TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 10.3.2021.
Lejla Selimović je diplomirana pravnica, koja je vlasnica radionice za redizajn i restauraciju starog namještaja.
Radionica je to u kojoj trošan namještaj dobiva sasvim novo lice i postaje unikatan i chic komad drveta s posebnom pričom.
Ovdje možete pronaći i autentične komade namještaja, ali i ukrasa za dom koji će biti dizajnirani i osmišljeni s ljubavi te imati neodoljivu handmade, retro i chic notu. Da Lejla uistinu pazi na baš svaki detalj dokazala nam je i tijekom realizacije FEEL GOOD majica intervjua, tijekom kojeg nam je s mnoštvo ljubavi i strasti prema poslu, pokazivala neke od radova koje je napravila. Od odabira materijala, završnih detalja i ukrasa, svaki dijelić namještaja nosi svoju, posebnu, zasebnu priču.
Lejla nam je otkrila i više detalja o njenoj poduzetničkoj priči kroz intervju koji donosimo u nastavku.
***
Kada ste započeli svoj brend i koji je najveći poslovni izazov s kojim ste se susreli na početku?
Priča o radionici Wood Surgery ide unazad sedam godina, nastala je i razvijala se poprilično spontano i neproračunato, iz čiste ljubavi i potrebe da se radi i stvara. Pored administrativno-pravnih izazova koji su mi od samog početka bili otežavajuća okolnost (riječ je o zakonskoj odredbi da se za određenu vrstu obrta mora imati završena odgovarajuća stručna zanatska škola), moj najveći izazov je bio steći povjerenje kupaca i klijenata.
Kako biste opisali svoj brend u 3 riječi?
Object of desire :)
Koji su proizvodi/usluge dostupne u sklopu vašeg brenda?
Radionica za reparaciju, restauraciju i redizajn starog namještaja “Wood surgery” osmišljena je prije svega kao radionica u koju klijenti donose komade starog dotrajalog namještaja koje žele sačuvati od zaborava i dati im novu šansu. Pored toga, ja kao zaljubljenica u dobro dizajnirane stare komade namještaja, takve komade pronalazim i nudim ih uz uslugu reparacije. To su u zadnje vrijeme najčešće fotelje i stolice, jer je tržište pokazalo da su takvi manji komadi najtraženiji, mada je kroz radionicu prošao i veliki broj komoda, kredenaca, noćnih ormarića, stalaka, stolova…
Prepoznati potencijal i ljepotu u odbačenom, biti u mogućnosti realizovati vizualizirano te na kraju naći ljude koji su spremni pokloniti vam povjerenje, lanac je oko kojeg se vrti cijela ideja radionice „Wood Surgery“.
Kako izgleda jedan vaš radni dan?
Ovo je jako dinamičan posao, čiji radni dan nekada mi se čini nikada ne prestaje. Radionica se nalazi odmah uz stan u kojem živim, tako da je sve usko vezano.
Dan počinje odgovaranjem na poruke i dogovaranjem narudžbi u stanu, a onda oblačim radno odijelo i silazim u radionicu. Dakle pored organizacije nabavke komada, materijala, dogovaranja narudžbi, osmišljavanja novog dizajna, radim i poslove šmirglanja, sitnijih popravki, bojenja, patiniranja, oslikavanja. Dio koji se tiče tapaciranja prepuštam saradniku koji to uradi na profesionalan način. Posao fotografisanja, plasmana na tržištu, reklamiranja, finansija, organizacije transporta do kupca također je moj dio posla. To je zapravo cijeli sistem koji se mora organizovati da od jednog komada koji je neko namjeravao baciti napravimo priču da on npr. završi u enterijeru nekog finog apartmana na moru.
Što je ono što vaš brend čini posebnim na domaćem tržištu?
Čini mi se da su kupci radionicu Wood Surgery prepoznali kao mjesto na kojem mogu dobiti autentičan komad namještaja kojeg ne mogu naći nigdje drugo. Zato nam se vraćaju, preporučuju, poklanjaju povjerenje.
Kako se nosite s neuspjesima i što vas motivira da nastavite dalje raditi na ostvarenju ciljeva?
Neuspjesi su sastavni dio posla, bude zaista nepredvidivih i izazovnih situacija. Obzirom da iza radionice stojim samo ja, ogromna je odgovornost i teret cijeli proces iznijeti kako treba. Iz svega se može naučiti lekcija i sve se srećom može popraviti ako ima volje- u mom slučaju i bukvalno i figurativno. :) Ono što me najviše motiviše je ljubav prema ovom poslu u kojem sam se prepoznala i koji apsolutno odgovara mojoj prirodi.
