TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 20.8.2021.
Sarajevo Film Festival posljednjih je sedam dana pretvorio glavni grad BiH u mjesto okupljanja ljubitelja filmske umjetnosti.
Sinoć je, svečanom ceremonijom zatvaranja koju je vodila Ines Mrenica završen ovogodišnji Sarajevo Film Festival koji iza sebe ostavlja posebne uspomene, fantastične projekcije i posebnu ljetnu euforiju.
Ines je dramaturginja, urednica i prezenterica SFF-a, a tijekom Festivala vodila je i emisiju 'Kava s' u kojoj je ugostila brojne goste iz svijeta filma. Upravo za Bonjour.ba otkriva kako to izgleda iza kulisa pripreme SFF-a.
Kroz intervju sa Ines saznali smo kako se priprema za razgovore sa gostima. Osim toga, izdvojila nam je par anegdota sa snimanja emisije među kojima je i duhoviti Đurin komentar, a otkrila nam je i koje nove, regionalne serije bi svakako trebali pogledati.
***
Ines, postala si jedno od prepoznatljivih TV lica kada govorimo o festivalskom programu. Imaš li i danas tremu i kako se pripremaš za razgovor s gostima?
Televizijski posao je samo jedan segment koji radim u sklopu svojih profesionalnih aktivnosti.
Da, od prošle godine sam dio tima Sarajevo Film Festivala kao urednica Festivalske TV, prezenterica i moderatorica.
Žao mi je što nemam nikakvu tremu, jer mi se čini da su nastupi bolji onda kada prezenter ima taj neki lagani strah da sve bude besprijekorno.
Za razgovore se pripremam praveći neki kratki koncept u kom bi priča trebala ići, da se publici da potpuna informacija i da sadržaj emisije bude razumljiv i osobama koje o filmu ne znaju ništa.
Kako je izgledao jedan tvoj radni dan tijekom SFF-a?
Pa ja sam većinu priprema uradila prije početka Festivala, jer se SFF priprema puno ranije.
To podrazumijeva gledanje desetina filmskih i serijskih naslova, što i inače radim u sklopu uređivanja posebnog segmenta informativnog portala Klix, gdje imam rubriku koja je posvećena filmu i televiziji.
Dan protiče u neprestanoj komunikaciji s kolegama na platformi Teams, konzultacijama, snimanjima i naravno, u druženju s dragim ljudima, koje nisam u prilici vidjeti tijekom godine. Veliki posao je i čuvanje tajni.
Koji je tvoj mali ritual prije početka svakog intervjua?
Trudim se “pospremiti” kosu i obično se kratko dogovorim s gostima oko onog o čemu razgovaramo. Popijem dosta vode i molim Boga da tehnički sve bude kako treba.
Tko su bili tvoji gosti u sklopu 'Kava s' i koje su zanimljive anegdote s ovih druženja?
Danis Tanović, Branko Đurić i mladi glumci filma “Deset u pola” su bili na prvoj “Kavi s”…
Druga je realizirana s meksičkim redateljem Michelom Francom, a posljednjeg dana smo se družili s ekipom filma “Toma”, Draganom Bjelogrlićem i…
Anegdota? Jedva sam dočekala da vidim Đuru da mu kažem da smo susjedi u Zagrebu, gdje Branko s Reneom Bitorajcem vodi kazalište “Luda kuća” i da mu kažem da apsolutno nigdje nema parkinga u kvartu kada oni rade predstave.
Onda je Đuro, naravno, bio duhovit kao i uvijek i rekao: “Vidiš, jaranice, ja sam ti živ dokaz da dok jednom ne smrkne, drugom ne svane”.
Kako bi opisala atmosferu koja vlada na Sarajevo Film Festivalu?
Atmosfera je euforična i nestvarna. U tim danima vidimo najbolju sliku Sarajeva, onu na koju nam ukazuju turisti i gosti. Dobra hrana, druženja, zabava i odlični filmovi.
U tim danima se i aktivira jedna doza glamura, koja nam je ponekad svima potrebna da zaboravimo na svakodnevicu.
Film s ovogodišnjeg izdanja koji te se posebice dojmio?
Joj, pitajte me za serije. Televizijske serije su doživjele planetarni bum i počele su se raditi ozbiljnim filmskim sredstvima te mi se čini da pričaju priču koju filmovi više nisu u stanju.
