TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 28.8.2014.
Kada upoznate osobu koja je stalno nasmiješena i optimistična, koja može s vama na jednoj kavi razgovarati o političkoj sceni u zemlji, na drugoj o radijatorima i cvijeću, a na trećoj o ljubavi i modi, tada znate da ste upoznali jednu posebnu ženu. Takva je Naida Kundurović, producentica i voditeljica na regionalnoj televiziji N1/CNN koju ćemo moći pratiti preko kablovskih kanala na malim ekranima
Pored svega, Naida ima veoma zanimljiv modni izričaj, pa ju jedan dan možete vidjeti u zaručnikovoj košulji i tenisicama, a drugi dan u elegantnoj toaleti na nekom svečanom događaju.
U nastavku pročitajte jedan sasvim (ne)običan razgovor dvije žene koje su uz kavu podijelile sjajan creme brulee .
Draga Naida, odakle početi – dal' o priči o proteklom Film Festivalu, ili o tvom novom TV angažmanu ili da pričamo o ljubavi prema putovanjima ili slasticama poput ove savršene creme brulee kreme i čokolade s malinama uz kavu? Hajde pomaži s temama. :)
Možemo krenuti redom draga Ana :) od mog djetinjstva, pomalo nesvakidašnjeg. Naime, skoro sa nepunih 5 godina sam živjela u Africi sa roditeljima koji su tada radili u Libiji i starijom sestrom koja je pohađala Američki koledž. Zaigrana Naida je već tada osjetila da će čudesni, veliki svijet biti sigurno igralište u godinama koje uslijede. Nakon toga je krenulo učenje ruskog jezika i osnovna škola u predivnoj Moskvi. Kontakt, u tako ranoj dobi sa djecom iz cijelog svijeta i izloženost drugačijim kulturama bili su presudni u formiranju moje ličnosti i veliki razlog mom nomadskom duhu koji je prisutan danas. Život se dalje nastavlja u Zagrebu, gdje pohađam gimnaziju i prolazim kroz pubertetske radosti. Nakon skoro 15 godina života i rada po svijetu, moji roditelji tada donose odluku o povratku u svoj rodni grad.
Na kavi s Naidom
Znaš što, idemo ovako. Krenuti ćemo malo od prije koju godinu unatrag. Naime, tvog lica se mnogi sjećaju s MTV televizije. Danas si pred vratima lansiranja N1 – prva regionalna 24-satna news televizija N1, nastala u suradnjii s globalnom TV mrežom CNN. Što se dogodilo između? Ako se ne varam, nije te bilo 'u eteru' par godina.
Nakon angažmana na MTV Adria, radila sam još nekoliko projekata na državnoj i privatnoj TV, da bih 2008. godine odlučila napraviti stanku i otići na jednogodišnji master studij u Amsterdam. U tom periodu sam bila izuzetno prisutna u medijima, tako da je došlo do zasićenja, ali i želje za promjenom i daljom naobrazbom. Nakon što sam saznala da sam primljena na University of Amsterdam - dileme nije bilo, iako moram reći - na iznenađenje mnogih koji su se pitali zašto odlazim kada sam u tom trenutku bila ostvarena u svom Gradu. Nikada nisam zažalila, jer sam nekako slutila da će se otvoriti jedan novi, predivan svijet preda mnom i iskoristila sam tu šansu. Nakon povratka u BiH, shvatila sam da je novinarstvo u vrlo teškom položaju (naročito TV novinarstvo), u kojem ja nisam htjela biti, jer srećom nisam morala, tako da sam otišla u vode odnosa sa javnošću, koje sam započela tokom boravka u Kini (o tome nešto više poslije). Radila sam PR za pretežno inostrane kompanije zbog poznavanja stranih jezika, kao i saradnja sa humanitarnim organizacijama zbog ličnih afiniteta prema tom polju.
N1 će zaživjeti na našim TV ekranima od narednog mjeseca. Jesi uzbuđena?
Tip sam osobe koja pokretačku snagu crpi iz novih avantura i neminovnog adrenalina koje nose sa sobom. Moja karijera je započela sa radom unutar te magične industrije zvane televizija - još za vrijeme studentskih dana. Nakon toga, razvijala se i slagala baš kako i treba, kroz razne stepenice i izazove. Tako je od mog posljednjeg TV angažmana prošlo 6 godina.
