TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 20.12.2024.
Kuhinje su odavno prestale biti samo funkcionalni prostori, tačnije danas su one mjesto gdje dizajn ima jednako važnu ulogu kao i praktičnost.
Dizajneri interijera već neko vrijeme ističu jedan detalj kao ključan za postizanje elegantnog i sofisticiranog izgleda – zlatni akcenti.
Od česmi do šipki za dodatke, ovi elementi unose dozu luksuza u prostor, transformirajući i najjednostavnije kuhinje u vizualno upečatljive ambijente.
Zašto birati zlatne detalje?
Zlatna boja ima specifičnu osobinu da u prostoru stvara osjećaj ravnoteže između elegancije i ugodnosti. Uparen s prirodnim materijalima poput drveta ili mramora, zlatni akcenti dolaze do izražaja bez potrebe za dodatnim ukrasima. Ova kombinacija donosi sklad i vizualni kontinuitet u dizajnu kuhinje.
Osim estetske privlačnosti, zlatni tonovi reflektiraju svjetlost, čineći prostor svjetlijim i otvorenijim. Dovoljno su neutralni da se uklope u različite stilove, ali i dovoljno upečatljivi da zadrže pažnju.
Izazovi i održavanje
Zlatni elementi zahtijevaju pažljivo odabran kontekst. Previše detalja može narušiti sklad prostora pa je ključno birati akcentne tačke poput česme ili šipki, dok ostatak dizajna ostaje u balansiranim nijansama.
Materijali igraju ključnu ulogu. Kvalitetni finiši otporni na vlagu i koroziju neophodni su za duže trajanje, dok visok sjaj može zahtijevati redovno održavanje kako bi ostao besprijekoran.
Praktični savjeti za kombinacije
Bijela baza, zlatni akcenti: Bijela kuhinja idealna je osnova za zlatne detalje. Svjetla i čista, bijela boja omogućava da zlatni elementi, česme, ručke ili šipke dođu do izražaja i unesu dašak luksuza bez narušavanja jednostavnosti prostora.
Sklad u kontrastima: Kombinacija bijelih ormarića i radnih ploča sa zlatnim detaljima donosi vizualni balans. Ova igra toplih zlatnih tonova i neutralne bijele stvara prostor koji je istovremeno elegantan i prozračan.
Tamnozelena elegancija: Tamnije kuhinje poput onih u tamnozelenoj boji savršeno ističu zlatne akcentne detalje. Kontrast između dubokih tonova zelene i toplog zlatnog sjaja stvara sofisticiranu atmosferu, dok zlatni elementi donose svjetlost i suptilnu dinamiku prostoru. Ova kombinacija idealna je za one koji vole hrabrije i elegantnije interijere.
Detalji u fokusu: Zlatni dodaci poput držača za kuhinjske krpe, visećih šipki ili čak rubova rasvjetnih tijela mogu nenametljivo obogatiti dizajn i unijeti personalizirani pečat u prostor, bilo da je riječ o svijetloj ili tamnoj osnovi.
Psihologija zlatne boje
Zlatna boja simbolizira bogatstvo, toplinu i optimizam. U kuhinji, njen sjaj može izazvati osjećaj gostoljubivosti i stvarati pozitivnu energiju što je idealno za prostor gdje se okupljaju porodica i prijatelji.
* * *
Naslovna fotografija: @me_and_design
TEKST: Ada Ćeremida
Kada je 29. novembra 1969. godine, tačno u 18 sati, Sarajevo dobilo svoj potpuno novi Kulturno-sportski centar, događaj nije ličio ni na šta što je grad do tada vidio.
Upravo zato danas, 56 godina kasnije, o Skenderiji ne govorimo samo kao o zgradi, govorimo o mitologiji grada Sarajeva. Postoje zgrade koje postanu orijentiri, a postoje one koje postanu dio kolektivnog pamćenja. Skenderija je u Sarajevu oduvijek bila oboje.
Sve je počelo 1969. godine, kada je grad pod Trebevićem otvorio vrata monumentalnog Kulturno-sportskog centra, zdanja koje će narednih pola stoljeća oblikovati kulturni, umjetnički i društveni život Sarajeva kao malo koji drugi prostor. Tog dana Sarajevo je dobilo scenu, ritam, ambiciju i osjećaj pripadanja vremenu koje je tek dolazilo.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Nastanak Skenderije bio je trenutak modernističke hrabrosti. Kompleks su projektovali arhitekti Živorad Janković, Halid Muhasinović i Ognjen Malkin, stvarajući zdanje koje je radikalno odbacilo dekorativnost i tradicionalna rješenja, nudeći umjesto toga arhitekturu koja je izgledala kao da je stigla iz budućnosti.
