Prvi pogled na ovu kuću pokazao nam je da će ovaj dom, iako malen, biti izuzetno ugodan, cozy i lijepo uređen.

Idejno rješenje kuće zajedno s prijedlogom uređenja interijera glavno je djelo Milice Jakovljević koja ima master iz arhitekture i urbanizma, a ujedno je i vlasnica studija koji rado pratimo - A2 DESIGN STUDIO iz Banja Luke.

 

Foto: Dubravko Aleksić

Milica Jakovljević

 

Kuća prvo privlači pažnju svojim vanjskim izgledom s mnoštvo prozora i ravnim krovom, kao i lijepim vrtom. Zatim, kad zavirite u interijer osvajaju vas drvo, zelena boja i odličan raspored svih elemenata doma, od dnevnog boravka i trpezarije pa sve do sobe i kupaonice. Ograničen prostor tako postaje novo predivno mjesto za život sa svime što vam je potrebno u svega 26 m².

Što je bio najveći izazov uređenja ovog doma, gdje je Milica crpila inspiraciju, kao i što joj je bio najljepši dio procesa, otkrijte u nastavku.

 

Što je bila vaša inspiracija za uređenje ovog doma?
 

Glavna inspiracija za projektovanje i uređenje tiny home MiniMi je bio spoj Bauhausa, kao arhitektonskog pravca, i japandi stila, koji je sve više popularan u uređenju enterijera. Ideja je bila da implementiram jednostavne geometrijske i lučne forme Bauhausa u kombinaciji sa minimalizmom i prirodnim materijalima, koji su karakteristični za japandi stil.

 

Današnji tiny objekti se najčešće uređuju u klasičnom skandinavskom stilu, tako da sam u samom procesu stvaranja tražila novu ideju, koja će tiny kući dati novi duh i stilski izražaj. Bauhaus mi je oduvijek bio interesantan kao arhitektonski pravac, tako da sam ovim projektom htjela da odem korak dalje i iskombinujem dva naizgled nespojiva stila.

 

Koji su bili najveći izazovi, a koje prednosti uređenja ove male kuće?
 

Projekat je rađen za kompaniju ODA homes, kao tipski prefabrikovani objekat u kategoriji tiny home. Osnovni zadatak je bio da uradim idejno arhitektonsko rješenje za tiny objekat, kao i dizajn enterijera. Nisam željela raditi klasičnu tiny kuću, gdje je jedna zona (najčešće spavaća) izdignuta na galerijski prostor, pa sam se odlučila prvenstveno za prizemni objekat sa ravnim krovom. Projekat je bio izazovan i u projektantskom i dizajnerskom smislu.

 

Funkcija objekta je ispoštovana u svega 26,55 m², gdje se nalazi hodnik, kuhinja, trpezarija, dnevni boravak, spavaća soba sa radnom zonom, kupatilo i natkrivena terasa. Najveći izazov je upravo bila sama implementacija ideje na kompletan projekat, odnosno na eksterijer i enterijer objekta, a pri tome ispoštovati formu tiny kuće.

Kada istražite arhitekturu Bauhausa primijetićete da su svi objekti kubične forme, najčešće sa lučnim balkonima, elementima okruglih otvora... Odnosno, oštri geometrijski elementi se kombinuju sa lučnim formama. Upravo ove karakteristike su implementirane na dizajn ventilisane fasade objekta, čija je završna materijalizacija keramika. Japandi stil se na fasadi oslikava u jednostavnosti same forme objekta, kao i upotrebi keramike u imitaciji prirodnih materijala – kamena i gline.

 

Pored osnovne ideje spajanja dva stila, željela sam objektu dati i dozu ''monumentalnosti'', bez obzira što je u pitanju mali objekat. Ovaj efekat je postignut zakošenom formom objekta u zoni natkrivene terase, pa kada gledate fotografije 3D prikaza, nemate osjećaj da posmatrate tiny objekat.

Što se tiče dizajna enterijera, i tu je bio izazov odgovoriti na isti zadatak, ali kroz unutrašnjost objekta. Prilikom unutrašnjeg uređenja vodila sam se istim lučnim formama, ali u vidu otvora, motiva na zidnim tapetama, kao i forme kamina. Pošto je u pitanju objekat od ukupno 26,55 m², ovdje je glavna vodilja bila jednostavnost dizajna i povezanost prostora u jednu cjelinu. Kompletan prostor je zamišljen u zemljanim tonovima sa akcentovanjem zelene boje.

