TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 5.8.2014.
Još prije par mjeseci na sastanku uredništva smo krenuli s pripremama za ovogodišnji Sarajevo Film Festival. Prije nego pomislite da hrabro i marljivo postavljamo binu i dijelimo karte, naše pripreme su više u smislu 'trudimo se da vama, dragi čitatelji, na najbolji mogući način prenesemo atmosferu najvećeg umjetničkog događaja u našoj zemlji'.
Kada smo kroz pripreme došli na temu intervjua, svi smo u glas pomislili – Emina Ganić! U vrijeme SFF-a sigurno ne postoji dama sa više stila s kojom bismo mogli razgovarati. Intervju je dogovoren u kratko vrijeme, a Emina se pokazala kao prava sugovornica. Sugovornica koja će vas iznenaditi oštrinom svojih odgovora.
Ova dama, iako je rođena u Sjedinjenim Američkim državama, točnije u gradu Chicago, i školovala se u Americi i Engleskoj, danas živi i radi u Sarajevu. Na naš upit da s nama podjeli par karakteristika koje ju opisuju, kaže da je u tom kontekstu skoro pa nemoguće opisati sebe bez dubokog naklona samodopadnosti. „Možda onda jednostavno – ja sam neko ko se sebi dopada. Čak i svoje mane gledam blagonaklono, kao pokretače težnje za boljim. Egoista, onda? Strašno...“ Nema omiljenu izreku, ali ima svoju 'floskulu', kako ju naziva, i koja kaže - ono što te ne ubije, možeš probati ponovo. Metafizički naravno.
Zašto se Emina još ne smatra ambasadorom bh.mode te zašto smatra da je u naše dizajnere potrebno uložiti par stotina tisuća maraka, saznajte u nastavku.
Emina, dugo smo dogovarali ovaj intervju, no kada smo dogovorili datum ostala si pri svojoj riječi, točna i precizna. Sve to samo govori o tome da si u poslovnom smislu veoma zauzeta, no i da obvezama pristupaš veoma oprezno i točno. Reci nam – koje je tvoje glavno zanimanje i pored njega na kojim si sve projektima angažirana?
Jako dobro pitanje. Nažalost odgovor koji dam danas, možda neće biti isti narednog mjeseca. Budući da radim na par polja, i nekoliko velikih projekata, moj fokus se stalno mijenja u zavisnosti od faze u kojoj se određeni projekat nalazi. U suštini ja sam prodavač, neko ko nabavlja sredstva i otvara mogućnosti za dobre ideje. Još tačnije - ali nisam sigurna da znam našu riječ za to - an enabler. Moj posao je da omogućim da drugi uspješno rade svoj, da razvijem samoodržive strukture unutar kojih, u jednom divnom trenutku, neću biti potrebna. Direktor sam Sarajevske Filmske Akademije i menadžer njenog najvećeg projekta 'film factory', također sam šef odjela za akademske poslove na SSST Univerzitetu, što podrazumijeva jačanje kapaciteta svih fakulteta u sklopu Univerziteta, te direktor MET Fondacije koja je osnovala Univerzitet i bavi se fund-raising(om), jačanjem fonda za stipendije, ali i mnogim drugim projektima koji kanališu sredstva za istrazivački rad i umjetnost. Uz ovo, kao projekt menadžer vodim i broj zasebnih projekata unutar istraživačkih instituta Univerziteta – od kojih mi je trenutno najdraži projekat umjetnice Šejle Kamerić koji razvijamo za Wellcome (pogrešan spelling je namjeran, tj tačan, 'Wellcome' je prezime osnivača fondacije i galerije) Trust UK.
Znamo da si imala veoma kvalitetno obrazovanje, koje je počelo osnovnom i srednjom školom u Americi, i zatim se nastavilo fakultetskim obrazovanjem u Engleskoj. Nakon takvog iskustva, očekivali bismo da ćeš ostati u Engleskoj i baviti se poslom u svojoj struci. No, ti si se ipak vratila u Sarajevo. Kako je došlo do takve odluke?
