TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 10.3.2021.
Lejla Selimović je diplomirana pravnica, koja je vlasnica radionice za redizajn i restauraciju starog namještaja.
Radionica je to u kojoj trošan namještaj dobiva sasvim novo lice i postaje unikatan i chic komad drveta s posebnom pričom.
Ovdje možete pronaći i autentične komade namještaja, ali i ukrasa za dom koji će biti dizajnirani i osmišljeni s ljubavi te imati neodoljivu handmade, retro i chic notu. Da Lejla uistinu pazi na baš svaki detalj dokazala nam je i tijekom realizacije FEEL GOOD majica intervjua, tijekom kojeg nam je s mnoštvo ljubavi i strasti prema poslu, pokazivala neke od radova koje je napravila. Od odabira materijala, završnih detalja i ukrasa, svaki dijelić namještaja nosi svoju, posebnu, zasebnu priču.
Lejla nam je otkrila i više detalja o njenoj poduzetničkoj priči kroz intervju koji donosimo u nastavku.
***
Kada ste započeli svoj brend i koji je najveći poslovni izazov s kojim ste se susreli na početku?
Priča o radionici Wood Surgery ide unazad sedam godina, nastala je i razvijala se poprilično spontano i neproračunato, iz čiste ljubavi i potrebe da se radi i stvara. Pored administrativno-pravnih izazova koji su mi od samog početka bili otežavajuća okolnost (riječ je o zakonskoj odredbi da se za određenu vrstu obrta mora imati završena odgovarajuća stručna zanatska škola), moj najveći izazov je bio steći povjerenje kupaca i klijenata.
Kako biste opisali svoj brend u 3 riječi?
Object of desire :)
Koji su proizvodi/usluge dostupne u sklopu vašeg brenda?
Radionica za reparaciju, restauraciju i redizajn starog namještaja “Wood surgery” osmišljena je prije svega kao radionica u koju klijenti donose komade starog dotrajalog namještaja koje žele sačuvati od zaborava i dati im novu šansu. Pored toga, ja kao zaljubljenica u dobro dizajnirane stare komade namještaja, takve komade pronalazim i nudim ih uz uslugu reparacije. To su u zadnje vrijeme najčešće fotelje i stolice, jer je tržište pokazalo da su takvi manji komadi najtraženiji, mada je kroz radionicu prošao i veliki broj komoda, kredenaca, noćnih ormarića, stalaka, stolova…
Prepoznati potencijal i ljepotu u odbačenom, biti u mogućnosti realizovati vizualizirano te na kraju naći ljude koji su spremni pokloniti vam povjerenje, lanac je oko kojeg se vrti cijela ideja radionice „Wood Surgery“.
Kako izgleda jedan vaš radni dan?
Ovo je jako dinamičan posao, čiji radni dan nekada mi se čini nikada ne prestaje. Radionica se nalazi odmah uz stan u kojem živim, tako da je sve usko vezano.
Dan počinje odgovaranjem na poruke i dogovaranjem narudžbi u stanu, a onda oblačim radno odijelo i silazim u radionicu. Dakle pored organizacije nabavke komada, materijala, dogovaranja narudžbi, osmišljavanja novog dizajna, radim i poslove šmirglanja, sitnijih popravki, bojenja, patiniranja, oslikavanja. Dio koji se tiče tapaciranja prepuštam saradniku koji to uradi na profesionalan način. Posao fotografisanja, plasmana na tržištu, reklamiranja, finansija, organizacije transporta do kupca također je moj dio posla. To je zapravo cijeli sistem koji se mora organizovati da od jednog komada koji je neko namjeravao baciti napravimo priču da on npr. završi u enterijeru nekog finog apartmana na moru.
Što je ono što vaš brend čini posebnim na domaćem tržištu?
Čini mi se da su kupci radionicu Wood Surgery prepoznali kao mjesto na kojem mogu dobiti autentičan komad namještaja kojeg ne mogu naći nigdje drugo. Zato nam se vraćaju, preporučuju, poklanjaju povjerenje.
Kako se nosite s neuspjesima i što vas motivira da nastavite dalje raditi na ostvarenju ciljeva?
Neuspjesi su sastavni dio posla, bude zaista nepredvidivih i izazovnih situacija. Obzirom da iza radionice stojim samo ja, ogromna je odgovornost i teret cijeli proces iznijeti kako treba. Iz svega se može naučiti lekcija i sve se srećom može popraviti ako ima volje- u mom slučaju i bukvalno i figurativno. :) Ono što me najviše motiviše je ljubav prema ovom poslu u kojem sam se prepoznala i koji apsolutno odgovara mojoj prirodi.
Najvažnija lekcija o poduzetništvu koju ste naučili dosad?
