TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 10.3.2021.
Lejla Selimović je diplomirana pravnica, koja je vlasnica radionice za redizajn i restauraciju starog namještaja.
Radionica je to u kojoj trošan namještaj dobiva sasvim novo lice i postaje unikatan i chic komad drveta s posebnom pričom.
Ovdje možete pronaći i autentične komade namještaja, ali i ukrasa za dom koji će biti dizajnirani i osmišljeni s ljubavi te imati neodoljivu handmade, retro i chic notu. Da Lejla uistinu pazi na baš svaki detalj dokazala nam je i tijekom realizacije FEEL GOOD majica intervjua, tijekom kojeg nam je s mnoštvo ljubavi i strasti prema poslu, pokazivala neke od radova koje je napravila. Od odabira materijala, završnih detalja i ukrasa, svaki dijelić namještaja nosi svoju, posebnu, zasebnu priču.
Lejla nam je otkrila i više detalja o njenoj poduzetničkoj priči kroz intervju koji donosimo u nastavku.
***
Kada ste započeli svoj brend i koji je najveći poslovni izazov s kojim ste se susreli na početku?
Priča o radionici Wood Surgery ide unazad sedam godina, nastala je i razvijala se poprilično spontano i neproračunato, iz čiste ljubavi i potrebe da se radi i stvara. Pored administrativno-pravnih izazova koji su mi od samog početka bili otežavajuća okolnost (riječ je o zakonskoj odredbi da se za određenu vrstu obrta mora imati završena odgovarajuća stručna zanatska škola), moj najveći izazov je bio steći povjerenje kupaca i klijenata.
Kako biste opisali svoj brend u 3 riječi?
Object of desire :)
Koji su proizvodi/usluge dostupne u sklopu vašeg brenda?
Radionica za reparaciju, restauraciju i redizajn starog namještaja “Wood surgery” osmišljena je prije svega kao radionica u koju klijenti donose komade starog dotrajalog namještaja koje žele sačuvati od zaborava i dati im novu šansu. Pored toga, ja kao zaljubljenica u dobro dizajnirane stare komade namještaja, takve komade pronalazim i nudim ih uz uslugu reparacije. To su u zadnje vrijeme najčešće fotelje i stolice, jer je tržište pokazalo da su takvi manji komadi najtraženiji, mada je kroz radionicu prošao i veliki broj komoda, kredenaca, noćnih ormarića, stalaka, stolova…
Prepoznati potencijal i ljepotu u odbačenom, biti u mogućnosti realizovati vizualizirano te na kraju naći ljude koji su spremni pokloniti vam povjerenje, lanac je oko kojeg se vrti cijela ideja radionice „Wood Surgery“.
Kako izgleda jedan vaš radni dan?
Ovo je jako dinamičan posao, čiji radni dan nekada mi se čini nikada ne prestaje. Radionica se nalazi odmah uz stan u kojem živim, tako da je sve usko vezano.
Dan počinje odgovaranjem na poruke i dogovaranjem narudžbi u stanu, a onda oblačim radno odijelo i silazim u radionicu. Dakle pored organizacije nabavke komada, materijala, dogovaranja narudžbi, osmišljavanja novog dizajna, radim i poslove šmirglanja, sitnijih popravki, bojenja, patiniranja, oslikavanja. Dio koji se tiče tapaciranja prepuštam saradniku koji to uradi na profesionalan način. Posao fotografisanja, plasmana na tržištu, reklamiranja, finansija, organizacije transporta do kupca također je moj dio posla. To je zapravo cijeli sistem koji se mora organizovati da od jednog komada koji je neko namjeravao baciti napravimo priču da on npr. završi u enterijeru nekog finog apartmana na moru.
Što je ono što vaš brend čini posebnim na domaćem tržištu?
Čini mi se da su kupci radionicu Wood Surgery prepoznali kao mjesto na kojem mogu dobiti autentičan komad namještaja kojeg ne mogu naći nigdje drugo. Zato nam se vraćaju, preporučuju, poklanjaju povjerenje.
Kako se nosite s neuspjesima i što vas motivira da nastavite dalje raditi na ostvarenju ciljeva?
Neuspjesi su sastavni dio posla, bude zaista nepredvidivih i izazovnih situacija. Obzirom da iza radionice stojim samo ja, ogromna je odgovornost i teret cijeli proces iznijeti kako treba. Iz svega se može naučiti lekcija i sve se srećom može popraviti ako ima volje- u mom slučaju i bukvalno i figurativno. :) Ono što me najviše motiviše je ljubav prema ovom poslu u kojem sam se prepoznala i koji apsolutno odgovara mojoj prirodi.
