Prvi pogled na ovu kuću pokazao nam je da će ovaj dom, iako malen, biti izuzetno ugodan, cozy i lijepo uređen.

Idejno rješenje kuće zajedno s prijedlogom uređenja interijera glavno je djelo Milice Jakovljević koja ima master iz arhitekture i urbanizma, a ujedno je i vlasnica studija koji rado pratimo - A2 DESIGN STUDIO iz Banja Luke.

 

Foto: Dubravko Aleksić

Milica Jakovljević

Kuća prvo privlači pažnju svojim vanjskim izgledom s mnoštvo prozora i ravnim krovom, kao i lijepim vrtom. Zatim, kad zavirite u interijer osvajaju vas drvo, zelena boja i odličan raspored svih elemenata doma, od dnevnog boravka i trpezarije pa sve do sobe i kupaonice. Ograničen prostor tako postaje novo predivno mjesto za život sa svime što vam je potrebno u svega 26 m².

Što je bio najveći izazov uređenja ovog doma, gdje je Milica crpila inspiraciju, kao i što joj je bio najljepši dio procesa, otkrijte u nastavku.

 

Što je bila vaša inspiracija za uređenje ovog doma?
 

Glavna inspiracija za projektovanje i uređenje tiny home MiniMi je bio spoj Bauhausa, kao arhitektonskog pravca, i japandi stila, koji je sve više popularan u uređenju enterijera. Ideja je bila da implementiram jednostavne geometrijske i lučne forme Bauhausa u kombinaciji sa minimalizmom i prirodnim materijalima, koji su karakteristični za japandi stil.

 

Današnji tiny objekti se najčešće uređuju u klasičnom skandinavskom stilu, tako da sam u samom procesu stvaranja tražila novu ideju, koja će tiny kući dati novi duh i stilski izražaj. Bauhaus mi je oduvijek bio interesantan kao arhitektonski pravac, tako da sam ovim projektom htjela da odem korak dalje i iskombinujem dva naizgled nespojiva stila.

 

Koji su bili najveći izazovi, a koje prednosti uređenja ove male kuće?
 

Projekat je rađen za kompaniju ODA homes, kao tipski prefabrikovani objekat u kategoriji tiny home. Osnovni zadatak je bio da uradim idejno arhitektonsko rješenje za tiny objekat, kao i dizajn enterijera. Nisam željela raditi klasičnu tiny kuću, gdje je jedna zona (najčešće spavaća) izdignuta na galerijski prostor, pa sam se odlučila prvenstveno za prizemni objekat sa ravnim krovom. Projekat je bio izazovan i u projektantskom i dizajnerskom smislu.

 

Funkcija objekta je ispoštovana u svega 26,55 m², gdje se nalazi hodnik, kuhinja, trpezarija, dnevni boravak, spavaća soba sa radnom zonom, kupatilo i natkrivena terasa. Najveći izazov je upravo bila sama implementacija ideje na kompletan projekat, odnosno na eksterijer i enterijer objekta, a pri tome ispoštovati formu tiny kuće.

Kada istražite arhitekturu Bauhausa primijetićete da su svi objekti kubične forme, najčešće sa lučnim balkonima, elementima okruglih otvora... Odnosno, oštri geometrijski elementi se kombinuju sa lučnim formama. Upravo ove karakteristike su implementirane na dizajn ventilisane fasade objekta, čija je završna materijalizacija keramika. Japandi stil se na fasadi oslikava u jednostavnosti same forme objekta, kao i upotrebi keramike u imitaciji prirodnih materijala – kamena i gline.

 

Pored osnovne ideje spajanja dva stila, željela sam objektu dati i dozu ''monumentalnosti'', bez obzira što je u pitanju mali objekat. Ovaj efekat je postignut zakošenom formom objekta u zoni natkrivene terase, pa kada gledate fotografije 3D prikaza, nemate osjećaj da posmatrate tiny objekat.

Što se tiče dizajna enterijera, i tu je bio izazov odgovoriti na isti zadatak, ali kroz unutrašnjost objekta. Prilikom unutrašnjeg uređenja vodila sam se istim lučnim formama, ali u vidu otvora, motiva na zidnim tapetama, kao i forme kamina. Pošto je u pitanju objekat od ukupno 26,55 m², ovdje je glavna vodilja bila jednostavnost dizajna i povezanost prostora u jednu cjelinu. Kompletan prostor je zamišljen u zemljanim tonovima sa akcentovanjem zelene boje.

