TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 25.3.2015.
U tridesetim godina, često pristajemo na sve, jer smo zabrinuti da nećemo znati šta nam se dopada ako to ne probamo. Sa 40, isprobali ste manje više sve, cigarete, yogu, alkohol, akupunkturu, tablete za spavanje, cvjetni dezen, kurs kineskog jezika, sex za jednu noć, različite tretmane lica itd. U četrdesetim tačno znate šta vam se dopada – a šta ne. Bez obzira da li imate djecu, gomilu prij
Vaš dom treba biti dobro dizajniran, ali ne zaboravite na detaljno planiranje, jer prostora za odlaganje nikada nije dovoljno, a elegancija i jednostavnost moraju doći do izražaja. No prije nego započnete dizajnirati svoj životni prostor, bilo sami ili uz pomoć dizajnera, sada kada znate šta tačno želite, odlučite se o tome koju i kakvu atmosferu želite postići, te svoje potrebe stavite na prvo mjesto.
U četrdesetim godinama ulažete u prave stvari, pa neka tako bude i sa enterijerom vašeg doma. Pločice za kupatilo, parket, rasvjetu i sanitarije birajte pažljivo. Kupite kuhinju izrađenu od kvalitetnog materijala, po mogućnosti neutralnih boja, kako bi izbjegli mogućnost da vam izgled iste brzo dosadi.
Pažljivo isplanirajte enterijere vaših plakara, vodeći računa da vam je sve pri ruci, a da ipak sve ima svoje mjesto. Priuštite sebi onaj uvijek željeni kutak za čitanje uz kafu ili čaj upotpunivši ga sa foteljom o kojoj ste oduvijek sanjali-bez obzira da li uklapa u ostatak vašeg enterijera. Umjetničke slike i fotografije koje ste prikupili tokom godina, uokvirite u široke ramove i napravite zid koji ce vam uvijek izmamiti osmijeh na lice.
O kojoj god prostoriji u Vašem stanu da se radi, imajte na umu da su boje od najvećeg značaja. Ispravno korištenje kao i uparivanje određenih boja će napraviti razliku između haotičnog i sofisticiranog izgleda prostora, a sofisticirano je ono sto sada želite. Zidove i veće površine u vašem enterijeru tretirajte svjetlijim bojama, ali ne zaboravite da detaljima unesete boje koje će zasigurno unijeti radost u vašu svakodnevnicu.
Četrdesete su period kada razmišljate o tome šta ste postigli, o maratonu koji ste pretrčali do naizgled nemogućih ciljeva koje ste postigli, o porodici koju ste stvorili (bilo sa partnerom ili grupom prijatelja), sada znate sta vam više godi, popodnevni san ili gin&tonic. Sve to se odražava i na eneterijer vašeg stana, pardon doma. A vaš dom je upravo odraz vas samih- u četrdesetim vi ste još uvijek mlade, zdrave i fit, vaš um je oštar, a pred vama još uvijek dug , zanimljiv i pomalo bistriji put.
Što se tiče odjeće koja će ići u vaš pomno isplanirani ormar, stvar je jasna. Sve što duže od godinu dana niste nosili izbacite. Ne govorimo o party komadima, kolekcionarskim komadima ili komadima za specijalne prilike. Ali ono sto više ne nosite, u čemu se više ne osjećate udobno , ono što ne odražava uistinu vas, te čuva energiju prošlog vremena- izbacite. U vašim 40-tim sve što je neautentično i ne predstavlja vas nema mjesta u vašem životu, te se to isto odnosi i na vašu odjeću. Do sada ste već sigurno shvatili važnost i vrijednost ulaganja u kvalitetne komade odjeće i obuće.
U 40-tim godinama, vaš ormar pomalo postane preplavljen uniformama vlastitog stila. To je lijepo, ali još uvijek si možete dopustiti pomalo eksperimentisanja u vidu nekog otkačenog asesoara. Ipak, najvažnije je da ulažete u sebe, da jedete zdravo, vježbate, ulažete u kosu i kožu.
Oblačite tijelo koje imate, a ne ono koje želite da imate. Bitan je sjaj zadovoljne i ispunjene žene koji je uvijek u trendu. Stay fabulous!
ZA MODAMO.info napisale Dina Šiber i Gasha Miladinović, vlasnice Re:Design studija
TEKST: Ada Ćeremida
Kada je 29. novembra 1969. godine, tačno u 18 sati, Sarajevo dobilo svoj potpuno novi Kulturno-sportski centar, događaj nije ličio ni na šta što je grad do tada vidio.
Upravo zato danas, 56 godina kasnije, o Skenderiji ne govorimo samo kao o zgradi, govorimo o mitologiji grada Sarajeva. Postoje zgrade koje postanu orijentiri, a postoje one koje postanu dio kolektivnog pamćenja. Skenderija je u Sarajevu oduvijek bila oboje.