Najvažnija lekcija o poduzetništvu koju ste naučili dosad?
Ja sam naučila iz ličnog iskustva da je poduzetništvo istovremeno najljepša i najteža odluka koju možete donijeti.
Koliko su, po vašem iskustvu, ljudi u BiH upoznati s #MadeinBiH etiketom i koji su još koraci potrebni za edukaciju i podizanje svijesti?
Prema mom iskustvu ljudi u BiH su relativno dobro upoznati sa domaćim proizvodima i uslugama, ali svakako se svijest o benefitima kupovine od domaćih brendova i proizvođača treba širiti, bilo kroz kampanje, kroz edukaciju da kupovinom domaćeg jačamo pojedinca, ekonomiju, a samim tim i društvo.
Knjiga koja je na vas ostavila najviše utisaka?
U zadnje vrijeme sigurno najviše “Kad sam bio hodža” Damira Ovčine.
Što birate kada se želite opustiti i napuniti baterije?
Putovanje.
Ovaj naš intervju rezultat je projekta koji radimo s dm drogerie markt i Fondacija 787. Jeste li kroz njega za svoj brend osjetili benefite i ako da, koje?
Kao učesnica jednog od projekata Fondacije 787 za vrijedne djevojke iz Fondacije imam samo riječi hvale, nekada mi se čini da svojom posvećenosti učesnicama pristupaju kao da se radi o njihovim vlastitim brendovima. Najveći benefit u mom slučaju je bilo umrežavanje, promocija i edukacija.
Što biste preporučili BONJOUR.čitateljicama kojima nedostaje hrabrosti da započnu svoju kreativnu priču?
Oni koji žele da se upuste u poduzetništvo i posvete kreativnoj priči najiskrenije preporučujem da pronađu ono što zaista vole da rade. Kada radite ono što volite radićete to dobro, a kada radite dobro onda će to sigurno biti prepoznato.
Brend Wood Surgery pratite i na njihovoj službenoj Facebook i Instagram stranici.
***
Razgovarala: Dijana Ćavar
Foto: Marko Jovančić za BONJOUR.ba
TEKST: Ada Ćeremida
Od neorenesansnih stubova do secesijskih portala obišli smo osam zgrada koje i danas pričaju priču o vremenu kada se Sarajevo gradilo kao srednjoevropski grad.
Nakon brojnih tekstova o modi uz serijal Bonjour Picks, koje ste, sudeći po čitanosti voljeli jednako koliko smo ih mi voljeli pisati, The Bonjour List se ovoga puta okreće arhitekturi.
Krećemo u malu gradsku šetnju kroz prošla stoljeća, između neorenesansnih fasada, kupola i portala koji su oblikovali vizuelni identitet Sarajeva. U prvom arhitektonskom izdanju donosimo priču o dvojici arhitekata koji su doslovno ucrtali Sarajevo u evropsku mapu stila: Karlu Paržiku i Josipu Vančašu.
Njihove zgrade i danas čine DNK grada monumentalne, prepoznatljive i podjednako fotogenične koliko i značajne.
Paržik i Vančaš: 8 sarajevskih fasada koja su oblikovala lice grada
Naša šetnja počinje na zapadnom rubu centra, kod Nacionalnog muzeja i Srednje tehničke škole dviju zgrada koje su Paržik projektovao s idejom obrazovanja i znanja kao temelja novog grada.
Odavde, nekoliko koraka dalje, Marijin Dvor uvodi nas u prvi planirani gradski kvart, svojevrsni most između monumentalnog i svakodnevnog Sarajeva.
Nacionalni muzej BiH monumentalna simetrija znanja
Karlo Paržik je ovim zdanjem (1888–1913) postavio temelj za monumentalni urbanizam Sarajeva.
Kompleks u neorenesansnom stilu, inspirisan bečkim muzejima, građen je kao sistem od četiri paviljona povezanih peristilom.
Elegantne arkade, ritmični niz stubova i detaljna ornamentika svjedoče o Paržikovoj viziji Sarajeva kao kulturnog centra Monarhije.
Čak i danas, ulazak u Muzej djeluje kao prolazak kroz vremenski portal znanja.
Srednja tehnička škola klasika koja odgaja stvaraoce
Masivna, ozbiljna i geometrijski stroga, ova Paržikova škola odražava duh industrijskog optimizma s kraja 19. stoljeća.
