Voditeljica Ines Mrenica je u svojoj emisiji 'Veliki ekran' kroz nekoliko sezona ugostila brojna poznata imena iz svijeta filma u regiji, a uskoro se bliži i dvjestota epizoda emisije kroz koju su gledatelji imali priliku saznati i naučiti puno toga. Zbog toga smo s Ines, koju smo često viđali i na crvenom tepihu Sarajevo Film Festivala, razgovarali o njenim poslovnim navikama, čarima voditeljskog

Zbog toga smo s Ines, koju smo često viđali i na crvenom tepihu Sarajevo Film Festivala, razgovarali o njenim poslovnim navikama, čarima voditeljskog posla, ali i o modi, inspiraciji i balansu između privatnog i poslovnog života.
 

Kako izgleda jedan tvoj radni dan?

Ovisno od toga šta kaže dispozicija produkcije. Snimanja i sati montaže se računaju kao pravi radni dani. Počinju toplom vodom i limunom, te šoljicom kave uz skrolanje po mailovima, Instagramu i Facebooku, koji mi omogućava da vijesti iz domena mog posla dolaze do mene odmah, a ne da tragam za njima. Potom se bude sin i kćer koje trebam pripremiti za školu i osigurati im zadaće, kvalitetan obrok i sate sportskih aktivnosti. Ne radim posao koji je limitiran 8-16h giljotinom i u principu svoj posao nikada ne prestajem raditi. Najviše napravim kada ne moram da radim, nedjeljom ili satima koje ukradem dok djeca spavaju.

 

 

Kako je započela tvoja karijera u novinarskom svijetu? Po struci si dramaturginja, a danas te mnogi prepoznaju kao prijatno lice iz emisije 'Veliki ekran' koja se prikazuje na BHRT televiziji.

Pa ja sam zapravo jako loš novinar, jer nemam osjećaj za taj protok informacija koje već sutradan nikome ništa ne znače. Dramaturzi nisu rijetkost na televizijama. Štoviše, svaka ozbiljna televizija ih želi imati u svom timu.

Uskoro će biti emitirana čak dvjestota epizoda emisija. Čestitamo na tome!
Što je po tebi ključno za uspjeh televizijske emisije? Kako zadržati pozornost gledatelja i njihovu vjernost?

Hvala! Morate gledatelje poštovati kao osobe i morate raditi emisije onako kako ih i sami želite gledati. Televizija danas nažalost funkcionira po zakonima neoliberalnog kapitalizma i sve se vrijednosti određuju upitnim metodama mjerenja gledanosti, jer se ogroman novac slijeva kroz reklame. Vi danas gledate beskonačan niz reklama, koje su isprekidane programom. Ljudi su pokazali tabloidne sklonosti i potrebu za kič programima, tako da je i pojam uspjeha relativiziran. Umrla bih kada bih u svojoj emisiji morala držati neku kutiju keksa ili reci kako pijem baš tu i tu vodu. Zato radim nešto što je za malo drugačije profiliranu publiku.

 

 

Najdraža emisija/gost Velikog ekrana?

Ciklus emisija o kino opusu Emira Kusturice. On je jedan od nekoliko redatelja na svijetu koji posjeduju dvije Zlatne palme. U tom ciklusu sam lebdjela kao nevjesta iz Doma za Vješanje i parafrazirala scenu Perhanovog sna s ćuranom u krilu.

Najneobičnije gostovanje i tema o kojoj si pričala u sklopu emisije je…?

Patologija na filmu i scene obdukcije. Pravi ljudski organi u formalinu na sceni uz vještaka sudske medicine… Imali smo jednom zaista neobičnu situaciju prilikom gostovanja odvjetnika koji je poznat po uspješno branjenim slučajevima najtežih krivičnih djela. Za vrijeme intervjua nazvao ga je odbjegli ubica i pitao da li da se preda policiji. Naravno, to smo snimili i emitirali.

A trema? Je li ona još uvijek aktualna tijekom snimanja? Kako se pripremaš za emisiju?

