ukradem dok djeca spavaju.

 

 

Kako je započela tvoja karijera u novinarskom svijetu? Po struci si dramaturginja, a danas te mnogi prepoznaju kao prijatno lice iz emisije 'Veliki ekran' koja se prikazuje na BHRT televiziji.

Pa ja sam zapravo jako loš novinar, jer nemam osjećaj za taj protok informacija koje već sutradan nikome ništa ne znače. Dramaturzi nisu rijetkost na televizijama. Štoviše, svaka ozbiljna televizija ih želi imati u svom timu.

Uskoro će biti emitirana čak dvjestota epizoda emisija. Čestitamo na tome!
Što je po tebi ključno za uspjeh televizijske emisije? Kako zadržati pozornost gledatelja i njihovu vjernost?

Hvala! Morate gledatelje poštovati kao osobe i morate raditi emisije onako kako ih i sami želite gledati. Televizija danas nažalost funkcionira po zakonima neoliberalnog kapitalizma i sve se vrijednosti određuju upitnim metodama mjerenja gledanosti, jer se ogroman novac slijeva kroz reklame. Vi danas gledate beskonačan niz reklama, koje su isprekidane programom. Ljudi su pokazali tabloidne sklonosti i potrebu za kič programima, tako da je i pojam uspjeha relativiziran. Umrla bih kada bih u svojoj emisiji morala držati neku kutiju keksa ili reci kako pijem baš tu i tu vodu. Zato radim nešto što je za malo drugačije profiliranu publiku.

 

 

Najdraža emisija/gost Velikog ekrana?

Ciklus emisija o kino opusu Emira Kusturice. On je jedan od nekoliko redatelja na svijetu koji posjeduju dvije Zlatne palme. U tom ciklusu sam lebdjela kao nevjesta iz Doma za Vješanje i parafrazirala scenu Perhanovog sna s ćuranom u krilu.

Najneobičnije gostovanje i tema o kojoj si pričala u sklopu emisije je…?

Patologija na filmu i scene obdukcije. Pravi ljudski organi u formalinu na sceni uz vještaka sudske medicine… Imali smo jednom zaista neobičnu situaciju prilikom gostovanja odvjetnika koji je poznat po uspješno branjenim slučajevima najtežih krivičnih djela. Za vrijeme intervjua nazvao ga je odbjegli ubica i pitao da li da se preda policiji. Naravno, to smo snimili i emitirali.

A trema? Je li ona još uvijek aktualna tijekom snimanja? Kako se pripremaš za emisiju?

Tremu nemam i jako mi je žao što se nekako izgubila, jer mi se sviđala ta napetost pod kojom su nastajale emisije kada mislite da ćete umrijeti od pritiska. Te su mi emisije uvijek najbolje izgledale. Ja kamere uopće ne vidim, što zbog jakog svjetla, što zbog male dioptrije u minusu. Pripremam se tako što štreberski istražujem teme i onda se sve što govorim u studiju dotiče suštine. Kada sam radila emisiju o patologiji na filmu, zavirila sam u prostor mrtvačnice. Pričala sam o ovom u prethodnom pitanju.

Najizazovniji poslovni projekt s kojim si se susrela tijekom 15 godina karijere?

To je svakako režiranje dokumentarnog filma o otoku Visu i produkcija u kojoj se snimalo po plažama do kojih se može doći samo brodom; produkcija u kojoj ujutro odledite hobotnicu da biste je snimali pod morem kako je tobože vade ostima. Snimanje na terenu za kriket u srpnju u podne na 42 stupnja... Preživjeli smo. Upravo taj film otvorio mi je vrata karijere koju nastavljam van Bosne i Hercegovine i bila bih beskrajno sretna kada biste neku sličicu iz tog filma podijelili s čitateljima u ovom tekstu.

Par kadrova iz prve epizode serijala 'S riječi na jela' koja je snimana na otoku Visu.

Koji je domaći film ili serija na tebe ostavila najviše utiska?

Predpostavljam da mislite na ovo naše jezično govorno područje, tj. kinematografiju i produkciju zemalja bivše Jugoslavije. To je svakako «Dom za vješanje». Za serije nemam vremena, ali sam nekad prije svog zahtjevnog majčinstva gledala «Vratiće se rode». Jedna od rijetkih serija koje su se odmakle od površnosti malih ekrana i koja je pokazala surovu realnost posttranzicijskih zemalja. Čini mi se da je to jedina serija u kojoj likovi govore kao u realnosti, za razliku od velikog broja kič sapunica, koje se proizvode možda čak iz nekog neoliberalnog koncepta po kojem potrošača treba držati u stanju žudnje za stvarima koje ne može imati. Tržište najviše voli nesretnog kupca i nesretne ljubavi. :-)
Odgovaram vam na ovo pitanje u trenutku dok se emitira emisija o Paolu Sorrentinu u Velikom ekranu. Njegova serija «Mladi papa», emitirana na HBO-u prošle jeseni je nešto potpuno revolucionarno kada je u pitanju televizija.

