TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 14.8.2019.
Jubilarno izdanje Sarajevo Film Festivala u mnogima od nas budi euforiju. Raduje nas i činjenica što je upravo rad bh.redateljice i scenaristice dobio priliku da otvori ovogodišnje izdanje Festivala koji je već 25. godina oaza umjetnosti, kulture i kreativnosti.
Naime, film 'Sin' redateljice i scenaristice Ines Tanović premijerno će se prikazati 1. večer Festivala i tako započeti osmodnevno druženje zaljubljenika u film i stručnjaka iz cijelog svijeta.
Ines je domaćoj, ali i svjetskoj (filmskoj) javnosti poznata i po jako uspješnim dugometražnim filmovima 'Naša svakodnevna priča' i 'Neke druge priče', kao i po dokumentarcima, njen dokumentarni film Jedan dan na Drini osvojio je Veliki pečat za najbolji regionalni film na ZagrebDox-u 2012. godine. Ona je uz to uporna, tvrdoglava i jako suosjećajna i upravo nam je Ines bila sjajno društvo za razgovor par dana prije početka 25. Sarajevo Film Festivala.
Iako Ines ima uistinu popunjen raspored, posebice par dana prije početka Festivala, jedno poslijepodne je rezervirala za naše uredništvo i otkrila nam što je glavna poruka iza njenog novog filma, gdje vidi bh. kinematografiju za pet godina, ali i što će odjenuti za premijeru svog novog filma.
Kako se rodila vaša ljubav prema pisanju? Sjećate li se prve pjesme, teksta kojeg ste napisali?
Moje prvo «pisanje» je bilo kad još sama nisam poznavala slova, ali sam smišljala pjesme i govorila ih naglas. Onda ih je moj tata zapisivao. Imala sam oko 6 godina. Žao mi je što se ta teka zagubila u ovim turbulentnim vremenima. Baš bi me zanimalo da to sada pročitam. U svakom slučaju, pisanje poezije je bilo moje prvo umjetničko izražavanje i u ranim dvadesetim.
Koliko je vaš rad drugačiji danas u odnosu na vaše studentske dane kada govorimo o temama o kojima pišete i samoj umjetničkoj zrelosti?
Ja sam uvijek voljela pisati, ispočetka su to bile pjesme, a kasnije sam počela da pišem scenarije. Naravno, tematika mojim prvih priča je bila potpuno drugačija nego ono što danas pišem kao osnovu za svoje filmove. Sa životnim sazrijevanjem na neki način sazrijevaju i teme kojima se bavim kao i stil kojim pristupam određenoj tematici. Ispočetka su to bile opšte teme, obrađene veoma stilozovano u vizuelnom smislu. Dok sam sazrijevanjem kao autor više postajala zainteresovana za životne teme koje me se tiču, a i stil je bio sve više realističan.
U vaš životopis već je upisano i par uspješnih dokumentarnih filmova (Jedan dan na Drini, Rudnik, Živi spomenik), kratkih (Izložba), ali i dugometražnih filmova (Naša svakodnevna priča, Neke druge priče). Koja grana filma je vama najdraža? U kojoj možete najviše izraziti vašu kreativnost?
Uvijek sam samo razmišljala o igranoj formi jer me je ona najviše privlačila. Činilo mi se da u toj formi nema ograničenja za maštu. Mislila sam da je to puno slobodnija forma za obrađivanje određenih tema. I u svakom slučaju je meni igrana forma na neki način «lakša» jer nemam odgovornost prema temi koju obrađujem, mogu da izmislim šta god poželim. Dugo sam s distance gledala dokumentarne filmove koji s jedne strane izgledaju izuzetno jednostavno i nepretenciozno, a s druge strane izazivaju strahopoštovanje zbog ogromne odgovornosti koju autor treba da ima prema temi i prema glavnim akterima. Zato sam odbijala da se bavim dokumentarnim filmom jer sam mislila da ja to nikada neću znati. I onda se desio film 'Izložba', dokumentarac o nastanku izložbe Ede Murtića u Vijećnici u Sarajevu. Otkrio mi se kao autoru jedan potpuno novi svijet filma. Shvatila sam da kroz dokumentarce mogu da obrađujem teške teme rata i poraća jer su živi svjedoci tog vremena tu, mogu da zabilježim njihove iskaze i oni su snažniji nego što može biti bilo koja igrana forma. S druge strane u igranoj formi mogu da se igram s pričom, s likovima, s temama, s vremenom. Zaista mislim da su neke teme podatnije za dokumentarni film, dok su neke druge bolje u igranoj formi.
