Kada upoznate osobu koja je stalno nasmiješena i optimistična, koja može s vama na jednoj kavi razgovarati o političkoj sceni u zemlji, na drugoj o radijatorima i cvijeću, a na trećoj o ljubavi i modi, tada znate da ste upoznali jednu posebnu ženu. Takva je Naida Kundurović, producentica i voditeljica na regionalnoj televiziji N1/CNN koju ćemo moći pratiti preko kablovskih kanala na malim ekranima

Pored svega, Naida ima veoma zanimljiv modni izričaj, pa ju jedan dan možete vidjeti u zaručnikovoj košulji i tenisicama, a drugi dan u elegantnoj toaleti na nekom svečanom događaju.

U nastavku pročitajte jedan sasvim (ne)običan razgovor dvije žene koje su uz kavu podijelile sjajan creme brulee .

Draga Naida, odakle početi – dal' o priči o proteklom Film Festivalu, ili o tvom novom TV angažmanu ili da pričamo o ljubavi prema putovanjima ili slasticama poput ove savršene creme brulee kreme i čokolade s malinama uz kavu? Hajde pomaži s temama. :)

Možemo krenuti redom draga Ana :) od mog djetinjstva, pomalo nesvakidašnjeg. Naime, skoro sa nepunih 5 godina sam živjela u Africi sa roditeljima koji su tada radili u Libiji i starijom sestrom koja je pohađala Američki koledž. Zaigrana Naida je već tada osjetila da će čudesni, veliki svijet biti sigurno igralište u godinama koje uslijede. Nakon toga je krenulo učenje ruskog jezika i osnovna škola u predivnoj Moskvi. Kontakt, u tako ranoj dobi sa djecom iz cijelog svijeta i izloženost drugačijim kulturama bili su presudni u formiranju moje ličnosti i veliki razlog mom nomadskom duhu koji je prisutan danas. Život se dalje nastavlja u Zagrebu, gdje pohađam gimnaziju i prolazim kroz pubertetske radosti. Nakon skoro 15 godina života i rada po svijetu, moji roditelji tada donose odluku o povratku u svoj rodni grad.

Na kavi s Naidom

Znaš što, idemo ovako. Krenuti ćemo malo od prije koju godinu unatrag. Naime, tvog lica se mnogi sjećaju s MTV televizije. Danas si pred vratima lansiranja N1 – prva regionalna 24-satna news televizija N1, nastala u suradnjii s globalnom TV mrežom CNN. Što se dogodilo između? Ako se ne varam, nije te bilo 'u eteru' par godina.

Nakon angažmana na MTV Adria, radila sam još nekoliko projekata na državnoj i privatnoj TV, da bih 2008. godine odlučila napraviti stanku i otići na jednogodišnji master studij u Amsterdam. U tom periodu sam bila izuzetno prisutna u medijima, tako da je došlo do zasićenja, ali i želje za promjenom i daljom naobrazbom. Nakon što sam saznala da sam primljena na University of Amsterdam - dileme nije bilo, iako moram reći - na iznenađenje mnogih koji su se pitali zašto odlazim kada sam u tom trenutku bila ostvarena u svom Gradu. Nikada nisam zažalila, jer sam nekako slutila da će se otvoriti jedan novi, predivan svijet preda mnom i iskoristila sam tu šansu. Nakon povratka u BiH, shvatila sam da je novinarstvo u vrlo teškom položaju (naročito TV novinarstvo), u kojem ja nisam htjela biti, jer srećom nisam morala, tako da sam otišla u vode odnosa sa javnošću, koje sam započela tokom boravka u Kini (o tome nešto više poslije). Radila sam PR za pretežno inostrane kompanije zbog poznavanja stranih jezika, kao i  saradnja sa humanitarnim organizacijama zbog ličnih afiniteta prema tom polju.

N1 će zaživjeti na našim TV ekranima od narednog mjeseca. Jesi uzbuđena?

Tip sam osobe koja pokretačku snagu crpi iz novih avantura i neminovnog adrenalina koje nose sa sobom. Moja karijera je započela sa radom unutar te magične industrije zvane televizija - još za vrijeme studentskih dana. Nakon toga, razvijala se i slagala baš kako i treba, kroz razne stepenice i izazove. Tako je od mog posljednjeg TV angažmana prošlo 6 godina.

