Prvi pogled na ovu kuću pokazao nam je da će ovaj dom, iako malen, biti izuzetno ugodan, cozy i lijepo uređen.

Idejno rješenje kuće zajedno s prijedlogom uređenja interijera glavno je djelo Milice Jakovljević koja ima master iz arhitekture i urbanizma, a ujedno je i vlasnica studija koji rado pratimo - A2 DESIGN STUDIO iz Banja Luke.

 

Foto: Dubravko Aleksić

Milica Jakovljević

 

Kuća prvo privlači pažnju svojim vanjskim izgledom s mnoštvo prozora i ravnim krovom, kao i lijepim vrtom. Zatim, kad zavirite u interijer osvajaju vas drvo, zelena boja i odličan raspored svih elemenata doma, od dnevnog boravka i trpezarije pa sve do sobe i kupaonice. Ograničen prostor tako postaje novo predivno mjesto za život sa svime što vam je potrebno u svega 26 m².

Što je bio najveći izazov uređenja ovog doma, gdje je Milica crpila inspiraciju, kao i što joj je bio najljepši dio procesa, otkrijte u nastavku.

 

Što je bila vaša inspiracija za uređenje ovog doma?
 

Glavna inspiracija za projektovanje i uređenje tiny home MiniMi je bio spoj Bauhausa, kao arhitektonskog pravca, i japandi stila, koji je sve više popularan u uređenju enterijera. Ideja je bila da implementiram jednostavne geometrijske i lučne forme Bauhausa u kombinaciji sa minimalizmom i prirodnim materijalima, koji su karakteristični za japandi stil.

 

Današnji tiny objekti se najčešće uređuju u klasičnom skandinavskom stilu, tako da sam u samom procesu stvaranja tražila novu ideju, koja će tiny kući dati novi duh i stilski izražaj. Bauhaus mi je oduvijek bio interesantan kao arhitektonski pravac, tako da sam ovim projektom htjela da odem korak dalje i iskombinujem dva naizgled nespojiva stila.

 

Koji su bili najveći izazovi, a koje prednosti uređenja ove male kuće?
 

Projekat je rađen za kompaniju ODA homes, kao tipski prefabrikovani objekat u kategoriji tiny home. Osnovni zadatak je bio da uradim idejno arhitektonsko rješenje za tiny objekat, kao i dizajn enterijera. Nisam željela raditi klasičnu tiny kuću, gdje je jedna zona (najčešće spavaća) izdignuta na galerijski prostor, pa sam se odlučila prvenstveno za prizemni objekat sa ravnim krovom. Projekat je bio izazovan i u projektantskom i dizajnerskom smislu.

 

Funkcija objekta je ispoštovana u svega 26,55 m², gdje se nalazi hodnik, kuhinja, trpezarija, dnevni boravak, spavaća soba sa radnom zonom, kupatilo i natkrivena terasa. Najveći izazov je upravo bila sama implementacija ideje na kompletan projekat, odnosno na eksterijer i enterijer objekta, a pri tome ispoštovati formu tiny kuće.

Kada istražite arhitekturu Bauhausa primijetićete da su svi objekti kubične forme, najčešće sa lučnim balkonima, elementima okruglih otvora... Odnosno, oštri geometrijski elementi se kombinuju sa lučnim formama. Upravo ove karakteristike su implementirane na dizajn ventilisane fasade objekta, čija je završna materijalizacija keramika. Japandi stil se na fasadi oslikava u jednostavnosti same forme objekta, kao i upotrebi keramike u imitaciji prirodnih materijala – kamena i gline.

 

Pored osnovne ideje spajanja dva stila, željela sam objektu dati i dozu ''monumentalnosti'', bez obzira što je u pitanju mali objekat. Ovaj efekat je postignut zakošenom formom objekta u zoni natkrivene terase, pa kada gledate fotografije 3D prikaza, nemate osjećaj da posmatrate tiny objekat.

Što se tiče dizajna enterijera, i tu je bio izazov odgovoriti na isti zadatak, ali kroz unutrašnjost objekta. Prilikom unutrašnjeg uređenja vodila sam se istim lučnim formama, ali u vidu otvora, motiva na zidnim tapetama, kao i forme kamina. Pošto je u pitanju objekat od ukupno 26,55 m², ovdje je glavna vodilja bila jednostavnost dizajna i povezanost prostora u jednu cjelinu. Kompletan prostor je zamišljen u zemljanim tonovima sa akcentovanjem zelene boje.

 

Dnevni boravak je odvojen lučnim kaminom od zone kuhinje i trpezarije. U spavaćoj sobi se nalazi i radni prostor zajedno sa plakarom za skladištenje stvari.

 

Kupatilo je osmišljeno sa velikim formatima pločica, koji su vizuelno povećali prostor. Najveći izazov je definitivno bilo povezati i arhitekturu objekta i dizajn enterijera u istom maniru.

 

Osnovna prednost uređenja ove male kuće jeste njena sama funkcija. Sve prostorije su minimalnih površina i samim tim nameće se i jednostavnost dizajna.

 

Najdraži dio procesa?
 