Nije to bila neka odluka, ja sam se uvijek jednostavno vraćala kući. Odluku su donijeli moji roditelji kada su se odlučili vratiti u našu zemlju iz Amerike, gdje sam i rođena. Odrastala sam na mitologiji svoje porodice, pričama izvaljanim od albanskog i sandžackog i bosanskog tla. Tačnim, polu-tačnim, uvijek velikim pričama. Slušala sam ih u naručju roditelja sve dok nisu postale dio moje suštine – ne odvojive od moje ideje o samoj sebi. Nikada ja nisam bila ni Amerikanka, ni Austrijanka, ni Engleskinja. Znaš, ja ne tragam jednostavno za uspješnim, već relevantnim životom - a takav je, za mene, samo ovdje. Ovdje smo jedni drugima potrebni sa koferima iskustva i obrazovanja koje smo pakovali u inostranstvu. Osim toga, ja sam neko ko nosi krzno, jede crveno meso i ima urođeni instinkt da se popne na stol kad pleše. Nema sumnje, draga, da sam Balkanka.
Kako si i navela ranije, veoma si aktivna na polju stvaralaštva, posebno kada govorimo o onom filmskom. Što se najviše privlači u filmskom svijetu i hoćemo li te možda nekada vidjeti i u ulozi osobe koja je direktno uključena u stvaranje filma – možda kao njegova redateljica, glumica... ili ipak ostaješ iza kamere?
Biti producent je biti direktno uključen u stvaranje filma! Tu leže moje aspiracije i ponosna sam da smo samo u protekloj godini producirali preko 14 kratkih filmova. Neke od njih smo predstavili na proteklom Berlin Film Festivalu, a danas već radim na prvom dugometražnom filmu unutar film factory programa. Raditi s redateljem iz Japana ili Meksika ili Amerike, u Sarajevu, na filmu bh produkcije, uz mentorstvo Bele Tarra i broja vodećih filmskih umjetnika svijeta poput Gus Van Santa, Carlosa Reygadasa, Tilde Swinton... i sve njih okupljati u Sarajevu... ogromna je i lična i profesionalna satisfakcija. Ako bih jednog dana našla vremena i hrabrosti da ponudim i vlastiti umjetnički izražaj – on bi došao u vidu pisanja, ne režije ili glume. Posebno ne glume. Do danas, nikada nisam gledala niti jedan svoj intervju na televiziji. Nalazim da je efekat sličan onome kao kada slušate snimak svoj glasa na telefonskoj sekretarici. Budi neku vrstu anksioznosti u meni.
Na Film Factory projektu, u društvu Tilde Swinton
Govoreći o filmu, ne možemo da ne pričamo o nadolazećem Sarajevo Film Festivalu. Nekoliko godina si bila njegova izvršna direktorica ali i danas ostaješ uključena u ovaj projekt. Što smatraš da je cijelom timu koji stoji iza SFF-a glavni motiv da svake godine ovaj Festival naprave još boljim?
Duboko ubjeđenje da doprinosimo nečemu važnom za ovaj grad i ovu zemlju. Ne samo po ekonomskim indikatorima, koji su naravno veoma važni, već i u smislu kreiranja jedne slike našeg društva, ili njegovog potencijala, koja nam je svima potrebna. Sarajevo za vrijeme festivala je najbliže onoj ideji Sarajeva koja opstaje kao melankolija starijih generacija i folklor mlađih. Te neke olimpijske godine, godine progresivnog umjetničkog i akademskog stvaralaštva, godine u kojima nije bilo potrebe osvrtati se na našu geografsku poziciju, naš kozmopolitanizam, našu pripadnost ideji evropske kohezije. Želja da Sarajevo ponovo postane jedan od kulturnih centara Evrope, i ne samo tokom devet dana festivala, je veliki pokretački katalist za sve koji rade na realizaciji ove naše najveće umjetničke smotre.
A što su, po tvom mišljenju najveće prednosti SFF-a koje ga možda izdvajaju od nekih drugih, sličnih Festivala u regiji?
Zaista mnoge. Uspjeh i evropska relevantnost ko-produkcijskog marketa CineLink, mogućnosti za mlade umjetnike koje nudi Talent Campus, takmičarski program koji uzdiže regionalne umjetnike. Ove godine će također biti objavljeni novi veliki pomaci koji jačaju utjecaj SFF-a na razvoj evropske filmske produkcije i o tome će biti dosta riječi u narednom periodu.
No, obzirom da je MODAMO.info modni portal, ne možemo se ne osvrnuti i na crveni tepih SFF-a. Činjenica jeste da je u svijetu crveni tepih isto tako jedan od promotivnih kanala za Festival i da nosi svoju važnost. Mišljenja smo da su i naše domaće zvijezde iz svijeta filma i sličnih branši tek možda zadnje dvije godine to prepoznale i na crveni tepih 'donijele' domaće, bh. dizajnere. Tvoje mišljenje?