 

Dnevni boravak je odvojen lučnim kaminom od zone kuhinje i trpezarije. U spavaćoj sobi se nalazi i radni prostor zajedno sa plakarom za skladištenje stvari.

 

Kupatilo je osmišljeno sa velikim formatima pločica, koji su vizuelno povećali prostor. Najveći izazov je definitivno bilo povezati i arhitekturu objekta i dizajn enterijera u istom maniru.

 

Osnovna prednost uređenja ove male kuće jeste njena sama funkcija. Sve prostorije su minimalnih površina i samim tim nameće se i jednostavnost dizajna.

 

Najdraži dio procesa?
 

Najdraži dio procesa je definitivno bilo istraživanje na koji način povezati Bauhaus i japandi, te kako implementirati ova dva stila i na arhitekturu objekta i na sam dizajn. Naravno proces 3D vizualizacije je uvijek najslađi dio posla, gdje u konačnici konkretno vidite produkt svoje ideje.

Više fotografija interijera i eksterijera otkrijte u nastavku. 

 

***
Foto: A2 DESIGN STUDIO

U našoj rubrici Interijer & Dizajn posebno volimo stanove koji ne pokušavaju sakriti svoju kvadraturu, već je pametno koriste.

Ovaj stan u potkrovlju u Tuzli pokazuje kako mali prostor može djelovati otvoreno, funkcionalno i vizualno mirno kada su zone jasno definirane. Umjesto klasičnih zidova, ovdje se igra s arhitekturom, svjetlom i multifunkcionalnim elementima. 

Rezultat je stan koji jednako dobro funkcioniše za svakodnevni život, ali i kao mjesto odmora. Posebnu ulogu u tome ima zatvorena lođa koja prostoru daje potpuno novu dimenziju.




Najposebniji dio ovog stana je zatvorena lođa koja funkcioniše kao sunroom i produžetak dnevnog boravka. Ovaj prostor koristi maksimalno dnevno svjetlo i nudi mjesto za odmor, čitanje ili jutarnju kafu s pogledom. 

Umjesto da bude sporedna zona, lođa ovdje postaje ključni element doživljaja stana. Upravo ovakvi prostori pokazuju zašto potkrovlja, kada su dobro osmišljena, imaju posebnu atmosferu koju je teško ponoviti u standardnim tlocrtnim rješenjima.





Zoniranje bez zidova: kako je prostor jasno podijeljen

Jedan od ključnih kvaliteta ovog stana je način na koji su dnevna i spavaća zona razdvojene bez osjećaja zatvorenosti. Umjesto punih pregrada, korišten je centralni element koji istovremeno služi kao polica, TV zid i vizualni filter prostora. 

Ovakvo rješenje omogućava da se prostor čita u zonama, ali da i dalje ostane protočan i svijetao. To je trik koji je posebno zahvalan u potkrovljima, gdje svaki dodatni zid može djelovati preteško.





Skladištenje koje je dio arhitekture, ne dodatak

U ovom potkrovlju skladištenje nije nametnuto kroz velike ormare, već integrisano u samu organizaciju prostora. Police, niše i elementi uz zidove prate linije krova i logiku tlocrta. Time se izbjegava vizualna zagušenost, a prostor ostaje lagan i pregledan. Ovo je posebno važno u malim stanovima, gdje previše namještaja brzo naruši balans.




Centralni element stana je zid s televizorom koji se može okretati prema dnevnoj ili spavaćoj sobi. Na taj način jedan uređaj služi dvjema zonama, bez dupliranja namještaja ili gubitka prostora. 

Osim praktične funkcije, ovaj zid stvara i mali, ali vrlo funkcionalan ulazni hodnik koji prostoru daje strukturu. To je dobar primjer kako jedan promišljen detalj može riješiti više problema odjednom.





Na kraju, ovaj stan u potkrovlju ne pokušava biti veći nego što jeste, on samo koristi prostor pametno. Jasno zoniranje, multifunkcionalni elementi i svjetlo kao glavni saveznik čine ga primjerom kako mali stan može funkcionisati bez kompromisa. 

Ovo je interijer koji se ne nameće detaljima, već ostaje zapamćen po osjećaju lakoće i reda.

 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Airbnb