Povratak Sarajevo Film Festivala u Mostar razveselila je mnoge zaljubljenike u film koji unutar ovog grada u Hercegovini mogu osjetiti dašak filmske priče.

U želji da prenesemo atmosferu koja nas očekuje i ove godine, razgovarali smo sa production managericom Ines Radić koja je dio tima u organizaciji Festivala.

Ines je rado podijelila s nama kako izgleda jedan njezin radni dan, što očekuje od Festivala ove godine, kao i koje filmove želi pogledati. Također, otkrila nam je bez kojih sitnica ne bi mogla započeti svoj radni dan te kako se nosi sa stresnim i neočekivanim situacijama. Naravno, nismo mogli odoljeti i upitali smo ju za preporuku koja mjesta u Mostaru posjetiti tijekom boravka u ovom gradu, kao i s kim uvijek prvo podijeli anegdote sa Sarajevo Film Festivala.

Foto: Antonio Radić

Cijeli intervju sa Ines otkrijte u nastavku.

Već drugu godinu SFF stiže u Mostar i ponovo si dio ovog tima. Koja su tvoja očekivanja ove godine i čemu se najviše veseliš?

Nama u Mostaru je iznimno drago biti dio SFF priče, naravno imamo očekivanje da će ova godina biti još bolja, tu su novi izazovi, ali i već uštimana ekipa koja je spremna za ovogodišnji festival. Najviše se veselim filmu bosanskohercegovačkog redatelja Danisa Tanovića ˝Deset u pola˝. To je film na kojem su radili i u kojem glume mnoge moje kolege sa studija.

Zašto biraš production management i što te motiviralo da se baviš ovim poslom?

Uvijek sam voljela gledati serije i filmove, a uz to sam otkrila svoju ljubav za organizacijom evenata i sličnih stvari. Kada sam shvatila da mi zaista dobro ide djelovati brzo i efikasno kad su u pitanju eventi i snimanja u kojima je bitno imati dobru organizaciju tada sam odlučila upisati Akademiju scenskih umjetnosti i prepustila se tome. Motivacija za ovakvim poslom dolazi iznutra, osjećam se ispunjeno kada radim posao koji volim.

Foto: Antonio Radić

Kako izgleda tvoja priprema za jedan radni dan i sa čime započinje tvoje jutro?

S tim da imam potrebu sve zapisivati, moje jutro počinje sa pravljenjem TO-DO liste za taj dan, uz to pripremam izvještaje i program za buduće filmove koji će se prikazati u Cineplexxu u kojem radim posljednjih godinu dana.

Bez koje sitnice u torbi ne bi mogla započeti svoj radni dan?

Bez rokovnika i olovke ne idem nigdje, zbog tog mi je uvijek potreban rusak ili ceker, pa nažalost za moje dnevne aktivnosti nema mjesta malim torbicama.

Foto: Antonio Radić

Vjerujemo da se tvoj dan tijekom SFF-a u Mostaru sastoji od različitih nesvakidašnjih situacija. S kim uvijek prvo podijeliš sve anegdote?

Priprema SFF-a u Mostaru traži jako puno vremena, ali uvijek nađem prostor da neki određeni događaj podijelim sa svojim najboljim prijateljicama, sestrama i bratom. S njima sam na vezi od 0 do 24.

Ovakav projekt često sa sobom nosi i određene izazove. Kako se ti nosiš sa iznenadnim i stresnim situacijama?

Iznenadne i stresne situacije su u ovom poslu jako česte, većinom se s njima nosim odlično, jer pokušavam biti pribrana i riješiti sve najbolje moguće, međutim zna se nekada dogoditi i paničarenje kada dignem veliku uzbunu. Srećom tada shvatim da oko mene postoji velika skupina kolega, prijatelja i obitelji koji su spremni pomoći u svakoj sekundi.

Foto: Antonio Radić

Kojem filmu se posebno veseliš na ovogodišnjem festivalu?

Naravno veselim se filmu Danisa Tanovića, ˝Deset u pola˝, ali također jedva čekam pogledati film ˝Toma˝ redatelja Dragana Bjelogrlića. Film je o pjevaču Tomi Zdravkoviću, o njegovim počecima i vrhuncu slave.

Kada bi dobila zadatak da opišeš SFF u Mostaru u 3 riječi koje bi to bile?

To bi bilo ljeto, zvijezde i film.

Tvoja izdanja za SFF su također elegantna. Gdje pronalaziš ideje za svoje ljetne kombinacije?

