TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 12.3.2026.
Ušli smo u Pozorište mladih Sarajevo na zatvorenu probu mjuzikla Be More Chill bez velikih očekivanja, a izašli s osjećajem kao da smo upravo gledali pravi mali Broadway trenutak.
Scena je već bila postavljena, ekipa je završavala posljednje tonske provjere, a atmosfera je imala onu posebnu energiju koju prepoznate samo kada se sprema nešto veliko.
Ono što nas je najviše iznenadilo nije bio samo talent ansambla, nego osjećaj radosti koji predstava budi, čak i ako niste tipičan fan mozičkog teatra.
Priča prati tinejdžera koji pokušava pronaći svoje mjesto u svijetu srednjoškolskih pravila, simpatija, rivalstava i želje da bude “cool”. Na papiru to zvuči kao poznata priča odrastanja, ali Be More Chill je pretvara u brzu, duhovitu i vrlo savremenu muzičku avanturu koja se obraća generaciji Z, ali u kojoj će se lako prepoznati i oni koji su srednju školu davno završili.
Prije nego što su se svjetla ugasila, a zavjesa zatvorila, ansambl se okupio u krug oko režisera Sanjina Arnautovića i muzičke redateljice Nikoline Vujić. Bio je to kratak, gotovo intiman trenutak zajedničke koncentracije i podrške, onaj tip pozorišne tišine u kojoj osjetite koliko je ljubavi i rada uloženo u predstavu.
Onda je proba počela. Energija ansambla, humor koji prirodno dolazi iz priče i pop-rock muzika koja nosi čitavu radnju stvaraju osjećaj predstave koja je istovremeno razigrana, emotivna i nevjerovatno zarazna.
Iza ove produkcije stoji veliki interdisciplinarni projekat koji okuplja studente i mlade umjetnike Akademije scenskih umjetnosti, Akademije likovnih umjetnosti i Muzičke akademije u Sarajevu.
Pod vodstvom režisera Sanjina Arnautovića i muzičke direktorice Nikoline Vujić, projekt ima ambiciju razviti dugoročnu platformu za muzički teatar u Bosni i Hercegovini.
Sanjin Arnautović, glumac i režiser sa Nikolinom Vujić, kantautoricom i muzičkom redateljicom
Nikolina, kako je uopće počela ideja da se mjuzikl Be More Chill postavi na scenu u Sarajevu?
Ideja o režiranju mjuzikla i uspostavljanju ovakve produkcije „kuhala“ se već dugo. Sanjin i ja smo razmišljali o mnogim drugim naslovima prije nego što smo donijeli konačnu odluku da to bude upravo Be More Chill.
Shvatili smo da želimo kreirati program koji će spojiti studente i mlade umjetnike triju akademija, Akademije scenskih umjetnosti, Muzičke akademije i Akademije likovnih umjetnosti. Ne samo da ih poveže, nego da im ponudi platformu za usavršavanje vještina, ali i za izgradnju profesionalne mreže.
Pored toga, Be More Chill govori generaciji za koju smatramo da nema dovoljno kulturnih sadržaja namijenjenih upravo njima. Teme mjuzikla su one s kojima se tinejdžeri lako mogu poistovijetiti, ali vjerujem da se u likovima i situacijama iz ove priče može prepoznati svako od nas.
Mjuzikl ima vrlo specifičan pop-rock zvuk. Kako ste pristupili muzičkom identitetu predstave u ovoj lokalnoj produkciji?
Muzički identitet Be More Chill već u originalu nosi snažan spoj pop-rocka, synth zvuka i elemenata punk energije. Taj zvuk nosi određenu vrstu pobune i sirove emocije, što mi je bilo posebno zanimljivo.
Najveći izazov bio je prepjev – kako ga uraditi a da se ne izgubi autentičnost likova, ritmičnost i energija numera, ali ni ono što je u mjuziklu najvažnije: storytelling. U muzičkom teatru pjesma nikada nije samo pjesma – ona je nastavak dramske radnje.