Ja sam naučila iz ličnog iskustva da je poduzetništvo istovremeno najljepša i najteža odluka koju možete donijeti.
Koliko su, po vašem iskustvu, ljudi u BiH upoznati s #MadeinBiH etiketom i koji su još koraci potrebni za edukaciju i podizanje svijesti?
Prema mom iskustvu ljudi u BiH su relativno dobro upoznati sa domaćim proizvodima i uslugama, ali svakako se svijest o benefitima kupovine od domaćih brendova i proizvođača treba širiti, bilo kroz kampanje, kroz edukaciju da kupovinom domaćeg jačamo pojedinca, ekonomiju, a samim tim i društvo.
Knjiga koja je na vas ostavila najviše utisaka?
U zadnje vrijeme sigurno najviše “Kad sam bio hodža” Damira Ovčine.
Što birate kada se želite opustiti i napuniti baterije?
Putovanje.
Ovaj naš intervju rezultat je projekta koji radimo s dm drogerie markt i Fondacija 787. Jeste li kroz njega za svoj brend osjetili benefite i ako da, koje?
Kao učesnica jednog od projekata Fondacije 787 za vrijedne djevojke iz Fondacije imam samo riječi hvale, nekada mi se čini da svojom posvećenosti učesnicama pristupaju kao da se radi o njihovim vlastitim brendovima. Najveći benefit u mom slučaju je bilo umrežavanje, promocija i edukacija.
Što biste preporučili BONJOUR.čitateljicama kojima nedostaje hrabrosti da započnu svoju kreativnu priču?
Oni koji žele da se upuste u poduzetništvo i posvete kreativnoj priči najiskrenije preporučujem da pronađu ono što zaista vole da rade. Kada radite ono što volite radićete to dobro, a kada radite dobro onda će to sigurno biti prepoznato.
Brend Wood Surgery pratite i na njihovoj službenoj Facebook i Instagram stranici.
***
Razgovarala: Dijana Ćavar
Foto: Marko Jovančić za BONJOUR.ba
TEKST: Ada Ćeremida
Postoji nešto gotovo meditativno u ritmu ruku koje oblikuju drvo.
U Bosni i Hercegovini riječ zanat nije samo vještina ona je kultura, način postojanja, veza između prošlog i sadašnjeg. Prije deset godina, jedan brend je odlučio upravo to naslijeđe pretvoriti u savremeni jezik dizajna. Danas, Zanat je sinonim za spoj tradicije i inovacije, prepoznat širom svijeta, ali duboko ukorijenjen u bosansku stvarnost.
Povodom desete godišnjice, Zanat je u Bosni i Hercegovini okupio sve svoje saradnike i prijatelje u događaju simboličnog naziva The Zanat Ten, trodnevnom susretu koji je spojio prošlost, sadašnjost i ono što tek dolazi.
Tri dana posvećena dizajnu, kulturi i budućnosti
Događaj “The Zanat Ten” je slavio jubilej kroz kulturno putovanje kroz slojeve bosanskohercegovačkog identiteta i zajedničko promišljanje budućnosti dizajna. Od ateljea Safeta Zeca u Počitelju, do sarajevskih muzeja i galerija, gosti su otkrivali kulturu koja je inspirisala brend od samog početka.
Među zvanicama su bila i neka od najpoznatijih imena svjetskog dizajna: Ilse Crawford, Yves Béhar, Naoto Fukasawa, Monica Förster, Sebastian Herkner, Michele De Lucchi, Harri Koskinen, Jasna Mujkić, Patrick Norguet, Jean-Marie Massaud, te Ludovica i Roberto Palomba.
Deset godina kasnije: Razgovor s Orhanom Nikšićem
Nakon događaja The Zanat Ten, koji je okupio dizajnere i saradnike iz cijelog svijeta, razgovarali smo s Orhanom Nikšićem o trenucima koji su obilježili proteklu deceniju, o naslijeđu koje Zanat čuva i o izazovu da tradiciju zadrži autentičnom, a istovremeno savremenom.
Foto: Irfan Redžović
Od Počitelja do Sarajeva, događaj je gostima pokazao slojeve bosanskog naslijeđa.
Zašto vam je bilo važno da ovu godišnjicu ugradite u prostor i kulturu iz koje je sve krenulo?
To je dobro pitanje. Zanat se gradi na temeljima bosansko-hercegovačkog kulturno-istorijskog naslijeđa. Konjičko drvorezbarstvo je prvi element nematerijale baštine iz Federacije BiH koji je uvršten na UNESCO listu nematerijalne baštine čovječanstva, a taj element nije nastao u izolaciji od ostatka bosansko-hercegovačke kulture, odnosno kulturnog naslijeđa.
