TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 10.5.2026.
Neki filmovi vas rasplaču, neki vas nasmiju, a neki vas odmah natjeraju da nazovete mamu.
Majčin dan je uvijek dobar izgovor da usporimo barem jedno veče i vratimo se pričama koje nas podsjećaju koliko su odnosi između majki i kćerki složeni, emotivni, ponekad haotični, ali i nevjerovatno nježni.
Zato smo napravili malu watchlistu filmova i serija koje savršeno hvataju taj osjećaj. Na listi su comfort klasici, kultni ženski duo momenti, nekoliko emotivnih coming-of-age priča, ali i jedan regionalni naslov.
Bilo da planirate filmsko veče s mamom ili samo želite nešto što ima toplinu, humor i malo nostalgije, ovo su naslovi koje vrijedi sačuvati.
I da, Gilmore Girls je naravno ovdje.
Ako postoji film koji je gotovo definisao mother-daughter žanr, onda je to Terms of Endearment. Odnos između Aurore i Emme istovremeno je topao, frustrirajući, duhovit i bolan na način koji djeluje nevjerovatno stvarno.
Film je osvojio čak pet Academy Awards nagrada 1984. godine, uključujući Oscar za najbolji film, a Shirley MacLaine za svoju legendarnu izvedbu. Ovo je jedan od onih filmova nakon kojih vjerovatno želite zagrliti mamu.
Stepmom je možda jedan od najemotivnijih filmova na ovoj listi, ali i jedan od onih koji savršeno razumiju porodične odnose između žena. Susan Sarandon i Julia Roberts nose priču o majci, djeci i prihvatanju novih porodičnih dinamika na način koji nikada ne djeluje pretjerano melodramatično.
Film posebno pogađa upravo kroz male svakodnevne trenutke i razgovore koji ostanu u glavi dugo nakon gledanja. Ako želite film uz koji ćete vjerovatno i plakati i smijati se, ovo je taj izbor.
Lady Bird možda najbolje prikazuje koliko odnos između majke i kćerke može biti frustrirajuć i pun ljubavi u isto vrijeme. Film je brz, duhovit i bolan na onaj realan način koji vjerovatno svi prepoznamo.
Saoirse Ronan i Laurie Metcalf imaju hemiju zbog koje svaki njihov razgovor djeluje kao stvarni porodični trenutak. Jedan od najboljih modernih coming-of-age filmova.
Ispod haosa multiverzuma i apsurdnog humora krije se jedna vrlo emotivna priča o majci i kćerki koje pokušavaju pronaći način da se razumiju. Upravo zato film toliko dobro funkcioniše i izvan svog sci-fi ludila.
Film je 2023. godine osvojio čak sedam Academy Awards nagrada, uključujući Oscar za najbolji film, dok je Michelle Yeoh postala prva Azijatkinja koja je osvojila Oscar za najbolju glumicu.
Michelle Yeoh i Stephanie Hsu nose neke od najemotivnijih scena posljednjih godina. Ovo možda nije “lagani” izbor, ali jeste jedan od najljepših.
Ako postoji comfort serija koja je postala sinonim za odnos majke i kćerke, onda je to Gilmore Girls. Lorelai i Rory imaju onu vrstu dinamike zbog koje poželite preseliti u Stars Hollow, piti previše kafe i razgovarati do 3 ujutro.
Serija je istovremeno zabavna, emotivna i prepuna sitnih svakodnevnih trenutaka koji djeluju stvarno. Idealna je za binge vikend s mamom.
Postoje filmovi koji jednostavno poprave raspoloženje, a Mamma Mia! je jedan od njih. Donna i Sophie imaju odnos koji je istovremeno zabavan, komplikovan i pun ljubavi, dok cijeli film izgleda kao produženi ljetni odmor na grčkom ostrvu.
ABBA soundtrack je samo dodatni razlog da ga ponovo gledate. Ovo je onaj tip filma koji mame uglavnom već vole.
I da, znamo, Majka Mara nije klasični mother-daughter duo naslov poput ostalih na ovoj listi, ali jednostavno ga nismo mogli izostaviti.
Film, koji je premijerno prikazan na 30. Sarajevo Film Festivalu, donosi Mirjanu Karanović u jednoj od onih uloga koje ostanu s vama dugo nakon gledanja.
Kroz lik Mare, majke koja pokušava ponovo razumjeti sebe, vlastiti život i emocije nakon gubitka, film otvara mnogo širu priču o majčinstvu, identitetu i usamljenosti. Sve je tiho, suzdržano i nevjerovatno snažno, a upravo zato djeluje toliko stvarno. Iskreno, već samo zbog njene izvedbe ovo je film koji vrijedi pogledati.
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Glumica koja je obilježila nekoliko generacija publike bh. filma i teatra, Jasna Diklić iza sebe ima karijeru koja je rasla zajedno s domaćom scenom i ostavila trag daleko izvan pojedinačnih uloga.
Od prvih profesionalnih angažmana krajem šezdesetih, preko desetina uloga na sceni današnjeg Kamernog teatra 55, rada u filmu i televiziji, do učešća u stvaranju Sarajevskog ratnog teatra, njena karijera prati nekoliko potpuno različitih perioda bosanskohercegovačkog teatra i filma. Prvi profesionalni angažman dobila je 1969. godine u Narodnom pozorištu Banja Luka, a potom se vratila u Sarajevo i na scenu Malog pozorišta, kasnijeg Kamernog teatra 55, gdje je tokom narednih decenija izgradila veliki dio svoje teatarske biografije.