Sve je počelo 1969. godine, kada je grad pod Trebevićem otvorio vrata monumentalnog Kulturno-sportskog centra, zdanja koje će narednih pola stoljeća oblikovati kulturni, umjetnički i društveni život Sarajeva kao malo koji drugi prostor. Tog dana Sarajevo je dobilo scenu, ritam, ambiciju i osjećaj pripadanja vremenu koje je tek dolazilo.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Nastanak Skenderije bio je trenutak modernističke hrabrosti. Kompleks su projektovali arhitekti Živorad Janković, Halid Muhasinović i Ognjen Malkin, stvarajući zdanje koje je radikalno odbacilo dekorativnost i tradicionalna rješenja, nudeći umjesto toga arhitekturu koja je izgledala kao da je stigla iz budućnosti.
Masivni betonski volumeni, ogromne plohe, lepezasto krovno rješenje i široki plato koji se prirodno stapao s gradskim tkivom činili su da Skenderija ne bude samo jedan kompleks, nego urbana topografija.
Da je hrabrost bila ispravna, potvrdila je i godina njenog otvaranja: Skenderija je tada osvojila godišnju nagradu za najbolje arhitektonsko djelo u Jugoslaviji.
Sve oko nje djelovalo je kao pozornica, kao da je Sarajevo dobilo svoj otvoreni forum, prostor koji je živio s gradom, u ritmu koraka, događaja i generacija koje će tek sazrijeti uz nju.
Kada je stigao dan svečanog otvaranja, Skenderija je odisala ceremonijalnošću. Premijera filma Bitka na Neretvi, jedne od najskupljih jugoslavenskih filmskih produkcija, okupila je šest hiljada pažljivo odabranih uzvanika.
Pozivnice su, gotovo nestvarno, nosile Picassov pečat u vidu skice potopljenog broda kao vizuelni potpis.
Foto: @centar_skenderija
Na ulazu su hostese prodavale simbolične kartonske cigle za Dom mladih, podsjećajući svakoga da ova zgrada nije samo prostor predstave, nego mjesto koje ulaže u buduće generacije umjetnika.
Tribine u dvorani, monumentalne i precizno konstruisane, izradila je njemačka firma Telembach, čiji je vlasnik, fasciniran viđenim, izjavio da je Skenderija najljepša i najimpresivnija dvorana koju je ikada vidio.
Njegove riječi nisu bile pretjerivanje. Skenderija je zaista bila arhitektonski šok, struktura koja je spajala brutalistički izraz s iznenađujućom mekoćom javnog prostora.
Bila je moderna, ali nije bila hladna. Bila je monumentalna, ali nikada nepristupačna. A u vremenu kada su gradovi širom Evrope tragali za novim urbanim identitetima, Sarajevo ga je te večeri dobilo.
Dio te priče je i Dom mladih, zamišljen kao kreativno središte grada, mjesto gdje počinju karijere, gdje se pronalaze interesi, gdje generacije uče šta znači biti dio kulturne scene. 
Među ljudima koji su ostavili neizbrisiv trag u njegovoj historiji bila je i Gordana Magaš, balerina, glumica i pedagoginja, koja je u periodu od 1987. do 1991. vodila Baletni studio u Domu mladih.
Njeni treninzi oblikovali su čitave generacije plesača i unijeli u ovaj modernistički prostor nešto što ga je uvijek činilo posebnim: disciplinu, eleganciju i posvećenost.
Foto: @centar_skenderija
Dok se u Domu mladih stvarala nova urbana kultura, u Ledenoj dvorani stvarala su se potpuno drugačija, ali podjednako dragocjena sjećanja. Za mnoge građane, Ledena dvorana je bila prvi dodir s klizanjem, prvi pad, prvi stisak ruke, prvi izlazak s društvom, prvo takmičenje, prva revija Holiday on Ice.
U arhitekturi koja je spolja djelovala masivno i hladno, unutra se odvijao jedan od najtoplijih dijelova života grada: ritual zimskih druženja.
Skenderija je ubrzo postala mjesto za koje se zna daleko izvan Sarajeva. Veliki međunarodni događaji stizali su jedan za drugim, a kompleks je samo nekoliko mjeseci nakon otvaranja zvanično prepoznat kao jedno od najvažnijih arhitektonskih ostvarenja u Jugoslaviji.
Moglo bi se reći da je funkcionalnost pratila ambiciju, a ambicija grad i to je možda najveća tajna njene dugovječnosti.
Danas, 56 godina kasnije, Skenderija i dalje živi. U njenim dvoranama održavaju se koncerti, predstave, sajmovi, sportska takmičenja i festivalski programi.
Hiljade ljudi prelaze preko njenog platoa svakog dana, često nesvjesne činjenice da hodaju po prostoru koji je decenijama bio kulturni puls grada. Iako je vrijeme donijelo nove izazove, Skenderija je ostala dosljedna sebi: javna, otvorena, živa.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Možda je zato svaki njen rođendan više od pukog jubileja jer je podsjetnik na čitavu zajednicu, arhitekturu, navike, generacije, uspomene…
Podsjetnik da ponekad jedan kompleks može postati cijeli svijet koji traje već 56 godina i koji danas, uprkos svemu, uporno raste i diše u ritmu grada koji ga je izgradio.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
