TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 17.2.2020.
Jeroen Op de Beeck je mlad, energičan, kreativan i uporan produkt dizajner, koji već neko vrijeme gradi svoj brend namještaja od drva koji bi brzo mogao privući i vašu pozornost.
Studirao je produkt dizajn u Antwerpu, nedavno se doselio u Sarajevo sa svojom obitelji i pod etiketom Jera Wood stvara komade od drveta koji će se lako uklopiti u svaki moderan dom.
U razgovoru s Jeroenimom saznali smo kako se odlučio na ovaj poduzetnički pothvat, ali i što njegov brend izdvaja na tržištu.
Što vas je potaknulo da krenete raditi s drvetom? Gdje pronalazite inspiraciju za dizajn?
Moj otac je stolar i odmalena sam okružen drvetom i alatima za obradu drveta, s kojima sam se igrao, pravio predmete i vježbao svoju kreativnost. Od desete godine pomagao sam ocu u radu. U početku je bilo riječ o manjim zadacima, ali vremenom sam bio uključen u sve ozbiljnije poslove kroz koje sam učio i razvijao određene vještine.
Studirao sam produkt dizajn na sveučilištu u Antwerpu što mi je pripomoglo u kreiranju smjera mog pogleda na dizajn jer ovaj se studij fokusira na cijeli spektar različitih vrsta dizajna.
S obzirom na to da sam bio zainteresiran za namještaj, išao sam na par specijaliziranih tečaja za dizajn namještaja tijekom studija i nastavio sam se razvijati čitajući knjige na temu i prateći novosti na tom polju.
Moja inspiracija ne dolazi iz jednog specifičnog izvora. Vjerujem da je dizajner stalno uključen u sam proces dizajniranja, čak i na podsvjesnoj razini. Tako, sve što možete vidjeti ili doživjeti može utjecati na način na koji razvijate dizajn. Rekao bih da inspiracija dolazi od svega što nas okružuje.
Moj pristup dizajnu se svodi na sačuvanje prirodne forme drveta koju pokušavam naglasiti kroz svoj rad, tako da je priroda na jedan način, uvijek moja inspiracija.
Ako bih trebao imenovati jednog dizajnera koji je na mene najviše utjecao, koji me je potaknuo da stilski idem njegovim putem, to bi bio George Nakashima. On je uistinu i pravi primjer stolara koji ima savršene vještine i ideje, koji je počeo od ničega i vremenom postao jedan od najpoznatijih stolara svog vremena.
Opišite nam brend Jera Woods kroz tri riječi.
Unikatan, handmade i ekološki orijentiran.
Koliko je vremena potrebno za izradu jednog komada Jera Wood namještaja?
Vrijeme uvelike ovisi o tome koja je vrsta predmeta koji se izrađuje i jesam li se već bavio sličnim dizajnom u prošlosti ili ne.
Ako nema vremenskog roka, ponekad razmišljam o nekom komadu puno prije nego dođem do konačnog rješenja što uključuje skiciranje ideja, nakon čega slijedi faza razmišljanja i preispitivanja kompletnog procesa sve dok ne budem zadovoljan završnim rezultatom. Potom razmišljam o tehničkim detaljima kao što su drveni spojevi koji moraju biti dovoljno jaki da podnesu potrebnu silu. Vrijeme za fizičku izradu komada varira od nekoliko do deset dana.
Koje su sve faze samog procesa dizajniranja namještaja?
Imam bimodalni pristup svom radu. Mogu započeti grubim skiciranjem neke ideje na papiru sljedeći dizajn do samog kraja, a naknadno utvrđujem dimenzije komada namještaja. S druge strane, ponekad pokrenem proces dizajniranja promatrajući komad drveta. Na osnovu njegove forme pripisujem mu funkciju. Drvo je vrlo inspirativan materijal za rad.
Svaki je komad jedinstven, ima svoje crte, karakteristike, osjećaj. Ovakva priroda materijala zahtijeva individualan pristup svakom komadu ponaosob. Vjerujem da odabir drva, ovisno o načinu na koji se izrađuje i obrađuje, ima bitan utjecaj na krajnji rezultat, čineći sam proizvod nepotpunim, ako je materijal neadekvatan.
Prema zadanim postavkama smatram da su svi ovi koraci važni kao i sama ideja i nastojim uvesti ovaj holistički pristup u svoj rad.
Listajući vaš portfolio, vidjeli smo i drvene igračke za djecu. Što ih čini posebnim i unikatnim?
Dok je moja supruga bila trudna, bio sam inspirisan djetetom koji dolazi i počeo sam raditi na liniji dječjih igračaka. Drvene igračke su bez vijaka što ih čini dugotrajnim i ekološki prihvatljivim. Igračke su dizajnirane za poticanje dječje mašte i drugih moždanih funkcija, poput razvijanja motoričkih sposobnosti tijekom igranja. Takve igračke odražavaju nešto iza čega mogu stajati, što će, nadam se, nadahnuti i djecu i roditelje da se brinu o budućnosti u pravom smjeru. Sve su igračke na kraju premazane uljem za drvo koje je sigurno za zdravlje djece, beba i mališana.
Ostale detalje o brendu, kao i kolekcije detaljnije možete istražiti na službenoj web stranici brenda, kao i na službenoj Facebook i Instagram stranici.
