TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 27.6.2026.
Ako studirate dizajn, vizualne komunikacije ili primijenjene umjetnosti, ovaj poziv je jedan od onih koje ne treba ostaviti za “poslije”. ULUPUBiH je otvorio vrata studentima i mladim autorima kroz program koji spaja izložbe, mentorstvo i direktan ulazak u profesionalnu zajednicu.
Dizajn, vizualne komunikacije i primijenjene umjetnosti u Bosni i Hercegovini trebaju novu energiju, a ona često dolazi baš od generacije koja tek ulazi u profesionalni svijet.
Zato je novi program ULUPUBiH-a važan, jer mladim autorima ne nudi samo još jednu prijavu u nizu, nego prostor u kojem njihov rad može izaći iz foldera, učionice i portfolija pred ljude iz struke.
Young ULUPUBiH kreiran je kao platforma za buduće profesionalce koji žele zakoračiti na scenu kroz udruženje sa tradicijom dužom od 70 godina.
Ideja je jednostavna, ali jako potrebna: otvoriti prostor studentima i mladim autorima koji su svoje obrazovanje usmjerili ka primijenjenim umjetnostima i dizajnu.
U nastavku donosimo ko se može prijaviti, šta članstvo donosi, koja dokumentacija je potrebna i do kada su prijave otvorene.
Dakle, ako imate portfolio, radove koje želite pokazati i osjećaj da je vrijeme za sljedeći korak, ovo je poziv koji vrijedi pažljivo pročitati.
Poziv je otvoren za studente završnih godina BA i MA studija akademija likovnih i umjetničkih umjetnosti, sa odsjeka za primijenjenu umjetnost i dizajn. Prijaviti se mogu i diplomirani autori do navršenih 28 godina života.
Ovo nije poziv koji traži “savršenu” biografiju, nego autorski potencijal, ozbiljan pristup radu i želju za profesionalnim razvojem.
Drugim riječima, ako gradite svoj vizualni jezik, imate radove iza kojih stojite i želite ući u prostor gdje vas struka može vidjeti, ovo je jedna od onih prilika koje mogu promijeniti dinamiku vašeg početka.
Članstvo u programu mladim autorima omogućava da svoje radove predstave na zajedničkoj godišnjoj izložbi mladih u Galeriji ULUPUBiH. Pored toga, otvara se mogućnost učešća i na drugim selektivnim izložbama Udruženja, uključujući i godišnju izložbu “Collegium Artisticum”.
To znači da radovi ne ostaju samo dio studentskih prezentacija ili privatnog portfolija, nego dobijaju priliku da budu prikazani u profesionalnom kontekstu. Za mlade autore to je važan trenutak, jer izlaganje često znači i prvi susret sa publikom, kustosima, kolegama i potencijalnim saradnicima.
Pored izlagačkog dijela, program donosi i mogućnost direktne saradnje sa iskusnim i etabliranim autorima. Kroz mentorstvo, mladi članovi mogu dobiti konkretne savjete, smjernice i uvid u to kako izgleda profesionalni razvoj nakon akademije.
Članstvo uključuje i pravo učešća u specijalizovanim projektima, radionicama i edukativnim programima zatvorenog tipa. To je posebno važno jer se u kreativnim profesijama znanje ne gradi samo kroz radove, nego i kroz razgovore, procese, kritike, saradnje i prilike da učite od onih koji su već prošli put koji tek gradite.
Za prijavu je potrebno priložiti portfolio sa minimalno pet radova, a studentski projekti su dobrodošli. Uz portfolio se šalje i kratka biografija, odnosno CV, kao i potvrda o studiranju ili kopija diplome.
Portfolio ne mora biti “konačna verzija vas kao autora”, ali treba pokazati pravac, interesovanja i način na koji razmišljate kroz vizualni rad. Sve detaljne informacije o načinu prijave dostupne su u zvaničnom dokumentu poziva, kao i na web stranici Udruženja.
Prijave za Young ULUPUBiH otvorene su do 31.7.2026. godine. To znači da imate dovoljno vremena da pregledate radove, složite portfolio, sredite CV i pripremite dokumentaciju, ali ne toliko vremena da ovaj poziv zauvijek ostane u tabovima browsera.
ULUPUBiH ovim programom želi podržati razvoj nove generacije bosanskohercegovačkih umjetnika i dizajnera.