Masivni betonski volumeni, ogromne plohe, lepezasto krovno rješenje i široki plato koji se prirodno stapao s gradskim tkivom činili su da Skenderija ne bude samo jedan kompleks, nego urbana topografija.
Da je hrabrost bila ispravna, potvrdila je i godina njenog otvaranja: Skenderija je tada osvojila godišnju nagradu za najbolje arhitektonsko djelo u Jugoslaviji.
Sve oko nje djelovalo je kao pozornica, kao da je Sarajevo dobilo svoj otvoreni forum, prostor koji je živio s gradom, u ritmu koraka, događaja i generacija koje će tek sazrijeti uz nju.
Kada je stigao dan svečanog otvaranja, Skenderija je odisala ceremonijalnošću. Premijera filma Bitka na Neretvi, jedne od najskupljih jugoslavenskih filmskih produkcija, okupila je šest hiljada pažljivo odabranih uzvanika.
Pozivnice su, gotovo nestvarno, nosile Picassov pečat u vidu skice potopljenog broda kao vizuelni potpis.
Foto: @centar_skenderija
Na ulazu su hostese prodavale simbolične kartonske cigle za Dom mladih, podsjećajući svakoga da ova zgrada nije samo prostor predstave, nego mjesto koje ulaže u buduće generacije umjetnika.
Tribine u dvorani, monumentalne i precizno konstruisane, izradila je njemačka firma Telembach, čiji je vlasnik, fasciniran viđenim, izjavio da je Skenderija najljepša i najimpresivnija dvorana koju je ikada vidio.
Njegove riječi nisu bile pretjerivanje. Skenderija je zaista bila arhitektonski šok, struktura koja je spajala brutalistički izraz s iznenađujućom mekoćom javnog prostora.
Bila je moderna, ali nije bila hladna. Bila je monumentalna, ali nikada nepristupačna. A u vremenu kada su gradovi širom Evrope tragali za novim urbanim identitetima, Sarajevo ga je te večeri dobilo.
Dio te priče je i Dom mladih, zamišljen kao kreativno središte grada, mjesto gdje počinju karijere, gdje se pronalaze interesi, gdje generacije uče šta znači biti dio kulturne scene. 
Među ljudima koji su ostavili neizbrisiv trag u njegovoj historiji bila je i Gordana Magaš, balerina, glumica i pedagoginja, koja je u periodu od 1987. do 1991. vodila Baletni studio u Domu mladih.
Njeni treninzi oblikovali su čitave generacije plesača i unijeli u ovaj modernistički prostor nešto što ga je uvijek činilo posebnim: disciplinu, eleganciju i posvećenost.
Foto: @centar_skenderija
Dok se u Domu mladih stvarala nova urbana kultura, u Ledenoj dvorani stvarala su se potpuno drugačija, ali podjednako dragocjena sjećanja. Za mnoge građane, Ledena dvorana je bila prvi dodir s klizanjem, prvi pad, prvi stisak ruke, prvi izlazak s društvom, prvo takmičenje, prva revija Holiday on Ice.
U arhitekturi koja je spolja djelovala masivno i hladno, unutra se odvijao jedan od najtoplijih dijelova života grada: ritual zimskih druženja.
Skenderija je ubrzo postala mjesto za koje se zna daleko izvan Sarajeva. Veliki međunarodni događaji stizali su jedan za drugim, a kompleks je samo nekoliko mjeseci nakon otvaranja zvanično prepoznat kao jedno od najvažnijih arhitektonskih ostvarenja u Jugoslaviji.
Moglo bi se reći da je funkcionalnost pratila ambiciju, a ambicija grad i to je možda najveća tajna njene dugovječnosti.
Danas, 56 godina kasnije, Skenderija i dalje živi. U njenim dvoranama održavaju se koncerti, predstave, sajmovi, sportska takmičenja i festivalski programi.
Hiljade ljudi prelaze preko njenog platoa svakog dana, često nesvjesne činjenice da hodaju po prostoru koji je decenijama bio kulturni puls grada. Iako je vrijeme donijelo nove izazove, Skenderija je ostala dosljedna sebi: javna, otvorena, živa.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Možda je zato svaki njen rođendan više od pukog jubileja jer je podsjetnik na čitavu zajednicu, arhitekturu, navike, generacije, uspomene…
Podsjetnik da ponekad jedan kompleks može postati cijeli svijet koji traje već 56 godina i koji danas, uprkos svemu, uporno raste i diše u ritmu grada koji ga je izgradio.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