Glumac mora istovremeno voditi misao lika, razmišljati o situaciji, pjevati tehnički zahtjevnu muziku i biti potpuno prisutan u odnosu s partnerima na sceni. Zbog toga mi je bilo važno da tekst u prepjevu ostane prirodan za govor, ali i precizan u ritmu i namjeri.
Jedna od odluka bila je da u pojedinim numerama zadržimo engleske izraze ili čak cijele fraze, jer je to realnost jezika u kojem današnji tinejdžeri, ali i mi odrasli, zapravo komuniciramo.
Kako izgleda rad s mladim izvođačima na ovako zahtjevnom formatu kao što je mjuzikl?
Rad na mjuziklu je uvijek vrlo intenzivan, a za neke od umjetnika ovo je bio i prvi profesionalni projekat. Ono što nam je bilo važno kroz cijeli proces jeste da, uz sav rad i disciplinu, zadržimo entuzijazam i autentičnost izvođača.
Upravo su zaigranost i međusobno razumijevanje bili moje najveće gorivo tokom rada. Imali smo sreću da je čitav tim pristupio procesu otvorenog srca, sa mnogo strpljenja i podrške.
Sanjin i ja smo zajedno s timom ostvarili jedan dugogodišnji san, da imamo svoj prvi company. To je za nas velika stvar, jer smo još kao djeca maštali da jednog dana stvaramo ovakav kolektiv na sceni.
Postoji li neka pjesma iz mjuzikla koju jednostavno ne možete čuti a da je ne zapjevate?
S obzirom na to da sam posljednjih godinu dana najviše slušala Be More Chill, pjesma koja mi trenutno ne izlazi iz glave je “Smartphone Hour”.
Sanjine, ova priča govori o identitetu, pripadanju i pritisku okoline – temama koje su vrlo bliske mlađim generacijama. Kako ste pristupili tim motivima u režiji predstave?
Pričanju ove priče pristupio sam vrlo lično, jer mislim da su teme identiteta, pripadanja i pritiska okoline danas gotovo egzistencijalno pitanje za mlade, ali i za one sa malo više godina.
Nije me zanimalo da ih „ilustrujem“, želio sam da ih proživimo na sceni kroz svaki glumački izbor, kroz situacije, buku i tišinu.
Kada smo tek počinjali zajednički rad, sa ansamblom sam radio na tome da svako pronađe vlastiti odnos prema ovim temama. Tek tada naša priča prestaje biti priča o mladima i postaje priča mladih.
U režiji sam tragao za istinom, ranjivošću i hrabrošću da se pokaže nesigurnost, jer upravo tada dolazi do prepoznavanja i konekcije sa publikom.
Mjuzikl kao forma zahtijeva vrlo preciznu koordinaciju glume, muzike i pokreta. Šta je za vas bio najveći režijski izazov u ovom projektu?
Najveći izazov bio je kako zadržati emociju u formi koja traži tehničku perfekciju. Mjuzikl ne oprašta „otprilike“. Svaki pokret, svaki ton, svaki pogled mora imati razlog.
Moj zadatak bio je da ne izgubimo srce predstave dok gradimo jednu kompleksnu strukturu koja mora funkcionisati besprijekorno.
Tragali smo za organskim spojevima svih elemenata mjuzikla kako bismo postigli da pjesma ne bude prekid radnje nego njen vrhunac, a koreografija produžetak unutrašnjeg života svakog lika.
Koji vam je mjuzikl lično uvijek na vrhu liste favorita, onaj koji biste mogli gledati ili režirati iznova i iznova?
Privlače me naslovi koji spajaju pop-kulturu i emotivne priče: Hadestown, Kosa, Rent, Next to Normal… Lista je zapravo prilično duga, a to je vjerovatno i razlog zašto je mjuzikl moja najdraža teatarska forma.
Kada biste morali opisati energiju ove predstave u tri riječi, koje bi to bile?
Eksplozivna.
Intimna.
Oslobađajuća.
Premijera mjuzikla Be More Chill u Pozorištu mladih Sarajevo zakazana je za 13. mart u 20:00 sati i već je rasprodana, dok su reprize planirane 14. i 15. marta, što ovaj vikend čini savršenim trenutkom za večer u teatru.