Sjećam se da sam jednog dana, gledajući neke domaće programe počela razmišljati o tome kako je vrijeme za povratak. Osjećala sam da imam mnoštvo kreativnih ideja koje jednostavno pršte iz mene i  znala sam da tamo pripadam. Ponuda N1 je tada precizno pronašla put do mene. Često se sjetim velikog Rumija koji je rekao da ono što ti tražiš – isto tako tebe traži. Mnogo je odgovornosti, učenja i vježbanja, priprema pred sami start ovog regionalnog, velikog TV projekta. Ne plašim se rada, ne paničarim jer su me prethodna iskustva naučila biti vrijedna, dobro pripremljena i najvažnije – biti i ostati svoja, jer sam upravo radi toga odabrana za poziciju producenta i voditelja. Vjera u sebe  jedna  je od tajni uspjeha.

Reci mi čemu se najviše veseliš, a što te najviše plaši u ovoj novoj N1 avanturi?

Radujem se jer sam dio nečeg mnogo većeg od „pukog izvještavanja“ ili pojavljivanja na malim ekranima.  Sretna sam jer ćemo zbližiti regiju, prenošenjem informacija i vijesti iz tri zemlje regiona (HR, BIH, SRB) i samim tim moći djelovati i pomoći većem broju ljudi. Sa druge strane, toliko sam posvećena projektu da se plašim kako  ću početi zanemarivati drage ljude, kućne ljubimce i ostale (smijeh).

N1, regionalni tim

No pored toga, i na privatnom polju imaš novosti. Nedavno si svoje prijatelje razveselila s vijesti o zarukama. Tvoj vjerenik živi u Italiji, a tvoj posao je u Sarajevu. Kako sada balansirati između posla i evo, skorog braka?

Mogu li na ovo pitanje odgovoriti osmijehom zaljubljene žene, koja uživa u najljepšim trenucima udvoje i samo reći kako najbolje tek predstoji...

No gradovi i život negdje drugo za tebe nisu novost. Živjela si u Kini godinu dana? Ne možemo proći kroz intervju, a da te ne pitamo kakva iskustva i dojmove nosiš iz tog grada? Pored Kine i Amsterdam je bio tvoj dom jedno vrijeme?

Kina je jedno od najvećih životnih iskustava i kako često volim reći – skok sa litice u nepoznato prostranstvo najstarije civilizacije svijeta. Sad, sa ove vremenske distance - to je bio blagoslov jer sam neviđeno učila, kako u profesionalnom, tako i ličnom razvoju. Tada, bilo je teško, ako ćemo iskreno. Kao da me je neko samo prebacio u nepoznati film. U tih godinu sam naučila mnogostruke lekcije, a ona najvažnija je bila da mogu samostalno koračati bilo gdje, pa čak i na kraju svijeta, daleko od poznatog doma, roditelja i prijatelja.

Jaka baza za vjeru u sebe. Magični Šangaj, najveći grad Kine je duboko ostao utisnut, kao i pitomi Kinezi sa kojima sam se susretala i pretežno razgovarala univerzalnim svjetskim jezikom – osmijehom.

Amsterdam je opet sasvim neka druga priča. Zemlja tulipana i vjetrenjača, koju sam doživjela kroz prvo odvajanje od roditelja i samostalno koračanje kroz bogatu historiju zemlje i upoznavanje sa specifičnim holandskim mentalitetom. Usvajanje novog sistema učenja na jednom od najstarijih univerziteta u Evropi i razvijanje kritičkog mišljenja sa ostalih 10 studenata iz cijelog svijeta. Svake godine obavezno se vratim u taj divni gradić na sjeveru Evrope, prošetam poznatim kanalima i posjetim staro društvo.

Vjerujem da su čitatelji iz dosadašnjeg razgovara mogli zaključiti da dosta putuješ. Reci nam bi li mogla neko putovanje izdvojiti kao omiljeno?

Novu 2014 godinu sam dočekala na jednom od najljepših mjesta zemljine kugle – jug Afrike i glavni grad Juznoafričke Republike – Capetown. Obzirom da često pišem putopisne reportaže nakon povratka sa putovanja- o tom gradu sam napisala čak 4 teksta u nastavcima, koliko me se dojmio. Uvijek me duboko dirne veličanstvenost netaknute prirode, koju čovjek nije uspio upropastiti svojom pohlepom, a dio Crnog kontinenta je jedno od takvih mjesta. No, još uvijek mislim da Zemlja krije mnoštvo fascinantnih mjesta koja čekaju da ih posjetim i prenesem dalje priču svojim sugrađanima.