Vaš novi dugometražni igrani film 'Sin' premijerno se prikazuje i ujedno otvara ovogodišnji Sarajevo Film Festival. Koliko je izazovno predstaviti film pred domaćom publikom? Osjećate li više tremu prije prikazivanja u Sarajevu ili u nekom drugom filmskom gradu?
Izazovno je biti autor domaćeg filma koji će da otvori jubilarni festival. Očekivanja od publike su ogromna, tako da je i trema ogromna. Ja se pouzdam u kreativni tim Sarajevo film festivala da je dobro procijenio naš film u odnosu na ostalu selekciju i da ćemo dostojno otvoriti ovogodišnji SFF. Mislim da bi meni bilo lakše i manje stresno na nekom drugom festivalu, ali nikad ne bih mijenjala taj osjećaj ponosa i uzbuđenja zbog predstavljanja domaćoj publici.
https://www.youtube.com/watch?v=qV5bKuEjRHo
Film 'Sin' govori o obitelji, obiteljskim odnosima i problemima svakodnevnice. Obitelj je često tema vaših filmova. Što vas je inspiriralo na ovaj film i koliko je on tematski povezan s filmovima 'Naša svakodnevna priča' i 'Neke druge priče'? Kakav utisak ste željeli ostaviti na gledatelje uz ovaj film?
Porodica je sistem koji najbolje poznajem jer sam supruga i majka dvoje djece. Prošla sam kroz razne turbulencije u periodu odrastanja svojih tinejdžera pa sam o tome i željela da pravim filmove. Tematika 'Sina' je povezana sa prethodna dva filma na način da se u nekom širem smislu može glavni muški lik posmatrati kroz sva tri filma kao jedan. U omnibusu 'Neke druge priče' glavni junak je Haris, momak u kasnim dvadesetim kojeg ostavlja djevojka strana činovnica i koja iako je trudna odlazi za nekom novom «misijom» na stranom ratištu. Haris je predstavnik naše poslijeratne generacije koja ostaje u status quo poziciji nakon završetka rata. U 'Našoj svakodnevnoj' priči taj lik evoluira u Sašu, kasnih tridesetih godina, ratnog veterana, izgubljenih iluzija o boljem životu. U stalnom je sukobu s ocem, živi kod roditelja, nema siguran posao. Na kraju pronalazi ljubav i to se čini kao novi svjetliji nastavak života i pored svih teškoća koje ga okružuju.
https://www.youtube.com/watch?v=J_7muPaA7rY
U Sinu taj lik je sada otac dva tinejdžera od kojih je jedan usvojen. Tu se porodične tenzije dodatno usložnjavaju i preko njih dajem sliku i Sarajeva danas i bosanskohercegovačkog društva danas i mnogih ekonomskih i drugih problema tranzicijskog života koji nam je svima svakodnevnica.
A kakav je put 'Sina' nakon SFF-a? Planirate li prikazivanje i na drugim filmskim festivalima diljem Europe?
Poslije premijere filma na SFF-u očekujemo pozive s drugih festivala kako je bilo i s 'Našom svakodnevnom pričom'. Već smo uvršteni u program jednog od najznačajnijih azijskih festivala u Busanu, Južna Koreja. Svakako će film biti i u kino distribuciji početkom septembra, a kupio ga je i HBO tako da očekujemo njegovo prikazivanje i na toj platformi nakon završenog festivalskog života.