Ako je suditi po onome što smo vidjeli na zatvorenoj probi, publiku čeka predstava koja je istovremeno smiješna, emotivna i muzički izuzetno snažna.
Signurni smo da ćete prepoznati isto što smo i mi, to je možda je njen najveći kvalitet, što u vama probudi onu malu iskru radosti zbog koje smo se mnogi i zaljubili u mjuzikle i teatar.
Zato ne čudi što su prve izvedbe već izazvale veliko interesovanje, jer kada se ovakva energija pojavi na sceni, publika to vrlo brzo prepozna.
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Septembar ulazi u posljednju sedmicu, a mi smo izdvojili ono što još stignemo pogledati, poslušati i doživjeti prije nego kalendar prebacimo na oktobar.
Septembar u Sarajevu ima pomalo čudan kulturni status. Tek smo izašli iz mjeseca u kojem grad sedmicama funkcioniše oko projekcija, crvenih tepiha, gostovanja i kasnih večeri, pa bi bilo sasvim logično očekivati mali predah. Ove godine ga, čini se, nećemo dobiti.
Umjesto postfestivalske tišine, ulazimo gotovo direktno u novu teatarsku sezonu. Sarajevo Fest otvorio je mjesec, nova pozorišna scena tek podiže svoju prvu zavjesu, a predstave će se tokom septembra smjenjivati gotovo iz večeri u večer. A onda, taman kada pomislimo da smo napravili plan mjeseca, dolaze večeri zbog kojih ćemo iz Sarajeva gledati prema Mostaru i ostatku BiH.
Zato ovaj tekst ne tretiramo kao završenu listu, nego kao KULTURA.radar za septembar. Sada nam je ostala posljednja sedmica mjeseca i ona je, srećom, daleko od prazne. Još stignemo na balet, uhvatiti posljednje izvedbe jednog od najtraženijih novih teatarskih naslova, glasati za neka nova imena elektronske scene i kraj septembra dočekati uz mjuzikl koji se nakon ljetne pauze vraća pred sarajevsku publiku.
A ispod toga ostavljamo i ostatak mjeseca kakav je bio, kao mali dnevnik svega što je u septembru prošlo kroz scene, trgove, muzeje, festivalske lokacije i gradove širom BiH.
17. Balet Fest Sarajevo ulazi u završnicu, a posljednja festivalska večer rezervisana je za jedan od najpoznatijih naslova klasičnog baleta. U subotu, 26. septembra u 19:30, na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo bit će izvedena „Giselle“ Adolphea Adama, u koreografiji i režiji Edine Papo, prema Petipi, Coralliju i Perrotu.
Naslovnu ulogu Giselle igra prvakinja Baleta NPS Tamara Ljubičić, dok u ulozi grofa Albrechta gostuje Lev Semenov, prvak Baleta Narodnog pozorišta u Beogradu. Predstava će biti izvedena uz pratnju Sarajevske filharmonije pod dirigentskom palicom Darija Vučića, a na sceni su i solisti i ansambl Baleta NPS.
Time Balet Fest zatvara izdanje koje je tokom septembra spojilo izložbu, gostujuće plesne produkcije, razgovore o baletnoj umjetnosti i različite savremene pristupe plesu, da bi finale ipak prepustio klasiku koji na sarajevskoj sceni ima dugu istoriju izvođenja.
Za posljednje dvije večeri septembra već imamo plan. „Sarajevo, moje drago“ vraća se u Narodno pozorište Sarajevo 29. i 30. septembra u 19:30, nakon ljetne pauze i više od 5.500 dosadašnjih gledalaca.
Mjuzikl Zlatana Fazlića Fazle, u režiji Dine Mustafića, ponovo se izvodi uz Sarajevsku filharmoniju, veliki glumački ansambl, Balet i Hor Opere NPS, bend i hip-hop plesače Fresh Generation. Po interesu publike već se svrstava među najuspješnije repertoarske projekte Narodnog pozorišta Sarajevo posljednjih decenija, a nakon septembarskih termina najavljena su i nova izvođenja u decembru.