Za mlade kreativce, ovo je prilika da uđu u profesionalnu zajednicu, pokažu svoj rad i povežu se sa ljudima koji razumiju koliko je važan prvi ozbiljan prostor za rast.
TEKST: Lamija Muratagić
Tufting je glasan, grub i fizički zahtjevan proces. Ono što iza njega ostaje djeluje potpuno suprotno. Meko, taktilno i umirujuće. Dok smo posmatrali radove izložene u Domu Zanata, upravo je taj kontrast bio jedan od prvih elemenata koji se mogao osjetiti u prostoru.
Samostalna izložba In Between the Threads okuplja tapiserije kroz koje Amila Mujanović-Hodžić istražuje pripadanje, sjećanje i ličnu transformaciju. U razgovoru za Bonjour.ba među izloženim radovima govorila nam je o njihovom nastanku, odnosu prema materijalu i iskustvima koja su oblikovala njen stvaralački proces.
Amila Mujanović-Hodžić, produkt dizajnerica i umjetnica
Foto: Edvin Kalić
Amila vunu oblikuje kroz reljef, volumen i formu, a značenja radova otvaraju se postepeno, zajedno s detaljima njihove izrade i pričama koje stoje iza njih.
Izložbu je posvetila kćerkama Amal i Djuli, koje donedavno nisu ni znale čime se njihova mama bavi.
Amila nam je otkrila da je upravo zbog njih ova postavka za nju mnogo više od predstavljanja novih radova. U njoj je sažela vrijednosti, znanje i odnos prema stvaranju koje želi prenijeti dalje.
Sarajevo i Berlin danas su dvije tačke Amilinog privatnog i stvaralačkog života. Kretanje između njih promijenilo je način na koji razmišlja o pripadanju, ali i o tragovima koje ostavljamo u prostorima kroz koje prolazimo.
Koliko je život između Berlina i Sarajeva promijenio način na koji posmatrate dom?
„Nekada sam dom doživljavala kao mjesto. Danas ga mnogo više doživljavam kao osjećaj. Život između dva grada naučio me da pripadanje nije nužno vezano za jednu adresu, već za ljude, uspomene i male rituale koje nosimo sa sobom. Zanimaju me tragovi koje ostavljamo u prostorima, ali i tragovi koje prostori ostavljaju u nama.“
I naziv studija SELICE proizašao je iz te ideje kretanja i povratka. Amila u pticama selicama prepoznaje sposobnost prilagođavanja novim prostorima uz zadržavanje veze s vlastitim korijenima.
Amilin odnos prema tekstilu nije započeo savremenom popularnošću tuftinga. S tradicionalnim tkanjem susrela se još tokom školovanja u Srednjoj školi primijenjenih umjetnosti, a kasnije je učestvovala u realizaciji radova Šejle Kamerić, tkajući njene ćilime u radionici Amile Smajović-Pozder.
Na projektu Poetika šare razvijala je vlastite predmete na tradicionalnim tkalačkim stanovima. Upravo su joj ta iskustva pokazala koliko su vremena, vještine i koncentracije sadržani u svakom centimetru tekstila.
Tufting je došao kasnije, tokom izrazito teškog životnog perioda. U njemu nije pronašla samo drugačiju tehniku nego mogućnost da emociju prevede u fizički materijal. Sam proces je grub, glasan i repetitivan, dok je njegova završena površina meka i topla. Taj kontrast nije tek zanimljivost zanata, nego emotivna osnova njenog rada.
Koliko dugo u prosjeku nastaje jedna tapiserija i šta taj proces od vas zahtijeva?
„Teško je reći koliko dugo nastaje jedna tapiserija jer svaka ima svoj ritam. Nekada je završim za nekoliko dana, nekada su potrebne sedmice ili čak mjesec dana. Ne mislim samo na vrijeme izrade, već i na sve ono što joj prethodi, promišljanje, istraživanje, skiciranje, odabir materijala i traženje prave forme. Najveći dio procesa zapravo se odvija mnogo prije nego što uzmem tufting alat u ruke.
Takav rad od mene traži strpljenje, potpunu prisutnost i spremnost da usporim. U vremenu u kojem smo navikli da sve nastaje brzo, upravo mi ta sporost daje osjećaj smisla. Mislim da se ona na kraju osjeti i u samim radovima.“
Tapiserije su izrađene od visokokvalitetne novozelandske vune i drugih održivih materijala. Njihove boje, volumen i mekoća neposredno privlače pogled, ali Amili je podjednako važno sve ono što na površini ne možemo odmah pročitati. Porijeklo materijala, ljudsko znanje i vrijeme sadržano u svakom dijelu rada.