Koliko je trajalo snimanje filma i koji je najveći izazov s kojim ste se susreli tijekom snimanja?
Snimanje filma je trajalo 22 dana, što je izuzetno malo za ovako zahtjevnu priču koja je imala 30 glumaca, puno organizaciono komplikovanih kadrova vožnje sa autom, sa biciklom, u žičari. Imali smo scene i s djecom i sa psom, s naturščicima, vožnje tramvajem, pucanje iz oružja. To je ujedno bio i najveći izazov, snimiti sve onako kako sam htjela za tako malo dana.
Ovaj film donosi par glumačkih imena s kojima ste već surađivali, kao i par novih mladih glumačkih imena. Kako ste birali glumce za film?
Pa Uliks Fehmiu, Emir Hadžihafizbegović i Jasna Ornela Bery su glumci s kojima sarađujem u posljednja dva, odnosno tri filma. Pošto pratim porodicu, nekako mi se činilo logično da je ta porodica sastavljena iz istih likova. Samo su se u novom filmu dodali i novi karakteri koji su tražili i nove glumce. Tako sam se nekako vodila intuicijom da Uliksovu suprugu i majku glavnih likova igra baš njegova životna partnerica i glumica Snežana Bogdanović s kojom nikada nije zajedno igrao na filmu. I mislim da su bili sjajan par. Mlade glumce sam birala putem kastinga, mada sam Dinu Bajrovića vidjela u jednom studentskom filmu i odmah mi se dopao za moj glavni lik. Hamza je izabran na probama među nekoliko dječaka. Već na fotografiji sam vidjela da se vizuelno odlično uklapa u moju zamišljenu porodicu. Samo je još trebalo da pokaže da zna da iznese emociju i u tome je zaista uspio.
Na setu filma 'Sin' surađivali ste i sa Sanjom Džeba koja potpisuje kostimografiju. Čime ste se vodili pri odabiru kombinacija za glavne likove?
I Sanja i ja smo se složili oko toga da moji likovi nisu ljudi bez ukusa, naprotiv. Ja prikazujem jednu građansku porodicu koja možda nema uvijek para, ali ima stila. Oni znaju kako da se obuku, znaju da urede svoj dom, imaju osjećaj da ukomponuju staro s novim. To su ljudi kakve ja poznajem u svom životu. Bilo je komentara da film izgleda suviše lijepo, ali meni je zaista dosta više da sve priče iz Bosne i Hercegovine moraju nositi neki teret neimaštine, neukusa, primitivizma. Zadovoljna sam kako je sve to ispalo i u vizuelnom smislu. Potpuno sam bila uključena u svaki vizuelni segment filma, izabrala sam sama svaki objekat snimanja, sve boje koje će biti dominantne na setu, sav namještaj i detalje koji krase glumački set. Pola stvari koje vidite u filmu je iz naše kuće. Namještala sam kuću svojih likova sa stvarima koje i sama imam i volim.
Scena iz filma 'Sin'
A kako izgleda jedan vaš radni dan?
Moj ni jedan dan nije isti. Kad pišem scenarij onda sjedim danima u trenerci, koncentrisana na tekst, kada završim verziju, onda izlazim iz kuće, družim se sa prijateljima, čitam, ispunjavam neke aplikacije za projekte, stalno zapisujem nove ideje za nove filmove. Jako volim da gledam filmove, serije, dokumentarce i kada završim neki težak posao kao što je svaka nova verzija scenarija, onda sebe nagradim gledanjem omiljenih programa.
Koji je film, domaći ili strani, na vas ostavio najveći utisak?
Teško je i nezahvalno navesti bilo koji film koji je mogao učiniti tako veliki uticaj na mene kao autora. Toliko sam filmova pogledala do sada da ne mogu da navedem šta je to posebno uticalo na mene. Nekada i loš film ostavi utisak i pokrene na razmišljanje. U svakom slučaju izuzetno je važno gledati antologijske filmove, recentne autorske filmove da bi se na neki način pronašao svoj put. Jugoslovenski filmovi do devedesetih su možda najviše formativno djelovali na mene kao autora i to ne samo igrani, već i dokumentarni.