 

Dnevni boravak je odvojen lučnim kaminom od zone kuhinje i trpezarije. U spavaćoj sobi se nalazi i radni prostor zajedno sa plakarom za skladištenje stvari.

 

Kupatilo je osmišljeno sa velikim formatima pločica, koji su vizuelno povećali prostor. Najveći izazov je definitivno bilo povezati i arhitekturu objekta i dizajn enterijera u istom maniru.

 

Osnovna prednost uređenja ove male kuće jeste njena sama funkcija. Sve prostorije su minimalnih površina i samim tim nameće se i jednostavnost dizajna.

 

Najdraži dio procesa?
 

Najdraži dio procesa je definitivno bilo istraživanje na koji način povezati Bauhaus i japandi, te kako implementirati ova dva stila i na arhitekturu objekta i na sam dizajn. Naravno proces 3D vizualizacije je uvijek najslađi dio posla, gdje u konačnici konkretno vidite produkt svoje ideje.

Više fotografija interijera i eksterijera otkrijte u nastavku. 

 

***
Foto: A2 DESIGN STUDIO

Zavirimo zajedno sa Biserom u projekat STAN-S, čiji je viralni Reels osvojio srca ljubitelja estetike, minimalizma i prirodnih materijala.

Čekaj, Bajadera cappuccino?! Da, stigao je u BiH i morate ga probati!

Kroz svoj studio Interior Zen, Bisera već godinama stvara prostore koji su istovremeno vizualno očaravajući i suštinski funkcionalni, s prepoznatljivim pečatom topline i prozračnosti.

Njeni projekti već su nekoliko puta krasili stranice naše Interijer i Dizajn rubrike, ali ovog puta odlučili smo zaviriti još dublje u njenu kreativnu metodologiju, inspiracije i svakodnevni dizajnerski proces.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by InteriorZen (@interior_zen)

Upravo zbog tog spoja talenta, osjećaja za prostor i nevjerovatne sposobnosti da dizajn osjeti u njegovoj suštini, danas vam donosimo razgovor sa Biserom koji otkriva kako nastaju interijeri koje ne samo da gledamo, nego nas i inspirišu.


Kada prvi put uđete u prazan stan koji trebate dizajnirati, šta prvo pokušavate "osjetiti"?

Kada prvi put uđem u prazan stan koji trebam dizajnirati, prvo pokušavam osjetiti njegov potencijal. Svaki prostor ima svoj ritam, količinu svjetlosti, odnose između zidova i otvora i sve to oblikuje početnu viziju. Pokušavam zamisliti kako će se prostor doživljavati u različitim trenucima dana, kako će se svjetlost mijenjati i kakvu će energiju unositi u prostor.

Također, važno mi je osjetiti šta prostor „traži“, jer nije svaki stan predodređen za isti stil ili atmosferu. U ovom slučaju, stan je odavao osjećaj lakoće i prozračnosti, a cilj je bio sačuvati tu kvalitetu i dodatno je naglasiti kroz materijale i detalje. Često mi se dešava da već pri prvom ulasku osjetim šta ne bih mijenjala, koje su prednosti prostora koje treba istaći i kako da ga oblikujem tako da sve djeluje prirodno i nenametljivo, a istovremeno promišljeno i funkcionalno.

Kombinacija prirodnih materijala i suptilne rasvjete postala je, čini se, vaš prepoznatljiv potpis. Kada projektujete prostor poput ovog, odakle krećete? Iz materijala, rasporeda ili same atmosfere koju želite postići?

Uvijek krećem od atmosfere koju želim postići. Smatram da je osjećaj koji prostor prenosi najvažniji aspekt dizajna jer on određuje kako će se ljudi u njemu osjećati, kako će ga doživjeti i koristiti. Prije nego što se odlučim za konkretne materijale ili raspored, pokušavam vizualizirati taj završni osjećaj koji želim da prostor ima.

Da li će djelovati smirujuće i umirujuće ili možda vibrantno i energično? Da li želim da unese osjećaj topline ili prostranosti? U ovom projektu cilj je bio stvoriti prostor koji odiše toplinom i smirenošću, ali istovremeno zadrži prozračnost i lakoću. Kada imam jasnu viziju atmosfere, prirodno se nameću materijali koji će je podržati.

U ovom slučaju to su prirodni tonovi, teksturirane površine i organski materijali koji prostoru daju dubinu. Tek nakon toga dolazimo do rasporeda, koji mora pratiti taj osjećaj i omogućiti nesmetan protok kroz prostor. Suptilna, topla rasvjeta dodatno naglašava teksture i stvara završnu notu ugodnosti i intime. Sve je povezano, ali atmosfera je ono što vodi cijeli proces. U suprotnom, dizajn može biti tehnički dobar, ali ako ne pobudi pravi osjećaj, onda nešto nedostaje.