Sjećam se da sam jednog dana, gledajući neke domaće programe počela razmišljati o tome kako je vrijeme za povratak. Osjećala sam da imam mnoštvo kreativnih ideja koje jednostavno pršte iz mene i znala sam da tamo pripadam. Ponuda N1 je tada precizno pronašla put do mene. Često se sjetim velikog Rumija koji je rekao da ono što ti tražiš – isto tako tebe traži. Mnogo je odgovornosti, učenja i vježbanja, priprema pred sami start ovog regionalnog, velikog TV projekta. Ne plašim se rada, ne paničarim jer su me prethodna iskustva naučila biti vrijedna, dobro pripremljena i najvažnije – biti i ostati svoja, jer sam upravo radi toga odabrana za poziciju producenta i voditelja. Vjera u sebe jedna je od tajni uspjeha.
Reci mi čemu se najviše veseliš, a što te najviše plaši u ovoj novoj N1 avanturi?
Radujem se jer sam dio nečeg mnogo većeg od „pukog izvještavanja“ ili pojavljivanja na malim ekranima. Sretna sam jer ćemo zbližiti regiju, prenošenjem informacija i vijesti iz tri zemlje regiona (HR, BIH, SRB) i samim tim moći djelovati i pomoći većem broju ljudi. Sa druge strane, toliko sam posvećena projektu da se plašim kako ću početi zanemarivati drage ljude, kućne ljubimce i ostale (smijeh).
N1, regionalni tim
No pored toga, i na privatnom polju imaš novosti. Nedavno si svoje prijatelje razveselila s vijesti o zarukama. Tvoj vjerenik živi u Italiji, a tvoj posao je u Sarajevu. Kako sada balansirati između posla i evo, skorog braka?
Mogu li na ovo pitanje odgovoriti osmijehom zaljubljene žene, koja uživa u najljepšim trenucima udvoje i samo reći kako najbolje tek predstoji...
No gradovi i život negdje drugo za tebe nisu novost. Živjela si u Kini godinu dana? Ne možemo proći kroz intervju, a da te ne pitamo kakva iskustva i dojmove nosiš iz tog grada? Pored Kine i Amsterdam je bio tvoj dom jedno vrijeme?
Kina je jedno od najvećih životnih iskustava i kako često volim reći – skok sa litice u nepoznato prostranstvo najstarije civilizacije svijeta. Sad, sa ove vremenske distance - to je bio blagoslov jer sam neviđeno učila, kako u profesionalnom, tako i ličnom razvoju. Tada, bilo je teško, ako ćemo iskreno. Kao da me je neko samo prebacio u nepoznati film. U tih godinu sam naučila mnogostruke lekcije, a ona najvažnija je bila da mogu samostalno koračati bilo gdje, pa čak i na kraju svijeta, daleko od poznatog doma, roditelja i prijatelja.
Jaka baza za vjeru u sebe. Magični Šangaj, najveći grad Kine je duboko ostao utisnut, kao i pitomi Kinezi sa kojima sam se susretala i pretežno razgovarala univerzalnim svjetskim jezikom – osmijehom.
Amsterdam je opet sasvim neka druga priča. Zemlja tulipana i vjetrenjača, koju sam doživjela kroz prvo odvajanje od roditelja i samostalno koračanje kroz bogatu historiju zemlje i upoznavanje sa specifičnim holandskim mentalitetom. Usvajanje novog sistema učenja na jednom od najstarijih univerziteta u Evropi i razvijanje kritičkog mišljenja sa ostalih 10 studenata iz cijelog svijeta. Svake godine obavezno se vratim u taj divni gradić na sjeveru Evrope, prošetam poznatim kanalima i posjetim staro društvo.
Vjerujem da su čitatelji iz dosadašnjeg razgovara mogli zaključiti da dosta putuješ. Reci nam bi li mogla neko putovanje izdvojiti kao omiljeno?