Recimo, srbijanska serija “Kljun” mi je potpuno fascinantna, radnjom smještena u Subotici, grad s najviše samoubistava, gdje pratimo detektivsku istragu. U programu Pretpremijere Serije je prikazana i prva srbijanska horor serija “Crna svadba”.
Ove godine vodila si i ceremoniju zatvaranja Festivala.
Koju si kreaciju birala i koje su se emocije javile tijekom ceremonije?
Ceremonija dodjele nagrada podrazumijeva nešto “prigušeniji” glamur, jer filmski radnici obično dođu u casual izdanju da preuzmu nagrade.
Diorova crna haljina iz 2019. godine bila je na tom tragu. Suzdržana, a opet svečana.
Jedina emocija kada se radi jeste strah da ćete nešto zeznuti ili reći pogrešno od onog što stoji na papiru.
Ja sam profesionalno orjentirana uglavnom na pisanje, a kada sam u situaciji da izgovaram svoje riječi pred publikom, pogotovo na engleskom jeziku...
Ne znam, čudan je to osjećaj.
***
Foto: Marko Jovančić
Razgovarala: Dijana Ćavar
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Četvrto izdanje Women’s Weekenda je potvrda da ideja, kada je iskrena i dosljedna sebi, može prerasti u prostor povjerenja, dijaloga i stvarnih promjena. Na čelu tog prostora stoji Nevena Rendeli Vejzović, žena koja od samog početka Women’s Weekend gradi s jasnim vrijednostima: autentičnošću, otvorenošću i spremnošću da se sluša.
Razgovor s Nevenom počinjemo tamo gdje je i nastao Women’s Weekend… u povratku na početak. Četvrto izdanje je pred njom, ali prije velikih tema zanima nas ono osnovno: šta joj je ovaj put donio.
Nevena Rendeli Vejzović, direktorica Women’s Weekend festivala
Za zagrijavanje razgovora vraćamo se tamo gdje je sve krenulo. Pitali smo Nevenu kada se danas osvrne na sam početak Women’s Weekenda koja joj se lekcija čini najvažnijom.
Nevena: "Women’s Weekend me naučio koliko je važno imati jasne vrijednosti i ne odstupati od njih, čak i kada je put sporiji nego što bismo željeli. Autentičnost, otvorenost i stvarni dijalog pokazali su se kao temelj svega što radimo. Kada ostanete vjerni sebi i svrsi zbog koje ste nešto pokrenuli, zajednica to prepozna i prirodno raste s vama.
Women’s Weekend je prvo bila dobra ideja i nisam odustajala od nje usprkos preprekama. Naučila sam da nije ključno biti savršen, nego biti iskren, prisutan i spreman slušati – jer upravo iz tog prostora nastaju najvažnije promjene."
Iako volimo vjerovati da smo neke teme kao društvo već prerasli, program Women’s Weekenda iz godine u godinu pokazuje da se iste dileme vraćaju. Zato smo je pitali koja je to tema koja se na stalno vraća, iako bismo voljeli vjerovati da smo je kao društvo već prerasli?
Nevena: “Tema ravnoteže između privatnog i poslovnog života stalno nam se vraća, kao i osjećaj krivnje koji žene nose bez obzira na to koji put odaberu. Krivnja ako su ambiciozne, krivnja ako su posvećene obitelji, krivnja ako pokušavaju imati oboje.
Uz to, vraćaju se i teme predrasuda prema ženama te suptilne, ali i dalje prisutne neravnopravnosti – u očekivanjima, mogućnostima i kriterijima po kojima se žene procjenjuje. Često volimo vjerovati da smo kao društvo te stvari već prerasli, ali činjenica da se stalno iznova otvaraju pokazuje koliko su ti obrasci duboko ukorijenjeni.”
Za Bonjour.ba Nevena je rekla da će se ove godine Women’s Weekend prvi put otvoriti i prema pitanju o kojem je teško govoriti, ali koje je nemoguće ignorisati.
Nevena: “Tema koju dosad nismo radili, ali samo iz poštovanja prema žrtvama, je femicid koji je posljednjih godina nažalost u porastu u cijeloj regiji. Zato ćemo ove godine pokušati doći do odgovora kako mijenjati društvo i politiku da bismo promijenili ružne statistike.”
Nevena: “Najveće prepreke i dalje su u ekonomskom osnaživanju i pristupu pozicijama odlučivanja. Žene često rade jednako puno, ali imaju manje prostora za rast, manje sigurnosti i rjeđe dobiju onu malu, ali ključnu potvrdu da su ‘spremne’. O tome se premalo govori jer smo se kao društvo donekle navikli na takve obrasce. Lakše ih je prihvatiti nego mijenjati.