Uspješni filmski festivali svijeta, pa tako i naš, su platforma za mnoge umjetničke branše, ne samo film. Modna industrija posebno, očigledno, crpi ogromne beneficije te savršene oluje fokusa medijske pažnje, biznisa koji traže svoju promociju kroz sponzorske ugovore, umjetnika, filmskih zvijezda sadašnjih i budućih, starleta i starletica, te svih onih čija se kupovna moć i interes proteže od modnog časopisa do komada garderobe za potpisom dizajnera. Problem je što je bh. modna scena još uvijek u ranim fazama razvoja i trebaće dosta vremena da naši dizajneri dođu u mogućnost značajnog korištenja ove festivalske platforme. Za sada mogu raditi tek na jačanju prepoznatljivosti svog brenda uz pomoć onih koji mogu osigurati da su njihove kreacije zapažene.
Nije tajna da si i ti jedna od ambasadorica bh. dizajna. Možemo li znati u čijim kreacijama ćemo te gledati ove godine na crvenom tepihu SFF-a?
Bh. dizajn ima puno vatrenije i posvećenije promotore od mene. Recimo da sam ja tek slučajni ambasador, jer priznajem, nisam vođena nekim filantropskim porivom kada gledam ručno rađenu čipku. Za mene nositi kreaciju studija Kaftan nije kompromis i žrtva za viši cilj da i mi jednog dana imamo butike u koje može ući 1% populacije ovog grada. Naravno trenutno puno viši procenat od navedenog može priuštiti kreaciju lokalnog dizajnera, ali cilj – cilj je da to ne bude tako, zar ne? Pazi, nije to okrutna ambicija, daleko od toga. Modna industrija može značajno doprinijeti ekonomiji zemlje, otvoriti radna mjesta... da ne duljim. Ali mi smo jako daleko od toga. Na otvaranju festivala ću nositi haljinu Kaftan studija. Nosiću je jer zadovoljava estetiku i kvalitetu najboljih i najuspješnijih dizajnera svijeta, za frakciju cijene. I uz to, kao, promovišem domaće pa me i hvale. Istini za volju, više su danas bh. dizajneri promotori mene nego ja njih. Njihov ulog im neće biti vraćen u vidu bolje prodaje nakon mog blistanja na crvenom tepihu.
Otvorenje SFF-a 2013., u kreaciji Kaftan Studija
Što nam onda nedostaje, a što su nam najveće prednosti koje bismo kao tržište trebali iskoristiti?
Do onog trenutka kada budemo u stanju osigurati značajne investicije u razvoj modne industrije, i to na način da su naši dizajneri u stanju ponuditi pret-a-porter kolekcije, lako dostupne, u potrebnim količinama s konzistentnim kvalitetom i niskog produkcijskog troška, mi nemamo modnu industriju. Imamo tek modnu scenu. Recimo to ovako - naše modne revije: sjedimo nas istih 50 na svakoj, nema buyera, nema velikih kuća koje će naručiti modele – osim Belissime i Granoffa, i o tom potencijalu bi trebali pričati, ali nekom drugom prilikom – nema investitora koji traže da podrže modni brend i povedu ga na međunarodnu scenu s potrebnim ulogom od par stotina hiljada maraka. Imamo nas 50, od kojih će nas 10 naručiti po jednu haljinu. Naši dizajneri, neki od njih vrhunski umjetnici, su primorani raditi kao glorificirani šnajderi ili guerrila pop-up-shop metodom. Naša modna scena ima ogroman potencijal i jako impresivne stvaraoce. Recimo, prošli festival, bude mi teško kad vidim Martinu Sairu Konaković u jakni mlade Anide Kapo i hoću svisnuti od jada što je ja nemam. I eto sad imam dvije. Promocija funkcioniše jer bez Martine ne bih imala pojma da postoji neko takvog talenta. Ali se opet vrtimo unutar 50 ljudi koji su jako, jako skupi za te mlade dizajnere koji rade komad po komad. Tako – mi koji imamo velike beneficije od grupe ljudi ovakvog potencijala, sada moramo razmišljati kako da za njih otvorimo značajne poslovne prilike koje će voditi razvoju industrije. Kada prema tome usmjerim svoje napore, možete me zvati ambasadorom bh. mode.
S Martinom Sairom Konaković, obe u kožnoj jakni Anide Kapo
A kada bismo htjeli znati koja je Eminina najdraža odjevna kombinacija?