Novu 2014 godinu sam dočekala na jednom od najljepših mjesta zemljine kugle – jug Afrike i glavni grad Juznoafričke Republike – Capetown. Obzirom da često pišem putopisne reportaže nakon povratka sa putovanja- o tom gradu sam napisala čak 4 teksta u nastavcima, koliko me se dojmio. Uvijek me duboko dirne veličanstvenost netaknute prirode, koju čovjek nije uspio upropastiti svojom pohlepom, a dio Crnog kontinenta je jedno od takvih mjesta. No, još uvijek mislim da Zemlja krije mnoštvo fascinantnih mjesta koja čekaju da ih posjetim i prenesem dalje priču svojim sugrađanima.
Vjerujem da bi par stranica teksta mogli ispisati na temu tebe i putovanja, pa moram pametno birati pitanja, zato evo, ispričaj nam jednu zanimljivu priču/anegdotu s nekog putovanja.
Na svim putovanjima, pored klasičnog upoznavanja sa kulturom i historijom, volim slušati priče lokalnih ljudi i shvatiti način na koji žive, te pokušavam povući paralale sa svojim životom i mentalitetom. Tako sam prilikom posjete Južnoj Koreji imala priliku pričati sa jednom divnom, mladom i obrazovanom Korejankom koja mi je opisivala svoj doživljaj svijeta kroz ugao budizma i mira koji on propovijeda. Nakon dva sata iscrpnog razgovora, gdje smo se dotakli problema sa Sjevernom Korejom, pitanja braka i uloge žene u azijskom društvu, tradicija i običaja malkice opijena sam se rastala sa njom, još uvijek sastavljajući fragmente tog razgovora. Nevjerovatan je osjećaj dohvatiti bar djelić nečijeg drugog univerzuma i shvatiti koliko je potrebno imati širi pogled ili kako volim reći „helikopter view“ na svijet oko sebe.
Idemo još malo u prošlost. Sjećam se našem prvog kontakta. Bilo je to 18.10.2011. (Facebook bar tako kaže), i tada smo pričali o street style fotografijama iz naših gradova koje bismo predstavljali na MODAMO.info, dakle upoznali smo se na osnovu mode. Reci mi kakav modni stil njeguje Naida Kundurović?
Sjećam se Ana i ja našeg prvog „FB storminga“... vodila me je grozničava ideja da slikam zanimljive ljude na ulici Grada i kratko ispričam njihove priče, upravo prema uzoru tada, friško pokrenutog Humans of NY projekta. Oduvijek sam zaljubljena u fotografiju i bilježenje „običnih“ trenutaka, koje i danas svakodnevno hvatam.
Volim street style look, odnosno eklektičan stil kombiniran notom elegancije, te slojevito oblačenje. Lično, mnogo volim slagati razne boje i smjelo to radim, a sudeći prema komentarima bliskih ljudi – i uspješno :) Volim engleski stil, koji “razbijam” sa otkačenim detaljima poput šešira, tregera, u kombinaciji sa kariranim košuljama, sakoima sa zakrpama na laktovima, njihove lude kožne cipelice.. Kako kažu, garderobom šaljemo porukom kakva nam je osobnost, pa tako i ja smatram da odabirom boja, materijala i modnih dodataka, na pravi način šaljem sliku šta mi je bitno i koje segmente uzimam od mode.
Danas si u jeansu na točkice, lijepoj svijetloj tunici, imaš svoju signature frizuru (žao mi je zbog engleskog izraza, jednostavno ne znam kako taj izraz adekvatno prevesti na naš jezik), prsten, torbu.. ima li neki komad odjeće ili nakita bez kojeg nikada ne izlaziš vani?
Da, frizura je moj zaštitni znak, rekla bih. Roxette style (smijeh). Često mi ljudi prilaze i govore kako im se moja “ležerna” frizura strašno dopada, pa čak je i žele dodirnuti jer im nije jasno kako tako uspravno stoji (smijeh). Nisam pristalica nakita u velikoj mjeri, recimo naušnice rijetko nosim, kao i narukvice, ali zato bez sata ne izlazim, kao i nekoliko ključnih komada prstenja. Muški satovi su mi bolna tačka, kao i upečatljive duge ogrlice. Vodim se onom da je uvijek manje- više, kako u šminci, tako i u nakitu.
