TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 12.8.2025.
Sarajevo ovog ljeta otvara festivalsku sezonu podsjećanjem na jedno od važnijih djela domaće kinematografije.
Digitalizirana verzija filma “Hanka” iz 1955. godine bit će prikazana večer prije otvaranja Sarajevo Film Festivala, uz besplatan ulaz za sve ljubitelje filma na Ljetnom kinu Coca Cola u 20:30h.
Ovo je prilika da legendarna priča o Hanki, prvi put nakon sedam decenija, zablista u punom sjaju na velikom platnu. Prisjetimo se kako je sve počelo i kako smo stigli do večeri koja će Sarajevo Film Festival započeti jedan poseban način.
Tri godine digitalizacije jednog remek-djela
Proces digitalizacije filma “Hanka” započeo je 2022. godine u saradnji Filmskog centra Sarajevo i Kinoteke BiH. Originalna 35 mm traka, sačuvana u arhivu Kinoteke, prebačena je u format visoke rezolucije.
Uz pomoć savremenih skenera film je restauriran kako bi oživio u punom sjaju na velikom platnu. 
Sniman 1955. godine, film “Hanka” nastao je prema istinitom događaju iz Busovače, koji je u svojoj istoimenoj drami opisao književnik i ljekar Isak Samokovlija.
Režiju filma potpisuje Slavko Vorkapić, a uloge Hanke i Sejde tumače Vera Gregović i Jovan Milićević. Prkosna i tragična priča o Hanki, mladoj romkinji koja odbija udaju za ceribašinog sina i zbog toga biva oteta, i danas izaziva snažne emocije. 
Film je 1956. godine bio nominiran za Zlatnu palmu na Filmskom festivalu u Cannesu, što ga čini jednim od prvih bh. filmova prepoznatih na međunarodnoj sceni.
Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH čuva vrijedne eksponate vezane za dramatizacije Hanke. Među njima su plakati Narodnog pozorišta za Zapadne oblasti iz 1931. godine, kojeg danas poznajemo kao Narodno pozorište Sarajeva, te plakati iz Niša (1935.) i Bijeljine. 
Tu su i originalni rukopisi drame, knjiga snimanja, dopisi Udruženja jugoslavenskih dramskih autora iz 1937. godine, kao i brojni novinski članci o dramatizacijama i popularnosti Samokovlijinog teksta.
Ovi artefakti svjedoče o važnosti priče o Hanki, koja je generacijama bila inspiracija za buduće pozorišne i filmske adaptacije širom regije.
Digitalizacija filma “Hanka” predstavlja povratak korijenima naše regionalne filmske i kulturne baštine, povratak djelima koje su oblikovale identitet jednog grada i generacija koje ga njeguju.
Ova posebna projekcija podsjetit će nas na snagu narativa koji nadilazi vrijeme, povezujući publiku kroz neprolaznu ljepotu filmske umjetnosti. 
Večer prije nego što Sarajevo Film Festival otvori svoja vrata, pridružite se događaju koji vraća klasike na veliko platno i rezervišite svoje mjesto za trenutak koji se pamti. Ulaznice su dostupne online ili u Box Officeu Bosanskog kulturnog centra.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Festival de Cannes
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Glumica koja je obilježila nekoliko generacija publike bh. filma i teatra, Jasna Diklić iza sebe ima karijeru koja je rasla zajedno s domaćom scenom i ostavila trag daleko izvan pojedinačnih uloga.
Od prvih profesionalnih angažmana krajem šezdesetih, preko desetina uloga na sceni današnjeg Kamernog teatra 55, rada u filmu i televiziji, do učešća u stvaranju Sarajevskog ratnog teatra, njena karijera prati nekoliko potpuno različitih perioda bosanskohercegovačkog teatra i filma. Prvi profesionalni angažman dobila je 1969. godine u Narodnom pozorištu Banja Luka, a potom se vratila u Sarajevo i na scenu Malog pozorišta, kasnijeg Kamernog teatra 55, gdje je tokom narednih decenija izgradila veliki dio svoje teatarske biografije.
To je karijera u kojoj su se smjenjivali teatar, film, televizija, likovi koji su postali dio kolektivnog pamćenja i nove generacije publike koje Jasnu Diklić upoznaju kroz sasvim druge projekte.
A 2026. godina lijepo spaja nekoliko tih linija.
Početkom septembra Diklić je kao direktorica Juventafesta tradicionalno otvorila njegovo 14. izdanje, obraćajući se novoj generaciji mladih teatarskih autora i izvođača. Festival koji je osnovan 2013. i koji je kroz godine okupio više od 3.000 mladih iz više od 15 evropskih zemalja ostaje važan dio njenog rada izvan vlastite glumačke karijere.
