Povratak Sarajevo Film Festivala u Mostar razveselila je mnoge zaljubljenike u film koji unutar ovog grada u Hercegovini mogu osjetiti dašak filmske priče.

U želji da prenesemo atmosferu koja nas očekuje i ove godine, razgovarali smo sa production managericom Ines Radić koja je dio tima u organizaciji Festivala.

Ines je rado podijelila s nama kako izgleda jedan njezin radni dan, što očekuje od Festivala ove godine, kao i koje filmove želi pogledati. Također, otkrila nam je bez kojih sitnica ne bi mogla započeti svoj radni dan te kako se nosi sa stresnim i neočekivanim situacijama. Naravno, nismo mogli odoljeti i upitali smo ju za preporuku koja mjesta u Mostaru posjetiti tijekom boravka u ovom gradu, kao i s kim uvijek prvo podijeli anegdote sa Sarajevo Film Festivala.

Foto: Antonio Radić

Cijeli intervju sa Ines otkrijte u nastavku.

Već drugu godinu SFF stiže u Mostar i ponovo si dio ovog tima. Koja su tvoja očekivanja ove godine i čemu se najviše veseliš?

Nama u Mostaru je iznimno drago biti dio SFF priče, naravno imamo očekivanje da će ova godina biti još bolja, tu su novi izazovi, ali i već uštimana ekipa koja je spremna za ovogodišnji festival. Najviše se veselim filmu bosanskohercegovačkog redatelja Danisa Tanovića ˝Deset u pola˝. To je film na kojem su radili i u kojem glume mnoge moje kolege sa studija.

Zašto biraš production management i što te motiviralo da se baviš ovim poslom?

Uvijek sam voljela gledati serije i filmove, a uz to sam otkrila svoju ljubav za organizacijom evenata i sličnih stvari. Kada sam shvatila da mi zaista dobro ide djelovati brzo i efikasno kad su u pitanju eventi i snimanja u kojima je bitno imati dobru organizaciju tada sam odlučila upisati Akademiju scenskih umjetnosti i prepustila se tome. Motivacija za ovakvim poslom dolazi iznutra, osjećam se ispunjeno kada radim posao koji volim.

Foto: Antonio Radić

Kako izgleda tvoja priprema za jedan radni dan i sa čime započinje tvoje jutro?

S tim da imam potrebu sve zapisivati, moje jutro počinje sa pravljenjem TO-DO liste za taj dan, uz to pripremam izvještaje i program za buduće filmove koji će se prikazati u Cineplexxu u kojem radim posljednjih godinu dana.

Bez koje sitnice u torbi ne bi mogla započeti svoj radni dan?

Bez rokovnika i olovke ne idem nigdje, zbog tog mi je uvijek potreban rusak ili ceker, pa nažalost za moje dnevne aktivnosti nema mjesta malim torbicama.

Foto: Antonio Radić

Vjerujemo da se tvoj dan tijekom SFF-a u Mostaru sastoji od različitih nesvakidašnjih situacija. S kim uvijek prvo podijeliš sve anegdote?

Priprema SFF-a u Mostaru traži jako puno vremena, ali uvijek nađem prostor da neki određeni događaj podijelim sa svojim najboljim prijateljicama, sestrama i bratom. S njima sam na vezi od 0 do 24.

Ovakav projekt često sa sobom nosi i određene izazove. Kako se ti nosiš sa iznenadnim i stresnim situacijama?

Iznenadne i stresne situacije su u ovom poslu jako česte, većinom se s njima nosim odlično, jer pokušavam biti pribrana i riješiti sve najbolje moguće, međutim zna se nekada dogoditi i paničarenje kada dignem veliku uzbunu. Srećom tada shvatim da oko mene postoji velika skupina kolega, prijatelja i obitelji koji su spremni pomoći u svakoj sekundi.

Foto: Antonio Radić

Kojem filmu se posebno veseliš na ovogodišnjem festivalu?

