TEKST: Marija Perić
DATUM OBJAVE: 12.8.2021.
Povratak Sarajevo Film Festivala u Mostar razveselila je mnoge zaljubljenike u film koji unutar ovog grada u Hercegovini mogu osjetiti dašak filmske priče.
U želji da prenesemo atmosferu koja nas očekuje i ove godine, razgovarali smo sa production managericom Ines Radić koja je dio tima u organizaciji Festivala.
Ines je rado podijelila s nama kako izgleda jedan njezin radni dan, što očekuje od Festivala ove godine, kao i koje filmove želi pogledati. Također, otkrila nam je bez kojih sitnica ne bi mogla započeti svoj radni dan te kako se nosi sa stresnim i neočekivanim situacijama. Naravno, nismo mogli odoljeti i upitali smo ju za preporuku koja mjesta u Mostaru posjetiti tijekom boravka u ovom gradu, kao i s kim uvijek prvo podijeli anegdote sa Sarajevo Film Festivala.
Foto: Antonio Radić
Cijeli intervju sa Ines otkrijte u nastavku.
Već drugu godinu SFF stiže u Mostar i ponovo si dio ovog tima. Koja su tvoja očekivanja ove godine i čemu se najviše veseliš?
Nama u Mostaru je iznimno drago biti dio SFF priče, naravno imamo očekivanje da će ova godina biti još bolja, tu su novi izazovi, ali i već uštimana ekipa koja je spremna za ovogodišnji festival. Najviše se veselim filmu bosanskohercegovačkog redatelja Danisa Tanovića ˝Deset u pola˝. To je film na kojem su radili i u kojem glume mnoge moje kolege sa studija.
Zašto biraš production management i što te motiviralo da se baviš ovim poslom?
Uvijek sam voljela gledati serije i filmove, a uz to sam otkrila svoju ljubav za organizacijom evenata i sličnih stvari. Kada sam shvatila da mi zaista dobro ide djelovati brzo i efikasno kad su u pitanju eventi i snimanja u kojima je bitno imati dobru organizaciju tada sam odlučila upisati Akademiju scenskih umjetnosti i prepustila se tome. Motivacija za ovakvim poslom dolazi iznutra, osjećam se ispunjeno kada radim posao koji volim.
Foto: Antonio Radić
Kako izgleda tvoja priprema za jedan radni dan i sa čime započinje tvoje jutro?
S tim da imam potrebu sve zapisivati, moje jutro počinje sa pravljenjem TO-DO liste za taj dan, uz to pripremam izvještaje i program za buduće filmove koji će se prikazati u Cineplexxu u kojem radim posljednjih godinu dana.
Bez koje sitnice u torbi ne bi mogla započeti svoj radni dan?
Bez rokovnika i olovke ne idem nigdje, zbog tog mi je uvijek potreban rusak ili ceker, pa nažalost za moje dnevne aktivnosti nema mjesta malim torbicama.
Foto: Antonio Radić
Vjerujemo da se tvoj dan tijekom SFF-a u Mostaru sastoji od različitih nesvakidašnjih situacija. S kim uvijek prvo podijeliš sve anegdote?
Priprema SFF-a u Mostaru traži jako puno vremena, ali uvijek nađem prostor da neki određeni događaj podijelim sa svojim najboljim prijateljicama, sestrama i bratom. S njima sam na vezi od 0 do 24.
Ovakav projekt često sa sobom nosi i određene izazove. Kako se ti nosiš sa iznenadnim i stresnim situacijama?
Iznenadne i stresne situacije su u ovom poslu jako česte, većinom se s njima nosim odlično, jer pokušavam biti pribrana i riješiti sve najbolje moguće, međutim zna se nekada dogoditi i paničarenje kada dignem veliku uzbunu. Srećom tada shvatim da oko mene postoji velika skupina kolega, prijatelja i obitelji koji su spremni pomoći u svakoj sekundi.
Foto: Antonio Radić
Kojem filmu se posebno veseliš na ovogodišnjem festivalu?
Naravno veselim se filmu Danisa Tanovića, ˝Deset u pola˝, ali također jedva čekam pogledati film ˝Toma˝ redatelja Dragana Bjelogrlića. Film je o pjevaču Tomi Zdravkoviću, o njegovim počecima i vrhuncu slave.
