TEKST: Marija Perić
DATUM OBJAVE: 21.10.2022.
Prvi pogled na ovu kuću pokazao nam je da će ovaj dom, iako malen, biti izuzetno ugodan, cozy i lijepo uređen.
Idejno rješenje kuće zajedno s prijedlogom uređenja interijera glavno je djelo Milice Jakovljević koja ima master iz arhitekture i urbanizma, a ujedno je i vlasnica studija koji rado pratimo - A2 DESIGN STUDIO iz Banja Luke.
Foto: Dubravko Aleksić
Milica Jakovljević
Kuća prvo privlači pažnju svojim vanjskim izgledom s mnoštvo prozora i ravnim krovom, kao i lijepim vrtom. Zatim, kad zavirite u interijer osvajaju vas drvo, zelena boja i odličan raspored svih elemenata doma, od dnevnog boravka i trpezarije pa sve do sobe i kupaonice. Ograničen prostor tako postaje novo predivno mjesto za život sa svime što vam je potrebno u svega 26 m2.
Što je bio najveći izazov uređenja ovog doma, gdje je Milica crpila inspiraciju, kao i što joj je bio najljepši dio procesa, otkrijte u nastavku.
Što je bila vaša inspiracija za uređenje ovog doma?
Glavna inspiracija za projektovanje i uređenje tiny home MiniMi je bio spoj Bauhausa, kao arhitektonskog pravca, i japandi stila, koji je sve više popularan u uređenju enterijera. Ideja je bila da implementiram jednostavne geometrijske i lučne forme Bauhausa u kombinaciji sa minimalizmom i prirodnim materijalima, koji su karakteristični za japandi stil.
Današnji tiny objekti se najčešće uređuju u klasičnom skandinavskom stilu, tako da sam u samom procesu stvaranja tražila novu ideju, koja će tiny kući dati novi duh i stilski izražaj. Bauhaus mi je oduvijek bio interesantan kao arhitektonski pravac, tako da sam ovim projektom htjela da odem korak dalje i iskombinujem dva naizgled nespojiva stila.
Koji su bili najveći izazovi, a koje prednosti uređenja ove male kuće?
Projekat je rađen za kompaniju ODA homes, kao tipski prefabrikovani objekat u kategoriji tiny home. Osnovni zadatak je bio da uradim idejno arhitektonsko rješenje za tiny objekat, kao i dizajn enterijera. Nisam željela raditi klasičnu tiny kuću, gdje je jedna zona (najčešće spavaća) izdignuta na galerijski prostor, pa sam se odlučila prvenstveno za prizemni objekat sa ravnim krovom. Projekat je bio izazovan i u projektantskom i dizajnerskom smislu.
Funkcija objekta je ispoštovana u svega 26,55 m2, gdje se nalazi hodnik, kuhinja, trpezarija, dnevni boravak, spavaća soba sa radnom zonom, kupatilo i natkrivena terasa. Najveći izazov je upravo bila sama implementacija ideje na kompletan projekat, odnosno na eksterijer i enterijer objekta, a pri tome ispoštovati formu tiny kuće.
Kada istražite arhitekturu Bauhausa primijetićete da su svi objekti kubične forme, najčešće sa lučnim balkonima, elementima okruglih otvora... Odnosno, oštri geometrijski elementi se kombinuju sa lučnim formama. Upravo ove karakteristike su implementirane na dizajn ventilisane fasade objekta, čija je završna materijalizacija keramika. Japandi stil se na fasadi oslikava u jednostavnosti same forme objekta, kao i upotrebi keramike u imitaciji prirodnih materijala – kamena i gline.
Pored osnovne ideje spajanja dva stila, željela sam objektu dati i dozu ''monumentalnosti'', bez obzira što je u pitanju mali objekat. Ovaj efekat je postignut zakošenom formom objekta u zoni natkrivene terase, pa kada gledate fotografije 3D prikaza, nemate osjećaj da posmatrate tiny objekat.
Što se tiče dizajna enterijera, i tu je bio izazov odgovoriti na isti zadatak, ali kroz unutrašnjost objekta. Prilikom unutrašnjeg uređenja vodila sam se istim lučnim formama, ali u vidu otvora, motiva na zidnim tapetama, kao i forme kamina. Pošto je u pitanju objekat od ukupno 26,55 m2, ovdje je glavna vodilja bila jednostavnost dizajna i povezanost prostora u jednu cjelinu. Kompletan prostor je zamišljen u zemljanim tonovima sa akcentovanjem zelene boje.
