TEKST: Bonjour.ba/PR
DATUM OBJAVE: 17.7.2020.
Wintorius Lounge je otvoren 2015. u sklopu Wintorius Casina na adresi ZAVNOBiH-a 13 u Tuzli.
Iako je prvotno zamišljen kao caffe za igrače kasina, kompletna ideja se brzo razvila u potpuno novom pravcu te je lounge bar uskoro postao jedno od omiljenih adresa za druženje i izlazak u Tuzli.
Uz topao i ugodan ambijent, kvalitetnu uslugu, veliki izbor pića te odličnu glazbu, Wintorius privlači poglede i poziva na istraživanje kroz interijer u kojem svatko može pronaći kutak za sebe.
Naime, uređenje potpisuje arhitektonski Studio Kota, a kompletan projekt realiziran je u suradnji s kompanijom Sitform iz Sarajeva.
Inspiracija za uređenja bile su bečke kavane koje donose profinjen miks materijala poput baršuna i mramora, raskošnu ambijentalnu rasvjetu, kao i detalja u boji zlata koji kreiraju vibe uz koji imate dojam kao da ste upravo zaokračili u vremeplov.
U interijeru plišane stolice i klupe okružuju mramorne stolove, zidove krasi opeka koja kreira vintage duh, dok mnoštvo zelenila daje dodatnu toplinu prostoru. Ovdje čak možete i isprobati bečku kavu "Melange".
Kako su nam otkrili iz Wintorius tima, svi konobari i šankeri su educirani od strane licenciranog bariste, dok ćete u njihovoj ponudi pronaći preko 100 koktela od kojih je većina njih u potpisu barmena Mirze Merdžanić iz Sarajeva, koji je osvojio nekoliko prvih mjesta na takmičenjima širom regije.
U saradnji sa Deli Catering firmom iz Tuzle, nude i mogućnost gostima da probaju sushi, sendviče u kroasanu i posebno pripremljen Wintorius čokoladni kolač.
„Dobitnici smo prestižnog IN Horeca 2019 priznanja za doprinos razvoju ove privredne grane i podsticaj turizma u BiH tako da je vrlo važno da se ovakve manifestacije održavaju u našoj zemlji. Manifestacije na kojima će se prezentirati i nagraditi nečiji rad. Ugostiteljstvo u BiH je još uvijek nerezavijeno, te većina smatra da se njime mogu baviti svi. Ova nagrada je našla svoje mjesto u Wintoriusu i trudit ćemo se da budemo još bolji. Firma Wintorius ima 20 stalno uposlenih radnika, što je jako veliki broj obzirom na veličinu objekta, te o kojoj je djelatnosti riječ, a time potvrđujemo ozbiljnost rada. Velika odgovornost je na nama u organizaciji da radnici budu zadovoljni, a na radnicima da budu produktivni.
Jako malo zasluga se pripisuje radnicima, a oni su upravo ti od kojih zavisi obim posla. Usluga je na kraju najbitnija, izgled lokala je stvar ukusa svakog pojedinca.“ – poručili su na kraju našeg razgovora iz Wintorius tima.
Djelić interijera otkrijte kroz fotografije u nastavku.
TEKST: Ada Ćeremida
Kada je 29. novembra 1969. godine, tačno u 18 sati, Sarajevo dobilo svoj potpuno novi Kulturno-sportski centar, događaj nije ličio ni na šta što je grad do tada vidio.
Upravo zato danas, 56 godina kasnije, o Skenderiji ne govorimo samo kao o zgradi, govorimo o mitologiji grada Sarajeva. Postoje zgrade koje postanu orijentiri, a postoje one koje postanu dio kolektivnog pamćenja. Skenderija je u Sarajevu oduvijek bila oboje.
Sve je počelo 1969. godine, kada je grad pod Trebevićem otvorio vrata monumentalnog Kulturno-sportskog centra, zdanja koje će narednih pola stoljeća oblikovati kulturni, umjetnički i društveni život Sarajeva kao malo koji drugi prostor. Tog dana Sarajevo je dobilo scenu, ritam, ambiciju i osjećaj pripadanja vremenu koje je tek dolazilo.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Nastanak Skenderije bio je trenutak modernističke hrabrosti. Kompleks su projektovali arhitekti Živorad Janković, Halid Muhasinović i Ognjen Malkin, stvarajući zdanje koje je radikalno odbacilo dekorativnost i tradicionalna rješenja, nudeći umjesto toga arhitekturu koja je izgledala kao da je stigla iz budućnosti.
