TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 11.10.2025.
Pariz je otvorio vrata izložbi koja vraća posjetioce u zlatno doba Art Décoa i luksuznog putovanja.
U galeriji luksuzne modne kuće Louis Vuitton, LV Dream, tik uz Samaritaine, javnosti je predstavljena velika izložba posvećena stogodišnjici Međunarodne izložbe dekorativnih i industrijskih umjetnosti iz 1925. godine, događaja koji je definisao umjetnički pravac Art Décoa.
Više od 300 rijetkih predmeta i arhivskih dokumenata oživljava duh tog vremena i pokazuje kako je luksuzno putovanje postalo simbol modernog života kroz ovaj brend.
Art Déco: zlatno doba elegancije
Nastao u dvadesetim godinama prošlog stoljeća, Art Déco je spojio geometriju, luksuzne materijale i optimizam “ludih godina”. Bio je to jezik nove urbane elite: u arhitekturi se oglašavao kroz monumentalne linije i simetriju, dok su moda i primijenjena umjetnost prštale bojama, geometrijskim uzorcima i profinjenim detaljima.
Pariz je bio epicentar tog pokreta, a 1925. godina ostala je upisana kao trenutak kada se modernost susrela s glamuroznom dekoracijom.
Kako je kuća pratila duh vremena
Za kuću koja je svoje ime gradila na putnim koferima, Art Déco je otvorio prostor za inovacije. Gaston-Louis Vuitton, unuk osnivača, prepoznao je da luksuzno putovanje traži više od funkcionalnosti ono mora odražavati i estetsku avangardu. 
U saradnji s vodećim kreatorima epohe, oblikovao je personalizirane kovčege, sofisticirane setove za toaletne potrepštine i predmete u koži i platnu s prepoznatljivim geometrijskim linijama. 
Na izložbi se danas može vidjeti, između ostalog, neseser Jeanne Lanvin, vintage bočice parfema i kovčeg izrađen posebno za couturiera Paula Poireta, artefakti koji pokazuju kako je brend postao sinonim za modernu eleganciju.
Foto: @luxuriousbymm
Postavka je raspoređena u osam imerzivnih prostorija unutar LV Dream centra, preko puta robne kuće Samaritaine. Izložba je besplatna, uz prethodnu rezervaciju, i nudi jedinstvenu priliku da se istraži kako je kuća, kroz dizajn i majstorstvo, utkala svoj trag u Art Déco epohu.
Stoljeće kasnije, taj vizionarski duh i dalje oblikuje Pariz kao svjetsku prijestolnicu stila.
Foto: @salutlesgarcones
TEKST: Ada Ćeremida
Na samom ulazu u nekadašnji tekstilni kombinat Kombiteks, danas živi jedan od uzbudljivijih prostora za savremenu kulturu u Bosni i Hercegovini.
KRAK je mjesto gdje se industrijsko naslijeđe i kolektivna memorija grada Bihaća pretaču u platformu za vizuelnu umjetnost, performans, dizajn i društveni angažman.
I ove godine Bihać je domaćin jednom od značajnijeg priznanja za mlade umjetnike u BiH, Zvono nagrade. Osnovana 2006. godine, ona je pored profesionalne reference i ulaznica dvomjesečnu rezidenciju u njujorškom Residency Unlimited, što prilika mladima koja otvara vrata međunarodne scene.
Na izložbi “Nevidljivo tkivo”, kustosice Amre Ćebić, predstavljeni su radovi četvero finalista čije se prakse na prvi pogled razlikuju, ali ih povezuje kritički odnos prema društvenoj stvarnosti. Ovogodišnji žiri, Halima Afi Cassells, Miljan Vuković i Anja Bogojević odlučio je da nagrada 2025. pripadne Mileni Ivić.
Milena kroz performativne i feminističke pristupe istražuje nasilje, institucionalni poredak i empatiju kao društvenu odgovornost, što je posebno vidljivo u njenom radu Pisma Ireni, koji spaja javnu intervenciju i čin solidarnosti.
Milica Bilanović u galerijski prostor unosi industrijske biljke iz napuštenih jugoslavenskih kompleksa, gradeći otpor prema brisanju kolektivnog sjećanja i industrijskog naslijeđa.
Pavle Golijanin kroz pekarsku peć iz radionice svog oca, kao i vizuelnu dokumentaciju procesa, prenosi porodične priče, identitet i zanatske vještine koje nestaju pod pritiskom konzumerizma.
Irma Beširević, fotografskim i video instalacijama propituje ovisnost o digitalnim tehnologijama i mehanizme nadzora koji oblikuju ponašanje savremenog čovjeka. Iako različiti u formi i temama, njihovi radovi zajednički otkrivaju društvenu osjetljivost i angažman karakterističan za novu generaciju umjetnika.
Milena Ivić izdvojila se feminističkim i participativnim pristupom umjetnosti. Žiri je naglasio da njeni radovi razgrađuju oblike nasilja i autocenzure, dok istovremeno insistiraju na empatiji i kolektivnoj povezanosti. Njena umjetnička praksa prelazi lokalne granice i otvara univerzalna pitanja slobode i društvene odgovornosti.
Ako ste ikada u Sarajevu, prolazeći od Alte prema crkvi sv. Josipa, na uglu zgrade uočili neonski natpis „Draga Irena“ i zapitali se šta znači, odgovor leži upravo u njenom radu. Taj neonski znak, koji je dugo stajao kao tihi podsjetnik na nešto neizrečeno, dio je njenog performativnog projekta Pisma Ireni.
Večeras Bihać ne slavi samo izložbu i nagradu, nastupit će i tonota, umjetnički pseudonim Ivone Eterović.
Kombinujući ambijentalne zvukove, bas i električnu gitaru, tonota stvara muziku izvan žanrovskih okvira, oscilirajući između klupske energije i eksperimentalne slobode. Njen nastup u foajeu Kombiteksove stečajne uprave bit će završna nota večeri.
KRAK svojim programom pokazuje da su kulturni centri prostori dijaloga i društvene regeneracije.
Bihać večeras stoji u središtu umjetničkog razgovora, gdje mladi autori i autorke, kroz nagradu Zvono i izložbu mladih umjetnika, dokazuju da umjetnost može i mora biti prostor otpora, solidarnosti i novih početaka.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!
