Prvi pogled na ovu kuću pokazao nam je da će ovaj dom, iako malen, biti izuzetno ugodan, cozy i lijepo uređen.

Idejno rješenje kuće zajedno s prijedlogom uređenja interijera glavno je djelo Milice Jakovljević koja ima master iz arhitekture i urbanizma, a ujedno je i vlasnica studija koji rado pratimo - A2 DESIGN STUDIO iz Banja Luke.

 

Foto: Dubravko Aleksić

Milica Jakovljević

 

Kuća prvo privlači pažnju svojim vanjskim izgledom s mnoštvo prozora i ravnim krovom, kao i lijepim vrtom. Zatim, kad zavirite u interijer osvajaju vas drvo, zelena boja i odličan raspored svih elemenata doma, od dnevnog boravka i trpezarije pa sve do sobe i kupaonice. Ograničen prostor tako postaje novo predivno mjesto za život sa svime što vam je potrebno u svega 26 m².

Što je bio najveći izazov uređenja ovog doma, gdje je Milica crpila inspiraciju, kao i što joj je bio najljepši dio procesa, otkrijte u nastavku.

 

Što je bila vaša inspiracija za uređenje ovog doma?
 

Glavna inspiracija za projektovanje i uređenje tiny home MiniMi je bio spoj Bauhausa, kao arhitektonskog pravca, i japandi stila, koji je sve više popularan u uređenju enterijera. Ideja je bila da implementiram jednostavne geometrijske i lučne forme Bauhausa u kombinaciji sa minimalizmom i prirodnim materijalima, koji su karakteristični za japandi stil.

 

Današnji tiny objekti se najčešće uređuju u klasičnom skandinavskom stilu, tako da sam u samom procesu stvaranja tražila novu ideju, koja će tiny kući dati novi duh i stilski izražaj. Bauhaus mi je oduvijek bio interesantan kao arhitektonski pravac, tako da sam ovim projektom htjela da odem korak dalje i iskombinujem dva naizgled nespojiva stila.

 

Koji su bili najveći izazovi, a koje prednosti uređenja ove male kuće?
 

Projekat je rađen za kompaniju ODA homes, kao tipski prefabrikovani objekat u kategoriji tiny home. Osnovni zadatak je bio da uradim idejno arhitektonsko rješenje za tiny objekat, kao i dizajn enterijera. Nisam željela raditi klasičnu tiny kuću, gdje je jedna zona (najčešće spavaća) izdignuta na galerijski prostor, pa sam se odlučila prvenstveno za prizemni objekat sa ravnim krovom. Projekat je bio izazovan i u projektantskom i dizajnerskom smislu.

 

Funkcija objekta je ispoštovana u svega 26,55 m², gdje se nalazi hodnik, kuhinja, trpezarija, dnevni boravak, spavaća soba sa radnom zonom, kupatilo i natkrivena terasa. Najveći izazov je upravo bila sama implementacija ideje na kompletan projekat, odnosno na eksterijer i enterijer objekta, a pri tome ispoštovati formu tiny kuće.

Kada istražite arhitekturu Bauhausa primijetićete da su svi objekti kubične forme, najčešće sa lučnim balkonima, elementima okruglih otvora... Odnosno, oštri geometrijski elementi se kombinuju sa lučnim formama. Upravo ove karakteristike su implementirane na dizajn ventilisane fasade objekta, čija je završna materijalizacija keramika. Japandi stil se na fasadi oslikava u jednostavnosti same forme objekta, kao i upotrebi keramike u imitaciji prirodnih materijala – kamena i gline.

 

Pored osnovne ideje spajanja dva stila, željela sam objektu dati i dozu ''monumentalnosti'', bez obzira što je u pitanju mali objekat. Ovaj efekat je postignut zakošenom formom objekta u zoni natkrivene terase, pa kada gledate fotografije 3D prikaza, nemate osjećaj da posmatrate tiny objekat.

Što se tiče dizajna enterijera, i tu je bio izazov odgovoriti na isti zadatak, ali kroz unutrašnjost objekta. Prilikom unutrašnjeg uređenja vodila sam se istim lučnim formama, ali u vidu otvora, motiva na zidnim tapetama, kao i forme kamina. Pošto je u pitanju objekat od ukupno 26,55 m², ovdje je glavna vodilja bila jednostavnost dizajna i povezanost prostora u jednu cjelinu. Kompletan prostor je zamišljen u zemljanim tonovima sa akcentovanjem zelene boje.