Kada bi dobila zadatak da opišeš SFF u Mostaru u 3 riječi koje bi to bile?
To bi bilo ljeto, zvijezde i film.
Tvoja izdanja za SFF su također elegantna. Gdje pronalaziš ideje za svoje ljetne kombinacije?
Ideje za ljetne kombinacije pronalazim svugdje, od Instagrama, vašeg Bonjour portala, pa do susreta uživo s osobama sa dobrim ukusom za odjevanje. Često kad mi treba ideja za određenu prigodu u tražilici na vašem portalu kucam naziv prigode i tu nađem sjajne kombinacije.
Koji su tvoji hobiji, gdje crpiš inspiraciju kada ne radiš?
Moj najveći hobi su serije, uz njih se opustim i ne mislim o stvarnom životu.
Foto: Antonio Radić
Možeš nam predložiti tri sjajna mjesta koje trebamo posjetiti u Mostaru tijekom trajanja SFF-a?
Definitivno tko dođe u Mostar za vrijeme festivala, može napraviti mali izlet na Forticu, u Stari grad i na izvor rijeke Bune u Blagaju. Sve je predivno, a uz to i jako blizu.
Koje trenutke s ovogodišnjeg SFF-a u Mostaru ćeš zauvijek ponijeti sa sobom i zašto?
Kao i prošle godine, tako i ove očekujem par paničnih situacija koje se na kraju pretvore u smiješne anegdote koje na kraju postaju momenti koji daju posebnu čar ljudima koji rade na festivalima i provode vrijeme s osobama koji se nalaze u istoj situaciji.
Foto: Antonio Radić
***
Naslovna fotografija: Antonio Radić
Tekst: Marija Perić
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Prvi put se desilo da u naslovu nemamo cijelu rečenicu.
Mama.
Samo jedna riječ, ali ta jedna riječ nosi možda i više od bilo koje koju smo do sada napisali.
Kada smo pokušali pronaći pravu rečenicu, nijedna nije bila dovoljna jer neke stvari ne stanu u objašnjenje.
One žive u sitnicama.
U glasu koji nas smiri.
U zagrljaju prije spavanja.
U „jesi ponijela jaknu?"
U običnim danima koji kasnije postanu najvažnije uspomene.
A neke stvari žive u dodiru.
U trenutku kada nas ona pomazi po obrazu i osjetimo njen prsten kako lagano klizi niz kožu.
U onom djetinjstvu kada nas je grlila i mi smo se igrali njenim lančićom, vrtjeli ga među prstima, znajući napamet svaku kariku.
U danu kada smo izgubili njenu omiljenu naušnicu u igri, a ona se nije naljutila.
Mama…
Možda baš zato neke emocije nosimo najbliže sebi.
Kroz poznati dodir prstena.
Ogrlicu koju uvijek biramo bez razmišljanja.
Detalje koji s vremenom postanu mnogo više od nakita.
Baš onakvog kakav godinama pronalazimo u Zlatarna Celje kolekcijama i vežemo za važne uspomene.
Možda smo zato i željeli ovu priču ispričati kako se ljubav najčešće pamti… nježno i tiho.
Almu Dizdarević Sarhan upoznali smo kroz jednu potpuno drugačiju, ali jednako nježnu ulogu dok je s posebnom pažnjom kreirala radionicu u dječjoj igraonici.
I upravo tada nam je postalo jasno koliko prirodno balansira između svih svojih svjetova.
Alma je istovremeno mama, model i osoba koja okuplja djecu, kreativnost i toplinu u isti prostor, bez potrebe da bilo šta djeluje savršeno ili unaprijed isplanirano. Zato smo znali da će se njih troje sjajno snaći i pred kamerama.
Pokazali su nam da sa djecom stvari rijetko idu potpuno po planu, ali da upravo u tim spontanim momentima nastanu fotografije i uspomene koje ostanu najljepše i iskrene.
U razgovoru s Almom, između rečenica o djeci, svakodnevici i majčinstvu, najviše su ostali oni mali momenti.