Vjerujem da bi par stranica teksta mogli ispisati na temu tebe i putovanja, pa moram pametno birati pitanja, zato evo, ispričaj nam jednu zanimljivu priču/anegdotu s nekog putovanja.

Na svim putovanjima, pored klasičnog upoznavanja sa kulturom i historijom, volim slušati priče lokalnih ljudi i shvatiti način na koji žive, te pokušavam povući paralale sa svojim životom i mentalitetom. Tako sam prilikom posjete Južnoj Koreji imala priliku pričati sa jednom divnom, mladom i obrazovanom Korejankom koja mi je opisivala svoj doživljaj svijeta kroz ugao budizma i mira koji on propovijeda. Nakon dva sata iscrpnog razgovora, gdje smo se dotakli problema sa Sjevernom Korejom, pitanja braka i uloge žene u azijskom društvu, tradicija i običaja malkice opijena sam se rastala sa njom, još uvijek sastavljajući fragmente tog razgovora. Nevjerovatan je osjećaj dohvatiti bar djelić nečijeg drugog univerzuma i shvatiti koliko je potrebno imati širi pogled ili kako volim reći „helikopter view“ na svijet oko sebe.

Idemo još malo u prošlost. Sjećam se našem prvog kontakta. Bilo je to 18.10.2011. (Facebook bar tako kaže), i tada smo pričali o street style fotografijama iz naših gradova koje bismo predstavljali na MODAMO.info, dakle upoznali smo se na osnovu mode. Reci mi kakav modni stil njeguje Naida Kundurović?

Sjećam se Ana i ja našeg prvog „FB storminga“... vodila me je grozničava ideja da slikam zanimljive ljude na ulici Grada i kratko ispričam njihove priče, upravo prema uzoru tada, friško pokrenutog Humans of NY projekta. Oduvijek sam zaljubljena u fotografiju i bilježenje „običnih“ trenutaka, koje i danas svakodnevno hvatam.

Volim street style look, odnosno eklektičan stil kombiniran notom elegancije, te slojevito oblačenje. Lično, mnogo volim slagati razne boje i smjelo to radim, a sudeći prema komentarima bliskih ljudi –  i uspješno :) Volim engleski stil, koji “razbijam” sa otkačenim detaljima poput šešira, tregera, u kombinaciji sa kariranim košuljama, sakoima sa zakrpama na laktovima, njihove lude kožne cipelice.. Kako kažu, garderobom šaljemo porukom kakva nam je osobnost, pa tako i ja smatram da odabirom boja, materijala i modnih dodataka, na pravi način šaljem sliku šta mi je bitno i koje segmente uzimam od mode.

Danas si u jeansu na točkice, lijepoj svijetloj tunici, imaš svoju signature frizuru (žao mi je zbog engleskog izraza, jednostavno ne znam kako taj izraz adekvatno prevesti na naš jezik), prsten, torbu.. ima li neki komad odjeće ili nakita bez kojeg nikada ne izlaziš vani?

Da, frizura je moj zaštitni znak, rekla bih. Roxette style (smijeh). Često mi ljudi prilaze i govore kako im se moja “ležerna” frizura strašno dopada, pa čak je i žele dodirnuti jer im nije jasno kako tako uspravno stoji (smijeh). Nisam pristalica nakita u velikoj mjeri, recimo naušnice rijetko nosim, kao i narukvice, ali zato bez sata ne izlazim, kao i nekoliko ključnih komada prstenja. Muški satovi su mi bolna tačka, kao i upečatljive duge ogrlice. Vodim se onom da je uvijek manje- više, kako u šminci, tako i u nakitu.

Jesi li impulzivni kupac kada je riječ o odjeći i nakitu? Čemu teško možeš odoljeti?