Dnevni boravak je odvojen lučnim kaminom od zone kuhinje i trpezarije. U spavaćoj sobi se nalazi i radni prostor zajedno sa plakarom za skladištenje stvari.
Kupatilo je osmišljeno sa velikim formatima pločica, koji su vizuelno povećali prostor. Najveći izazov je definitivno bilo povezati i arhitekturu objekta i dizajn enterijera u istom maniru.
Osnovna prednost uređenja ove male kuće jeste njena sama funkcija. Sve prostorije su minimalnih površina i samim tim nameće se i jednostavnost dizajna.
Najdraži dio procesa?
Najdraži dio procesa je definitivno bilo istraživanje na koji način povezati Bauhaus i japandi, te kako implementirati ova dva stila i na arhitekturu objekta i na sam dizajn. Naravno proces 3D vizualizacije je uvijek najslađi dio posla, gdje u konačnici konkretno vidite produkt svoje ideje.
Više fotografija interijera i eksterijera otkrijte u nastavku.
***
Foto: A2 DESIGN STUDIO
TEKST: Ada Ćeremida
Utonuli lounge prostori nekada su bili simbol opuštenog luksuza, arhitektonske slobode i društvenog života koji se odvijao bez formalnosti.
Danas ih ponovo viđamo u savremenim interijerima, ali s novim značenjem i drugačijim pristupom. Ono što je nekada djelovalo kao smjela odluka, sada se vraća kao odgovor na potrebu za intimnijim, toplijim i sporijim prostorima.
U vremenu otvorenih planova i neprekidne povezanosti, ovakvi prostori nude rijetku kvalitetu fokus na razgovor i boravak. Povratak utonulih lounge zona nije slučajan, već duboko povezan s načinom na koji danas želimo živjeti.
Prostor spušten niže, stavlja razgovor u centar
Utonuli lounge prostor, često nazivan i conversation pit, predstavlja dio dnevnog boravka spušten ispod nivoa poda, namijenjen sjedenju, druženju i opuštanju. Umjesto klasičnog rasporeda namještaja, ovdje arhitektura sama oblikuje način korištenja prostora.
Ovakav pristup briše granicu između namještaja i arhitekture, stvarajući osjećaj zaklona i bliskosti bez zidova. Upravo ta neformalnost učinila ih je jednim od najprepoznatljivijih elemenata interijera 60-ih i 70-ih godina.
Kada je dnevni boravak postao mjesto okupljanja, a ne formalnosti?
Zlatno doba utonulih lounge prostora vežemo za modernizam i sredinu 20. stoljeća, kada je dom postao mjesto društvenog života, a ne samo privatno utočište. Ikoničan primjer nalazi se u Miller House , koju je projektovao Eero Saarinen .
U tom prostoru, utonuli lounge nije bio dekoracija, već centralna tačka doma mjesto okupljanja, razgovora i jednakosti među gostima. Dizajneri i arhitekti tog vremena koristili su ovaj element kao način da razbiju krute hijerarhije prostora i uvedu opušteniji stil života.
Kako su praktičnost i novi ritam života potisnuli utonule zone?
S vremenom su se promijenili i prioriteti stanovanja. Otvoreni planovi postali su fleksibilniji, a sigurnosni i praktični razlozi doveli su do toga da se utonuli prostori smatraju nepraktičnim, posebno u porodičnim domovima.
Dodatno, trend minimalističkih interijera i modularnog namještaja favorizovao je ravne podne plohe i lako prilagodljive prostore. Utonuli lounge prostori počeli su se doživljavati kao statični, skupi za izvedbu i teško uklopivi u brzi način života.
Povratak intimnosti u otvorene prostore savremenog doma
Današnji povratak utonulih lounge prostora ne dolazi iz nostalgije, već iz potrebe. Savremeni domovi traže zone koje nude osjećaj sigurnosti i odmaka unutar otvorenog prostora.
Dizajneri ih danas reinterpretiraju kroz mekše linije, tapacirane rubove, neutralne palete i manje visinske razlike, čineći ih sigurnijim i prilagodljivijim. U svijetu u kojem se sve odvija brzo, ovakvi prostori postaju arhitektonski poziv na zadržavanje.
Conversation Pits danas nisu statement luksuza, već promišljen odgovor na savremeni način života. Oni nude rijetku arhitektonsku kvalitetu: prostor koji prirodno okuplja ljude bez potrebe za dodatnim pravilima ili strukturama.
Možda su nekada bili ispred svog vremena, ali čini se da ih tek sada u potpunosti razumijemo.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