Naravno veselim se filmu Danisa Tanovića, ˝Deset u pola˝, ali također jedva čekam pogledati film ˝Toma˝ redatelja Dragana Bjelogrlića. Film je o pjevaču Tomi Zdravkoviću, o njegovim počecima i vrhuncu slave.

Kada bi dobila zadatak da opišeš SFF u Mostaru u 3 riječi koje bi to bile?

To bi bilo ljeto, zvijezde i film.

Tvoja izdanja za SFF su također elegantna. Gdje pronalaziš ideje za svoje ljetne kombinacije?

Ideje za ljetne kombinacije pronalazim svugdje, od Instagrama, vašeg Bonjour portala, pa do susreta uživo s osobama sa dobrim ukusom za odjevanje. Često kad mi treba ideja za određenu prigodu u tražilici na vašem portalu kucam naziv prigode i tu nađem sjajne kombinacije.

Koji su tvoji hobiji, gdje crpiš inspiraciju kada ne radiš?

Moj najveći hobi su serije, uz njih se opustim i ne mislim o stvarnom životu.

Foto: Antonio Radić

Možeš nam predložiti tri sjajna mjesta koje trebamo posjetiti u Mostaru tijekom trajanja SFF-a?

Definitivno tko dođe u Mostar za vrijeme festivala, može napraviti mali izlet na Forticu, u Stari grad i na izvor rijeke Bune u Blagaju. Sve je predivno, a uz to i jako blizu.

Koje trenutke s ovogodišnjeg SFF-a u Mostaru ćeš zauvijek ponijeti sa sobom i zašto?

Kao i prošle godine, tako i ove očekujem par paničnih situacija koje se na kraju pretvore u smiješne anegdote koje na kraju postaju momenti koji daju posebnu čar ljudima koji rade na festivalima i provode vrijeme s osobama koji se nalaze u istoj situaciji.

Foto: Antonio Radić

***

Naslovna fotografija: Antonio Radić
Tekst: Marija Perić

Povodom 15 godina stvaralaštva i predstavljanja nove kolekcije, koja otvara novo poglavlje brenda, s Aminom Hasanbegović razgovaramo o ateljeu, konstrukciji siluete, arhivi brenda i detaljima koji oblikuju identitet svakog komada.

Amina Hasanbegović već 15 godina razvija autorski couture rukopis u kojem silueta nastaje kroz disciplinu konstrukcije, a ne kroz prolazni trend. Njene kreacije prepoznatljive su po arhitektonskom pristupu formi, promišljenom volumenu i preciznom odnosu između kroja, teksture i pokreta.   



 

Njene kreacije nosile su Severina, Nataša Bekvalac, Nina Badrić, Ana Đurić, poznatija kao Konstrakta, i brojne druge žene regionalne scene. Ipak, ova priča nije samo o imenima koja su nosila njen dizajn, već o ateljeskom radu koji je tokom godina oblikovao jedan od najupečatljivijih autorskih potpisa regionalne modne scene.  
 

- Atelje -  

Nakon 15 godina stvaralaštva, vaš brend ulazi u novu eru. Kada pogledate sve što ste do sada izgradili, od ateljea do velikih scenskih i regionalnih trenutaka, šta je bio znak da je vrijeme za novo poglavlje?

Amina Hasanbegović: Posle 15 godina rada naučila sam da verujem svom unutrašnjem osećaju. Uvek sam imala neka velika priželjkivanja i snove za svoj brend, ali sam isto tako naučila da se najvažnije stvari dese tek onda kada za njih dođe pravo vreme. Za mene znak da počinje novo poglavlje nije bio jedan konkretan događaj, već upravo taj osećaj da su se mnoge stvari prirodno posložile i da je došao trenutak za korak dalje.

Verujem da se stvari dešavaju onda kada su suđene i kada treba da se dogode. Danas osećam istu onu uzbuđenost koju sam imala na početku, ali sa mnogo više iskustva, sigurnosti i jasnijom vizijom onoga što želim da gradim u budućnosti.



 

Da neko jedan dan nevidljivo prati rad u vašem ateljeu, koji trenutak bi ga najviše iznenadio u procesu nastanka nove kolekcije?