Kako godine prolaze i donose veću smirenost i koordinaciju razuma i postupaka, tako se i shopping razvija u sve ljepšu aktivnost, bez glavobolje koja nastaje nakon nerazumnog peglanja kreditnih kartica. Podrazumijeva se da i dalje kupujem impulsivno ako mi se neki odjevni predmet na prvu svidi, ali postajem sve opreznija pri odabiru materijala prije svega. Izdvojit ću veću sumu novca za prirodne, neprerađene materijale, jer tako dugoročno štitim svoje zdravlje. Na žalost, kod nas je svijest o tome još uvijek vrlo mala. U zadnje vrijeme ne mogu odoljeti stvarima za kuću, ili elementima pri uređenju interijera...

A kada govorimo o beauty ritualima? Reci nam tri trika za koje misliš da svaka žena treba znati.

Apsolutni “must” svih beauty lekcija je sljedeći - ne slušajte medije i prateće šarene reklame, već šta vam govori vaše tijelo. Skidati šminku redovito, tretirati kožu adekvatnom kremom, koja uopšte ne mora biti basnosnovno skupa kao što mnogi nalažu, šetati svakodnevno.  Za kraj – unos vode i pravilna ishrana, jer sve pogrešno uneseno u organizam vidi se na licu, tako da niti jedna šminka to ne može prikriti. Rečenica kako ljepota dolazi iznutra nije kliše, već živa istina. I duhovno i zdravstveno.

Kao novinarka pratiš, bar djelomično i modnu scenu u našoj zemlji. Kakav je tvoj komentar i što bi izdvojila kao pozitivne, a što kao negativne strane?

U duhu protekle značajne filmske manifestacije, prva misao koja mi prolazi glavom jeste Andersenova bajka o golom caru. Čista literarna genijalnost, a nama preostaje da shvatimo kako modno takmičenje postaje izazovan princip isticanja, naročito u maloj sredini poput naše. Nek se gladan narod bar vizuelno zabavi i nek se ega nahrane, uvijek završava na tome. Tokom ostatka godine, u mraku zimskih mjeseci - pitajte kako dizajneri žive od svog rada. Modna scena egzistira kroz solo aktivnosti nekoliko domaćih kreatora, ali bez ikakvog učešća države. Svaka im čast na velikoj borbi.

Kako ne bih otišla u preveliku kritiku, moram reći da ipak postoje divni, svijetli primjeri modno osviještenih ljudi i nenametljivog korištenja medijskog prostora u svrhu promicanja mode. Znamo da mnoge talente izvozimo, pa primjeri poput Ine Soldani, Naide Begete, Lamije Suljević dokaz su kako se bosanska priča širi svijetom. Na kraju, kao novinar, kao posmatrač, te na kraju kao žena istinski vjerujem da je linija između ukusno- neukusnog tanja nego list papira.

Naida, mogu ti reći da imam osjećaj da bi mogli još satima pričati. Možda smo trebali 'razbiti' intervju u par dijelova. :) No, morati ćemo završiti, a završavamo s nama veoma dragom vijesti. Naime, uspjeli smo te nagovoriti da svoje dojmove Sarajeva podijeliš s nama. Naši čitatelji su već imali priliku čitati o krovnim terasama u Sarajevu koje neće naći u turističkim vodičima, a koje pružaju najljepše poglede na grad. Reci nam koju nam iduću temu pripremaš? 

Zadovoljstvo je obostrano, jer bez osjećaja slaganja s istomišljenicima, bez bavljenja i propitivanja svijeta oko nas - život bi bio prazan. Što se tiče pisanja, moje tihe ljubavi od malena, bit će mi drago sarađivati sa portalom MODAMO oko stvari koje meni golicaju maštu, a vjerujem da će i dragim čitateljkama širom zemlje. Do narednog pisanja, šaljem vam zagrljaj i pozitivnu energiju za svaki od narednih dana... :)

Naslovna fotografija i posljednja fotografija u članku: Eldar Nurković

Ostale fotografije: Naida Kundurović Private

Četvrto izdanje Women’s Weekenda je potvrda da ideja, kada je iskrena i dosljedna sebi, može prerasti u prostor povjerenja, dijaloga i stvarnih promjena. Na čelu tog prostora stoji Nevena Rendeli Vejzović, žena koja od samog početka Women’s Weekend gradi s jasnim vrijednostima: autentičnošću, otvorenošću i spremnošću da se sluša.