Što manje osnovnih komada, to bolje – haljina mi je najdraži odjevni predmet. Najčešći je bijela majica i suknja. Na to dodajem cipele, torbe, kapute... to su predmeti na koje izdvajam najviše. Ili samo najčešće.
Ne možemo odoljeti, a da ti ne postavimo i par 'blic' pitanja. Omiljen film i knjiga?
Nemoguće pitanje. U čitanju, posebno, sam karnivorna, nezasitna. Koji žanr, za koju svrhu? Poezija, beletristika, filozofija, drama...? Je li mi važniji Avicenna od Aquinskog ili Aristotela? Dante ili Milton? Grčka mitologija, grčka tragedija ili Shakespeare...? Capote ili šta, Orwell? Kafka ili Marquez ili Roald Dahl? Suvremena ili klasična literatura, pa ti reci. Čitaj Conrada ili Dickensa ili Hemingwaya, ili s druge strane Phlanuka ili Junot Diaza ili Jennifer Egan ili Bret Eason Ellisa? Knut Hamsun ili Aldous Huxley ili Camus? Kako bilo, šta razumjeti bez Biblije ili Talmuda, bez Kur'ana? Razumjeti Miltona ili Dantea ili Rumija? Keats ili E.E.Cummings ili Rilke? Nemoguće pitanje. U filmu također, Bela Tarr ili Tarantino ili Chan-wook Park ili Lars Von Trier ili samo gledaj Kuma dok ga ne memorišeš.
Nemam odgovor na ovo pitanje.
Pet stvari bez kojih ne izlaziš iz kuće?
Hm. Mobitel. Gumica za kosu. Balzam za usne. Korektor. Rezervna majica.
Kakva glazba se nalazi na tvom iPodu?
Većinu mojih prijatelja šokira širina mog ukusa i iskreno, nemajući otklon od bilo kog formata, teško je naći smisao u mojim play listama. Nešto poput pitanja o knjigama koje si mi postavila. Genije, ljepota, pathos, leži u toliko različitih glasova. Nije neobično da ariju iz Tosce prati Pearl Jam, znam riječi pjesama novokomponovanog folka i Leonadra Cohena i Jeff Buckleya. Znam sve sevdalinke. Elle Fitzgerald i Lana Del Ray. Zbunjuju me ljudi koji svoj literarni, muzički i modni ukus mogu držati sinhronizovanim. Mene toliko različitih stvari konstantno oduševljava. Beyonce! Na iPodu, mislim, ipak najviše elektronske muzike. Možda samo zato što dopušta prostor za druge misli i iako genijalna, ne traži od mene isto što i Liszt.
SOS Beauty trik?
MAC korektor i MAC krem rumenilo. Prvo oko očiju, nosa i iznad obrva, drugo na jagodice. Manje SOS trik, više svakodnevni izgled. Ne trošim puno vremena na šminku.
Omiljeno mjesto za ljetovanje?
Negdje drugo. Nešto drugo. Ipak najčešće Evropa, najbliže Dubrovnik.
Najdraži modni savjet koji si dobila? I od koga?
Jako je malo modnih savjeta za koje ne postoje jasni izuzeci. Nekada je manje više, nekada je više... bolje. Umjesto toga reći ću šta ne, definitivno ne, nikada: francuska manikura i narukvice oko nožnog članka. Gladijatorice stoje gladijatorima. U filmovima. Donji veš koji izviruje iz farmerica? Ne. Hlače tako duge da pokrivaju cipele, suknje tako kratke da ne pokrivaju gaćice. Ne. Bilo šta u čemu se ne možete udobno kretati ili barem uspješno balansirati. Ne.
I za kraj - tri razloga zbog kojih bi naši čitatelji trebali posjetiti Sarajevo za vrijeme Sarajevo Film Festivala?
A šta biste drugo radili? Avgust je. Gael Garcija Bernal dolazi.
Foto: Emina Ganić privatni album, Vanja Lisac
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Emir Fejzić dugo je vjerovao da svoje brige treba zadržati za sebe, čak i onda kada mu nije dobro. Danas o tome govori drugačije, a jedan od važnijih koraka za njega bio je upravo naučiti reći kako se zaista osjeća.
U novoj epizodi Bonjour.Expert, realiziranoj u saradnji s dm drogerie markt, razgovaramo o emocijama, očekivanjima koja ponekad sami sebi postavljamo i svakodnevnim navikama koje nam pomažu da se osjećamo bolje.