Najdraži dio procesa je definitivno bilo istraživanje na koji način povezati Bauhaus i japandi, te kako implementirati ova dva stila i na arhitekturu objekta i na sam dizajn. Naravno proces 3D vizualizacije je uvijek najslađi dio posla, gdje u konačnici konkretno vidite produkt svoje ideje.

Više fotografija interijera i eksterijera otkrijte u nastavku. 

 

***
Foto: A2 DESIGN STUDIO

Ako pratite našu rubriku Interijer i dizajn, onda vam je rad interior dizajnerice Lejle Barakocić već poznat od Backyarda, koji je postao jedan od najfotografisanijih caffe interijera u gradu, do njenih pažljivo promišljenih interijera  koji uvijek otkriju neki novi pristup teksturi, svjetlu ili proporciji.

Zato nam je bilo posebno zanimljivo zaviriti u njen najnoviji projekt: stan u Tuzli u kojem se mekoća tonova, precizna rasvjeta i savršena smirenost linija stapaju u prostor koji djeluje gotovo scenski.

 

U ovom interijeru sve je nenametljivo, ali ništa nije slučajno. Zidovi su čisti, oblici zaobljeni, materijali tihi; baš ona vrsta estetike koja dozvoljava da se arhitektura diše, a stan djeluje veći, skladniji i topliji nego što kvadratura sugeriše.

Svjetlo se kreće kroz prostor kao arhitektonski alat presijeca kuhinju, mekša granice između boravka i trpezarije i naglašava najljepši detalj ovog doma: odnos pastelnih tonova i geometrijski čistih linija.



 
Kako je postavljen ritam prostora

Prvo što primijetite u ovom stanu jeste koliko je njegov otvoreni koncept zapravo dobro organizovan. Dnevni boravak, kuhinja i trpezarija dišu zajedno, ali svaka zona ima svoj identitet. Granice nisu postavljene zidovima, nego logikom svjetla, pogledima i materijalima. 

Rasvjeta ovdje ne služi samo da obasja prostorona crta novi tlocrt. Dugački linearni visilac nad kuhinjskim ostrvom vodi vas prema najtoplijem dijelu doma, dok okrugli luster u boravku sabira sve linije u jednu meku kompoziciju. Tu su i ogledala, strateški postavljena, koja unose dodatnu dubinu i refleksiju, baš onaj rafinirani trik koji čini da prostor djeluje prozračnije, plemenitije i mirnije.





Kuhinja kao centralna osa

U srcu stana nalazi se kuhinja oblikovana kao arhitektonska smirenost boje su prigušene, prelazi nježni, a svaki element izgleda kao da je tačno tu gdje treba biti. Zaobljeni luk koji uokviruje policu uvodi u prostor toplinu i mekoću, pravi kontrast modernim linijama ostrva i vertikalama ormarića. 

Tople bež nijanse stapaju se s teksturom drveta, dok diskretni zlatni akcenti rasvjete daju dozu profinjenosti bez dramatike. Sve je jednostavno, ali nijedan detalj nije slučajan: kuhinja funkcioniše kao osovina cijelog doma, mjesto gdje se ritam prostora prelama i gdje minimalizam prestaje biti estetika, a postaje način života.






Trpezarija i boravak: Lekcija o proporciji

Kada pogled krene iz kuhinje prema trpezariji, primjećujete kako je proporcija ovdje ključna. Skulpturalni crni sto stoji na podu kao komad galerijske umjetnosti, ali zahvaljujući mekim, zaobljenim stolicama, zadržava pristupačnost i toplinu. To je prostor u kojem želite sjediti satima, upravo zato što je ravnoteža između taktilnog i vizualnog tako dobro uhvaćena. 

Dnevni boravak nastavlja tu logiku: modularna sofa koja ne preuzima prostor, stolovi jednostavnih linija i zidovi bez viška dekora stvaraju jednu laganu, profinjenu pozadinu. Rasvjeta se ovdje ponovo javlja kao statement dva dominantna lustera koja definišu karakter doma i daju mu gotovo scenografski potpis.





Zašto ovaj stan funkcioniše tako dobro?  

Zato što u njemu funkcija i estetika nikada nisu u sukobu. Svaki detalj je promišljen: od proporcija namještaja do ritma svjetla, od tekstura koje unose toplinu do geometrije linija koja unosi mir. 

To je stan koji pokazuje kako se savremeni minimalizam može osjećati toplo, a ne sterilno kako prostor može biti čist, ali i dalje pun života. Ova ravnoteža čini da interijer djeluje skladno i cjelovito kao da je zamišljen u jednom dahu.



Ovo je interijer koji dokazuje da dobar dizajn nema potrebu da bude glasan da bi bio upečatljiv. Na ovoj adresi u Tuzli vidi se jasna filozofija: manje elemenata, više namjene; manje vizualnog šuma, više smirenosti; manje improvizacije, više namjernosti. 

Primjer je to lokalnog projekta koji podiže standarde i koji inspiriše sve koji žele topao, elegantan i suvremen dom bez gubitka intime.

 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Lejla Baraković