Tremu nemam i jako mi je žao što se nekako izgubila, jer mi se sviđala ta napetost pod kojom su nastajale emisije kada mislite da ćete umrijeti od pritiska. Te su mi emisije uvijek najbolje izgledale. Ja kamere uopće ne vidim, što zbog jakog svjetla, što zbog male dioptrije u minusu. Pripremam se tako što štreberski istražujem teme i onda se sve što govorim u studiju dotiče suštine. Kada sam radila emisiju o patologiji na filmu, zavirila sam u prostor mrtvačnice. Pričala sam o ovom u prethodnom pitanju.

Najizazovniji poslovni projekt s kojim si se susrela tijekom 15 godina karijere?

To je svakako režiranje dokumentarnog filma o otoku Visu i produkcija u kojoj se snimalo po plažama do kojih se može doći samo brodom; produkcija u kojoj ujutro odledite hobotnicu da biste je snimali pod morem kako je tobože vade ostima. Snimanje na terenu za kriket u srpnju u podne na 42 stupnja... Preživjeli smo. Upravo taj film otvorio mi je vrata karijere koju nastavljam van Bosne i Hercegovine i bila bih beskrajno sretna kada biste neku sličicu iz tog filma podijelili s čitateljima u ovom tekstu.

Par kadrova iz prve epizode serijala 'S riječi na jela' koja je snimana na otoku Visu.

Koji je domaći film ili serija na tebe ostavila najviše utiska?

Predpostavljam da mislite na ovo naše jezično govorno područje, tj. kinematografiju i produkciju zemalja bivše Jugoslavije. To je svakako «Dom za vješanje». Za serije nemam vremena, ali sam nekad prije svog zahtjevnog majčinstva gledala «Vratiće se rode». Jedna od rijetkih serija koje su se odmakle od površnosti malih ekrana i koja je pokazala surovu realnost posttranzicijskih zemalja. Čini mi se da je to jedina serija u kojoj likovi govore kao u realnosti, za razliku od velikog broja kič sapunica, koje se proizvode možda čak iz nekog neoliberalnog koncepta po kojem potrošača treba držati u stanju žudnje za stvarima koje ne može imati. Tržište najviše voli nesretnog kupca i nesretne ljubavi. :-)
Odgovaram vam na ovo pitanje u trenutku dok se emitira emisija o Paolu Sorrentinu u Velikom ekranu. Njegova serija «Mladi papa», emitirana na HBO-u prošle jeseni je nešto potpuno revolucionarno kada je u pitanju televizija.

Kako pronalaziš inspiraciju za rad? Koji su tvoji hobiji i na koji način se odmaraš od svih obveza?

Sve je inspirativno. Romani. Filmovi. Život. Kič. Aerodromi. Jako puno čitam, a po inerciji posla gledam jako puno filmova. Ljeto je moje doba. Ronjenje, daska za jedrenje i sve što uključuje buljenje u horizont preko nožnih prstiju.

Što se nalazi u ormaru jedne voditeljice?

Jako puno ne-nosive odjeće, tj. one koja se kupuje na pristupačnim sniženjima prilikom putovanja, koja je ekstravagantna, a efektna samo u studiju. Tu su i vrtoglavo visoke i neudobne cipele, koje su uvijek nove jer se nose samo na snimanjima. To je onaj ženski paradoks o krpama koje ispadaju iz ormara i koje morate dobro zgurati da biste zatvorili njihova vrata, uz konstataciju «nemam što obući». A onda šest dana u tjednu hodam u farmericama i Uggsicama. Mislim da sam racionalna samo s torbama. LV neverfull i shopper nosim 10 godina. Jednom me je majka pitala zašto nosim te torbe, jer su preskupe, pa sam joj probala izračunati koliko je ona kupila torbi u desetogodišnjem periodu, a koje je odbacila ili koje u joj završile u podrumu, pa je shvatila da ipak za 10 godina potrošila više od mene.

3 stvari koje te najbolje opisuju su?
Horoskopski znak škorpion, pjege i jedan lijep tekst na MODAMO.info.

 

 

Fotografije: Marko Jovančić i Jelena Nišić
Koncept: 2AM marketing & advertising agency
Uz zahvalu: Antik Shop Sarajevo

Ovogodišnji retreat, organizovan od strane Biznis Unije menadžera, još jednom je potvrdio da ovo udruženje okuplja novu generaciju menadžera spremnih za transformaciju poslovne kulture, gdje inspirativne priče, razmjena znanja i umrežavanje dominiraju. 