Najvažnija lekcija o poduzetništvu koju ste naučili dosad?
Ja sam naučila iz ličnog iskustva da je poduzetništvo istovremeno najljepša i najteža odluka koju možete donijeti.
Koliko su, po vašem iskustvu, ljudi u BiH upoznati s #MadeinBiH etiketom i koji su još koraci potrebni za edukaciju i podizanje svijesti?
Prema mom iskustvu ljudi u BiH su relativno dobro upoznati sa domaćim proizvodima i uslugama, ali svakako se svijest o benefitima kupovine od domaćih brendova i proizvođača treba širiti, bilo kroz kampanje, kroz edukaciju da kupovinom domaćeg jačamo pojedinca, ekonomiju, a samim tim i društvo.
Knjiga koja je na vas ostavila najviše utisaka?
U zadnje vrijeme sigurno najviše “Kad sam bio hodža” Damira Ovčine.
Što birate kada se želite opustiti i napuniti baterije?
Putovanje.
Ovaj naš intervju rezultat je projekta koji radimo s dm drogerie markt i Fondacija 787. Jeste li kroz njega za svoj brend osjetili benefite i ako da, koje?
Kao učesnica jednog od projekata Fondacije 787 za vrijedne djevojke iz Fondacije imam samo riječi hvale, nekada mi se čini da svojom posvećenosti učesnicama pristupaju kao da se radi o njihovim vlastitim brendovima. Najveći benefit u mom slučaju je bilo umrežavanje, promocija i edukacija.
Što biste preporučili BONJOUR.čitateljicama kojima nedostaje hrabrosti da započnu svoju kreativnu priču?
Oni koji žele da se upuste u poduzetništvo i posvete kreativnoj priči najiskrenije preporučujem da pronađu ono što zaista vole da rade. Kada radite ono što volite radićete to dobro, a kada radite dobro onda će to sigurno biti prepoznato.
Brend Wood Surgery pratite i na njihovoj službenoj Facebook i Instagram stranici.
***
Razgovarala: Dijana Ćavar
Foto: Marko Jovančić za BONJOUR.ba
TEKST: Ada Ćeremida
Ova viktorijanska kuća a u Torontu nije samo još jedan primjer savremenog interijera u sjevernoameričkom kontekstu.
Ona je i priča o regionalnom znanju koje se prirodno pretače u globalni okvir. Iza projekta stoji Studio Pyramid, arhitektonsko-dizajnerski studio s više od četiri decenije iskustva, čiji su osnivači i kreativni direktor Alexander Sasha Josipović i Miloš Pavlović izgradili karijeru između umjetnosti, arhitekture i uredničkog rada u međunarodnim publikacijama.
Ako ste se ikada pitali kako izgleda dom koji ne prati trendove, već gradi vlastiti ritam, ovo je prostor koji vrijedi pogledati. Kuća nazvana ‘’The Prince of Summerhill'' u torontskom naselju Summerhill pokazuje kako se viktorijanska arhitektura može reinterpretirati bez nostalgije i kako interijer može biti istovremeno discipliniran, topao i ličan.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
Na prvi pogled, ova viktorijanska kuća ne otkriva razmjere svoje transformacije. Upravo u toj suzdržanosti leži njena snaga. Umjesto arhitektonske teatralnosti, projekat se oslanja na jasnoću proporcija, precizno vođene poglede i interijer koji prostor gradi kroz slojeve, a ne kroz efekte.
Arhitektonska intervencija zadržava poštovanje prema originalnoj strukturi, ali je proširuje i redefiniše u savremeni životni okvir. Kuća danas funkcioniše kao niz pažljivo povezanih zona koje se nadovezuju jedna na drugu, stvarajući kontinuitet između unutrašnjeg i vanjskog prostora, formalnog i opuštenog, dnevnog i intimnog.
Ulaz u interijer gdje arhitektura postavlja ritam
Prostori otkrivaju jednu od ključnih kvaliteta kuće: sposobnost da bude istovremeno strukturirana i mekana. Hodnik nije zamišljen kao prolaz, već kao uvod u ritam interijera sa reflektivnim zidovima, pažljivo biranim umjetničkim akcentima i staklenom pregradom koja filtrira svjetlo i pogled, umjesto da ih prekida.