Masivni betonski volumeni, ogromne plohe, lepezasto krovno rješenje i široki plato koji se prirodno stapao s gradskim tkivom činili su da Skenderija ne bude samo jedan kompleks, nego urbana topografija.
Da je hrabrost bila ispravna, potvrdila je i godina njenog otvaranja: Skenderija je tada osvojila godišnju nagradu za najbolje arhitektonsko djelo u Jugoslaviji.
Sve oko nje djelovalo je kao pozornica, kao da je Sarajevo dobilo svoj otvoreni forum, prostor koji je živio s gradom, u ritmu koraka, događaja i generacija koje će tek sazrijeti uz nju.
Kada je stigao dan svečanog otvaranja, Skenderija je odisala ceremonijalnošću. Premijera filma Bitka na Neretvi, jedne od najskupljih jugoslavenskih filmskih produkcija, okupila je šest hiljada pažljivo odabranih uzvanika.
Pozivnice su, gotovo nestvarno, nosile Picassov pečat u vidu skice potopljenog broda kao vizuelni potpis.
Foto: @centar_skenderija
Na ulazu su hostese prodavale simbolične kartonske cigle za Dom mladih, podsjećajući svakoga da ova zgrada nije samo prostor predstave, nego mjesto koje ulaže u buduće generacije umjetnika.
Tribine u dvorani, monumentalne i precizno konstruisane, izradila je njemačka firma Telembach, čiji je vlasnik, fasciniran viđenim, izjavio da je Skenderija najljepša i najimpresivnija dvorana koju je ikada vidio.
Njegove riječi nisu bile pretjerivanje. Skenderija je zaista bila arhitektonski šok, struktura koja je spajala brutalistički izraz s iznenađujućom mekoćom javnog prostora.
Bila je moderna, ali nije bila hladna. Bila je monumentalna, ali nikada nepristupačna. A u vremenu kada su gradovi širom Evrope tragali za novim urbanim identitetima, Sarajevo ga je te večeri dobilo.
Dio te priče je i Dom mladih, zamišljen kao kreativno središte grada, mjesto gdje počinju karijere, gdje se pronalaze interesi, gdje generacije uče šta znači biti dio kulturne scene. 
Među ljudima koji su ostavili neizbrisiv trag u njegovoj historiji bila je i Gordana Magaš, balerina, glumica i pedagoginja, koja je u periodu od 1987. do 1991. vodila Baletni studio u Domu mladih.
Njeni treninzi oblikovali su čitave generacije plesača i unijeli u ovaj modernistički prostor nešto što ga je uvijek činilo posebnim: disciplinu, eleganciju i posvećenost.
Foto: @centar_skenderija
Dok se u Domu mladih stvarala nova urbana kultura, u Ledenoj dvorani stvarala su se potpuno drugačija, ali podjednako dragocjena sjećanja. Za mnoge građane, Ledena dvorana je bila prvi dodir s klizanjem, prvi pad, prvi stisak ruke, prvi izlazak s društvom, prvo takmičenje, prva revija Holiday on Ice.
U arhitekturi koja je spolja djelovala masivno i hladno, unutra se odvijao jedan od najtoplijih dijelova života grada: ritual zimskih druženja.
Skenderija je ubrzo postala mjesto za koje se zna daleko izvan Sarajeva. Veliki međunarodni događaji stizali su jedan za drugim, a kompleks je samo nekoliko mjeseci nakon otvaranja zvanično prepoznat kao jedno od najvažnijih arhitektonskih ostvarenja u Jugoslaviji.
Moglo bi se reći da je funkcionalnost pratila ambiciju, a ambicija grad i to je možda najveća tajna njene dugovječnosti.
Danas, 56 godina kasnije, Skenderija i dalje živi. U njenim dvoranama održavaju se koncerti, predstave, sajmovi, sportska takmičenja i festivalski programi.
Hiljade ljudi prelaze preko njenog platoa svakog dana, često nesvjesne činjenice da hodaju po prostoru koji je decenijama bio kulturni puls grada. Iako je vrijeme donijelo nove izazove, Skenderija je ostala dosljedna sebi: javna, otvorena, živa.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Možda je zato svaki njen rođendan više od pukog jubileja jer je podsjetnik na čitavu zajednicu, arhitekturu, navike, generacije, uspomene…
Podsjetnik da ponekad jedan kompleks može postati cijeli svijet koji traje već 56 godina i koji danas, uprkos svemu, uporno raste i diše u ritmu grada koji ga je izgradio.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