Drugi po redu događaj, održan u prelijepom ambijentu hotela Nomad na Bjelašnici, okupio je lidere, stručnjake i partnere iz različitih sektora, stvarajući prostor za razmjenu ideja o digitalizaciji, inovacijama, održivom razvoju te važnosti mentalnog zdravlja i emocija.




Od samog osnivanja, BUM se pozicionirao kao važan akter u izgradnji održive i konkurentne poslovne zajednice, okupljajući članove s misijom izgradnje nove generacije menadžera i razvoja domaće privrede. Događaj je okupio više od 100 učesnika koji su kroz lične priče, razmjenu iskustva i otvorenu diskusiju razgovarali o savremenim izazovima.



 

"Danas, više nego ikada, vjerujem da se vizija BUM-a ostvaruje. Zahvaljujući vama, našim članovima i partnerima, koji uprkos svemu, zadržavaju optimizam, vjeru i onu malu dozu ludosti da su velike stvari moguće, BUM okuplja blizu 100 članova iz cijele BiH, mjesečno dodjeljuje 33 stipendije, a kroz naše događaje otvara teme o kojima se nedovoljno priča. 

Hvala vam što zajedno pomjeramo granice i kreiramo novu eru poslovne zajednice u BiH“, istakao je Aleksandar Krunić, predsjednik Upravnog odbora BUM-a, na samom početku događaja.
 

Program je stavio u fokus digitalnu transformaciju, održivost, snagu ljudskog kapitala i poduzetničkog duha u svrhu rasta, teme koje su kroz vlastita iskustva i stručna znanja predstavili govornici iz različitih sektora.

Nedžad Pirić je iznio značajne informacije o važnosti kvalitetne transformacije u procesu digitalizacije, te da je važno posložiti infrastrukturu kako bi promjene postigle maksimalan učinak.



Posebna pažnja bila je usmjerena na primjere kompanija koje su uspjele spojiti inovacije i održivost u modele koji ih čine globalno konkurentnim. 

Jedan takav primjer predstavio je Jure Širić iz kompanije Modepack, koji je govorio o tome kako se njegova industrija ambalaže transformisala u brend prisutan na 36 svjetskih tržišta, te zašto je upravo ulaganje u reciklirane i ekološke materijale postalo ključ njihovog međunarodnog uspjeha. 

Jure Širić u razgovoru sa moderatoricom konferencije, Unom Bejtović naglasio je važnost izlaska iz komfort zone i ulaganja u inovacije koje će osigurati da budemo ispred globalne konkurencije. 

“U cijelom procesu ključno je ostati prizeman, dosljedan sebi i svojim vrijednostima, te činiti nešto više za cijelu zajednicu”, istakao je Širić.
 

Razvoj i širenje uspješnih domaćih kompanija bila je tema izlaganja  Aleksandra Kremenović, osnivača MF grupacije, koji je kroz iskustvo stvaranja jedne od najstabilnijih finansijskih institucija u regiji pokazao kako vizija i dugoročna strategija mogu pretvoriti „mikro“ inicijativu u „makro“ uspjeh. 

Njegov pogled na regionalno pozicioniranje i upravljanje finansijskim sistemima dao je učesnicima uvid u to kako domaće kompanije mogu graditi održiv rast u promjenjivom tržišnom okruženju. Trendovi se ne trebaju slijepo pratiti, umjesto toga potrebno je vjerovati u svoju viziju i prilagođavati je prilikama na tržištu.
 

Osim tehnoloških i poslovnih perspektiva, važan dio programa bio je posvećen i mentalnom zdravlju. Jasmin Bešić je otvorio pitanje stresa u modernom menadžmentu i načina na koji on oblikuje liderstvo i profesionalni identitet. 

Njegov psihodinamski pristup, koji spaja nauku i iskustvenu praksu, donio je potpuno drugačiji pogled na razvoj lidera u okruženju koje se ubrzano mijenja. Stres ne treba biti dio našeg identiteta, već podstrek da slušamo i prihvatamo svoje emocije.

BUM Retreat 2025 realiziran je uz podršku ključnih partnera: Go Digital in the Western Balkans, EBRD uz podršku Evropske unije, EFSE fonda uz podršku Evropske unije kao dugogodišnjeg BUM partnera, UN Women, te brojnih prijatelja i partnera iz poslovne zajednice.

 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
 
Foto: BUM PR