Jesi li impulzivni kupac kada je riječ o odjeći i nakitu? Čemu teško možeš odoljeti?
Kako godine prolaze i donose veću smirenost i koordinaciju razuma i postupaka, tako se i shopping razvija u sve ljepšu aktivnost, bez glavobolje koja nastaje nakon nerazumnog peglanja kreditnih kartica. Podrazumijeva se da i dalje kupujem impulsivno ako mi se neki odjevni predmet na prvu svidi, ali postajem sve opreznija pri odabiru materijala prije svega. Izdvojit ću veću sumu novca za prirodne, neprerađene materijale, jer tako dugoročno štitim svoje zdravlje. Na žalost, kod nas je svijest o tome još uvijek vrlo mala. U zadnje vrijeme ne mogu odoljeti stvarima za kuću, ili elementima pri uređenju interijera...
A kada govorimo o beauty ritualima? Reci nam tri trika za koje misliš da svaka žena treba znati.
Apsolutni “must” svih beauty lekcija je sljedeći - ne slušajte medije i prateće šarene reklame, već šta vam govori vaše tijelo. Skidati šminku redovito, tretirati kožu adekvatnom kremom, koja uopšte ne mora biti basnosnovno skupa kao što mnogi nalažu, šetati svakodnevno. Za kraj – unos vode i pravilna ishrana, jer sve pogrešno uneseno u organizam vidi se na licu, tako da niti jedna šminka to ne može prikriti. Rečenica kako ljepota dolazi iznutra nije kliše, već živa istina. I duhovno i zdravstveno.
Kao novinarka pratiš, bar djelomično i modnu scenu u našoj zemlji. Kakav je tvoj komentar i što bi izdvojila kao pozitivne, a što kao negativne strane?
U duhu protekle značajne filmske manifestacije, prva misao koja mi prolazi glavom jeste Andersenova bajka o golom caru. Čista literarna genijalnost, a nama preostaje da shvatimo kako modno takmičenje postaje izazovan princip isticanja, naročito u maloj sredini poput naše. Nek se gladan narod bar vizuelno zabavi i nek se ega nahrane, uvijek završava na tome. Tokom ostatka godine, u mraku zimskih mjeseci - pitajte kako dizajneri žive od svog rada. Modna scena egzistira kroz solo aktivnosti nekoliko domaćih kreatora, ali bez ikakvog učešća države. Svaka im čast na velikoj borbi.
Kako ne bih otišla u preveliku kritiku, moram reći da ipak postoje divni, svijetli primjeri modno osviještenih ljudi i nenametljivog korištenja medijskog prostora u svrhu promicanja mode. Znamo da mnoge talente izvozimo, pa primjeri poput Ine Soldani, Naide Begete, Lamije Suljević dokaz su kako se bosanska priča širi svijetom. Na kraju, kao novinar, kao posmatrač, te na kraju kao žena istinski vjerujem da je linija između ukusno- neukusnog tanja nego list papira.
Naida, mogu ti reći da imam osjećaj da bi mogli još satima pričati. Možda smo trebali 'razbiti' intervju u par dijelova. :) No, morati ćemo završiti, a završavamo s nama veoma dragom vijesti. Naime, uspjeli smo te nagovoriti da svoje dojmove Sarajeva podijeliš s nama. Naši čitatelji su već imali priliku čitati o krovnim terasama u Sarajevu koje neće naći u turističkim vodičima, a koje pružaju najljepše poglede na grad. Reci nam koju nam iduću temu pripremaš?
Zadovoljstvo je obostrano, jer bez osjećaja slaganja s istomišljenicima, bez bavljenja i propitivanja svijeta oko nas - život bi bio prazan. Što se tiče pisanja, moje tihe ljubavi od malena, bit će mi drago sarađivati sa portalom MODAMO oko stvari koje meni golicaju maštu, a vjerujem da će i dragim čitateljkama širom zemlje. Do narednog pisanja, šaljem vam zagrljaj i pozitivnu energiju za svaki od narednih dana... :)
Naslovna fotografija i posljednja fotografija u članku: Eldar Nurković
Ostale fotografije: Naida Kundurović Private
TEKST: Lamija Muratagić
Povodom 15 godina stvaralaštva i predstavljanja nove kolekcije, koja otvara novo poglavlje brenda, s Aminom Hasanbegović razgovaramo o ateljeu, konstrukciji siluete, arhivi brenda i detaljima koji oblikuju identitet svakog komada.