Amina Hasanbegović: Mislim da bi nekoga najviše iznenadilo koliko ljudi, pažnje i posvećenosti stoji iza jednog jedinog komada. Moj način rada nastajao je godinama i potpuno je prilagođen meni. Ne verujem u šablone i planirane sisteme rada u ovom poslu jer je svaka kolekcija novi izazov i nova priča. U ateljeu ne postoji univerzalna formula, svaki model prolazi svoj put od ideje do realizacije.




 

Možda spolja sve djeluje kao trenutak inspiracije, ali iza njega stoje brojni sati rada, razgovora, isprobavanja, ručne izrade i zajedničkog promišljanja svakog detalja. Upravo ta pažnja i ljubav sa kojom nastaje svaki komad, kao i broj ljudi koji učestvuje u njegovom stvaranju, verujem da bi nekoga najviše iznenadili. Za mene moda nikada nije samo odevni predmet, ona je rezultat zajedničkog stvaranja, zanata i emocije utkane u svaku tkaninu.

 

Vrhunski dizajn često počiva na odlukama koje publika nikada ne vidi. Koja je odluka u procesu izrade za vas najvažnija, iako možda na finalnom proizvodu djeluje gotovo neprimjetno?

Amina Hasanbegović: Sve kreće od skice – crtanje i kompletna priprema pre nego što model počne da se izrađuje je deo procesa koji mi je najvažniji. Ono što se ne vidi, a i te kako doprinosi couture momentu u mom dizajnu su same konstrukcije ispod haljine (često i metalne), a koje joj daju na prepoznatljivom AH volumenu. 

No, iako couture podrazumeva mnogo tehničkih odluka, za mene je najvažnija ona koja se donosi mnogo ranije a to je rađanje ideje i momenat kada osetim da je neka zaista prava. Godinama sam učila da verujem svom unutrašnjem osećaju. Zato verujem da je intuicija jednako važan deo kreativnog procesa kao i znanje, iskustvo ili zanat. 



 

-Arhiva-

Arhiva Amine Hasanbegović nije samo pregled kolekcija, već mapa silueta, saradnji i komada koji su tokom petnaest godina oblikovali prepoznatljiv regionalni couture rukopis.

Vaše kreacije nosile su mnoge poznate žene regionalne scene, svaka s potpuno drugačijim stilom i javnim izrazom. Kako u takvim saradnjama pronalazite ravnotežu između njihovog identiteta i vašeg autorskog potpisa?

Amina Hasanbegović:  Saradnja sa ženama koje imaju tako snažan i prepoznatljiv identitet za mene je uvek dijalog, izbegavam da namećem vlastitu estetiku. Bez obzira na to da li je reč o Severini, Nataši Bekvalac, Nini Badrić, Konstrakti ili nekoj drugoj umetnici, prvi korak je razumeti njihovu ličnost, energiju i način na koji žele da komuniciraju sa publikom. 

Moj zadatak je da kroz dizajn naglasim ono što ih čini autentičnim.

Uvek ima mnogo anegdota u tim saradnjama, od dogovora u 3 ujutru, kratkih rokova za izradu, izmena u poslednji čas, na licu mesta, pred koncerte i nastupe. Najlepši deo takvih saradnji je upravo pronalaženje te ravnoteže kada se njihov identitet i moja kreativna vizija susretnu na prirodan način. Do sada je brend napravio preko 5500 unikatnih haljina, a verujemo da je svaka od njih bila posebna na svoj način, a s druge strane delovala uverljivo i iskreno na osobi koja je nosi.




 

Kada pogledate arhivu brenda, postoji li kreacija koja vas i danas odmah vrati u trenutak kada je nastajala?

Amina Hasanbegović: Kako da ne. Nedavno sam poželela da organizujem i sredim radionicu, i kada sam videla sve te ostatke materijala, shvatila sam da su oni zapravo susret sa svim osobama,probama,osmesima… jedna čitava eksplozija sećanja kako pozitivnih tako i negativnih engrama. Zato je arhiva za mene mnogo više od pregleda dosadašnjeg rada, jedna čitava zbirka uspomena koje sam imala privilegiju da delim sa ženama za koje sam stvarala. I danas me to iskreno fascinira.