A promjene traže strpljenje, otvoren razgovor i spremnost da jedni drugima budemo veća podrška. Financijska sloboda je preduvjet svake emancipacije, zato se trudimo da o financijskoj pismenosti govorimo svake godine.”
Nevena: “Svake godine u ovo vrijeme :). Organizirati regionalni festival svaki je put iznova komplicirano i teško. Najčešće kad nastane kaos, kad se dogodi krizna situacija i nema prostora za predah, samo za brzo razmišljanje. Ali onda vidim reakcije publike i sudionica, osjetim tu posebnu energiju Women’s Weekend zajednice i shvatim koliko su razgovori koje smo otvorili važni.
Tada sve sjedne na svoje mjesto.”
Women’s Weekend nikada nije bio prostor zatvorenog kruga, pojašnjava nam Nevena i to je svjesno tako.
Nevena: "Idealni saveznik je onaj koji zna slušati, koji ne mora biti najglasniji u prostoriji, nego koristi svoju poziciju da podrži i otvori prostor drugima. Ravnopravnost nije ‘ženska tema’, nego društvena tema. Stvarna promjena ne događa se u odvojenim krugovima.”
Postoje trenuci kada cijela dvorana utihne. Ne zato što je neko rekao nešto spektakularno, nego zato što je rekao nešto istinito.
Nevena: "Uvijek me dirnu trenuci kada žene otvoreno govore o svojim borbama, bez uljepšavanja. Često to počne jednom jednostavnom rečenicom: ‘Mislila sam da sam jedina koja se ovako osjeća.’ Tada shvatite zašto je ovaj festival potreban – jer pokazuje da nismo same i da je ranjivost snaga.”
Nevena: "Tako što se stalno vraćamo stvarnim pričama i stvarnim problemima. Inspiracija je važna, ali ona mora imati težinu i sadržaj. Ako iza nje ne stoje iskustvo, rad i konkretni izazovi, onda ostaje samo lijepa rečenica. A mi želimo da ono što se čuje na festivalu ima smisao i izvan dvorane.
Izuzetno smo ponosni da su naši gosti ljudi s iskrenom pričom koju nesebično dijele sa svima. Jednom kad se popnete na pozornicu Women’s Weekenda nema više pretvaranja, ostaje samo autentičnost i iskrenost."
Nevena: "Najviše bi mi nedostajalo mjesto potpune slobode i povjerenja. Prostor u kojem možeš biti svoja, bez filtera i bez obrambenih mehanizama, gdje se ne moraš dokazivati, gdje ne moraš biti savršena i gdje je u redu biti i snažna i nesigurna u isto vrijeme. Nedostajalo bi mi mjesto druženja, i smijeha, žena kojima nije problem biti podrška jedne drugima. Takvih prostora još uvijek nemamo dovoljno.”
Nevena: "Energija zajedništva. Povezivanje uživo, networking, razgovori koji se spontano nastave nakon panela i prerastu u nove ideje i suradnje. Pogled, tišina u dvorani kad netko kaže nešto bolno iskreno, ali i smijeh i zabava između programa. Taj osjećaj da dijeliš prostor s ljudima koji dišu isto pitanje kao i ti. Toga na internetu nema. Još.”
Nevena: "Prva misao mi je, ajme napokon ću se naspavati, i onda ne mogu zbog uzbuđenja spavati sljedećih tjedan dana. Kako se dojmovi zapravo slegnu tek nekoliko tjedana nakon festivala, prva misao je: ‘Bilo je iznimno intenzivno i nevjerojatno. Vrijedilo je svakog uloženog truda, svakog odricanja i svakog izazova. Sad se napokon mogu odmoriti’.
A već sljedeća je: ‘Kako ovu priču sljedeće godine podignuti još jednu stepenicu više?’ Uglavnom, nikad nemam mira. Valjda je to dobar znak!"
Ovaj razgovor nema klasičan zaključak jer Women’s Weekend ni ne funkcioniše tako. On se nastavlja iz godine u godinu kroz teme koje se vraćaju, pitanja koja ostaju otvorena i zajednicu koja ne traži savršenstvo, nego smisao. U regionalnom prostoru prepunom buke, to je rijetka i vrijedna pozicija.
Neke se priče, na kraju, ne završavaju. Samo nastavljaju dalje od 5. do 8. marta, Rijeka. Vidimo se!
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