Naš sagovornik je Emir Fejzić, glumac i autor teksta monodrame Ko sam ja? , kroz koju istražuje identitet, utjecaj društvenih mreža i način na koji doživljavamo sebe.
Upravo nas je njegovo iskustvo potaknulo da razgovaramo o tome kako se njegov odnos prema vlastitim emocijama mijenjao, koliko prostora ostavlja za sebe i zašto danas neke razgovore vodi mnogo otvorenije nego ranije.
Važnost otvorenog razgovora o mentalnom i fizičkom zdravlju već godinama prepoznaje i dm drogerie markt, koji kroz Movember aktivnosti skreće pažnju na brigu o sebi i važnost prevencije.
Emir Fejzić , glumac i Ada Ćeremida, novinarka Bonjour.ba
Važnost ovih tema već godinama prepoznaje i dm drogerie markt, koji kroz Movember aktivnosti skreće pažnju na zdravlje muškaraca, važnost preventivnih pregleda i otvoren razgovor o mentalnom zdravlju.
Ta zajednička poruka povezuje nas u ovoj epizodi Bonjour.Expert, u kojoj želimo potaknuti razgovore koje muškarci često ostavljaju za neki drugi put.
Prije nekoliko godina Emir ne bi tako lako priznao da prolazi kroz težak period. Navikao je da svoje brige uglavnom zadržava za sebe.
Danas o tome govori mnogo otvorenije.
„U zadnje vrijeme znam reći da nisam dobro.“
U razgovoru nam je otkrio da svoje osjećaje dijeli sa suprugom, ali i psihologom. S vremenom je počeo preispitivati i uvjerenja koja su ga ranije sprečavala da pokaže ranjivost.
„Da je ok da nisi dobro, da je ok plakati, da je ok pokazati bilo kakvu emociju.“
Njegovo iskustvo podsjetilo nas je koliko se odnos prema vlastitim emocijama može mijenjati. Razgovori koji su nam nekada bili neugodni s vremenom mogu postati sasvim prirodan dio odnosa s ljudima kojima vjerujemo.
A upravo ta promjena bila je jedna od tema kojoj smo se tokom susreta s Emirom posebno vraćale.
Emirova monodrama Ko sam ja? nastala je i iz njegovog vlastitog preispitivanja odnosa prema društvenim mrežama.
Dok je radio na predstavi, prepoznavao je koliko očekivanja o izgledu, uspjehu i načinu života mogu utjecati na to kako doživljavamo sebe.
Jedna objava dobije određeni broj pregleda, a već sljedećom želimo postići više. Pohvale nas obraduju, ali vrlo brzo počnemo razmišljati o novom rezultatu.
Emir je izdvojio jednu repliku iz predstave koja mu posebno mnogo znači:
„Zašto trčim za nečim što je neosvojivo?“
Ta rečenica otvorila je zanimljiv dio našeg razgovora o potrebi da stalno nešto dokazujemo, ali i o tome koliko nam je važno prepoznati vlastite želje među brojnim očekivanjima koja nas okružuju.
Ponekad je korisno preispitati cilj kojem težimo i zapitati se koliko nam je zaista važan.
Kada smo razgovarale o Movemberu i temama koje muškarci rjeđe otvaraju međusobno, Emir je podijelio zanimljivo zapažanje.
„Znamo šta naši prijatelji voze, koje aute vole, kad su uradili mali servis na svom autu, šta su promijenili od dijelova, a stvarno ne znamo kakvo im je zdravlje.“
Prijateljski razgovori spontano obuhvate posao, sport, planove i svakodnevne događaje. Pitanja o tome kako se neko osjeća ili šta ga trenutno brine mnogo lakše ostanu po strani.
A upravo iz takvih, naizgled sasvim običnih pitanja, mogu nastati razgovori koji nam pomognu da jedni druge bolje razumijemo.
Emir je podijelio i svoje iskustvo s preventivnim pregledima, objašnjavajući da je s vremenom naučio posvećivati više pažnje vlastitom zdravlju.
Takav pristup uklapa se i u poruku Movembera, kroz koji dm drogerie markt podstiče razgovor o fizičkom i mentalnom zdravlju, zdravim navikama i preventivnim pregledima.
Zanimalo nas je i kako Emir pronalazi vrijeme za sebe kada se poslovne i privatne obaveze počnu nizati jedna za drugom.
Otkrio nam je da je s godinama promijenio odnos prema treningu. Nekada mu je važnije bilo ostvariti određeni rezultat, dok danas više pažnje posvećuje tome kako se nakon fizičke aktivnosti osjeća.