U dnevnom boravku, kompozicija je svedena, ali bogata u slojevima: kamin postaje tiha osovina prostora, dok namještaj niskog profila i organskih linija omekšava arhitektonsku preciznost. U sobi nalazi se custom made tepih baziran na mapi Toronta. On funkcioniše kao povezno tkivo između arhitekture, namještaja i lokacije kuće. Ovo je jedan od najljepših “skrivenih” detalja projekta i vrijedi ga spomenuti jer veže prostor za grad.
Svjetlo igra ključnu ulogu lomljeno kroz teksture, staklo i umjetničke površine stvarajući atmosferu koja se mijenja tokom dana, ali nikada ne gubi osjećaj smirenosti i kontrole. Ovo su prostori koji ne traže pažnju, ali je zadržavaju.
Staklena pregrada s kružnim izrezima nije zamišljena kao čisto dekorativni element, već kao suptilan alat za oblikovanje atmosfere. U večernjim satima ona diskretno filtrira svjetlo i prostor, prilagođavajući se načinu na koji se kuća koristi, posebno tokom ljetnih okupljanja, kada interijer i eksterijer postaju jedno.
Interijer kao dijalog umjetnosti i arhitekture
Interijeri su osmišljeni kao neutralna, ali topla podloga za umjetnost. Bijela paleta, prirodni kamen, terrazzo i drvo ne pokušavaju dominirati, već smiruju prostor i dopuštaju da umjetnička djela preuzmu ulogu fokalnih tačaka. Svaka prostorija ima svoj vizualni akcenat sliku, skulpturu ili teksturu ali nikada više od onoga što prostor može nositi.
Dnevna zona povezuje kuhinju, trpezariju i boravak u jedinstvenu cjelinu, gdje se arhitektonska linija ne prekida namještajem, već se kroz njega nastavlja.
Kamin u dnevnoj sobi oblikovan je kao arhitektonska osovina prostora, obložen tapetom s geometrijskim uzorkom koja mu daje teksturalnu dubinu.
Ostakljene površine s obje strane, klizna vrata i fiksni prozor, pretvaraju ga u suptilan razdjelnik između unutrašnjeg i vanjskog prostora, odluku koja podsjeća na modernističke principe, ali je prilagođena savremenom načinu života.
Dnevna zona u ravnoteži funkcije i umjetnosti
Kuhinja i trpezarija osmišljene su kao produžetak arhitektonske logike kuće čiste linije, mirna paleta i precizno balansirani akcenti. Svijetlo drvo, bijele radne plohe i kamene obloge s izraženim, gotovo grafičkim žilama stvaraju osjećaj taktilne elegancije bez dekorativnog opterećenja. Kuhinja je u potpunosti integrisana u prostor, s ugradbenim elementima koji ne dominiraju, već se povlače u pozadinu svakodnevnog života.
Trpezarijski dio donosi suptilan kontrapunkt: skulpturalni luster, pažljivo birana umjetnička djela i mekše forme namještaja uvode toplinu i karakter, pretvarajući ovaj dio doma u mjesto susreta, a ne samo funkcije. Sve djeluje povezano, promišljeno i vremenski postojano prostor koji jednako dobro funkcioniše u tišini jutra i u večernjim okupljanjima.
Materijali koji ne traže pažnju, ali je zadržavaju
Posebna vrijednost ovog projekta leži u načinu na koji su materijali korišteni. Terrazzo podovi, kamene obloge i diskretno drvo stvaraju osjećaj trajnosti, dok pažljivo birani detalji unose toplinu i karakter. Ništa ovdje nije slučajno, ali ništa nije ni nametnuto.
U spavaćim zonama pristup ostaje dosljedan mir, slojevitost i suzdržan luksuz. Glavna spavaća soba, smještena na cijelom gornjem spratu, osmišljena je kao povlačenje iz gradske dinamike. Tapete s motivom oblaka i filtrirano dnevno svjetlo stvaraju atmosferu lakoće, gotovo lebdećeg mira.
Zid iza uzglavlja u master spavaćoj sobi obložen je tapetom s motivom oblaka, kao metafora klijentove želje da “živi u oblacima”. To je suptilan, gotovo poetski detalj nije vizualno nametljiv, ali nosi koncept.
Ono što ovaj interijer čini posebnim nije količina umjetnosti, kvadratura ili luksuznih elemenata, već osjećaj mjere. Ovo je kuća koja ne pokušava impresionirati na prvu, ali ostaje zapamćena. Prostor koji pokazuje da savremeni interijer može biti bogat bez pretjerivanja, topao bez dekorativnog viška i luksuzan bez potrebe da to naglašava.
U vremenu brzih estetskih promjena, ovakvi projekti podsjećaju da prava vrijednost leži u jasnoći koncepta i dugotrajnosti prostora.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