 
 

Svaki brend koji traje toliko godina ima elemente koji ostaju dosljedni, ali i one koji s vremenom prirodno evoluiraju. Šta je u vašem radu ostalo isto od početka, a šta danas dobija novo značenje?

Amina Hasanbegović: Ako se nešto nije promenilo kroz sve ove godine, onda je to strast. Ona ista iskra koja me je pokrenula na početku i danas me vodi kroz svaki novi izazov. Želja za stvaranjem, istraživanjem i pomjeranjem sopstvenih granica ostala je jednako snažna.

Ono što je vreme donelo jeste zrelost. Nekada sam osećala da moram da odgovorim na svaki izazov, a danas znam da je snaga i u izboru. Naučila sam da verujem sebi, da sledim unutrašnji osećaj i da ne moram sve. Možda se upravo u tome krije najveća promena a to ne da sam nekada tražila svoj put, a danas mu verujem.



 

 

Da danas otvorimo arhivu brenda i biramo jedan komad koji bi mogao ponovo izaći pred publiku, ali u verziji nove ere, koji biste izabrali?

Amina Hasanbegović: Bez razmišljanja bih izabrala kolekciju Blacksmith and Tailor. Predstavila sam je beogradskoj publici prije petnaest godina, a danas mi djeluje jednako snažno kao i tada.

Bila je to kolekcija nastala na granici dve suprotnosti: snage i nježnosti. Metal smo ručno varili, oblikovali i pretvarali u formu, tražeći način da ga spojimo sa gotovo bestežinskim tkaninama. U tom susretu grubog i krhkog nastala je posebna energija koju i danas osjećam. Možda bih je danas posmatrala drugačijim očima, sa više iskustva i zrelosti, ali njena ideja ostala bi ista. Neke kreacije pripadaju trenutku, a neke su bezvremenske. Za mene je Blacksmith and Tailor upravo jedna od njih.

 

 

-Sljedeće poglavlje-

Svaki brend koji traje toliko godina ima elemente koji ostaju dosljedni, ali i one koji s vremenom prirodno evoluiraju.   

Šta je u vašem radu ostalo isto od početka, a šta danas dobija novo značenje?

Amina Hasanbegović: Ako se nešto nije promenilo kroz sve ove godine, onda je to strast. Ona ista iskra koja me je pokrenula na početku i danas me vodi kroz svaki novi izazov. Želja za stvaranjem, istraživanjem i pomjeranjem sopstvenih granica ostala je jednako snažna.

Ono što je vreme donelo jeste zrelost. Nekada sam osećala da moram da odgovorim na svaki izazov, a danas znam da je snaga i u izboru. Naučila sam da verujem sebi, da sledim unutrašnji osećaj i da ne moram sve. Možda se upravo u tome krije najveća promena a to ne da sam nekada tražila svoj put, a danas mu verujem.





 

 

Vaš rad je prepoznatljiv po odnosu između konstrukcije, ručnog rada i snažne siluete. Šta je u novoj kolekciji najjasniji znak promjene?

Amina Hasanbegović:  U ovoj kolekciji važnu ulogu ima i način na koji nastaju materijali. Mnoge od njih smo stvarali sami. Volim ideju da komad počinje mnogo pre prvog kroja - u eksperimentu, u teksturi, u tragu ruke koja ga oblikuje.





 

Nakon ove kolekcije, po čemu biste voljeli da publika prepozna novu fazu brenda Amina Hasanbegović?

Amina Hasanbegović:  Volela bih da ovu novu fazu brenda prepoznaju po emociji. Po ljubavi prema stvaranju koja je godinama bila moja najvažnija pokretačka snaga i koja je utkana u svaki komad.

Svaka kolekcija nosi deo vremena u kojem je nastala, ali i deo osobe koja ju je stvarala. Takođe, ona je i simbol našeg novog početka nakon više decenije i po stvaranja :)



 

 

 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Hatidža Hasanbegović / @aminahasanbegovic