“Volim kad pravimo palačinke.”
“Dođi sa mnom, mama .”
“Mama , baš ti je lijepa slika.”
Tako izgleda ljubav dok traje. Kroz stvari koje djeluju obično sve dok jednog dana ne postanu uspomena.
Alma danas sebe opisuje kao ženu koja istovremeno gradi dom, snove i sebe, i uči da i kroz haos ostane zahvalna i nježna prema sebi i životu.
I teško je ne prepoznati se barem malo u toj rečenici.
U pokušaju da budemo prisutne za sve koje volimo, a da pritom ne izgubimo dijelove sebe koje još uvijek želimo sačuvati.
“Majčinstvo me naučilo koliko je teško istovremeno biti potpuno prisutan za svoju djecu, a ipak ne odustati od svojih snova i dijelova sebe koje također želim sačuvati.”
Kada smo je pitale kada je prvi put osjetila da razumije svoju mamu, odgovor je došao odmah.
“Definitivno onda kada sam i sama postala majka .”
Više kao tiho prepoznavanje i onaj trenutak kada počnemo govoriti iste rečenice.
Brinuti na isti način i nositi istu nježnost.
“Porodica je razlog, a vjera stub svega.”
Rečenica njene mame koju i danas nosi kao unutrašnji glas kojem se vraća kada život postane preglasan.
Postoje stvari koje se ne nauče kroz objašnjenje. Samo ih jednog dana prepoznamo u sebi i to u načinu na koji volimo.
Gradimo dom i pokušavamo sve držati na okupu čak i kada smo umorne.
“Volim kad idemo na planinu.”
“Kad idemo na kampovanje.”
“Volim te puno.”
Djeca nikada ne opisuju ljubav komplikovano.
Uvijek je svedu na ono najvažnije.
Na vrijeme.
Prisustvo.
Palačinke.
Još jednu priču prije spavanja.
Ti trenuci ostanu najduže i to ne oni savršeni, nego oni stvarni.
Oni u kojima se smijemo usred haosa ili u kojima se grlimo dok pokušavamo završiti još deset stvari odjednom.
I oni u kojima, sasvim slučajno, nastanu uspomene kojih ćemo se sjećati cijeli život.
Almin najdraži komad nakita je prsten koji je njena mama naslijedila od svoje mame , a zatim ga proslijedila njoj.
“Kad ga nosim, osjećam kao da sa sobom nosim tihu snagu žena prije mene, njihov trag, ljubav i sve ono što su uspjele iznijeti kroz život.”
I upravo tu nakit prestaje biti detalj.
Postaje uspomena.
Dodir.
Navika.
Nešto što ostaje uz nas mnogo duže nego što primijetimo.
“Mislim da nakit može biti jako tih, ali moćan podsjetnik na ono ko si i šta ti je važno.”
Kada govori o najdražem dijelu dana, Alma spominje one potpuno obične kao period pred spavanje.
Kada se sve utiša, a djeca traže još jedan zagrljaj, još jednu priču i još “samo pet minuta”.
Možda upravo tada najviše shvatimo koliko ljubav zapravo izgleda jednostavno.
“Mama , dođi sa mnom.”
U ovoj rečenici stala je cijela ova priča.
Nakit je oduvijek bio poveznica s mamom.
Znamo tačno koje je naušnice čuvala za posebne trenutke, koji je prsten skidala kada je pravila ručak i koji nam je lančić jednom rekla da čuva za nas, kad odrastemo.
Svi ti trenuci, oni koji se godinama kasnije vrate sami od sebe, gotovo uvijek uz sebe imaju jednu poveznicu.
Nakit koji s vremenom prestane biti predmet.
Postaje pamćenje.
Postaje žena koja ga je nosila.
Njen miris, glas i način na koji nas pogleda kada se vratimo kući.
Nakit koji jedna majka jednog dana skine sa svog vrata i stavi na naš je nastavak.
Komadi koje je Alma nosila dolaze iz Zlatarna Celje ponude.
Srebro
Zlato
U konačnici pravi nakit ne pamtimo samo po tome kako je izgledao, nego po onoj koja ga je nosila.
Mama …
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