Koliko je za vas važan taj „posljednji sloj“, stiliziranje prostora i da li ga smatrate ključnim dijelom dizajnerskog procesa?

Posljednji sloj, stiliziranje prostora, izuzetno je važan i često presudan za konačan dojam. To je onaj završni trenutak kada prostor zaista oživi i dobije karakter. Mnogi klijenti ne shvataju koliko ovaj dio može uticati na krajnji rezultat. Prostor može biti odlično dizajniran, ali ako završni detalji nisu pažljivo odabrani i postavljeni, nešto će uvijek nedostajati.

Zato u posljednjim projektima nastojim i taj segment ispratiti do kraja. Pažljivim odabirom dekorativnih elemenata poput jastuka, vaza, cvijeća, knjiga, ali i dekica, prekrivača i posteljine, prostor dobija toplinu i slojevitost, a istovremeno ostaje vizuelno skladan. Prava kombinacija tekstura i boja može podići dizajn na viši nivo, dok loš odabir može potpuno narušiti prvobitnu viziju.

Ovi završni detalji su poput scenografije u filmu – možda ih ne primijetite odmah, ali upravo oni stvaraju cjelokupnu atmosferu. Nije dovoljno samo odabrati lijepe stvari, već ih uskladiti tako da izgledaju spontano, a opet promišljeno. Ponekad je potrebno mnogo pokušaja da sve sjedne na svoje mjesto, ali kada se to desi, prostor konačno postaje ono što je trebao biti od početka.

Postoji li neki neočekivani detalj u ovom projektu ili nešto što niste na početku planirali? Nešto što ste odlučili ubaciti na kraju, intuitivno, i što se sada savršeno uklopilo? Volimo te skrivene priče iza dizajna.

Moram priznati da je ovaj projekat tekao prilično glatko, bez neplaniranih obrta, što je u našem poslu rijetkost. Od samog početka imali smo jasnu viziju, a svaki element se prirodno nadovezao na sljedeći. Ipak, ono što je na kraju zaista zaokružilo prostor bila je završna igra tekstura.

Dok smo u početku zamišljali vrlo minimalistički pristup, kroz proces smo shvatili koliko slojevitost materijala unosi toplinu i karakter. Tako smo intuitivno dodali bogatije tkanine, reljefne površine i detalje poput mekanih prekrivača i taktilnih dekorativnih elemenata, što je dalo završni pečat prostoru. To su oni detalji koji se ne vide odmah, ali ih osjetite čim uđete

Za kraj, malo iz privatnog ugla, kada se želite inspirisati izvan svijeta interijera, gdje u Sarajevu najviše volite otići da „napunite baterije“ i oslobodite kreativnost?

Kada mi je potrebna inspiracija izvan svijeta interijera, obično tražim prostore gdje mogu osjetiti mir i distancirati se od svakodnevnih obaveza i ljudi. Inspiracija se ne javlja uvijek kada je tražimo, nekad je dovoljno promijeniti okruženje, a ideje dođu same od sebe. Naučila sam da što je više forsiram, to se više skriva.

Zato mi je važno da povremeno napravim distancu, sklonim se od ekrana, papira, skica i samo budem prisutna u nekom potpuno drugačijem okruženju. Za mene su priroda i prostranstva savršen reset. Volim otići na naše planine, na Visočicu, na Trebević, kada udahnem svjež zrak i osjetim tu tišinu, mozak mi se potpuno rastereti. I baš tada, kada najmanje razmišljam o poslu, stvari počnu da sjedaju na svoje mjesto.

Kada se vratim radu, sve odjednom postane jasnije, odluke se donose lakše i inspiracija ponovo teče. A kad mi treba potpuni reset, tu je kickboxing. Kroz trening ispraznim um i oslobodim napetost, a često baš tada dolaze najbolje ideje. Shvatila sam da kreativnost ne voli forsiranje, već prostor da se prirodno razvije.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by InteriorZen (@interior_zen)

Projekat Stan S je samo jedan od dokaza da estetika Interior Zen studija ne prati samo trendove, već ih suptilno redefiniše, stvarajući prostore koji odišu smirenošću i karakterom.

S nestrpljenjem iščekujemo buduće projekte Bisere i još veće priče o interijer dizajnu sa njom. A mi ćemo biti tu, s istim entuzijazmom, da ih pratimo i s vama dijelimo. 

***
Foto: Armin Dorado