Nije tajna da su lijepe knjižnice u kojima svaka polica, ukras i detalj pričaju svoju priču na listi mjesta koje vrijedi posjetiti svakog istinskog putoholičara koji je u potrazi za lokacijama bogate povijesti.

STARO KAZALIŠTE PRETVORENO U KNJIŽNICU KOJU GODIŠNJE POSJETI MILIJUN LJUDI

Knjižnica naziva El Ateneo Grand Splendid smještena je u Buenos Airesu, a nastala je unutar sto godina starog kazališta koje je otvoreno još 1919.godine. Mjesto je to na kojem su se održavali baleti, opere, projekcije filmova, a od 2000.godine, raj je za sve ljubitelje kvalitetnih naslova.

Ono što posebice oduševljava jeste činjenica da je izvorna zgrada sačuvana i adaptirana za potrebe knjižnice. Zanimljivi otvori, raskošan strop, freska, pa čak i balkoni kazališta ostali su netaknuti. Pozornica s crvenim zavjesama transformirana je u caffe u kojem možete uživati u kavi dok u pozadini svira klavira, a kompletan projekt makeovera kazališta potpisuje arhitekt Fernando Manzone.

Posebna atmosfera koja vlada i bogata arhitektura razlog su zašto se upisala na listu najljepših na svijetu. Izgleda čarobno, zar ne?

Kako postići sklad u prostoru u kojem su zidovi pod uglovima, plafoni niski, a svaka površina dragocjena?

Odgovor stiže iz Švicarske, gdje je mlada učiteljica i influencerica Mary Jean svoj dvoetažni stan u potkrovlju pretvorila u pravu lekciju iz harmonije, tekstura i funkcionalnosti.

Na dva nivoa, ovaj stan postaje primjer kako arhitektura, ako joj dopustimo, može oblikovati ritam svakodnevnog života. U njemu nema ničeg slučajnog svaka tekstura ima svoj razlog, svaka boja svoju težinu, svaka površina funkciju.



Ono što bi za mnoge bio izazov niski plafoni, kosi zidovi, asimetrične linije Mary je pretvorila u arhitektonski dijalog svjetlosti i materijala. Crne spiralne stepenice, koje nisu originalni dio prostora, sada postaje njegov najzanimljiviji arhitektonski detalj. Osim što vizualno povezuje dva nivoa, ona zauzima minimalno prostora i upravo zato je idealno rješenje za male domove.

Nježno spajajući tople nijanse drveta, neutralne tonove i taktilne materijale, Mary je pokazala da i izazovni tlocrt može postati prednost uz dozu kreativnosti, precizno odabrane komade i osjećaj za proporciju. 



Kako iskoristiti svaki ugao doma?

U prostoru pod krovom, svaki ugao diktira drugačiji ritam. Umjesto da se bori protiv arhitekture, Mary je odlučila sarađivati s njom. Kosi zidovi postali su okvir za intimne zone, dok strateški postavljene police i komadi namještaja prate linije krova, stvarajući osjećaj reda bez rigidnosti.

Zidovi koji bi drugdje „oduzimali prostor“ ovdje stvaraju dinamiku daju prostoru dubinu i osjećaj topline.



U dnevnom boravku, ona je iskoristila najneobičniji ugao prostora i pretvorila ga u fokusnu tačku: biblioteku u dubokoj plavoj nijansi, koja prati liniju zida i savršeno se uklapa u arhitekturu prostorije. 

Ovaj element ne samo da vizualno sidri prostor, već nudi dragocjeno spremište, nešto što u malim dnevnim sobama uvijek nedostaje.


Čak i kuhinja prati istu logiku pametnog planiranja, u njoj Mary koristi svaki ugao bez narušavanja vizualne lakoće. Prozorska niša postaje prirodno mjesto za sudoper, dok se ostatak prostora razvija u obliku slova U, s malim ostrvom koje povezuje kuhinju s trpezarijom i dnevnim dijelom. 

Umjesto gornjih elemenata, postavljena je jednostavna polica na koju se odlažu svakodnevni predmeti i ukrasi, dok skriveni ormarići nude sve ono što ne mora biti na vidiku.




U nastavku, okrugli trpezarijski sto u tamnom drvetu savršeno odgovara toj logici. Osim što štedi prostor, omogućava lakše kretanje i druženje, što ga čini izvrsnim izborom za otvorene koncepte.




Tiha harmonija tekstura i linija

Tekstura u ovom stanu nije samo dekorativna; ona je suština njegove atmosfere. Kombinacija bouclé tkanine, tamnog drveta, mramornih i chrome akcenata stvara sklad koji djeluje gotovo taktilno. 

U domu koji mjeri svaki centimetar, komadi namještaja ne mogu biti samo estetski oni moraju raditi. Mary bira oblike koji su skulpturalni, ali i intuitivno praktični: sto s refleksnom površinom koja vizualno širi prostor, sofa koja definiše dnevnu zonu, a ne zauzima je.




Tonovi se kreću između toplih bež nijansi i prigušenih sivih, s pokojim kontrastom tamnog drveta i crnih detalja. To je paleta koja ne pokušava impresionirati već umiriti. Sve izgleda kao da je tu oduvijek.




Kada svjetlo i boja postanu arhitektonski alat

Mary se poigrava s bojama kao s prostorom strateški i s namjerom. Tamnoplavi zid u dnevnom boravku stvara osjećaj dubine i vizualno skraćuje prostor koji bi inače djelovao predugačak. Bijeli plafoni, s druge strane, otvaraju pogled i daju osjećaj visine.



U toj igri svjetla i tonova nastaje savršen balans: prostor koji djeluje prozračno, ali ne hladno; suvremen, ali topao. Dok se dnevna svjetlost prelijeva preko tekstura, stan se pretvara u pejzaž u kojem je svaka nijansa pažljivo orkestrirana.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: @maryljean