Sporost je ovdje sastavni dio stvaralačkog procesa i kvaliteta koji ostaje utkan u konačni rad. Ona je sastavni dio forme. Ukloniti vrijeme iz tog procesa značilo bi ukloniti dio vrijednosti samog rada.
Posebno mjesto u postavci zauzima instalacija od sirove vune pramenke. Njome Amila pogled vraća na početak procesa, mnogo prije umjetničke ideje, dizajnerske skice i galerijskog zida.
Put jedne niti, kaže Amila, počinje mnogo prije tapiserije: od ovce, šišanja i pranja vune, preko češljanja, vunovlačarstva i predenja, do tkanja ili tuftinga. U tom procesu učestvuju brojni ljudi i zanati čiji rad u gotovom predmetu često ostaje nevidljiv.
Posebno skreće pažnju na vunovlačarstvo, zanat koji polako nestaje. S njim ne odlazi samo jedna tehnika, nego i znanje o materijalu, lokalnom podneblju i procesu kojim su generacije sirovu vunu pretvarale u trajne i vrijedne predmete.
„Danas često vidimo samo gotov proizvod, a zaboravljamo koliko rada, vremena i vještine stoji iza njega“, kaže Amila.
Za nju se vrijednost ručnog rada zato ne iscrpljuje u činjenici da je predmet izrađen rukama. Ona se nalazi u pažnji, znanju i malim odstupanjima koja ga čine neponovljivim. U svijetu serijske preciznosti trag ljudske ruke postaje ono što se ne može proizvesti u beskonačnom broju identičnih primjeraka.
Nesavršenost tada nije nedostatak koji treba sakriti, nego dokaz da je proces zaista postojao.
Održivost je jedno od temeljnih polazišta studija SELICE i prisutna je u izboru materijala, ritmu izrade i ideji da predmet treba trajati.
Amila nam je govorila o dizajnu kao načinu oblikovanja svakodnevnih navika. Predmet koji čuvamo, popravljamo i s vremenom prenosimo dalje za nju ima vrijednost koja raste zajedno s odnosom koji prema njemu razvijamo.
Koji kompromis u svom radu nikada ne biste napravili?
„Nikada ne bih pristala da ubrzam proces nauštrb kvaliteta ili da biram materijale koji nisu u skladu s vrijednostima u koje vjerujem. Važno mi je da iza svakog rada mogu potpuno stajati, od prve ideje do posljednje niti. Mislim da se iskren odnos prema materijalu i procesu uvijek osjeti u konačnom rezultatu.“
Dok smo posmatrali postavku, zanimalo nas je koliko se značenje radova mijenja sa svakom osobom koja pred njima zastane.
Šta se nadate da će neko prepoznati o sebi dok stoji pred vašim radovima?
„Ne očekujem da ljudi u mojim radovima vide isto što i ja. Zapravo, volim kada svako pronađe vlastito značenje. Ako se neko pred njima na trenutak zaustavi, prisjeti nekog mjesta, osobe ili osjećaja koji je možda dugo bio zaboravljen, onda mislim da je rad ostvario svoju svrhu. Za mene umjetnost ne mora dati odgovore, ponekad je dovoljno da postavi pitanje koje ostane s nama i nakon što odemo.“
In Between the Threads povezuje porijeklo, zanatsko znanje i savremeni umjetnički izraz, predstavljajući tradiciju kao živi materijal koji se prenosi, razvija i iznova tumači.
Jedna nit tako postaje zapis ljudi, prostora i vremena koji su joj omogućili da nastane, ali i svega što će u njoj prepoznati oni koji pred radom zastanu.
Izložba In Between the Threads realizovana je uz kustosku saradnju Džane Ajanović iz Doma Zanata. Strateški kreativni koncept, vizuelni identitet i komunikacijsku strategiju projekta oblikovala je Selma Obarčanin, ispred SO.. Quantum Growth Agency, dok je fotografkinja Amna Geljo dokumentovala postavku i otvorenje izložbe.
Izložba ostaje otvorena do 29. augusta 2026. godine u Domu Zanata u Sarajevu, na adresi Zelenih beretki 8. Ulaz je besplatan.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Amna Geljo ( @amnassiaa ) / Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