17. Balet Fest Sarajevo počinje 18. septembra i traje do 26. septembra, pa upravo on sada otvara našu listu. Prvo je na programu izložba „Veliki format“ posvećena prvakinji baleta Suadi Kavazović-Mušović u Galeriji Novi Hram, a zatim se program seli između predstava i razgovora o samoj plesnoj umjetnosti.
Bitef Dance Company 21. septembra u Narodnom pozorištu Sarajevo donosi „Nečistu krv“, dan kasnije u Bošnjačkom institutu slijedi konferencija o literaturi o baletnoj umjetnosti u BiH, dok 24. septembra Virginia Delgado Company iz Španije izvodi „Flamenco Soul“. Finale 26. septembra pripada „Giselle“ Baleta NPS, tačno 185 godina nakon praizvedbe djela.
Ako je početak rada Novog teatra ICIKUM trebao pokazati postoji li publika za njihov drugačiji repertoarni model, „Galeb“ je odgovor dao prilično brzo. Nakon rasprodanog prvog bloka, rasprodano je i svih šest izvedbi drugog bloka od 21. do 26. septembra, što znači da je svaka dosadašnja septembarska izvedba predstave Selme Spahić igrala pred punim gledalištem.
Predstava je 5. septembra otvorila Novi teatar, a ovaj interes publike ujedno potvrđuje i njihov princip igranja predstava u koncentrisanim blokovima umjesto povremenih repriza. Sljedeći naslov već je najavljen: „Deinos“ u koreografskoj postavci Amile Terzimehić, koji nastaje u koprodukciji Novog teatra i Scene MESS.
Ako vam raspored iznad već izgleda malo previše optimistično, postoji i plan koji ne zavisi od tačnog datuma. U Svrzinoj kući je otvorena multimedijalna izložba „Od doma do baštine: Tri stoljeća Svrzine kuće“ autorice Amre Madžarović.
Postavka Svrzinu kuću ne čita samo kao spomenik osmanske stambene arhitekture, nego kao nekadašnji dom, prostor svakodnevice, porodičnih odnosa, tradicije i susreta. Možete je pogledati do 4. oktobra, pa je ovo jedna stavka u kalendaru koju ne moramo ugurati baš između dvije predstave.
Garden of Dreams u septembru nema novi veliki live event koji bih predstavljala kao party, ali ima nešto zanimljivo za pratiti. U toku je faza glasanja za Dreamers Talent Camp, njihov razvojni program za novu generaciju DJ-eva i producenata iz BiH i regije.
Publika može glasati do 27. septembra, nakon čega će kombinacijom glasova publike i ocjena stručnog žirija biti odabrano deset finalista. Njih u oktobru čeka petodnevni mentorski kamp u Sarajevu, a dvoje odabranih kasnije će dobiti priliku nastupiti na Garden of Dreams događaju.
23. septembra Narodno pozorište Sarajevo ugostilo je predstavu „Marlene Dietrich: pet tačaka optužnice“ autora i reditelja Harisa Pašovića, s Mirjanom Karanović u naslovnoj ulozi. Uz nju su igrali Mona Muratović, Elmir Krivalić i Enes Salković.
Predstava Marlene Dietrich zamišlja kroz formu imaginarnog suđenja u kojem se preispituju njeni nekonvencionalni izbori, nezavisnost, privatni život i javna persona. Produkcija je nastala u koprodukciji Narodnog pozorišta Sarajevo i Mittelfesta Cividale, u saradnji s BNP-om Zenica.
Narodno pozorište Sarajevo novu umjetničku sezonu 2026/27. zvanično je otvorilo premijerom „Gogolja iz pepela“, autorskog projekta Petra Pejakovića i glumačkog ansambla, inspirisanog „Mrtvim dušama“ N. V. Gogolja.
