Bonjour.intervju: Zavirili smo u jedan radni dan Ines Mrenica i razgovarali o SFF-u te anegdotama sa seta

Sarajevo Film Festival posljednjih je sedam dana pretvorio glavni grad BiH u mjesto okupljanja ljubitelja filmske umjetnosti.

Sinoć je, svečanom ceremonijom zatvaranja koju je vodila Ines Mrenica završen ovogodišnji Sarajevo Film Festival koji iza sebe ostavlja posebne uspomene, fantastične projekcije i posebnu ljetnu euforiju.

Ines je dramaturginja, urednica i prezenterica SFF-a, a tijekom Festivala vodila je i emisiju 'Kava s' u kojoj je ugostila brojne goste iz svijeta filma. Upravo za Bonjour.ba otkriva kako to izgleda iza kulisa pripreme SFF-a.

Kroz intervju sa Ines saznali smo kako se priprema za razgovore sa gostima. Osim toga, izdvojila nam je par anegdota sa snimanja emisije među kojima je i duhoviti Đurin komentar, a otkrila nam je i koje nove, regionalne serije bi svakako trebali pogledati.

***

Ines, postala si jedno od prepoznatljivih TV lica kada govorimo o festivalskom programu. Imaš li i danas tremu i kako se pripremaš za razgovor s gostima?

Televizijski posao je samo jedan segment koji radim u sklopu svojih profesionalnih aktivnosti.
Da, od prošle godine sam dio tima Sarajevo Film Festivala kao urednica Festivalske TV, prezenterica i moderatorica.

Žao mi je što nemam nikakvu tremu, jer mi se čini da su nastupi bolji onda kada prezenter ima taj neki lagani strah da sve bude besprijekorno.
Za razgovore se pripremam praveći neki kratki koncept u kom bi priča trebala ići, da se publici da potpuna informacija i da sadržaj emisije bude razumljiv i osobama koje o filmu ne znaju ništa.

Kako je izgledao jedan tvoj radni dan tijekom SFF-a?

Pa ja sam većinu priprema uradila prije početka Festivala, jer se SFF priprema puno ranije.

To podrazumijeva gledanje desetina filmskih i serijskih naslova, što i inače radim u sklopu uređivanja posebnog segmenta informativnog portala Klix, gdje imam rubriku koja je posvećena filmu i televiziji.
Dan protiče u neprestanoj komunikaciji s kolegama na platformi Teams, konzultacijama, snimanjima i naravno, u druženju s dragim ljudima, koje nisam u prilici vidjeti tijekom godine. Veliki posao je i čuvanje tajni. 

Koji je tvoj mali ritual prije početka svakog intervjua?

Trudim se “pospremiti” kosu i obično se kratko dogovorim s gostima oko onog o čemu razgovaramo. Popijem dosta vode i molim Boga da tehnički sve bude kako treba.

Tko su bili tvoji gosti u sklopu 'Kava s' i koje su zanimljive anegdote s ovih druženja?

Danis Tanović, Branko Đurić i mladi glumci filma “Deset u pola” su bili na prvoj “Kavi s”…

Druga je realizirana s meksičkim redateljem Michelom Francom, a posljednjeg dana smo se družili s ekipom filma “Toma”, Draganom Bjelogrlićem i…
Anegdota? Jedva sam dočekala da vidim Đuru da mu kažem da smo susjedi u Zagrebu, gdje Branko s Reneom Bitorajcem vodi kazalište “Luda kuća” i da mu kažem da apsolutno nigdje nema parkinga u kvartu kada oni rade predstave.

Onda jeĐuro, naravno, bio duhovit kao i uvijek i rekao: “Vidiš, jaranice, ja sam ti živ dokaz da dok jednom ne smrkne, drugom ne svane”.

Kako bi opisala atmosferu koja vlada na Sarajevo Film Festivalu?

Atmosfera je euforična i nestvarna. U tim danima vidimo najbolju sliku Sarajeva, onu na koju nam ukazuju turisti i gosti. Dobra hrana, druženja, zabava i odlični filmovi.
U tim danima se i aktivira jedna doza glamura, koja nam je ponekad svima potrebna da zaboravimo na svakodnevicu.

Film s ovogodišnjeg izdanja koji te se posebice dojmio?

Joj, pitajte me za serije. Televizijske serije su doživjele planetarni bum i počele su se raditi ozbiljnim filmskim sredstvima te mi se čini da pričaju priču koju filmovi više nisu u stanju.
Recimo, srbijanska serija “Kljun” mi je potpuno fascinantna, radnjom smještena u Subotici, grad s najviše samoubistava, gdje pratimo detektivsku istragu. U programu Pretpremijere Serije je prikazana i prva srbijanska horor serija “Crna svadba”.

Ove godine vodila si i ceremoniju zatvaranja Festivala.
Koju si kreaciju birala i koje su se emocije javile tijekom ceremonije?

Ceremonija dodjele nagrada podrazumijeva nešto “prigušeniji” glamur, jer filmski radnici obično dođu u casual izdanju da preuzmu nagrade.
Diorova crna haljina iz 2019. godine bila je na tom tragu. Suzdržana, a opet svečana.
Jedina emocija kada se radi jeste strah da ćete nešto zeznuti ili reći pogrešno od onog što stoji na papiru.

Ja sam profesionalno orjentirana uglavnom na pisanje, a kada sam u situaciji da izgovaram svoje riječi pred publikom, pogotovo na engleskom jeziku...
Ne znam, čudan je to osjećaj.

***

Foto: Marko Jovančić 
Razgovarala: Dijana Ćavar