Slično pristupa i drugim dijelovima svakodnevice.
Kada mu raspored postane pretrpan, pokušava pronaći nekoliko minuta mira. Ponekad ih provede uz kafu, ponekad u šetnji, a nekada mu najviše odgovara trening.
Takve navike postale su njegov način da napravi predah između obaveza.
Razgovor o svakodnevnim ritualima doveo nas je i do jednog od proizvoda koje rado koristi. Emir je izdvojio alverde gel za tuširanje, kojem se vraća nakon treninga zbog mirisa i osjećaja svježine.
Na online shopu dm drogerie markt možete pogledati i ponudu alverde MEN proizvoda .
Emirov primjer pokazuje kako se briga o sebi može uklopiti u sasvim obične dijelove dana, od fizičke aktivnosti do trenutaka odmora.
Uz aktivnosti kojima tokom Movembera podstiče otvoreniji razgovor o zdravlju, dm drogerie markt pripremio je i posebne pogodnosti za kupovinu proizvoda za mušku njegu.
U periodu od 4. do 17. novembra kupci će moći ostvariti 15 puta više dm active beauty bodova pri kupovini proizvoda za mušku njegu.
U trgovinama dm drogerie markt kupovina proizvoda za mušku njegu u vrijednosti od najmanje 25 KM donosi i Movember peškir na poklon, dok je na online shopu isti poklon predviđen uz kupovinu tri ili više proizvoda za mušku njegu. Muški mirisi i poklon paketi nisu uključeni u ovu aktivnost.
Na kraju razgovora zamolile smo Emira da podijeli poruku koju bi volio uputiti drugim muškarcima.
Nakon tema o društvenim očekivanjima, prijateljstvima i vlastitom iskustvu, njegov odgovor bio je jednostavan i ličan.
„Nemojte čekati da vas bolest zaustavi da krenete voditi brigu o sebi i o svom zdravlju, jer oni ljudi koji vas vole ne traže oko sebe nekog jakog i nepobjedivog muškarca, traže zdravog i prisutnog čovjeka.“
U njegovim riječima prepoznajemo ono o čemu smo razgovarale od samog početka: važnost odnosa prema sebi, ali i prema ljudima s kojima dijelimo svakodnevicu.
Možda će nas ovaj razgovor potaknuti da prijatelja pitamo kako se zaista osjeća, da pronađemo malo više vremena za vlastite potrebe ili da prestanemo odgađati razgovor koji nam je važan.
Cijeli razgovor s Emirom Fejzićem pogledajte u novoj epizodi Bonjour.Expert, realiziranoj u saradnji s dm drogerie markt.
Uz Movember aktivnosti, izdvojili smo i dio ponude dm drogerie markt za svakodnevnu njegu, od proizvoda za lice, kosu i bradu do dodataka prehrani. Svaki proizvod možete detaljnije istražiti putem direktnog linka na online shop.
Njega lica, kose i brade: Za svakodnevnu rutinu tu su Balea MEN šampon za čišćenje brade, lica i kose , Balea MEN ulje za njegu brade i lica , Balea MEN Energy Vitamin C krema za lice i Balea MEN Energy roll-on za područje oko očiju .
Ponudu dopunjuju Balea MEN Energy Q10 balzam poslije brijanja , SEINZ. Energy Effect jastučići za područje oko očiju , Balea MEN mat pasta za oblikovanje kose , Balea MEN 2u1 krema za bradu i kosu , Balea MEN Sensitive šampon za kosu i Balea MEN Sensitive balzam poslije brijanja s aloe verom .
Tuširanje i svakodnevna svježina: Među proizvodima za njegu tijela izdvajamo SEINZ. gel za tuširanje s bambusovim aktivnim ugljenom i ginsengom , SEINZ. Fresh dezodorans u spreju i a lverde MEN Rough Nature 4u1 gel za tuširanje .
Dodaci prehrani: U ponudi su i Mivolis Magnezij 500 + B-kompleks , Mivolis Vitamin D3 5600 I.E. , Mivolis Omega 3 ulje lana 1000 , Mivolis Cink + Vitamin C , Mivolis A–Z komplet depot tablete i Mivolis kapsule Q10, NAC, OPC i astaksantin .
Prilikom odabira dodataka prehrani važno je uzeti u obzir individualne potrebe i preporučene doze, a po potrebi se posavjetovati sa zdravstvenim stručnjakom.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