Amina Hasanbegović već 15 godina razvija autorski couture rukopis u kojem silueta nastaje kroz disciplinu konstrukcije, a ne kroz prolazni trend. Njene kreacije prepoznatljive su po arhitektonskom pristupu formi, promišljenom volumenu i preciznom odnosu između kroja, teksture i pokreta. 
Njene kreacije nosile su Severina, Nataša Bekvalac, Nina Badrić, Ana Đurić, poznatija kao Konstrakta, i brojne druge žene regionalne scene. Ipak, ova priča nije samo o imenima koja su nosila njen dizajn, već o ateljeskom radu koji je tokom godina oblikovao jedan od najupečatljivijih autorskih potpisa regionalne modne scene.
Amina Hasanbegović: Posle 15 godina rada naučila sam da verujem svom unutrašnjem osećaju. Uvek sam imala neka velika priželjkivanja i snove za svoj brend, ali sam isto tako naučila da se najvažnije stvari dese tek onda kada za njih dođe pravo vreme. Za mene znak da počinje novo poglavlje nije bio jedan konkretan događaj, već upravo taj osećaj da su se mnoge stvari prirodno posložile i da je došao trenutak za korak dalje.
Verujem da se stvari dešavaju onda kada su suđene i kada treba da se dogode. Danas osećam istu onu uzbuđenost koju sam imala na početku, ali sa mnogo više iskustva, sigurnosti i jasnijom vizijom onoga što želim da gradim u budućnosti.
Amina Hasanbegović: Mislim da bi nekoga najviše iznenadilo koliko ljudi, pažnje i posvećenosti stoji iza jednog jedinog komada. Moj način rada nastajao je godinama i potpuno je prilagođen meni. Ne verujem u šablone i planirane sisteme rada u ovom poslu jer je svaka kolekcija novi izazov i nova priča. U ateljeu ne postoji univerzalna formula, svaki model prolazi svoj put od ideje do realizacije.
Možda spolja sve djeluje kao trenutak inspiracije, ali iza njega stoje brojni sati rada, razgovora, isprobavanja, ručne izrade i zajedničkog promišljanja svakog detalja. Upravo ta pažnja i ljubav sa kojom nastaje svaki komad, kao i broj ljudi koji učestvuje u njegovom stvaranju, verujem da bi nekoga najviše iznenadili. Za mene moda nikada nije samo odevni predmet, ona je rezultat zajedničkog stvaranja, zanata i emocije utkane u svaku tkaninu.
Amina Hasanbegović: Sve kreće od skice – crtanje i kompletna priprema pre nego što model počne da se izrađuje je deo procesa koji mi je najvažniji. Ono što se ne vidi, a i te kako doprinosi couture momentu u mom dizajnu su same konstrukcije ispod haljine (često i metalne), a koje joj daju na prepoznatljivom AH volumenu.
No, iako couture podrazumeva mnogo tehničkih odluka, za mene je najvažnija ona koja se donosi mnogo ranije a to je rađanje ideje i momenat kada osetim da je neka zaista prava. Godinama sam učila da verujem svom unutrašnjem osećaju. Zato verujem da je intuicija jednako važan deo kreativnog procesa kao i znanje, iskustvo ili zanat. 
Arhiva Amine Hasanbegović nije samo pregled kolekcija, već mapa silueta, saradnji i komada koji su tokom petnaest godina oblikovali prepoznatljiv regionalni couture rukopis.
Amina Hasanbegović: Saradnja sa ženama koje imaju tako snažan i prepoznatljiv identitet za mene je uvek dijalog, izbegavam da namećem vlastitu estetiku. Bez obzira na to da li je reč o Severini, Nataši Bekvalac, Nini Badrić, Konstrakti ili nekoj drugoj umetnici, prvi korak je razumeti njihovu ličnost, energiju i način na koji žele da komuniciraju sa publikom.