Kako pronalaziš inspiraciju za rad? Koji su tvoji hobiji i na koji način se odmaraš od svih obveza?

Sve je inspirativno. Romani. Filmovi. Život. Kič. Aerodromi. Jako puno čitam, a po inerciji posla gledam jako puno filmova. Ljeto je moje doba. Ronjenje, daska za jedrenje i sve što uključuje buljenje u horizont preko nožnih prstiju.

Što se nalazi u ormaru jedne voditeljice?

Jako puno ne-nosive odjeće, tj. one koja se kupuje na pristupačnim sniženjima prilikom putovanja, koja je ekstravagantna, a efektna samo u studiju. Tu su i vrtoglavo visoke i neudobne cipele, koje su uvijek nove jer se nose samo na snimanjima. To je onaj ženski paradoks o krpama koje ispadaju iz ormara i koje morate dobro zgurati da biste zatvorili njihova vrata, uz konstataciju «nemam što obući». A onda šest dana u tjednu hodam u farmericama i Uggsicama. Mislim da sam racionalna samo s torbama. LV neverfull i shopper nosim 10 godina. Jednom me je majka pitala zašto nosim te torbe, jer su preskupe, pa sam joj probala izračunati koliko je ona kupila torbi u desetogodišnjem periodu, a koje je odbacila ili koje u joj završile u podrumu, pa je shvatila da ipak za 10 godina potrošila više od mene.

3 stvari koje te najbolje opisuju su?
Horoskopski znak škorpion, pjege i jedan lijep tekst na MODAMO.info.

 

 

Fotografije: Marko Jovančić i Jelena Nišić
Koncept: 2AM marketing & advertising agency
Uz zahvalu: Antik Shop Sarajevo

Bjelašnica nas je ove zime, osim snijegom i suncem počastila i Štinji Do Festom 2026., četvrtim izdanjem snowboard i freeski festivala koji je ovog januara planinu pretvorio u pravu freestyle zonu.

Festival je organizovao Snowboard klub Freestyle, a sva dešavanja odvijala su se u popularnom Snowparku 5A Olimpijskog centra Bjelašnica i Igman.

Ovogodišnji Štinji Do Fest bio je posvećen učenju, napretku i dijeljenju znanja, od najmlađih vozača do iskusnih takmičara i sudija.




Program je otvoren Junior Snowboard Campom, na kojem je 18 djece uzrasta od 10 do 15 godina tokom pet dana treniralo, savladavalo nove trikove i gradilo samopouzdanje na snijegu, uz podršku domaćih trenera i aktivnih snowboardera.

Sredinom januara Bjelašnica je dobila i međunarodni freestyle akcenat. U okviru SES Development Campa, planina je ugostila snowboard ekipe iz sedam zemalja: Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije, Srbije, Crne Gore, Gruzije, Grčke i Portugala. 




Treninzi su se odvijali pod vodstvom belgijskog snowboardera i trenera Joewena Frijnsa, a atmosfera je, uz ozbiljan rad, bila i više nego motivirajuća.

Poseban fokus stavljen je i na edukaciju sudija kroz Judge Clinic, koji je okupio predstavnike pet zemalja, pod mentorstvom iskusnog međunarodnog sudije Iztoka Šumatića iz Slovenije, što je predstavljalo još jedan korak prema  jačanju freestyle scene u regionu.




Veliko finale festivala donijelo je SES FIS CUP 2026, snowboard i freeski takmičenje u disciplinama Slopestyle i Big Air, koje je publici ponudilo atraktivne vožnje, dobru energiju i pravi zimski sportski spektakl.

Titule najboljih ove godine odnijeli su:

• Afan Biogradlić (BiH)
• Asja Užičanin (BiH)
• Georgios Almpanidis (Grčka)
• Mariami Mamniashvili (Gruzija)

Osim sportskih rezultata, Štinji Do Fest potvrđuje koliko su ovakvi događaji važni za aktivniji boravak građana na planini, razvoj sportskog duha kod mladih i dodatno obogaćivanje zimske turističke ponude Bjelašnice. 




Festival iz godine u godinu spaja sport, prirodu i dobru energiju i pokazuje da je Bjelašnica mnogo više od skijališta.

Foto: PR