TEKST: Ada Ćeremida
Holandski MVRDV gradi “The Grand Ballroom”, ogromnu sferu koja spaja arenu, stanove, hotel i park i već sada najavljuje novu eru urbanog dizajna u regionu.
U posljednjih nekoliko godina Tirana je postala poligon za velike međunarodne arhitektonske kuće: od ikoničnih stambenih zgrada do javnih prostora koji mijenjaju ritam grada.
Sada stiže i možda najglasniji projekt do sada: ogromna sfera koja će zamijeniti postojeću dvoranu Asllan Rusi i ponuditi mješavinu arene, hotela, stanova i prizemnih sadržaja otvorenih prema gradu.
Za regionalni kontekst ovo je važna vijest jer rijetko viđamo ovako snažno oblikovane urbane objekte koji su zaista multifunkcionalni.
The Grand Ballroom: Nova ikona bez uglova
Zamišljena kao ogromna kugla, visoka više od 100 metara, nova zgrada djeluje kao arhitektonska metafora igre referenca na loptu, ali i na arhitektonske utopije prosvjetiteljstva. No, njena forma nije samo vizuelni potpis. Kružni oblik omogućava da zgrada nema “stražnju fasadu” nema iza, nema periferiju. Svaka strana komunicira s gradom podjednako, otvara se prema ulicama i stvarnim životima ljudi oko nje.
Upravo u toj ideji jednakosti, MVRDV pronalazi balans između urbanog spektakla i svakodnevne funkcionalnosti. Na relativno maloj parceli uspjeli su složiti čitav mali svijet: arena u središtu, hotel iznad nje, stambeni prostori u višim zonama, a prizemlje otvoreno svima.
Kako se sfera sužava pri dnu, oslobađa prostor za trgove, male parkove i vanjske sportske terene koji će, barem prema vizijama arhitekata,ostati dostupni i djeci iz komšiluka.
Donji dio sfere kao da se utisnuo u teren, stvarajući amfiteatarske stepenice i kafiće koji će funkcionisati i kada nema utakmica.
Sve to zajedno čini da The Grand Ballroom ne djeluje kao izolovana arena, već kao živa zgrada koja diše s gradom, koja ima ritam svakodnevice, a ne samo ritam sportskih događaja.
Interijer sfere: Vrt, arena i hotel u jednom
Kada se uđe u unutrašnjost sfere, prvo što dočekuje pogled je ogromni oculus, stakleni otvor koji na vrhu propušta svjetlost i povezuje različite slojeve zgrade.
U središtu je arena s 6.000 sjedišta, okružena tribinama i prostorima koji se mogu koristiti i za druge događaje. Iznad nje, u neobičnom arhitektonskom obratu, smješten je hotel čije sobe gledaju direktno na teren. Neki gosti će, doslovno, moći gledati utakmicu iz kreveta.
Još više fascinira ono što se krije iznad hotela: stambeni prstenovi koji formiraju dvostruku ljusku sfere. U toj debljini zida razvija se unutrašnji vrt, gotovo kao obrnut odraz arene ispod, mjesto s drvećem, klupama i tišinom. Taj prostor, iako unutar sfere, djeluje kao park pod nebom.
Kako se zgrada sužava prema vrhu, rastu i terase. Vanjski zidovi stanova blago su uvučeni unutar konstrukcije, pa svaka etaža iznad stvara prirodan hlad. Na samom vrhu nalaze se dupleksi s privatnim krovnim terasama i sky-bar koji obećava panoramski pogled na Tiranu, novu tačku s koje će se posmatrati grad koji ne prestaje da raste.
Život oko sfere
Jedna od najvećih prednosti projekta leži u prizemlju prostoru koji je MVRDV pretvorio u park i javni trg. Kako se sfera sužava, otvara se prostor za sedenje, kafu, igru i druženje. Na betonskim platoima i zelenim “džepovima” očekuje se svakodnevni život: studenti s laptopima, djeca s lopticama, i svi oni koji žele biti dio grada čak i kada se ništa spektakularno ne dešava.
Sve je osmišljeno da se kreće pješke, polako. Kružne staze oko prizemlja vode posjetioce prema ulazu u arenu, ali i omogućavaju laganu šetnju za one koji samo prolaze. Zgrada ‘’diše'' sa velikim otvorima između slojeva sfere koji stvaraju prirodnu ventilaciju, dok debeli betonski prstenovi prave hlad i štite od ljetnog sunca.
Tirana je u posljednjih nekoliko godina otvoreno pozvala međunarodne arhitekte da eksperimentišu. The Grand Ballroom se savršeno uklapa u taj niz kao svojevrsna kulminacija ideje da arhitektura može biti i skulptura i infrastruktura istovremeno.
Za region koji često zazire od velikih arhitektonskih gesti, ovo je ohrabrujući primjer. Pokazuje da monumentalnost ne mora biti hladna, da arena može postati kvart, da sfera može postati komšinica. Sve zavisi od toga hoće li Tirana uspjeti održati duh javnosti oko nje ako to pođe za rukom, The Grand Ballroom bi zaista mogao postati ono što mu i ime sugeriše: velika, zajednička dvorana grada.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
