TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 21.6.2026.
Banja Luka je dobila novo mjesto za one izlaske koji ne završavaju samo kafom, već i komadom nakita, oslikanom slikom, izvezenim detaljem ili šoljom koju ste sami oblikovali.
Kulturica, kreativni prostor Dragane Kuzmanović Bijelić, zamišljena je kao adresa na kojoj se ljudi druže, uče nešto novo i stvaraju uspomene koje nose kući.
Ljeto uvijek donese želju za drugačijim planovima: nečim što nije još jedna večera, još jedna kafa ili još jedna šetnja po istoj ruti. Baš zato nam je pažnju privukla Kulturica, novi kreativni prostor u Banja Luci, na adresi Majke Jevrosime 31 u Naselju Sunca.
Iza koncepta stoji Dragana Kuzmanović Bijelić, autorica radionice nakita Lutajuća kreacija, iz koje se ideja proširila na cijeli niz radionica, susreta i tematskih događaja.
Kulturica je pokrenuta sredinom maja, a već je postala mjesto za radionice, snimanja, fotografisanja i predavanja. Dragana ju opisuje kao prostor o kojem je dugo sanjala: “Dugo sam sanjala o mjestu gdje će se okupljati ljudi, družiti se i stvarati.” 
Prva ideja iz koje je narasla Kulturica bila je radionica “Nakit i vino”, koncept koji spaja opušten izlazak i izradu personalizovanih komada nakita.
Učesnice uče različite tehnike rada s epoksi smolom, biraju motive po želji i kroz večer stvaraju nakit koji na kraju nose kući. 
Ono što ovu radionicu čini privlačnom nije samo krajnji komad, već atmosfera: čaša vina, muzika, poslastice i osjećaj da ste izašli, ali ste usput uradili nešto kreativno za sebe.
Dragana kaže da je za nju organizovanje radionica potpuno novo iskustvo, drugačije od same izrade nakita, jer podrazumijeva “vještinu uvođenja drugih ljudi u stvaranje”. Važno joj je da se učesnici ne osjećaju kao u školi, već kao da su došli na druženje koje ih lagano uvodi u kreativni proces. 
Kulturica nije ostala samo na nakitu. U program su već ušle radionice poput “Slikam i pijuckam”, slikarskog susreta na kojem se poznate slike obrađuju uz vino i opuštenu atmosferu, te “Slikanje u mraku neonskim bojama”, radionica koja je zahtijevala mnogo pripreme, od nabavke materijala do stvaranja uslova za rad u mraku. 
Tu je i “IzVEZi se u Kulturicu”, radionica na kojoj učesnici rade vez na vlastitoj odjeći i tako personalizuju komad koji već imaju u ormaru. Posebno veliko interesovanje trenutno vlada za “Oblikuj me”, radionicu grnčarije na kojoj se prolazi cijeli proces oblikovanja i ukrašavanja šolje.
Za mlađu publiku i sve koje zanima moda tu je “Urami svoju kreaciju”, događaj namijenjen osobama 10+ kroz dizajniranje 3D modnih kreacija. 
Dragana kroz Kulturicu želi okupiti talentovane ljude iz različitih oblasti i zajedno s njima razvijati događaje na kojima učesnici mogu učiti, istraživati nova interesovanja i upoznavati ljude sa sličnom energijom.
Zato se program ne zaustavlja na jednoj vrsti radionice, već se iz mjeseca u mjesec širi novim temama i formatima. Uveli su i poklon bonove, jer vjeruju da je najvrjednije pokloniti doživljaj, naročito kada je riječ o poklonu koji ne završava na polici, već ostaje kao uspomena. 
Reakcije učesnika zasad idu baš u tom smjeru: mnogi se vraćaju na nove radionice, predlažu ideje i opisuju Kulturicu kao mjesto za opuštanje, smijeh i dobro društvo.
Misija je jasna: da svaki naredni mjesec u Kulturici bude ispunjen raznovrsnim sadržajima i da ova adresa postane sinonim za drugačiji izlazak u Banja Luci.
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Kada pomislimo na fotografiju planine, gotovo automatski zamišljamo prizor koji pokušava zabilježiti njenu veličinu: vrh, horizont, stijene, možda svjetlo koje je tog dana bilo dovoljno dobro da se sve posloži u gotovo savršen kadar.
Na izložbi Mountain Tripping Jelene Janković, otvorenoj 22. septembra u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar, taj poznati način gledanja brzo nestaje. Planina je tu, ali često tek kao trag, silueta ili komad reljefa koji pokušavamo pronaći ispod intenzivne crvene, ružičaste, plave ili gotovo potpuno prozirne površine. Izložba ostaje otvorena do 2. oktobra, a ulaz je slobodan.
I možda je baš u tome najzanimljiviji dio cijele priče. Mountain Tripping manje govori o tome kako određeno mjesto izgleda, a mnogo više o tome kako ga pamtimo, osjećamo i gledamo dok se kroz njega krećemo.
Foto: Vladimir Končar
Foto: Sanja Merćep
Jelenu Janković mnogi će prvo povezati sa Sarajevo Photography Festivalom, čija je programska direktorica od 2023. godine i koji smo ove godine na Bonjouru detaljno pratili kroz izložbe, autore i festivalski program.