 

Dnevni boravak je odvojen lučnim kaminom od zone kuhinje i trpezarije. U spavaćoj sobi se nalazi i radni prostor zajedno sa plakarom za skladištenje stvari.

 

Kupatilo je osmišljeno sa velikim formatima pločica, koji su vizuelno povećali prostor. Najveći izazov je definitivno bilo povezati i arhitekturu objekta i dizajn enterijera u istom maniru.

 

Osnovna prednost uređenja ove male kuće jeste njena sama funkcija. Sve prostorije su minimalnih površina i samim tim nameće se i jednostavnost dizajna.

 

Najdraži dio procesa?
 

Najdraži dio procesa je definitivno bilo istraživanje na koji način povezati Bauhaus i japandi, te kako implementirati ova dva stila i na arhitekturu objekta i na sam dizajn. Naravno proces 3D vizualizacije je uvijek najslađi dio posla, gdje u konačnici konkretno vidite produkt svoje ideje.

Više fotografija interijera i eksterijera otkrijte u nastavku. 

 

***
Foto: A2 DESIGN STUDIO

U stanu od svega 40 kvadrata, nekoliko pažljivo oblikovanih krivina i organskih linija potpuno mijenja način na koji doživljavamo prostor u centru Sarajeva.

Na svega nekoliko koraka od Narodnog pozorišta, iza fasade tipične gradske zgrade, krije se interijer u Sarajevu koji funkcioniše kao studija proporcije i balansa. Umjesto da naglašava svoju kvadraturu, ovaj stan je suptilno razgrađuje kroz oble forme, meke prijelaze i pažljivo kadrirane poglede između zona. 

Zid nije samo zid, već element kompozicije, boja nije akcenat, već arhitektonska odluka. Paleta maslinasto zelene, toplog drveta i zagasitih tonova terakote djeluje kontrolisano, ali nikada hladno. Rezultat je prostor koji se ne nameće veličinom, nego jasnoćom ideje.







Arhitektonska pregrada kao centralni element

Najintrigantniji momenat ovog stana je zidna pregrada koja istovremeno dijeli i povezuje. Postavljena između dnevnog boravka i spavaće zone, ona funkcioniše kao TV zid, ali i kao vizuelni okvir cijelog prostora. Uokvirena maslinasto zelenom bojom i blagim profilacijama, djeluje gotovo scenografski kao pozadina koja definira ritam interijera.

Umjesto klasičnog hodničkog razdvajanja, prostor ostaje protočan. Pogled klizi iz jedne zone u drugu, ali svaka ima vlastiti identitet. Upravo ta balansirana transparentnost daje stanu osjećaj većeg volumena.







Krivine kao odgovor na malu kvadraturu

U interijerima manjih dimenzija oštre linije često dodatno naglašavaju skučenost. Ovdje je pristup suprotan. Uzglavlje kreveta izvedeno je u zaobljenoj, organskoj formi, gotovo poput skulpturalnog elementa. Kuhinjski gornji ormarići imaju mekano zaobljene ivice, a i trpezarijske stolice prate istu fluidnu logiku.

Te krivine nisu samo estetski detalj. One omekšavaju prijelaze između zona, ublažavaju kontraste i stvaraju osjećaj protočnosti. Prostor se ne doživljava kroz uglove, nego kroz kretanje.





Maslinasto zelena kao tiha konstanta

Duboka zelena nijansa pojavljuje se na nekoliko ključnih tačaka: centralni zid, kuhinjski elementi, ugradbeni ormari. Umjesto da dominira, ona utemeljuje prostor. U kombinaciji sa svijetlim hrastovim podom i bijelim zidovima, djeluje smirujuće i sofisticirano.

Zelena ovdje nije trendovski izbor, već strateški potez. Ona povezuje dnevnu zonu, trpezariju i kuhinju u jednu kontinuiranu cjelinu, bez potrebe za dodatnim dekorativnim intervencijama.






Slojevitost kroz drvo i teksture

Toplina drveta prisutna je kroz podove, kuhinjske fronte i vertikalne obloge koje diskretno razdvajaju prostor. Posebno je zanimljiv drveni volumen koji skriva dio skladišnog prostora i istovremeno definira prelaz između dnevnog i spavaćeg dijela.

Teksture su pažljivo dozirane rebrasto staklo na dekorativnim elementima, tapacirani kauč neutralne boje, meki tepih ispod staklenog klub stola. Sve je svedeno, ali nikada monotono.

 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Airbnb