A kako vidite bh.kinematografiju za 5 godina? Što je po vama potrebno još napraviti kako bi imala još bolje rezultate?
Ono što je sigurno jeste da bh. kinematografija ne oskudijeva s autorima. Imamo fenomenalne scenariste, reditelje, snimatelje, glumce. Međutim najveći problem je zapravo u produkciji, u nedostatku sredstava da imamo kontinuiranu proizvodnju filmova gdje bi se svi ti talenti uspjeli izraziti. Sa sadašnjom situacijom gdje se producira jedan do dva filma godišnje, mnogi talenti propadaju, a neka zanimanja odumiru jer se ne mogu održavati od tako male proizvodnje. Za pet godina će situacija biti još gora, ukoliko se ne usvoji zakon o kinematografiji koji bi omogućio kontinuirano punjenje budžeta i samim tim kontinuiranu produkciju.
Ne možete zamisliti dan bez…
Bez nekog momenta smiraja kada se posvetim samo sebi i svojim mislima. Često se desi da toga i ne bude i onda to prouzrokuje neku unutarnju nervozu. Ti momenti mogu biti vrlo kratki, ali su bitni da «napunim baterije» i da mogu onda opet nastaviti dalje.
I na kraju, recite nam čemu se još veselite na ovogodišnjem Sarajevo Film Festivalu te čiju ćete kreaciju birati za otvorenje Sarajevo Film Festivala i premijeru vašeg novog filma?
Veselim se samoj činjenici da će naš film nakon duge četiri godine napokon biti prikazan pred publikom. Zaista sam nestrpljiva da osjetim njihovu reakciju. S druge strane se veselim dragim prijateljima iz branše koji dolaze iz svih zemalja regije. Ti razgovori sa kolegama, razmjenjivanje ideja, pozitivnih stvari kao i problema, je nešto izuzetno potrebno, a to nam Sarajevo film festival omogućava jer se sve dešava na malom prostoru i svi su prisutni i dostupni. Kreacije za moju prvu projekciju je dizajnirala Ena Dujmović – Plusminus Fashion iz Sarajeva.
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Emir Fejzić dugo je vjerovao da svoje brige treba zadržati za sebe, čak i onda kada mu nije dobro. Danas o tome govori drugačije, a jedan od važnijih koraka za njega bio je upravo naučiti reći kako se zaista osjeća.
U novoj epizodi Bonjour.Expert, realiziranoj u saradnji s dm drogerie markt, razgovaramo o emocijama, očekivanjima koja ponekad sami sebi postavljamo i svakodnevnim navikama koje nam pomažu da se osjećamo bolje.
Naš sagovornik je Emir Fejzić, glumac i autor teksta monodrame Ko sam ja? , kroz koju istražuje identitet, utjecaj društvenih mreža i način na koji doživljavamo sebe.
Upravo nas je njegovo iskustvo potaknulo da razgovaramo o tome kako se njegov odnos prema vlastitim emocijama mijenjao, koliko prostora ostavlja za sebe i zašto danas neke razgovore vodi mnogo otvorenije nego ranije.
Važnost otvorenog razgovora o mentalnom i fizičkom zdravlju već godinama prepoznaje i dm drogerie markt, koji kroz Movember aktivnosti skreće pažnju na brigu o sebi i važnost prevencije.
Emir Fejzić , glumac i Ada Ćeremida, novinarka Bonjour.ba
Važnost ovih tema već godinama prepoznaje i dm drogerie markt, koji kroz Movember aktivnosti skreće pažnju na zdravlje muškaraca, važnost preventivnih pregleda i otvoren razgovor o mentalnom zdravlju.