Razgovor s Nevenom počinjemo tamo gdje je i nastao Women’s Weekend… u povratku na početak. Četvrto izdanje je pred njom, ali prije velikih tema zanima nas ono osnovno: šta joj je ovaj put donio.  
 

Nevena Rendeli Vejzović, direktorica Women’s Weekend festivala

Prije panela, prije programa, prije svega

Za zagrijavanje razgovora vraćamo se tamo gdje je sve krenulo. Pitali smo Nevenu kada se danas osvrne na sam početak Women’s Weekenda koja joj se lekcija čini najvažnijom.

Nevena: "Women’s Weekend me naučio koliko je važno imati jasne vrijednosti i ne odstupati od njih, čak i kada je put sporiji nego što bismo željeli. Autentičnost, otvorenost i stvarni dijalog pokazali su se kao temelj svega što radimo. Kada ostanete vjerni sebi i svrsi zbog koje ste nešto pokrenuli, zajednica to prepozna i prirodno raste s vama. 

Women’s Weekend je prvo bila dobra ideja i nisam odustajala od nje usprkos preprekama. Naučila sam da nije ključno biti savršen, nego biti iskren, prisutan i spreman slušati – jer upravo iz tog prostora nastaju najvažnije promjene."  
 

I ove godine, opet isto pitanje

Iako volimo vjerovati da smo neke teme kao društvo već prerasli, program Women’s Weekenda iz godine u godinu pokazuje da se iste dileme vraćaju. Zato smo je pitali koja je to tema koja se na  stalno vraća, iako bismo voljeli vjerovati da smo je kao društvo već prerasli? 

Nevena: “Tema ravnoteže između privatnog i poslovnog života stalno nam se vraća, kao i osjećaj krivnje koji žene nose bez obzira na to koji put odaberu. Krivnja ako su ambiciozne, krivnja ako su posvećene obitelji, krivnja ako pokušavaju imati oboje. 

Uz to, vraćaju se i teme predrasuda prema ženama te suptilne, ali i dalje prisutne neravnopravnosti – u očekivanjima, mogućnostima i kriterijima po kojima se žene procjenjuje. Često volimo vjerovati da smo kao društvo te stvari već prerasli, ali činjenica da se stalno iznova otvaraju pokazuje koliko su ti obrasci duboko ukorijenjeni.”  
 

O nekim temama se govori tek kad više nema izbora  

Za Bonjour.ba Nevena je rekla da će se ove godine Women’s Weekend prvi put otvoriti i prema pitanju o kojem je teško govoriti, ali koje je nemoguće ignorisati.

Nevena: “Tema koju dosad nismo radili, ali samo iz poštovanja prema žrtvama, je femicid koji je posljednjih godina nažalost u porastu u cijeloj regiji. Zato ćemo ove godine pokušati doći do odgovora kako mijenjati društvo i politiku da bismo promijenili ružne statistike.”  
 

Gdje žene danas u regiji najviše nailaze na prepreke i zašto se o tome još uvijek premalo govori?

Nevena: “Najveće prepreke i dalje su u ekonomskom osnaživanju i pristupu pozicijama odlučivanja. Žene često rade jednako puno, ali imaju manje prostora za rast, manje sigurnosti i rjeđe dobiju onu malu, ali ključnu potvrdu da su ‘spremne’. O tome se premalo govori jer smo se kao društvo donekle navikli na takve obrasce. Lakše ih je prihvatiti nego mijenjati. 

A promjene traže strpljenje, otvoren razgovor i spremnost da jedni drugima budemo veća podrška. Financijska sloboda je preduvjet svake emancipacije, zato se trudimo da o financijskoj pismenosti govorimo svake godine.”  
 

Postoji li trenutak kada ste se pitali: “Zašto mi je ovo trebalo?” i šta vas je natjeralo da nastavite dalje?

Nevena: “Svake godine u ovo vrijeme :). Organizirati regionalni festival svaki je put iznova komplicirano i teško. Najčešće kad nastane kaos, kad se dogodi krizna situacija i nema prostora za predah, samo za brzo razmišljanje. Ali onda vidim reakcije publike i sudionica, osjetim tu posebnu energiju Women’s Weekend zajednice i shvatim koliko su razgovori koje smo otvorili važni. 

Tada sve sjedne na svoje mjesto.”  
 