Ipak, iza te uloge stoji fotografkinja i vizualna umjetnica s vrlo prepoznatljivim autorskim rukopisom. Njen rad godinama se gradi oko tijela, pokreta, prostora i psihologije ljudskih odnosa, a posebno je poznata po plesnoj i teatarskoj fotografiji. Tokom četrnaest godina snimila je više od 300 produkcija širom Evrope, radeći s rediteljima, koreografima, plesnim kompanijama i umjetnicima.
Posljednjih godina sve više istražuje granice samog fotografskog medija kroz analogne procese, eksperiment i fizičke intervencije u fotografiju. Fotografija za nju, drugim riječima, ne završava nužno pritiskom na okidač.
Tu su i projekti koji dobro pokazuju širinu tog interesa: fotomonografija Kolo: 70 Years Later te knjiga 8. kat, nastala iz dugoročnog fotografskog praćenja Richterovih nebodera u Zagrebu i odnosa između arhitekture, vremena i ličnog iskustva.
Sa Mountain Trippingom taj interes za prostor prelazi iz grada u prirodu, ali bez klasične ideje pejzažne fotografije. Planina ovdje nije motiv koji treba “uhvatiti”, nego prostor kroz koji se pogled, tijelo i osjećaj stalno mijenjaju.
Foto: Vladimir Končar
Serija je nastajala tokom nekoliko godina, paralelno s Jeleninim planinarenjem. Kamera prati hodanje, zaustavljanje i pogled koji se tokom tog procesa stalno mijenja. Zbog toga planinski pejzaž više nema zadatak da nam kaže: ovo je mjesto na kojem sam bila.
Umjesto toga, fotografije pokušavaju uhvatiti ono mnogo teže za bilježenje, šta se dešava između tijela, pogleda i prostora dok kroz njega prolazimo.
U tekstu koji prati izložbu Lea Vene, nezavisna kustosica, kulturna antropologinja i predavačica koja je s Janković radila na koncepciji izložbe, taj trenutak opisuje rečenicom: „Mjesto gdje zastaje pogled postaje točka vizualne fikcije.“ Vene danas djeluje između kustoskog, istraživačkog i predavačkog rada, među ostalim kroz programe festivala Organ Vida i Galerije Močvara te nastavu u Zagrebu i Beču.
To je zapravo dobar ključ za čitanje cijele serije. Ne pokušavamo prepoznati određeni vrh niti rekonstruirati rutu. Gledamo fotografiju nečijeg iskustva tog prostora.
Ono što radove vizuelno odmah odvaja od klasične pejzažne fotografije jesu intenzivni slojevi boje.
I tu priča ponovo vodi prema teatru.
Janković je kroz profesionalni rad sakupljala rasvjetne filtere u boji, a zatim ih iz njihovog originalnog konteksta prenijela na planinu. Tokom fotografiranja filtere ručno pomjera ispred objektiva, dok sam proces ostaje analogan — bez naknadne digitalne manipulacije slike.Crvena zato može progutati gotovo čitavu planinu. Plava je svesti na jedva vidljivu siluetu. Ružičasta i ljubičasta mogu preko poznatog pejzaža napraviti potpuno novi prostor.
I fotografija u jednom trenutku počinje izgledati bliže slici nego klasičnom fotografskom dokumentu.
Lea Vene u tekstu uz izložbu upravo boju postavlja kao aktivnog učesnika u tom gledanju: ona može stimulirati, razbuditi ili uznemiriti, dok serija postaje svojevrsni arhiv gledanja prostora koji se stalno transformira.
Zanimljivo je i što sama tehnika nije sakrivena iza finalne fotografije. Možemo gotovo zamisliti ruku, filter i objektiv te kratku odluku donesenu negdje tokom uspona: ova boja sada pripada ovom osjećaju.
Fotografije s otvorenja u Galeriji Kranjčar možda najbolje pokazuju koliko radovi drugačije funkcionišu kada se nađu zajedno.
Na bijelim zidovima galerije izmjenjuju se veliki gotovo monohromatski pejzaži i manji radovi čije boje djeluju poput fragmenata istog putovanja. Negdje se planina jasno pojavi, negdje gotovo potpuno nestane. Posjetitelji prolaze između njih, fotografiraju ih, zastaju ispred pojedinačnih radova, a intenzitet boje na trenutke mijenja i način na koji čitamo sam galerijski prostor.
Na jednom zidu riječi Mountain Tripping i ime autorice presijecaju postav sastavljen od niza manjih fotografija. Na drugom su tri velika rada ostavljena gotovo sama, s dovoljno praznine oko njih da se oko ponovo uspori.
I to lijepo odgovara samom polazištu serije.Jer planinarenje je u tekstu uz izložbu opisano kao iskustvo u kojem je hodanje nerazdvojivo od gledanja fizička prisutnost u pejzažu i pogled zapravo se ne mogu potpuno odvojiti.Slično funkcionira i galerija. Krećete se od fotografije do fotografije, a pejzaž nikada ne dobijete cijeli. Samo njegove različite verzije.
Možda nam ga zato Mountain Tripping na kraju ni ne pokušava pokazati. Više nas pita šta se s pejzažom dogodi nakon što prođe kroz nas.
Foto: Sanja Merćep
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