Ta zajednička poruka povezuje nas u ovoj epizodi Bonjour.Expert, u kojoj želimo potaknuti razgovore koje muškarci često ostavljaju za neki drugi put.
Prije nekoliko godina Emir ne bi tako lako priznao da prolazi kroz težak period. Navikao je da svoje brige uglavnom zadržava za sebe.
Danas o tome govori mnogo otvorenije.
„U zadnje vrijeme znam reći da nisam dobro.“
U razgovoru nam je otkrio da svoje osjećaje dijeli sa suprugom, ali i psihologom. S vremenom je počeo preispitivati i uvjerenja koja su ga ranije sprečavala da pokaže ranjivost.
„Da je ok da nisi dobro, da je ok plakati, da je ok pokazati bilo kakvu emociju.“
Njegovo iskustvo podsjetilo nas je koliko se odnos prema vlastitim emocijama može mijenjati. Razgovori koji su nam nekada bili neugodni s vremenom mogu postati sasvim prirodan dio odnosa s ljudima kojima vjerujemo.
A upravo ta promjena bila je jedna od tema kojoj smo se tokom susreta s Emirom posebno vraćale.
Emirova monodrama Ko sam ja? nastala je i iz njegovog vlastitog preispitivanja odnosa prema društvenim mrežama.
Dok je radio na predstavi, prepoznavao je koliko očekivanja o izgledu, uspjehu i načinu života mogu utjecati na to kako doživljavamo sebe.
Jedna objava dobije određeni broj pregleda, a već sljedećom želimo postići više. Pohvale nas obraduju, ali vrlo brzo počnemo razmišljati o novom rezultatu.
Emir je izdvojio jednu repliku iz predstave koja mu posebno mnogo znači:
„Zašto trčim za nečim što je neosvojivo?“
Ta rečenica otvorila je zanimljiv dio našeg razgovora o potrebi da stalno nešto dokazujemo, ali i o tome koliko nam je važno prepoznati vlastite želje među brojnim očekivanjima koja nas okružuju.
Ponekad je korisno preispitati cilj kojem težimo i zapitati se koliko nam je zaista važan.
Kada smo razgovarale o Movemberu i temama koje muškarci rjeđe otvaraju međusobno, Emir je podijelio zanimljivo zapažanje.
„Znamo šta naši prijatelji voze, koje aute vole, kad su uradili mali servis na svom autu, šta su promijenili od dijelova, a stvarno ne znamo kakvo im je zdravlje.“
Prijateljski razgovori spontano obuhvate posao, sport, planove i svakodnevne događaje. Pitanja o tome kako se neko osjeća ili šta ga trenutno brine mnogo lakše ostanu po strani.
A upravo iz takvih, naizgled sasvim običnih pitanja, mogu nastati razgovori koji nam pomognu da jedni druge bolje razumijemo.
Emir je podijelio i svoje iskustvo s preventivnim pregledima, objašnjavajući da je s vremenom naučio posvećivati više pažnje vlastitom zdravlju.
Takav pristup uklapa se i u poruku Movembera, kroz koji dm drogerie markt podstiče razgovor o fizičkom i mentalnom zdravlju, zdravim navikama i preventivnim pregledima.
Zanimalo nas je i kako Emir pronalazi vrijeme za sebe kada se poslovne i privatne obaveze počnu nizati jedna za drugom.
Otkrio nam je da je s godinama promijenio odnos prema treningu. Nekada mu je važnije bilo ostvariti određeni rezultat, dok danas više pažnje posvećuje tome kako se nakon fizičke aktivnosti osjeća.
Slično pristupa i drugim dijelovima svakodnevice.
Kada mu raspored postane pretrpan, pokušava pronaći nekoliko minuta mira. Ponekad ih provede uz kafu, ponekad u šetnji, a nekada mu najviše odgovara trening.
Takve navike postale su njegov način da napravi predah između obaveza.
Razgovor o svakodnevnim ritualima doveo nas je i do jednog od proizvoda koje rado koristi. Emir je izdvojio alverde gel za tuširanje, kojem se vraća nakon treninga zbog mirisa i osjećaja svježine.