S druge strane, upravo je jedna od njenih novijih filmskih uloga sada vraća u fokus regionalne filmske scene.
Foto: IMDb
Za lik Valerije u filmu „Paviljon“ Dine Mustafića Jasna Diklić nominovana je za AFA nagradu za najbolju glavnu glumicu. „Paviljon“ je imao svjetsku premijeru kao film otvaranja 31. Sarajevo Film Festivala, a priča o stanovnicima doma za starije koji nakon godina poniženja i zlostavljanja odlučuju preuzeti kontrolu nad vlastitim životima.
Upravo Valerija bila je polazna tačka našeg razgovora, ali vrlo brzo postalo je jasno da je teško govoriti o jednoj ulozi bez svega što joj prethodi.
S Jasnom Diklić razgovarali smo o tome šta jedna nova regionalna nominacija znači nakon više od pet decenija rada, dostojanstvu koje Valerija pokušava vratiti sebi i drugima, dugovječnosti u profesiji i jednoj rečenici kolege koju nije zaboravila.
Nakon više od pet decenija karijere i brojnih priznanja, da li vas nominacija u ovakvom novom regionalnom kontekstu ipak na trenutak zaustavi i natjera da pogledate sve što ste do sada izgradili?
Sigurno da poslije mog višedecenijskog rada u teatru, počinjem da podvlačim crtu i sumiram svoje trajanje, uspješno i manje uspješno.
Sarajevo Film Festival već dugo ima važno mjesto za film u Bosni i Hercegovini i regiji, a AFA sada okuplja regionalnu filmsku i televizijsku scenu kroz novi format nagrada.
Pred odlazak na dodjelu, kao neko ko je prošao kroz različite periode naše kinematografije, šta biste vi voljeli da ovakve nagrade postanu za glumce i autore iz regije?
AFA nagrade bi trebale regionalnoj kinematografiji kao i glumcima i autorima dati dignitet i više posvećenosti.
Foto: IMDb
Koliko vam je bilo važno da Valeriju ne gradite prvenstveno kroz njenu ranjivost, nego kroz snagu i karakter?
Valeriju je život nepravedno stavio na društvene margine treće životne dobi kao i sve štićenike Doma penzionera u filmu Paviljon, a njena ranjivost joj dala snage da se pokuša izboriti za bolja pravila u svijetu u kojem živi.
Nominovani ste za najbolju glavnu glumicu upravo za lik Valerije koja živi u sistemu koji je praktično već odlučio koliko ona vrijedi i šta od nje još očekuje.
Šta je za vas bio njen najveći unutrašnji bunt, mimo onoga što fizički radi u filmu?
Ona je pokušala vratiti dostojanstvo i sebi i drugima, ona je svoju usamljenost htjela zamjeniti za više pažnje i brižnosti onih koji su joj to uskratili.
Foto: IMDb
S obzirom na ekipu „Paviljona“, pretpostavljamo da iza kamere nije uvijek bilo lako ostati ozbiljan.
Postoji li neka anegdota sa snimanja koju nam možete ispričati?
Naravno da smo u pauzama snimanja imali razne dosjetke, ali ništa više od toga!
Kada biste danas sreli Jasnu koja tek počinje glumiti, šta mislite da bi je najviše iznenadilo kod vas?
Ja sam se kroz glumački poziv neminovno mijenjala, ali ono što me je zasigurno iznenadilo, a to je moj dugogodišnji kontinuitet u trajanju ovim poslom.
Postoji li neko s kim ste radili prije mnogo godina, a čiju rečenicu ili savjet i danas nosite sa sobom?
Jedan stariji kolega mi je davno rekao… vrlo je bitno da ostaneš normalna u ovom našem poslu!
Lik koji mi je bilo najteže ostaviti iza sebe je… dosta likova kojima sam povjerovala, zavoljela ih, branila, ali jedna od posljednjih je uloga bake Ane u predstavi ”Moj sin samo malo sporije hoda” kojeg ću teško napustiti.
Uloga koju bih danas voljela ponovo odigrati je… Nema uloga koje bih ponovo igrala, sve su one odigrane i ostavljene za sjećanje!
Glumica ili glumac kojem sam se kroz karijeru divila zbog načina na koji radi je… Od svih glumaca sa kojima sam radila, različitih generacija mnogo sam naučila!
Film koji me je posljednji put iskreno nasmijao? Odavno nisam gledala takve filmove!
Tri stvari koje dobar glumac nikada ne smije izgubiti: posvećenost, emocija i rad!
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