To je karijera u kojoj su se smjenjivali teatar, film, televizija, likovi koji su postali dio kolektivnog pamćenja i nove generacije publike koje Jasnu Diklić upoznaju kroz sasvim druge projekte.
A 2026. godina lijepo spaja nekoliko tih linija.
Početkom septembra Diklić je kao direktorica Juventafesta tradicionalno otvorila njegovo 14. izdanje, obraćajući se novoj generaciji mladih teatarskih autora i izvođača. Festival koji je osnovan 2013. i koji je kroz godine okupio više od 3.000 mladih iz više od 15 evropskih zemalja ostaje važan dio njenog rada izvan vlastite glumačke karijere.
S druge strane, upravo je jedna od njenih novijih filmskih uloga sada vraća u fokus regionalne filmske scene.
Foto: IMDb
Za lik Valerije u filmu „Paviljon“ Dine Mustafića Jasna Diklić nominovana je za AFA nagradu za najbolju glavnu glumicu. „Paviljon“ je imao svjetsku premijeru kao film otvaranja 31. Sarajevo Film Festivala, a priča o stanovnicima doma za starije koji nakon godina poniženja i zlostavljanja odlučuju preuzeti kontrolu nad vlastitim životima.
Upravo Valerija bila je polazna tačka našeg razgovora, ali vrlo brzo postalo je jasno da je teško govoriti o jednoj ulozi bez svega što joj prethodi.
S Jasnom Diklić razgovarali smo o tome šta jedna nova regionalna nominacija znači nakon više od pet decenija rada, dostojanstvu koje Valerija pokušava vratiti sebi i drugima, dugovječnosti u profesiji i jednoj rečenici kolege koju nije zaboravila.
Nakon više od pet decenija karijere i brojnih priznanja, da li vas nominacija u ovakvom novom regionalnom kontekstu ipak na trenutak zaustavi i natjera da pogledate sve što ste do sada izgradili?
Sigurno da poslije mog višedecenijskog rada u teatru, počinjem da podvlačim crtu i sumiram svoje trajanje, uspješno i manje uspješno.
Sarajevo Film Festival već dugo ima važno mjesto za film u Bosni i Hercegovini i regiji, a AFA sada okuplja regionalnu filmsku i televizijsku scenu kroz novi format nagrada.
Pred odlazak na dodjelu, kao neko ko je prošao kroz različite periode naše kinematografije, šta biste vi voljeli da ovakve nagrade postanu za glumce i autore iz regije?
AFA nagrade bi trebale regionalnoj kinematografiji kao i glumcima i autorima dati dignitet i više posvećenosti.
Foto: IMDb
Koliko vam je bilo važno da Valeriju ne gradite prvenstveno kroz njenu ranjivost, nego kroz snagu i karakter?
Valeriju je život nepravedno stavio na društvene margine treće životne dobi kao i sve štićenike Doma penzionera u filmu Paviljon, a njena ranjivost joj dala snage da se pokuša izboriti za bolja pravila u svijetu u kojem živi.
Nominovani ste za najbolju glavnu glumicu upravo za lik Valerije koja živi u sistemu koji je praktično već odlučio koliko ona vrijedi i šta od nje još očekuje.
Šta je za vas bio njen najveći unutrašnji bunt, mimo onoga što fizički radi u filmu?
Ona je pokušala vratiti dostojanstvo i sebi i drugima, ona je svoju usamljenost htjela zamjeniti za više pažnje i brižnosti onih koji su joj to uskratili.
Foto: IMDb
S obzirom na ekipu „Paviljona“, pretpostavljamo da iza kamere nije uvijek bilo lako ostati ozbiljan.
Postoji li neka anegdota sa snimanja koju nam možete ispričati?
Naravno da smo u pauzama snimanja imali razne dosjetke, ali ništa više od toga!
Kada biste danas sreli Jasnu koja tek počinje glumiti, šta mislite da bi je najviše iznenadilo kod vas?
Ja sam se kroz glumački poziv neminovno mijenjala, ali ono što me je zasigurno iznenadilo, a to je moj dugogodišnji kontinuitet u trajanju ovim poslom.
Postoji li neko s kim ste radili prije mnogo godina, a čiju rečenicu ili savjet i danas nosite sa sobom?
Jedan stariji kolega mi je davno rekao… vrlo je bitno da ostaneš normalna u ovom našem poslu!
Lik koji mi je bilo najteže ostaviti iza sebe je… dosta likova kojima sam povjerovala, zavoljela ih, branila, ali jedna od posljednjih je uloga bake Ane u predstavi ”Moj sin samo malo sporije hoda” kojeg ću teško napustiti.
Uloga koju bih danas voljela ponovo odigrati je… Nema uloga koje bih ponovo igrala, sve su one odigrane i ostavljene za sjećanje!
Glumica ili glumac kojem sam se kroz karijeru divila zbog načina na koji radi je… Od svih glumaca sa kojima sam radila, različitih generacija mnogo sam naučila!
Film koji me je posljednji put iskreno nasmijao? Odavno nisam gledala takve filmove!
Tri stvari koje dobar glumac nikada ne smije izgubiti: posvećenost, emocija i rad!
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