Mislimo da će naši partneri bolje razumjeti Zanat ako bolje upoznaju našu kulturu. Pored toga, od prvog trenutka kad smo krenuli u projekat zvani Zanat, naša ideja bila je da Zanat pored toga što koristi tehniku tradicionalnog konjičkog drvorezbarstva kao metod izrade svojih proizvoda, postane i sinonim za instituciju, brend ili poslovni model čija je misija između ostalog da promoviše različite elemente kulture našeg prostora. Obilježavanje godišnjice je samo jedan od načina na koji to radimo. 
Ove godine smo u Londonu bili koorganizator eventa sa arhitekticom Aidom Bratović, gdje smo britanskoj publici htjeli predstaviti bosansko-hercegovačko arhitektonsko kulturno naslijeđe kroz prezentaciju profesorice Nermine Zagore i rad Aide Bratović, tradicionalnu muziku Bosne i Hercegovine kroz nastup Damira Imamovića...
Zanat za nas nije samo firma, nego i platforma koja promoviše određene vrijednosti. 
Vidjeti sve dizajnere zajedno u Bosni i Hercegovini po prvi put mora da je bio poseban trenutak.
Da li je bio neki momenat u tom susretu, možda razgovor ili reakcija, što vam je ostalo posebno u sjećanju?
U Bosni i Hercegovini, a siguran sam i u našoj široj regiji nikad se nije okupio ovoliki broj vodećih imena u svijetu dizajna. Veliko je to ne samo za Zanat nego i za Bosnu i Hercegovinu i na to smo ponosni. Bilo je zaista puno divnih momenata, emotivnih i dirljivih trenutaka. Više njih ću sigurno dugo pamititi.
Dvije stvari koje su me posebno dojmile mi sad padaju na pamet. Nakon obilaska ateljea Safeta Zeca u Poćitelju, novinarka New York Times-a koja piše o arhitekturi, dizajnu i naravno enterijeru, mi je rekla da je njegov dom i atelje u Počitelju najljepši enterijer u kojem je ikad bila. Kako je rekla, „ovdje je sve savršeno“.
Druga stvar, Michele de Lucchi, koji je ikona talijanskog dizajna, arhitekture i umjetnosti me pozvao da popijemo kafu prije njegovog samog odlaska. Htio je da mi kaže koliko je za njega značajajan event koji smo organizovali. Veli, a ja parafraziram, ovakve stvari se trenutno ne dešavaju ni u Italiji, a ni šire u Evropi.
Mi smo se ovdje sastali da govorimo o bitnim stvarima kao što je budučnost dizajna kao profesije i naučne dicipline, da govorimo o široj društvenoj ulozi dizajna. Za mene lično je logično da dizajneri govore o široj društvenoj ulozi dizajna, jer dizajn ima moč da utiče na društvene procese. 
Kako uspijevate sačuvati autentičnost tradicionalnog zanata, a istovremeno ostati dio globalnog dizajnerskog dijaloga koji stalno traži nešto novo?
Prije svega treba postaviti pitanje šta je to što neko smatra autentičnim? Kad smo radili na procesu uvrštenja konjičkog drvorezbarstva na UNESCO listu nematerijalne baštine čovječanstva, zanimljivo mi je bilo otkriti da UNESCO nikako ne voli riječ autentičnost.
Kad čovjek bolje razmisli, zapita se sljedeće: šta je zaista autentično. Tradicija konjičkog drvorezbastva razvijala se pod različitim uticajima. Konjičko drvorezbarstvo je jedna mikro slika pluralizma u našem društvu, ako i slika istorije kroz koju je Zanat prošao. 
Mi u Zanatu imamo otvoren pristup u načinu na koji doživljavamo tradiciju. Čuvati tradiciju za nas ne znači slijepo kopirati određene paterne ili oblike koji su nastali u određenom trenutku kao dio te tradicije.
Za nas je vrijednost konjičkog drvorezbarstva sadržana u njegovom nematerijalnom dijelu, u vještini izrade i emotivnoj vezi stvaraoca, kupaca i svih onih koji dolaze u dodir s konjičim drvorezbarstvom upravo prema tom načinu rada, posvečenosti kvalitetu.
Kada na ovaj način shvatamo tradiciju, onda dizajn postaje metod za stalno inoviranje, učenje i svježinu zanata. 
Zanat kao priča o kontinuitetu
Kroz deset godina rada, Zanat je pokazao da dizajn može biti i čuvar kulture i pokretač promjene. Njihov uspjeh leži u sposobnosti da svijet podsjete da ručni rad nije nostalgičan čin, već savremeni izraz identiteta.
Svaki komad koji izađe iz njihove radionice nosi tu priču o vremenu, o pažnji i o vjerovanju da naslijeđe može imati budućnost.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