Moj zadatak je da kroz dizajn naglasim ono što ih čini autentičnim.
Uvek ima mnogo anegdota u tim saradnjama, od dogovora u 3 ujutru, kratkih rokova za izradu, izmena u poslednji čas, na licu mesta, pred koncerte i nastupe. Najlepši deo takvih saradnji je upravo pronalaženje te ravnoteže kada se njihov identitet i moja kreativna vizija susretnu na prirodan način. Do sada je brend napravio preko 5500 unikatnih haljina, a verujemo da je svaka od njih bila posebna na svoj način, a s druge strane delovala uverljivo i iskreno na osobi koja je nosi.
Amina Hasanbegović: Kako da ne. Nedavno sam poželela da organizujem i sredim radionicu, i kada sam videla sve te ostatke materijala, shvatila sam da su oni zapravo susret sa svim osobama,probama,osmesima… jedna čitava eksplozija sećanja kako pozitivnih tako i negativnih engrama. Zato je arhiva za mene mnogo više od pregleda dosadašnjeg rada, jedna čitava zbirka uspomena koje sam imala privilegiju da delim sa ženama za koje sam stvarala. I danas me to iskreno fascinira.
Amina Hasanbegović: Ako se nešto nije promenilo kroz sve ove godine, onda je to strast. Ona ista iskra koja me je pokrenula na početku i danas me vodi kroz svaki novi izazov. Želja za stvaranjem, istraživanjem i pomjeranjem sopstvenih granica ostala je jednako snažna.
Ono što je vreme donelo jeste zrelost. Nekada sam osećala da moram da odgovorim na svaki izazov, a danas znam da je snaga i u izboru. Naučila sam da verujem sebi, da sledim unutrašnji osećaj i da ne moram sve. Možda se upravo u tome krije najveća promena a to ne da sam nekada tražila svoj put, a danas mu verujem.
Amina Hasanbegović: Bez razmišljanja bih izabrala kolekciju Blacksmith and Tailor. Predstavila sam je beogradskoj publici prije petnaest godina, a danas mi djeluje jednako snažno kao i tada.
Bila je to kolekcija nastala na granici dve suprotnosti: snage i nježnosti. Metal smo ručno varili, oblikovali i pretvarali u formu, tražeći način da ga spojimo sa gotovo bestežinskim tkaninama. U tom susretu grubog i krhkog nastala je posebna energija koju i danas osjećam. Možda bih je danas posmatrala drugačijim očima, sa više iskustva i zrelosti, ali njena ideja ostala bi ista. Neke kreacije pripadaju trenutku, a neke su bezvremenske. Za mene je Blacksmith and Tailor upravo jedna od njih.
Amina Hasanbegović: Ako se nešto nije promenilo kroz sve ove godine, onda je to strast. Ona ista iskra koja me je pokrenula na početku i danas me vodi kroz svaki novi izazov. Želja za stvaranjem, istraživanjem i pomjeranjem sopstvenih granica ostala je jednako snažna.
Ono što je vreme donelo jeste zrelost. Nekada sam osećala da moram da odgovorim na svaki izazov, a danas znam da je snaga i u izboru. Naučila sam da verujem sebi, da sledim unutrašnji osećaj i da ne moram sve. Možda se upravo u tome krije najveća promena a to ne da sam nekada tražila svoj put, a danas mu verujem.
Amina Hasanbegović: U ovoj kolekciji važnu ulogu ima i način na koji nastaju materijali. Mnoge od njih smo stvarali sami. Volim ideju da komad počinje mnogo pre prvog kroja - u eksperimentu, u teksturi, u tragu ruke koja ga oblikuje.
Amina Hasanbegović: Volela bih da ovu novu fazu brenda prepoznaju po emociji. Po ljubavi prema stvaranju koja je godinama bila moja najvažnija pokretačka snaga i koja je utkana u svaki komad.
Svaka kolekcija nosi deo vremena u kojem je nastala, ali i deo osobe koja ju je stvarala. Takođe, ona je i simbol našeg novog početka nakon više decenije i po stvaranja :)
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Hatidža Hasanbegović / @aminahasanbegovic
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