Ravnopravnost nije ženska tema    
 

Women’s Weekend nikada nije bio prostor zatvorenog kruga, pojašnjava nam Nevena i to je svjesno tako.

Nevena:  "Idealni saveznik je onaj koji zna slušati, koji ne mora biti najglasniji u prostoriji, nego koristi svoju poziciju da podrži i otvori prostor drugima. Ravnopravnost nije ‘ženska tema’, nego društvena tema. Stvarna promjena ne događa se u odvojenim krugovima.”  
 

Taj jedan trenutak na Women’s Weekendu  
 

Postoje trenuci kada cijela dvorana utihne. Ne zato što je neko rekao nešto spektakularno, nego zato što je rekao nešto istinito.

Nevena: "Uvijek me dirnu trenuci kada žene otvoreno govore o svojim borbama, bez uljepšavanja. Često to počne jednom jednostavnom rečenicom: ‘Mislila sam da sam jedina koja se ovako osjeća.’ Tada shvatite zašto je ovaj festival potreban – jer pokazuje da nismo same i da je ranjivost snaga.”  
 

Kako festival ostaje prizemljen i stvaran, a da ne sklizne u lijepu, ali praznu inspiraciju?

Nevena: "Tako što se stalno vraćamo stvarnim pričama i stvarnim problemima. Inspiracija je važna, ali ona mora imati težinu i sadržaj. Ako iza nje ne stoje iskustvo, rad i konkretni izazovi, onda ostaje samo lijepa rečenica. A mi želimo da ono što se čuje na festivalu ima smisao i izvan dvorane.

Izuzetno smo ponosni da su naši gosti ljudi s iskrenom pričom koju nesebično dijele sa svima. Jednom kad se popnete na pozornicu Women’s Weekenda nema više pretvaranja, ostaje samo autentičnost i iskrenost."

Da danas nemate Women’s Weekend šta bi vam, kao ženi, najviše nedostajalo u regionalnom javnom prostoru?

Nevena: "Najviše bi mi nedostajalo mjesto potpune slobode i povjerenja. Prostor u kojem možeš biti svoja, bez filtera i bez obrambenih mehanizama, gdje se ne moraš dokazivati, gdje ne moraš biti savršena i gdje je u redu biti i snažna i nesigurna u isto vrijeme. Nedostajalo bi mi mjesto druženja, i smijeha, žena kojima nije problem biti podrška jedne drugima. Takvih prostora još uvijek nemamo dovoljno.”  
 

U vremenu kada je sve dostupno online, šta je ono što se ne može pogledati, dobiti na internetu, a čini srž Women’s Weekenda?

Nevena: "Energija zajedništva. Povezivanje uživo, networking, razgovori koji se spontano nastave nakon panela i prerastu u nove ideje i suradnje. Pogled, tišina u dvorani kad netko kaže nešto bolno iskreno, ali i smijeh i zabava između programa. Taj osjećaj da dijeliš prostor s ljudima koji dišu isto pitanje kao i ti. Toga na internetu nema. Još.”
 

Kada se festival završi koja je prva, potpuno iskrena misao koja vam tada prođe kroz glavu? 

Nevena: "Prva misao mi je, ajme napokon ću se naspavati, i onda ne mogu zbog uzbuđenja spavati sljedećih tjedan dana. Kako se dojmovi zapravo slegnu tek nekoliko tjedana nakon festivala, prva misao je: ‘Bilo je iznimno intenzivno i nevjerojatno. Vrijedilo je svakog uloženog truda, svakog odricanja i svakog izazova. Sad se napokon mogu odmoriti’.

A već sljedeća je: ‘Kako ovu priču sljedeće godine podignuti još jednu stepenicu više?’ Uglavnom, nikad nemam mira. Valjda je to dobar znak!"  
 

Ovaj razgovor nema klasičan zaključak jer Women’s Weekend ni ne funkcioniše tako. On se nastavlja iz godine u godinu kroz teme koje se vraćaju, pitanja koja ostaju otvorena i zajednicu koja ne traži savršenstvo, nego smisao. U regionalnom prostoru prepunom buke, to je rijetka i vrijedna pozicija.

Neke se priče, na kraju, ne završavaju. Samo nastavljaju dalje od 5. do 8. marta, Rijeka. Vidimo se!
 

Foto: Mak Vejzović

Autorica članka: Ilda Lihić-Isović