Predstava Gogoljevu satiru i misteriju spaljenog drugog dijela romana prenosi u savremeni kontekst, a glumci se direktno obraćaju publici i ulaze u dijalog s njegovim idejama. Na sceni su, između ostalih, Ejla Bavčić Tarakčija, Vedran Đekić, Merima Lepić Redžepović, Aldin Omerović i Amina Begović.
Ono što smo početkom mjeseca najavljivali kao flamenko turneju kroz tri grada sada je zaokruženo. Ansambl Puerto Flamenco iz Seville nastupom u Tuzli završio je mini turneju kroz BiH, nakon nastupa u Mostaru i Sarajevu, a sva tri gostovanja održana su u okviru Festivala plesa i umjetnosti DANSAR.
Program „PURO“ spojio je ples, vokal, gitaru i udaraljke, uz prostor za improvizaciju i neposrednu komunikaciju izvođača. Ovogodišnje izdanje bilo je važno i zbog toga što je DANSAR prvi put svoj program proširio na Mostar i Tuzlu, dok organizatori već najavljuju nastavak festivala u oktobru kroz DDC Open u Sarajevu.
Ono što smo početkom mjeseca najavljivali sada je već dio septembarskog arhiva. ARGY je 12. septembra nastupio ispod Starog mosta, u prvom izdanju Matinée koncepta izvan Sarajeva.
Večer su otvorili Andrej Jelić i Pablo Panda, a nakon ARGY-ja program su nastavili Alain i Coem. Publika je stigla iz Mostara, Sarajeva, drugih gradova BiH, regije i svijeta, dok su produkcija, scenografija i vizuelni elementi dodatno gradili cijelu priču oko lokacije.
Peto izdanje programa „Kultura na ulice!“ završeno je koncertom solista i Hora Opere Narodnog pozorišta Sarajevo u Svrzinoj kući. Pod dirigentskom palicom Darija Vučića i uz Bakira Samardžića za klavirom, program je donio arije, duete i horske numere Mozarta, Verdija, Bizeta, Wagnera, Čajkovskog i drugih autora.
Time je završen još jedan ciklus programa koji je tokom augusta i septembra operu, balet, dramu i muziku izvodio izvan klasične pozorišne zgrade, na trgove, u avlije i druge javne prostore Sarajeva.
Šesto izdanje FASADA Festivala ovog mjeseca ponovo je promijenilo nekoliko poznatih sarajevskih vizura. Pod temom „Topografije nestajanja“, međunarodni i domaći muralisti ostavili su iza sebe osam novih murala u Hrasnom, pa je još jedan dio grada dobio novu vizuelnu mapu koju ćemo nastaviti otkrivati i nakon završetka festivala.
Program se nije zadržao samo na zidovima. Završne dane obilježili su Toplo-Hladno na Trgu djece Sarajeva, promocija DUK monografije i BSAN magazina, projekcija filma Wholetrain uz razgovor s autorom, a finale se preselilo na parking Zetre uz veliki Graffiti Jam s više od 20 grafitera i grafiterki iz BiH i Evrope, nakon kojeg je festival zatvoren afterpartyjem.
FASADA je tako i ove godine ostavila nešto što ostaje vidljivo i nakon što se festivalski program ugasi — nove radove koji mijenjaju način na koji gledamo dijelove grada kroz koje možda svakodnevno prolazimo.
Osmo izdanje Sarajevo Festa završeno je na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo Sofoklovom „Elektrom“ u režiji grčkog reditelja Dimitrisa Tarlowa i produkciji atinskog Teatra Poreia. Predstava je prošle godine bila veliki hit u Grčkoj, gdje ju je samo u antičkom teatru u Epidauru gledalo više od 16.000 ljudi, a potom i desetine hiljada gledalaca na turneji.
Sarajevsko izvođenje nosilo je i jednu malu historijsku bilješku: bio je to prvi put da je u Sarajevu izvedena predstava nastala prema antičkoj tragediji i producirana u samoj Grčkoj. Time je Sarajevo Fest zatvorio ovogodišnje izdanje koje je kroz temu „Život“ tokom sedmice povezivalo savremeni teatar, kritičku misao i međunarodna gostovanja.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