Ideje za ljetne kombinacije pronalazim svugdje, od Instagrama, vašeg Bonjour portala, pa do susreta uživo s osobama sa dobrim ukusom za odjevanje. Često kad mi treba ideja za određenu prigodu u tražilici na vašem portalu kucam naziv prigode i tu nađem sjajne kombinacije.

Koji su tvoji hobiji, gdje crpiš inspiraciju kada ne radiš?

Moj najveći hobi su serije, uz njih se opustim i ne mislim o stvarnom životu.

Foto: Antonio Radić

Možeš nam predložiti tri sjajna mjesta koje trebamo posjetiti u Mostaru tijekom trajanja SFF-a?

Definitivno tko dođe u Mostar za vrijeme festivala, može napraviti mali izlet na Forticu, u Stari grad i na izvor rijeke Bune u Blagaju. Sve je predivno, a uz to i jako blizu.

Koje trenutke s ovogodišnjeg SFF-a u Mostaru ćeš zauvijek ponijeti sa sobom i zašto?

Kao i prošle godine, tako i ove očekujem par paničnih situacija koje se na kraju pretvore u smiješne anegdote koje na kraju postaju momenti koji daju posebnu čar ljudima koji rade na festivalima i provode vrijeme s osobama koji se nalaze u istoj situaciji.

Foto: Antonio Radić

***

Naslovna fotografija: Antonio Radić
Tekst: Marija Perić

Ova zbirka, protkana ironičnim humorom, svakodnevnim zapažanjima i slojevitim društvenim temama, u međuvremenu je osvojila čitatelje.

Nakon što smo nedavno pisali o knjizi Varijacije uobičajenih zabluda i predložili je kao savršeno štivo za plažu, vrijeme je da se upoznamo i s čovjekom koji ju je napisao - Milenkom Margetom.

U ovom razgovoru, Margeta nas pušta iza kulisa svog procesa pisanja, otkriva neobičnu inspiraciju koja dolazi iz muzike i zamišlja razgovor s likom iz zbirke koji nikada nije imao priliku voditi.







U zbirci Varijacije uobičajenih zabluda progovarate o složenim društvenim temama, često iz ugla "malog čovjeka". Kako birate perspektivu iz koje pričate priču i koliko vam je važno da ona bude emocionalno iskrena, ali i društveno relevantna?  


Nema ni perspektive niti strane koju zauzimam pri pisanju. Samo prazan papir s temom koja se natenane raspisuje, do onog momenta kad ću sam biti zadovoljan i posljednjom točkom.

Emocionalna iskrenost je uvijek strogo subjektivna kategorija, zato se trudim da pišem na način da čitateljima iskrenost priča bude familijarna. Ne želim da im nakon pročitanog ostane upitnik iznad glave i ono tako užasno (školsko) pitanje: „Što je pisac time htio reći?”




 

U pogovoru se spominje da vaši likovi često nose "zrno autobiografskog". Da li je to nešto što svjesno dozvoljavate ili se dogodi mimo vaše kontrole?

„Zrno autobiografskog” je vjerovatno zgodan način mog urednika da opiše realističnost zbirke. Ne, priče nisu autobiografske, i da, vjerujem da je svaka priča realistična u toj mjeri da bi je čitatelji lako mogli pronaći kao nešto što su i sami doživjeli. Samo u drugoj varijaciji.


Kako provodite vikend kad ne pišete? Ima li nešto što vas resetuje jednako kao pisanje?  


Muzika i koncerti, opsesivno slušanje raznih izvođača i albuma, to su utočišta. Dok sam pisao priče, zamišljao sam i soundtrack za svaku. Tako je neraskidivi dio priče „Cvjetna pregača i kuhinjski nož” Zosterova pjesma „Vrijeme će doći”.



 

Kojem svom liku iz zbirke biste voljeli sjesti nasuprot za stol i postaviti pitanje i koje?  

Čini mi se da bi najsvrsishodnije bilo upitati nešto jedinog stvarnog lika iz zbirke, zar ne? Tako bih volio sjesti nasuprot Josipa Broza i upitati ga jesmo li zaista morali proživjeti one „devedesete” ili smo, uz malo više mudrosti i reformi, ,mogli poći sličnim putem kao npr. Kina, pa da danas ne pričamo o izgubljenim desetljećima nego o zlatnim godinama procvata.



 

 Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba     

Foto: Milenko Margeta