Na online shopu dm drogerie markt možete pogledati i ponudu alverde MEN proizvoda .
Emirov primjer pokazuje kako se briga o sebi može uklopiti u sasvim obične dijelove dana, od fizičke aktivnosti do trenutaka odmora.
Uz aktivnosti kojima tokom Movembera podstiče otvoreniji razgovor o zdravlju, dm drogerie markt pripremio je i posebne pogodnosti za kupovinu proizvoda za mušku njegu.
U periodu od 4. do 17. novembra kupci će moći ostvariti 15 puta više dm active beauty bodova pri kupovini proizvoda za mušku njegu.
U trgovinama dm drogerie markt kupovina proizvoda za mušku njegu u vrijednosti od najmanje 25 KM donosi i Movember peškir na poklon, dok je na online shopu isti poklon predviđen uz kupovinu tri ili više proizvoda za mušku njegu. Muški mirisi i poklon paketi nisu uključeni u ovu aktivnost.
Na kraju razgovora zamolile smo Emira da podijeli poruku koju bi volio uputiti drugim muškarcima.
Nakon tema o društvenim očekivanjima, prijateljstvima i vlastitom iskustvu, njegov odgovor bio je jednostavan i ličan.
„Nemojte čekati da vas bolest zaustavi da krenete voditi brigu o sebi i o svom zdravlju, jer oni ljudi koji vas vole ne traže oko sebe nekog jakog i nepobjedivog muškarca, traže zdravog i prisutnog čovjeka.“
U njegovim riječima prepoznajemo ono o čemu smo razgovarale od samog početka: važnost odnosa prema sebi, ali i prema ljudima s kojima dijelimo svakodnevicu.
Možda će nas ovaj razgovor potaknuti da prijatelja pitamo kako se zaista osjeća, da pronađemo malo više vremena za vlastite potrebe ili da prestanemo odgađati razgovor koji nam je važan.
Cijeli razgovor s Emirom Fejzićem pogledajte u novoj epizodi Bonjour.Expert, realiziranoj u saradnji s dm drogerie markt.
Uz Movember aktivnosti, izdvojili smo i dio ponude dm drogerie markt za svakodnevnu njegu, od proizvoda za lice, kosu i bradu do dodataka prehrani. Svaki proizvod možete detaljnije istražiti putem direktnog linka na online shop.
Njega lica, kose i brade: Za svakodnevnu rutinu tu su Balea MEN šampon za čišćenje brade, lica i kose , Balea MEN ulje za njegu brade i lica , Balea MEN Energy Vitamin C krema za lice i Balea MEN Energy roll-on za područje oko očiju .
Ponudu dopunjuju Balea MEN Energy Q10 balzam poslije brijanja , SEINZ. Energy Effect jastučići za područje oko očiju , Balea MEN mat pasta za oblikovanje kose , Balea MEN 2u1 krema za bradu i kosu , Balea MEN Sensitive šampon za kosu i Balea MEN Sensitive balzam poslije brijanja s aloe verom .
Tuširanje i svakodnevna svježina: Među proizvodima za njegu tijela izdvajamo SEINZ. gel za tuširanje s bambusovim aktivnim ugljenom i ginsengom , SEINZ. Fresh dezodorans u spreju i a lverde MEN Rough Nature 4u1 gel za tuširanje .
Dodaci prehrani: U ponudi su i Mivolis Magnezij 500 + B-kompleks , Mivolis Vitamin D3 5600 I.E. , Mivolis Omega 3 ulje lana 1000 , Mivolis Cink + Vitamin C , Mivolis A–Z komplet depot tablete i Mivolis kapsule Q10, NAC, OPC i astaksantin .
Prilikom odabira dodataka prehrani važno je uzeti u obzir individualne potrebe i preporučene doze, a po potrebi se posavjetovati sa zdravstvenim stručnjakom.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