Figura radnika i učenika na vrhu fasade simboliziraju vezu između teorije i prakse znanja i zanata.
Iako građena u neoklasičnom duhu, njena proporcija i svjetlo nagovještavaju prelazak u modernu epohu obrazovanja.
Prateći obalu Miljacke, stižemo do Akademije likovnih umjetnosti, Pravnog fakulteta i Glavne pošte, tri zgrade koje čine možda najimpresivniji arhitektonski niz uz rijeku.
Tu, u jednom pogledu, možete vidjeti gotovo cijelu stilsku hronologiju austrougarskog perioda: od neorenesansnih proporcija, preko suptilnih baroknih obrisa, do secesijskih detalja koji su tada nagovještavali modernizam.
Marijin Dvor: Kvart koji je najavio moderno Sarajevo
Paržikov i Butschev projekat iz 1880-ih bio je prvi planirani stambeno-poslovni kompleks u gradu.
Smješten na zapadnom ulazu u centar, ovaj ansambl objedinjuje neorenesansne i barokne motive, sa simetričnim fasadama i mansardnim krovovima.
Danas je Marijin Dvor urbani znak, vizuelna granica između starog i novog Sarajeva.
Akademija likovnih umjetnosti od crkve do ateljea
Nekada evangelistička crkva, a danas Akademija, jedno je od najpoznatijih Paržikovih djela (1899). Njena kupola, vitki prozori i kontrastni krov podsjećaju na bečke i praške romaničke revival crkve, dok današnja funkcija unosi savremeni sloj kreativnosti.
Ironično, zgrada koja je izvorno simbolizirala vjeru sada simbolizira umjetnost.
Pravni fakultet ozbiljnost u kamenu
Fasada Pravnog fakulteta odiše disciplinom i redom upravo onim osobinama koje njeguje i sama struka.
Paržikov neorenesansni izraz ovdje se spaja s baroknim ritmom stubova i gornjom lođom koja podsjeća na javne palate Venecije. To je zgrada koja ne pokušava biti spektakularna, već autoritativna.
Glavna pošta komunikacija kao imperijalni simbol
Jedno od najpoznatijih djela Josipa Vančaša (1913), Pošta Sarajevo kombinira neorenesansne i neobarokne elemente.
Grandiozno pročelje s masivnim stubovima i simetričnim prozorima govori o moći komunikacije u doba telegrafa.
Zgrada je do danas ostala jedno od najfotografiranijih mjesta u gradu spoj funkcionalnosti i reprezentacije.
Završavamo kod Narodnog pozorišta i Umjetničke galerije BiH, dvije zgrade koje i danas nose simboliku kulture i okupljanja.
I dok su monumentalne fasade Paržikovih i Vančaševih javnih zdanja stvarale ritam grada, stotine manjih secesijskih portala u okolnim ulicama dodavale su mu šarm i intimnost.
Narodno pozorište teatar monumentalnosti
Kada je Paržik projektovao Narodno pozorište (1897–1899), zamislio ga je kao scenu grada, ne samo umjetnosti.
Njegova fasada, slična bečkim teatarskim zdanjima, odlikuje se skladom između klasične kompozicije i suzdržane dekoracije.
To je zgrada koja i danas, pri svakom ulasku, stvara osjećaj ceremonije jer arhitektura ovdje igra prvu ulogu.
Umjetnička galerija BiH: Bankarski luksuz pretvoren u galerijski mir
Iako danas umjetnička institucija, ova zgrada je izvorno sagrađena kao banka (1906–1908).
Vančaš je spojio monumentalnost s profinjenošću: visoki prozori i fasadna plastika sugeriraju sigurnost i bogatstvo.
Njena unutrašnjost danas zrači tihom elegancijom baš kao i nekadašnji klijenti koji su tu dolazili s povjerenjem.
Sarajevski portali: Secesijski detalji svakodnevice
Kućni ulazi iz 1900-ih godina često su prava mala remek-djela.
Valovite linije, cvjetni ornamenti i kovano željezo odražavaju duh bečke secesije i novu estetiku urbanog života.
Iako manje poznati od monumentalnih zdanja, upravo ti portali čuvaju intimniju, ljudsku stranu arhitektonskog nasljeđa.
Sarajevo, ako ga gledamo kroz Paržikove i Vančaševe fasade, postaje galerija na otvorenom.
Zato, sljedeći put kada prođete pored žute fasade Muzeja, ispod kupole Akademije ili kraj vrata s godinom 1906, sjetite se da svaki kamen u ovom gradu nosi potpis i priču.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
